JE LI VRIJEME ZA NACIONALNI REFERENDUM O BUDUĆNOSTI MLADIH?

Prije nego s prezirom preskočite ovaj, na prvu, čudan naslov, pokušajte se otvoriti prema sagledavanju prilika onako kako ih vide znanstvenici i onoga što se kod nas događa u stvarnosti. Deklarativno, svi sve rade samo zato da bi svima nama, osobito mladima, bilo bolje. No, u praksi (kod nas i u svijetu) prevladavaju procesi koji, zbog zadržavanja pozicija moći i mogućnosti veće zarade malog broja ljudi, prijete da u kratkom roku naš planet učine nenaseljivim za ljudsku vrstu, a i za mnoga druga živa bića koje smo već satjerali u mali prostor i uništili im većinu staništa i hrane, a važna su za naš opstanak. Osvrnite se samo na EU. Lobisti korporacija su uspjeli da 5. srpnja o.g. kroz Europski parlament proguraju famoznu „taksonomiju“, da su plin i nuklearna energija „zelene energije“. Luca Bonaccorsi, direktor za održivo financiranje u Transportu i Okolišu to je komentirao: „Ovo mora da je najveći primjer greenwashing-a u povijesti; koji su nametnuli oni isti ljudi koji bi nas trebali zaštititi od klimatske krize. Sunce neće zaći na istoku samo zato što je gomila potkupljivih političara stavila to u neki zakon. Niti će ikada plin biti čist i obnovljiv. Prirodni zakoni ne lažu, taksonomija da. Ovaj zakon neće izdržati val mnogih tužbi, a zaobilaziti će ga i investitori.“ Zašto se uopće događaju i dopuštaju ovakve stvari, na kojima osobito uporno ustrajavaju najbogatije i najmoćnije zemlje, koje se istovremeno diče da su najdemokratskije? Ispada kao da smo se svi mi odrasli svjesno izjasnili, u svoje ime i u ime vlastite djece i unuka, da prihvaćamo klimatsko-ekološko samouništenje i nepoštivanje života na Zemlji kao krajnju konsekvencu svog dosadašnjeg načina življenja! Jer, provjerite, znanstvenici nas već pola stoljeća uporno i argumentirano upozoravaju da bi nam se to moglo dogoditi. 

Krug ljudi u kojem se krećem ne želi doprinositi takvom ishodu za našu djecu i unuke. Možda smo u manjini, a možda i nismo. Da bismo to saznali, smatramo da je, uz prethodne argumentirane rasprave i prezentiranje znanstvenih činjenica o dinamici i prijetećim okolnostima prema kojima idemo, informirano nacionalno izjašnjavanje o budućnosti mladih neophodno provjeriti na referendumu. Ako se ispostavi da je većini ljudi dugoročna dobrobit i opstanak njihove djece i unuka, kao i života na Zemlji, važnija od vlastite neugodnosti mijenjanja stečenih životnih navika, pa i pozicija moći i visokog životnog standarda, te da su se zbog toga spremni beskompromisno pridržavati ključnih ograničenja i pomagati djeci da se prilagode na promjene koje se više ne mogu spriječiti, tada bi i nositelji odlučivanja na svim razinama dobili jasan putokaz što smiju, a što ne smiju raditi.  

Kakofonija informacija i dezinformacija, medijskih i tehnoloških distrakcija, silno otežavaju jasno prepoznavanje uzročno-posljedičnih veza između načina na koji živimo, našeg sustava vrijednosti i prioriteta, te onoga kako se sve to odražava na stanje našeg planeta i na njegovu sposobnost da podržava život nama i drugim bićima. To je osobito snažno izraženo kod nas u Hrvatskoj, jer se o takvim temama rijetko razgovara u javnosti. Kod nas se klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti, oskudica vode, rastuće nejednakosti, uopće nisu uspjeli probiti kao teme o kojima javnost i politički kandidati razgovaraju u predizbornim kampanjama na nacionalnim i lokalnim izborima. Javnost u tom pogledu od svojih budućih nositelja odlučivanja ništa nije ni tražila, pa oni sada mogu postupati kako god ih navodili globalna politika, interesi investitora, potrošačke želje ljudi ili vlastite političke ambicije.

A situacija za mlade postaje dramatična. Čovječanstvo ulazi u period najvećih promjena u svojoj povijesti. Troši se zadnjih desetak godina unutar kojih se nešto još može napraviti u korist dugoročnog opstanka ljudske vrste. Nikakvi ratovi, nikakve lokalne afere, nestašice energije i hrane, male plaće, potresi i poplave ne zaustavljaju nestajanje planetarnih bio-fizičkih uvjeta neophodnih nam za život – to može samo brza promjena našeg načina življenja. Zato je ključno pitanje o kojem svi skupa, i svatko osobno, treba dati jasan stav:

Jesmo li, zbog ugroženosti cjelokupnog života na Zemlji, zbog naše djece i unuka, bez kompromisa i pod svaku cijenu, i bez obzira na to što druge zemlje to možda još ne rade, spremni prioritetno štititi njihovo pravo na život, poštujući prirodna ograničenja i rokove za prilagodbe na koje upozoravaju znanstvenici (jer su to preduvjeti za njihov opstanak), pritom se odlučno zalažući za mir i pravednost prema svima?

Dogma o stalnom gospodarskom rastu = halucinogena droga samouništenja

Već pola stoljeća znanstvenici nas upozoravaju da se djelovanjem čovjeka stanje okoliša o kojem ovisi naš opstanak ubrzano pogoršava. Sva ta upozorenja su bila uzaludna, jer je beskonačni gospodarski rast uvijek dobivao prioritet. Što više, ekonomska dogma koja trasira put ka samouništenju ljudske vrste još uvijek dominira! Sad se suočavamo s činjenicom da je većina planetarnih resursa pri kraju – potrošili smo ih. Budući da se još ne odustaje od dogme o stalnom rastu, u toku su nadmetanja za preostale resurse – lobiranjem, korupcijom, dužničkim ropstvom, nasiljem, pa i ratovima – što samo ubrzava proces samouništenja. 

Kako su suvremeni nositelji odlučivanja još uvijek većinom pod utjecajem halucinogene droge zvane „gospodarski rast“, oni nisu u stanju provoditi politike koje uvažavaju realno stanje i koje bi mogle osigurati opstanak ljudskoj vrsti. Razmotrimo to na nekoliko primjera.

Neka popularna „ulaganja“ u samouništenje

Energija

Već smo naglasili da je brzo napuštanje fosilnih goriva u narednih desetak godina preduvjet za spašavanje klime i izbjegavanje samouništenja. A zna se da će njihove komercijalno dostupne rezerve svakako biti potrošene u doglednoj budućnosti. No, kad je rat u Ukrajini naglo poremetio tokove opskrbe fosilnim gorivima, svi su zaboravili na klimatsku krizu i sve napore usmjerili na to kako da nadomjeste nedostajuće količine. Na svaki način se pokušava zadržati ovisnost o energentima koji nestaju! Fosilni biznis bilježi rekordne profite, odnosno, globalni utjecaj onih koji nas vode prema samouništenju – raste! Neke zemlje se vraćaju ugljenu, a mi se dičimo s LNG-om (ukapljeni prirodni plin je u pogledu emisija stakleničkih plinova od izvorišta do krajnjeg potrošača sasvim al pari ugljenu). Investirajući ogromne novce u fosilna goriva koja nestaju (kroz subvencije da bi bila manje skupa potrošačima, te kroz investicije u LNG, plinovode, nova eksploatacijska polja za naftu i plin na moru i kopnu) propuštamo organizirati i provoditi prilagodbe na funkcioniranje bez njih. Drugim riječima, mi u Hrvatskoj financiramo proces samouništenja.

Promet i turizam

Ako već za desetak godina moramo napustiti fosilna goriva, promet će se neminovno smanjivati (94% prometa ljudi i roba odvija se uz korištenje fosilnih goriva). Ako će prometa biti manje, zašto se onda investira u izgradnju novih dionica autocesta i cesta, u drugu cijev tunela Učka, u nove nadzemne i podzemne garaže, u nova parkirališta, u modernizaciju zračnih luka, u izgradnju marina za luksuzne brodove? Zašto se tako spremno devastira otoke i priobalje za nove turističke kapacitete, golf terene, nasipava i betonira obalu i plaže, kad će i turizma neminovno biti manje? Opet financiranje procesa samouništenja.

Poljoprivreda

Napuštanje fosilnih goriva za industrijsku poljoprivredu znači kraj. Ona potpuno ovisi o fosilnim gorivima (poljoprivredna mehanizacija, umjetna gnojiva, zaštitna sredstva, transport, pakiranje…). K tome, klimatske promjene se izrazito negativno odražavaju na prinose glavnih kultura. Nestašice hrane stoga su sve izvjesnije, osobito onima, kao Hrvatska, koji uvoze više od polovice svoje hrane. Zašto se sigurnost prehrane stanovništva i dalje prepušta velikim trgovačkim lancima kad je njihov jedini poslovni motiv – profit? Zašto se planira rasprodaja poljoprivrednog zemljišta kad će to za većinu mladih ljudi biti jedini izgledan izvor egzistencije u uvjetima dugotrajne kontrakcije drugih gospodarskih aktivnosti zbog sve manje raspoloživosti energije? Rasprodaja zemljišta najbogatijim investitorima (poput Billa Gatesa, koji je najveći vlasnik poljoprivrednog zemljišta u SAD), je rasprodaja sigurnosti prehrane vlastitog stanovništva, odnosno, rasprodaja suvereniteta! Djelujemo u korist samouništenja.

Naoružavanje

Kupujemo borbene zrakoplove i oklopna vozila jer tako jačamo nacionalnu sigurnost. No, za klimatske promjene, najveću prijetnju čovječanstvu ikad (našoj nacionalnoj sigurnosti uključivo!), taj trošak je potpuno uzaludan. Dapače, on jača spremnost na sukobe, a ne za borbu za mir i obranu života na Zemlji. Sukobi, poput rata u Ukrajini, klimatsku krizu istiskuju sa scene i tako se propušta ono malo preostalog vremena za djelovanje. I dok vojno-industrijski kompleks profitira, djelovanje na samouništenju se ubrzava, odnosno, izgledi za opstanak ljudske vrste sve su manji. 

Nacionalni referendum o budućnosti mladih

kao test razumijevanja situacije i pokazatelj što doista volimo

Klimatsko-bio-fizički gledano, globalna situacija je jasna:

1. Gospodarski rast i rast potrošnje energije i sirovina podudarali su se u trendovima gotovo 100% tijekom zadnjih dvjestotinjak godina korištenja fosilnih goriva. Ovakva korelacija ima uporište u zakonima fizike (energija daje sposobnost da se izvrši bilo kakav rad), a uz to je iskustveno i statistički provjerljiva. 
2. Fosilna goriva (80% svjetske energije) se moraju napustiti za desetak godina, ukoliko mladima hoćemo osigurati pravo na život i opstanak.
3. Fizički nije moguće nastaviti gospodarski rasti uz istovremeno napuštanje 80% svjetske energije, niti je moguće fosilna goriva zamijeniti obnovljivim izvorima energije u svim njihovim namjenama. Prilagodba na življenje sa znatno manje energije je neminovna.
4. Na onima koji i dalje zastupaju mišljenje da je gospodarski rast moguće nastaviti nekim „zelenim metodama“ je teret dokazivanja da znaju kako će to napraviti u narednih deset godina, s već poznatim tehnologijama, a bez dodatnih devastacija okoliša. Ako to nisu u stanju objasniti i demonstrirati, onda sebe svrstavaju uz beskrupulozne branitelje nekih partikularnih interesa. Naime, daljnji gospodarski rast je put ka samouništenju, odnosno, genocidu iz nehaja.  

Svojim dosadašnjim načinom življenja mladima smo: potrošili većinu neobnovljivih izvora energije i sirovina; kritično devastirali klimu, zrak, vodu, šume, mora, plodno tlo, bioraznolikost; ostavili neriješen problem nuklearnog otpada; ostavili na stotine tisuća napuštenih rudnika, napuštenih eksploatacijskih polja za naftu i plin na kopnu i u morima, a bez korektne dekomisije korištenih instalacija (buduće ekološke katastrofe); učinili da problem otpada i mikroplastike postane globalan; ostavili dovoljno nuklearnog i drugog oružja za totalno uništenje. Uz sve to, mlade od početka života još uvijek usmjeravamo da budu pasionirani potrošači kao i mi. 

Prisjetimo se, u živom svijetu mladi oduvijek ovise o brizi odraslih jedinki. A mi svoje mlade ostavljamo da se nose sa svim navedenim naslijeđenim problemima, ali bez energije i sirovina koje su nama omogućile kratkotrajnu ekskluzivnost življenja po dogmi o beskonačnom rastu. Jer, još uvijek smo u fazi poricanja da to vodi samouništenju, unatoč činjenici da ZNAMO sve što treba znati, ali okrećemo glavu od istine i ne razgovaramo o njoj!  

Kako ulazimo u razdoblje velikih promjena, sada je pitanje što je svatko od nas spreman spašavati?

• Pogodnosti na koje smo navikli (što je u konačnici nemoguće bez fosilnih goriva);

ILI

• Vlastitu djecu i unuke.

Spašavat ćemo ono što više VOLIMO! Referendum treba jasno odgovoriti na pitanje što je stanovništvo Hrvatske spremno spašavati. 

Kako su mladi ti koji će živjeti sve aspekte razdoblja velikih promjena, bilo bi korektno da njihovo sudjelovanje na referendumu bude omogućeno prema Deklaraciji mladih za COP 26 https://www.mockcop.org/treaty/ gdje se mladi definiraju kao ljudi u dobi od 11 do 29 godina!

Svakome je u najboljem osobnom interesu da živi u okolišu i društvu koji su uravnoteženi i mogu uspješno koegzistirati i funkcionirati dugoročno, generacijama. Ovo što sada imamo ne može trajati.

Završna napomena i zahvala
Suradnici su me upozorili da se iz teksta ne razaznaje točno referendumsko pitanje. U pravu su. Za definirati točno referendumsko pitanje potrebna su ustavno-pravna znanja, kojih ja nemam, ali to smatram rješivim problemom kad zato dođe vrijeme. Prvenstveni cilj ovog mog priloga je bilo ukazati da smo kao društvo pred povijesno najvećom prekretnicom u načinu življenja. Sudbina mladih ovisi o tome hoćemo li ignorirati ili uvažiti bio-fizičke limite na koje desetljećima upozoravaju znanstvenici, a mi o tome još ni ne razgovaramo. O tome se kao društvo moramo odrediti u najkraćem roku.  
Prije objavljivanja ovog teksta htio sam doznati kako ga doživljavaju osobe za koje znam da razumiju situaciju. Na komentarima i sugestijama iskreno zahvaljujem: Sandi Hržić, Ivani Bodrožić, Darku Rundeku, Mirjani Grabovac i Enesu Ćerimagiću.