Kako nas dovode u zabludu koristeći činjenice

0
(0)

U današnje vrijeme sve više vojnih žargona u razgovoru dobiva upotrebu u društvenom kontekstu. Vjerovatno zato što je primjena takvih riječi dobila svrhu i u kontekstu klimatskih promjena. Jedna od njih je i dimna zavjesa ili engl. smoke screen:

dimna zavjesa
oblak dima stvoren da prikrije vojne operacije.
“trupe su postavile dimnu zavjesu kako bi prikrile spašavanje žrtava”
lukavstvo osmišljeno da prikrije nečije stvarne namjere ili aktivnosti.
“pokušao je stvoriti dimnu zavjesu prigovarajući o statistici”

Iščitavajući razne članke, radove, objave na društvenim mrežama susrećem sa “dimnom zavjesom” koja se stvorila oko klimatskih promjena. Svi znamo da su nas posljedice ljudskog djelovanja dovele u situaciju u kojoj je sav život na zemlji stavljen na kocku, ali unatoč tome i dalje se čovjek ponaša kao da to u stvari nije istina, i da osobna intervencija i akcija u cijeloj toj priči “ne pomaže”. U sljedećem članku pročitajte (prijevod sa engleskog) kako nas manipulacija činjenica može dovesti u zabludu o stvarnoj istini i činjeničnom stanju. 

Prijevod sa stranice https://consilienceproject.org/how-to-mislead-the-facts/


Kako dovesti u Zabludu koristeći Činjenice

Provjerene činjenice mogu se koristiti za podršku pogrešnih zaključaka | 30. siječnja 2022. | 8 min čitanja

Provjerene činjenice mogu se koristiti za podršku pogrešnih zaključaka. Evo kako to možemo zaustaviti.

Provjera činjenica “Fact-checking” postala je popularizirana kao konačni postupak za provjeravanje istine u medijima. To se dogodilo kao odgovor na širenje širokog spektra internetskih subkultura, koje se često temelje na dezinformacijama. Propaganda i loša komunikacija previše su česte, što provjeru činjenica čine važnim dijelom razmišljanja.

Iako je provjera činjenica potrebna, često nije dovoljna za pružanje cijele slike. U trenutnim uvjetima eskalacije kulture i informacijskog rata, same činjenice postale su oružje. [1] Ni propaganda ni loša komunikacija ne zahtijevaju govorenje o neistinama. [2] Često je učinkovitije zavesti i dezinformirati strateški upotrebljavajući provjerene činjenice. Sposobnost kritike i ispravljanja zlouporabe činjenica u javnoj kulturi bitna je komponenta demokratskog načina života.

Nažalost, danas je to uobičajena praksa da institucije i pojedinci iz svih sektora društva nude strateški odabrane i dekontekstualizirane činjenice, [3] postavljene u unaprijed određeni emocionalni ili etički okvir. [4] Ovakav način korištenja činjenica učinkovit je alat za usmjeravanje nekih ljudi prema prethodno neprivlačnim zaključcima. Također pruža retoričku municiju onima koji su već predisponirani za izvlačenje ovih zaključaka. Iako se iskren nadzor nad provjeravačima činjenica “fact-checkers” propušta, takav je pristup ipak daleko od potpuno istinitog.

Provjerene činjenice prikupljaju se kao municija za kulturni rat, a ne radi stjecanja sveobuhvatnog razumijevanja.

U današnjim takozvanim „post-istinitim“ digitalnim medijskim prostranstvima, praksa pretvaranja činjenica u vrstu oružja u postala je široko rasprostranjena, usko ciljana i optimizirana za psihološki utjecaj. Normalizacija pogrešnih postupanja sa činjenicama prijeti potkopavanju osjećaja ljudi da žive u zajedničkoj stvarnosti. Za neke ide toliko daleko da potkopava ideju da se stvarnost uopće može znati.

Demokratski oblici vlasti sada su potkopani pogrešnim korištenjem i pogrešnim predstavljanjem “činjenica”. Zaustavljanje našeg pada u „kulturu slijepe za činjenice“ zahtijeva novi pristup načinu na koji obraćamo pažnju i razgovaramo o „činjenicama“. Za one koji žele poboljšati stanje epistemičke zajednice i rješavaju izazove 21. stoljeća ka zdravo razumnom, ne postoji način koji ne uključuje temeljne nadogradnje na način na koji se “činjenicama” postupa u javnom diskursu. [5]

Sve je više literature o provjeri činjenica kao medijskoj praksi. [6] [7] [8] [9] Polja epistemologije i filozofije znanosti sada imaju pod sustave koji žele riješiti krizu u vezi s “činjenicama” u javnoj kulturi. Uspješan međunarodni pokret provjere činjenica dovodi do uspostavljanja mnogih novih organizacija usmjerenih na certificiranje istine. Pojedinosti ovih napora možete pronaći drugdje. [10]

Unatoč često ozbiljnim naporima, nedavni rast provjere činjenica ne čini situaciju očito boljom. Neki tvrde da više provjera činjenica u stvari pogoršava stvari. Kako je to moguće?

Odgovor je da se provjera činjenica – provjera specifičnih tvrdnji – ne može pozabaviti sa tri osnovna načina kojima se činjenice mogu koristiti za zabludu (vidi okvir u nastavku). Budući da provjera činjenica nudi službenu provjeru, na taj način omogućava lakše korištenje činjenica za zabludu i dezinformaciju. Ovo zvuči kontra zdravo razumnim očekivanjima. Ali što je više prihvaćena činjenica, to je veći utjecaj kada je postala dio pogrešne kampanje zablude.

Tri osnovna načina zavaravanja činjenicama

1. Dekontekstualiziranje i rekontekstualiziranje. 

Kada se činjenica predstavi bez potrebnog konteksta ili vodi u zabludu, što rezultira namjeravanim nerazumijevanjem njegovog značaja.

Rečeno vam je da je nešto činjenica (npr. the findings from a study) bez da vam se kažu metodame koje su korištene, pogreške kod mjerenja, ograničenja prilikom opažanja itd. Obično, bez razumijevanja ovih pitanja, činjenica se čini važnom i impresivnom. Jednom kada se činjenica razumije u kontekstu mogućih pogrešaka mjerenja i svojstvenih ograničenja metodologije, čini se da je ne uvjerljiva i potencijalno upitna.

2. “Cherry-picking” – selektivni odabir i ograničavajuće  polje pozornosti – fokusa.

Kad je samo nekoliko povezanih činjenica (ili čak cijeli skup podataka) predstavljeno samostalno, kao da pružaju sveobuhvatan prikaz relevantne teme – dok u stvarnosti postoje i druge relevantne činjenice koje se ne spominju.

Kada vam je rečeno da veliki broj studija pokazuje istu stvar, a da nikada ne čujete o studijama koje su provedene o relevantnim alternativnim hipotezama. Obično, bez znanja više, čini se da postoji neodoljiv konsenzus, dok se nakon saznanja više, čini da postoji razumno neslaganje i velika nedorečenost.

3. Reinterpretiranje i formuliranje značenja prije interpretacije činjenica (pre-framing). 

Kad se skup provjerenih činjenica iznese kao već utvrđeni dio emocionalnog okvira. Činjenica nije predstavljena kao moguća u razmatranju prema mnogim drugim mogućim valjanim okvirima.

Rečeno vam je, ili se snažno podrazumijeva, da bi rezultate određenih studija trebalo shvatiti  kao “nada”, “revolucionarno”, “zastrašujuće” ili “pogrešno” itd., Bez da im se predstavi alternativni okvir ili perspektiva. Obično, pretpostavljeni i emocionalno manipulativni jezik stvara dojam da je neizbježno izvući samo određene zaključke, dok prezentacija višestrukih perspektiva i okvira rezultira raznovrsnijim vrstama značenja.


Upotreba činjenica koja dovodi u zabludu vodi se prema nekoj kombinaciji tri primarna načina navedena u gornjem okviru. Informativne kampanje koje su činjenično istinite, ali ipak pogrešne, stvar su klasične propagande, kao što smo dokumentirali u našoj nedavnoj seriji o problemu moderne propagande.[11] Desetljećima postoje kumulativne inovacije u industriji odnosa s javnošću.[12] Tehnike zavaravanja činjenicama neprestano su znanstveno napredovale.

Činjenice postaju oružje za korištenje u politički nabijenim diskursima u kojima je pobjeda važnija od točnog predstavljanja većih i složenijih istina.

Danas strateška zlouporaba činjenica postaje uobičajena praksa svakodnevnih građana na društvenim mrežama. Mnogi ljudi objavljuju na svojim feedovima društvenih medija samo one činjenice koje ujedno i podržavaju, a koje podržavaju njihova postojeća uvjerenja i ideologije. Provjerene činjenice skupljaju se kao streljivo za kulturni rat, a ne radi cjelovitog razumijevanja. Mikrociljanje “microtargeting” zatim zadovoljava te preferencije, osiguravajući stalnu ponudu odabranih činjenica. Rezultirajući filterski mjehurići i algoritamska radikalizacija raspravljeni su u našem srodnom dokumentu o informacijskom ratovanju u 21. stoljeću.[13]

Algoritamska radikalizacija koja prevladava na društvenim medijima ne zahtijeva “lažne vijesti”. Budući da se činjenice mogu koristiti za zabludu, može doći do ekstremne polarizacije i ideološkog zarobljavanja identiteta kada se pojedinci bave informacijama koje su činjenične. To je moguće kada su činjenice izvučene iz konteksta, probrane i emocionalno opterećene. Činjenice postaju oružje za korištenje u politički nabijenim diskursima u kojima je pobjeda važnija od točnog predstavljanja većih i složenijih istina. Time se umanjuje korisnost “činjenica” i diskursa koji iznose činjenice, što znači uniziti nužnu komponentu odgovarajućeg javnog osmišljavanja.[14]

Ali što bi se dogodilo kada bismo odlučili usporiti i zajedno razmisliti o činjenicama? Što ako stvarno želimo razumjeti što se događa na način koji objašnjava sve činjenice i njihove različite okvire i interpretacije?

Suparnička “provjera” činjenica mora ustupiti mjesto zajedničkom razumijevanju činjenica koje se temelji na većoj suradnji. S fokusom na obrazovanje, ovaj pristup zahtijeva da pojedinci ozbiljno nastoje procijeniti složenost činjeničnih tvrdnji. Radeći zajedno, pojedinci se uključuju u proces suradnje kako bi razumjeli implicirani značaj i značenje dotičnih činjenica, uključujući svu povezanu složenost i nijanse. Postoje četiri osnovna načina razumijevanja činjenica (vidi okvir 2). Razumijevanje činjenica zahtijeva proces koji nadilazi poznati proces provjere činjenica, ali uključuje i razmatranje konteksta, reprezentativnosti i okvira.

Tumačenje činjenica uključuje vrijednosti i prosudbe koje sama činjenica ne određuje.

Četiri načina razumijevanja činjenica

1. Provjera i verifikacija.

Ako postoji činjenična tvrdnja, odredite metode korištene za njezino opravdanje. Nakon razumijevanja podrijetla činjenice, pronađite najjasnije načine izražavanja onoga što je utvrđeno kao istina. Kada čitate o novim znanstvenim otkrićima objavljenim u medijima, trebali biste postaviti pitanja poput:

Je li naveden pouzdan izvor koji potkrepljuje tu činjenicu?
Je li činjenica potvrđena iz više neovisnih izvora?
Je li to navedeno na način koji je što jasniji i što je moguće bliži empirijskom?

2. Upozorenja i kontekst.

Nakon provjere činjenice, razmotrite ograničenja uključenih opažanja i metoda, uspoređujući ih s drugim mogućim opažanjima i metodama. Kvalificiranje činjenice kao “kontekstualno istinite” daje dublje razumijevanje njezine valjanosti, jasnije pokazujući što je poznato, a što nije. Kada se bavimo stvarnim studijama i dokazima koji se spominju u medijskim pričama, treba postaviti pitanja poput:

Što je važno znati o kontekstima u kojima je činjenica potvrđena?
Koja ograničenja imaju relevantne metode, opažanja i tvrdnje?
Koliko će činjenica biti istinita izvan konteksta u kojem je potvrđena?

3. Zastupljenost i sveobuhvatnost.

Nakon što se činjenica stavi u kontekst, proširite taj kontekst kako biste uključili šire područje pitanja. Nastojte prikupiti što cjelovitiju mrežu informacija, uključujući sva relevantna znanja s izravnim utjecajem na važnost činjenice. Razumijevanje činjenice zahtijeva reprezentativan pogled na potpuno stanje znanja o relevantnim pitanjima. Nakon što ste pregledali istraživanja koja su mediji citirali i time potvrdili i kontekstualizirali dotičnu činjenicu, možete dodatno pitati:

Koje dodatne činjenice treba uzeti u obzir da bi se u potpunosti predstavilo značenje dotične činjenice?
Koji je potpuni okvir susjednog i povezanog znanja u vezi s problemom?

4. Perspektive i okvir. 

Konačno, nakon što dobijete reprezentativnu sliku činjenice u kontekstu, razmislite o njezinu značenju nastojeći je sagledati iz nekoliko relevantnih okvira i svjetonazora. Zauzimanje višestrukih perspektiva i uključivanje u emocionalnu dinamiku razumijevanja činjenica omogućuje promišljen pristup komunikaciji i obrazovanju. Izvan svake činjenice su vrijednosti koje je uokviruju; stoga se treba zapitati:

Na koji način različite vrste ljudi mogu tu činjenicu emocionalno uokviriti i shvatiti osobno?
Koje su implikacije te činjenice, prema različitim relevantnim političkim ideologijama?
Koje su različite razumne perspektive o značenju činjenice?


Osim jednostavne provjere činjenice, ona mora biti stavljena u kontekst i pozicionirana u odnosu na sve druge blisko relevantne činjenice. To uključuje prikupljanje činjenica o metodama korištenim za generiranje dotične činjenice. Provjera jedne činjenice zahtijeva provjeru mnogih drugih, dok se radi na predstavljanju što sveobuhvatnije mreže povezanih istina. Emocionalni učinak bilo koje činjenice uvijek je složen. Tumačenje činjenice uključuje vrijednosti i prosudbe koje sama činjenica ne određuje. Provjera činjeničnosti samo je početak većeg procesa stvaranja značenja, koji uključuje razmatranja koja se ne mogu svesti na konkretne rasprave o “činjenicama”.

Naš je zadatak stvoriti nove procese za određivanje onoga što se smatra zajedničkom, društveno značajnom, međusobno razumljivom “istinom”.

Zavaravanje činjenicama moguće je samo ako se ne obrati pozornost na sva četiri načina uključena u sveobuhvatno razumijevanje činjenica. Provjera činjenica kakva se trenutačno provodi obično se usredotočuje samo na jedno od četiri. Obrazovni napori usmjereni na poboljšanje javnog diskursa moraju uzeti u obzir više od toga kako otkriti prijevare i laži. Postoji mnogo više od razumijevanja činjenice nego znati je li ona istinita. A za razumijevanje složenih stvarnosti postoji mnogo više od slaganja oko skupa činjenica.

Poanta ovog članka nije da je provjera činjenica loša, već da je neophodna, ali djelomična. Kako sada stoji, neadekvatna je kao odgovor na informacijski rat — ali to ne znači da bi ju se trebalo napustiti. Budućnost našeg civilnog društva i javne sfere ovisi o drastičnom unapređenju dosadašnjih pristupa suočavanju s “činjenicama”. Naš je zadatak stvoriti nove procese za određivanje onoga što se smatra zajedničkom, društveno značajnom, međusobno razumljivom “istinom”. Očito, to zahtijeva više od provjere da li je svaka činjenica provjerena.

Moguće je proširiti naše pristupe suočavanju s činjenicama u javnom diskursu na načine koji uključuju više složenosti, nijansi i zauzimanja perspektive. Početak bi bio imati stranice za provjeru činjenica i rasprave utemeljene na gore ponuđenim modelima, umjesto da budemo ograničeni samo na “provjeru”. Sve dok se ne poduzmu takvi koraci za poboljšanje javne kulture, bit će jednako lako zavesti činjenicama kao što je lako manipulirati obmanom – možda čak i lakše.

Ulozi su visoki kada se radi o budućnosti “činjenica”. Kao što je jasno stavljeno do znanja: pogrešno postupanje s činjenicama na kraju razbija javno osmišljavanje, a razbijanje javnog razuma na kraju razbija društvo. Sat otkucava. Kako se gomila sve više i više “činjenica”, naša se kultura ipak sve više udaljava od stvarnosti. Informacijski rat sada sustavno i brzo potkopava mogućnost koherentnih javnih diskursa o iznošenju činjenica. To dovodi do situacije u kojoj političke kampanje i kampanje za odnose s javnošću počinju djelovati eksplicitnije i samosvjesnije izvan istine. Naravno, “činjenice” ostaju važne – pogotovo ako su službeno provjerene – jer se mogu koristiti kao oružje. Ali veća, složenija istina je izgubljena, prihvaćena kao žrtva kulturnog rata.

Ova vrsta cinične kulture post-istine suprotna je demokratskom načinu života. Ali rješenje nije stvoriti centralizirane “odbore za istinu”. Oni bi služili kao službeni legitimatori cenzure, postajući krajnji autoriteti zajedničke društvene stvarnosti. Otvorena društva djelomično su definirana slobodnim protokom pouzdanih činjenica kroz javnu kulturu. Time se razlikuju od društava koja informacije usmjeravaju uskim kanalima i prepuštaju individualnu prosudbu diktatu vlasti. Odgovornost za integritet javnih diskursa o iznošenju činjenica treba raspodijeliti na cijelo civilno društvo. Pokret oko sve naprednijeg polja provjere činjenica ne bi trebao težiti konsolidaciji moći, već njezinoj raspodjeli.

Ne postoji tehnički “popravak” ili jednostavno rješenje za poboljšanje cjelokupnog sadržaja i složenosti javne komunikacije o činjenicama. Međutim, postoje mogućnosti da digitalne tehnologije omoguće obrazovne inicijative duboke dubine u masovnim razmjerima. Iste tehnologije koje se sada koriste da nas zavedu činjenicama mogu se koristiti da nam pomognu sastaviti sve činjenice zajedno i smjestiti ih u pravi kontekst. Sada se ključna veza digitalnih tehnologija, obrazovanja i politike može rekonfigurirati kako bi se omogućilo široko učenje i međusobno razumijevanje. Iako su te činjenice jasne, kao i uvijek, postavlja se pitanje što s njima odlučimo učiniti.


  1. See Consilience Papers, “It’s a MAD Information War,” The Consilience Project, July 25, 2021. 
  2. See Consilience Papers, “The End of Propaganda”, October 17, 2021. 
  3. Joel Best, Damned Lies and Statistics: Untangling Numbers from the Media, Politicians, and Activists (2012, University of California Press). 
  4. George Lakoff, Don’t Think of an Elephant!: Know Your Values and Frame the Debate (2014, Chelsea Green Publishing). 
  5. See Consilience Papers, “Democracy and the Epistemic Commons”, February 27, 2021 and “Challenges to Making Sense of the 21st Century”, March 30, 2021. 
  6. Stephen J. Ceci and Wendy M. Williams, “The Psychology of Fact-Checking” Scientific American, October 25, 2020, https://www.scientificamerican.com/article/the-psychology-of-fact-checking1/. 
  7. Dan M. Kahan, David A. Hoffman, Donald Braman, Danieli Evans and Jeffrey J. Rachlinski, ““They Saw a Protest”: Cognitive Illiberalism and the Speech-Conduct Distinction,” Stanford Law Review 64, no. 4 (May 2021), https://www.stanfordlawreview.org/print/article/they-saw-a-protest/. 
  8. “Checking the Fact-Checkers in 2008: Predicting Political Ad Scrutiny and Assessing Consistency,” Journal of Political Marketing 15, no. 4 (2016) https://doi.org/10.1080/15377857.2014.959691. 
  9. Morgan Marietta, David C. Barker and Todd Bowser, “Fact-Checking Polarized Politics: Does The Fact-Check Industry Provide Consistent Guidance on Disputed Realities?” The Forum 13, no. 4 (January 2015) https://www.americanpressinstitute.org/wp-content/uploads/2016/02/Marietta-Barker-Bowser-2015-Forum.pdf. 
  10. See this resource for a sampling of organizations engaged in fact-checking. The Consilience Project has not vetted these organizations, and inclusion on this list does not imply endorsement. 
  11. See Consilience Papers, ”The End of Propaganda,” October 17, 2021 and ”WE DON’T MAKE PROPAGANDA! THEY DO!” August 23, 2021. 
  12. See Consilience Papers, “Where Arguments Come From,” June 25, 2021. 
  13. See Consilience Papers,“Social Media Enables Undue Influence,” December 5, 2021. 
  14. See Consilience Papers, “Democracy and the Epistemic Commons,” February 27, 2021. 

Je li ovo bilo korisno?

Dajte ocjenu 1-5 (trebate biti prijavljeni)!

Prosječna ocjena 0 / 5. Broj glasova: 0

Za sad nema ocjena! Budite prvi koji će dati ocjenu.

Danijel Višak

Danijel Višak

Imam 45 godina i dosta mi je čekanja. Pronaći smisao u besmislu ljudske gluposti i bezosjećajnosti za budućnost naše djece, njihove djece, svih ostalih kraljevstva živih bića na ovoj planeti i planete same kao izvora sveg Života, postalo mi je jedino smisleno uovom trenutku našeg bivanja ovdje.

Odgovori

Ne propustite: