Malčiranje nagnutog terena

Jedna od permakulturnih dogmi kaže “malčiraj sve”! Golo tlo je loše, sunce ga prži, vjetar isušuje, uništavaju se mikroorganizmi. I trava je loša, ima alelopatsko djelovanje, otežava razvoj drugih biljaka. Znači, ne trava, ne golo tlo, ne prekopavanje, i zato koristimo malčiranje. Tako smo naučili od prirode, ona svake jeseni prekriva tlo suhim lišćem. Šumsko tlo je veoma plodno, i na kraju krajeva, iz njega raste cijela šuma. Popularni aforizam kaže, “šuma raste na srušenoj šumi”. Znači, gomila oranizama koji se razgrađuju na tlu stvara plodno tlo, a iz plodnog tla onda raste što želimo.

Teorija je u redu, i imam sjajnih iskustava sa malčiranjem. Problem nastaje pri određenim nagibima terena. Ono što se vrlo rijetko viđa u popularnim video klipovima ili stručnoj literaturi, su gredice pod nagibom. Većina vrtova je prilično ravna. Ako se radi o planinskom ambijentu, dio terena se često terasira, izravna koliko je moguće. I onda malčiranje funkcionira besprijekorno. Kako to funkcionira kada teren nije terasiran? I zašto bi ipak trebalo težiti izravnavanju terena barem za uzgoj povrća?

Sakupljanje šumskog lišća

Svake jeseni, kad padne lišće, šumski su ga putevi prepuni. Veći dio tog lišća bude ispran kišom u nizine. Prije nego ga kiše odnesu, ja pođem u šumu i donesem lišća koliko mi treba. Za šumu, to je zanemariva površina. Ne uklonim sve, nego samo suho lišće sa površine. Još ga mnogo ostane na putevima, vlažnog, polurazgrađenog. Asfaltirane puteve, naravno, pometem u potpunosti. Metla, grablje, mnogo strpljenja i zgražanje susjeda koji me vrebaju kroz jedva razmaknute zavjese.

Veći dio lišća kompostiram, imam 4 ovakva jednostavna kompostera, u svaki stane oko 1 m³ lišća.

Nakon toga, kada su komposteri puni, prekrivam vrtove lišćem. Ne onim iz kompostera, naravno. Jedno lišće se kompostira, drugo prekriva gredice. To su obično prekopane gredice, npr. tamo gdje se povadio krumpir. Žao mi je da ostanu gole preko zime, pa ih pokrijem lišćem.

I voćke dobiju zimske papuče od lišća, koje zaštitim granjem da ga vjetar ne odnese.

Malčiranje kartonom i lišćem

Probao sam i ovo. Dok jedan vrt odmara (koristim ga svaku drugu godinu), drugi nastaje. Područje koje planiram koristiti sljedeće godine, prvo “očistim” od trave i drugih korova. Supermarketi se rješavaju kartonskih kutija u kojima su bili pekarski proizvodi, nadam se da je toksičnost takvog kartona minimalna (?). Kartonom prekrijem travu, a lišćem prekrijem karton.

Preko lišća razvučem mrežicu za zaštitu voćaka od ptica, jer bi u protivnom vjetar odnio svo lišće.

Rubove mrežice učvrstim daskama, kamenjem i sl. i malo po malo, vrt je spreman za zimu.

Problemi na nagnutom terenu

Koliko god čovjek mislio da zna što radi, uvijek se zna dogoditi početnička greška. Proljeće me dočekalo u ovakvom ruhu.

Na slici se ne vidi baš jasno, teren je nagnut 10-15 stupnjeva. Nije to mnogo za tipične načine uzgoja, kiša ne odnosi zemlju, barem ne značajno. Ipak, karton je prilično nepropustan za kišu. Pogotovo kada je karton suh, a naravno da je suh pod utjecajem sunca i vjetra. Da je prekriven sa 20-30 cm lišća, možda ne bi bio problem, ali ovako, ponašao se poput limenog krova. Kiša je jednostavno isprala svo lišće u najniži dio vrta. Mislim da neću više nikad koristiti karton na nagnutom terenu. Donosi više problema nego što ih rješava.

Korištenje drvene sječke kao malča

Ove godine, na istom mjestu testiram drugačije metode. Iz šume sam izvukao dosta granja, uglavnom lijeska koja se brzo obnavlja.

Granje sam usitnio u drvenu sječku. Nadao sam se napraviti 10-12 m³, ali mislim da neću stići toliko prije zime. Vidjeti ćemo, plan je jedno ali stvarnost nešto drugo.

Trenutno sam u postupku prekrivanja onog vrta drvenom sječkom. Ovo mi je prva godina kako ju koristim, čini mi se prilično otpornom na jake kiše. Ako vas zanima kako će ova sječka izdržati, pretplatite se na obavijesti (putem Telegram kanala). Pojaviti će se obavjest kada dopunim post sa novim iskustvima.