Navodnjavanje kap na kap u plasteniku

Stižu ljetne vrućine i sušno razdoblje. Mlade biljke trebaju mnogo vode za rast i razvoj plodova. Ja sam upravo postavio novi plastenik kako bih mogao uzgajati povrće za hladnog vremena, pa na kišu ne mogu računati. Odlučio sam postaviti navodnjavanje kap na kap koje za sad odlično funkcionira, pa da vam prenesem kako sam ga izradio. Cijeli sustav navodnjavanja je postavljen za nekoliko sati.

Zaštita od isušivanja prije navodnjavanja

Prije nego krenemo trošiti nenormalne količine vode na zalijevanje, trebalo bi za početak smanjiti isušivanje tla. Ja sam kamenito tlo gotovo u potpunosti prekrio slojem komposta debljine oko 15 cm. Vide se i štapići koji označavaju mjesta za sadnju. Kompost odlično zadržava optimalnu vlažnost, a dovoljno je propusan da se ne stvaraju lokvice.

Za zaštitu od isušivanja, prostor sam potpuno prekrio lišćem koji služi kao prirodni malč. Lišća imam u izobilju i zato ga koristim i za kompostiranje, a i za malčiranje. Za ovaj kompost na slici gore bilo je potrebno oko 1 m3 lišća. Isto toliko i za prekrivač na donjoj slici. Prvo sam ispunio staze, pa onda prekrio i same gredice (što se ovdje još ne vidi).

Navodnjavanje iz vodovoda ili spremnika s kišnicom?

Moj plastenik je naslonjen na spremnik s kišnicom od nekoliko m3. Vjerujem da neće biti potrebe za vodom iz vodovoda. Ipak, za vrijeme postavljanja sustava, poslužio sam se vodovodom. Jedna od osnovnih razlika je u tlaku vode. Tlak vode iz vodovoda je 3-4 bara. Da bi imali takav tlak iz spremnika sa kišnicom, on bi morao biti na visini od 30-40 m. Umjesto toga, tlak vode iz spremnika je mnogo manji. Zato sustav koji radi dobro na jednom tlaku neće raditi dobro na drugom. Ili će voda teći prebrzo, ili neće uopće.

Da riješim ovaj problem, tlak iz vodovoda sam prilagodio tlaku iz spremnika s kišnicom. Na zid spremnika sam postavio stari vodokotlić. Na ulaz u vodokotlić spojio sam gumeno crijevo za zalijevanje vrta. Kada je vodokotlić prazan, mlaz vode iz vodovoda ga brzo napuni. Kada je pun, ventil se automatski zatvara, a iz vodokotlića teče voda. Naravno, ne pod visokim tlakom, nego onim kojeg mogu očekivati iz spremnika sa kišnicom.

Sustav cijevi

Po cijelom plasteniku sam razvukao malo deblje cijevi. Koristio sam “alkaten” promjera 32 mm jer sam takve ostatke imao od ranijih projekata. Vjerujem da bi mogla i tanja cijev jer se ne radi o velikom protoku vode.

U tu debelu cijev sam spojio ove tanke, kapilarne cjevčice. Koristio sam gumene cjevčice koje se inače koriste za privezivanje biljaka. Vanjski promjer te cjevčice je 3,5 mm. Ja sam debelu cijev bušio svrdlom od 3mm. Tanku cjevčicu sam uz malo strpljenja ugurao u tu rupu. Pomagao sam se komadom čvrste žice jer je cijev suviše mekana da sama uđe u rupu. Kada sam pustio vodu, gotovo svi spojevi su bili posve suhi, što znači da dobro brtvi bez ikakvih ljepila. Na par spojeva je malo curilo, ali sam prstima još malo gurnuo cijev u rupu i curenje je stalo. Do svake biljke vodi jedna cjevčica.

Regulacija protoka

Regulacija je neophodna iz razloga što nisu sve gredice na istoj visini. U ranijim pokušajima da postavim sustav navodnjavanja, uvijek je bio problem u tome. Znao sam cijev izbušiti iglom ili tanjim čavlićem. Na nižem dijelu terena voda je tekla mnogo brže nego na višim djelovima, jer je razlika u tlaku bila velika. Ta razlika ne bi bila značajna da se radi o vodi iz vodovoda, tlak bi svugdje bio približno jednak. Tada bih mogao koristiti i gotove cijevi sa rupicama za navodnjavanje. Kod niskotlačnog sustava, regulacija je ipak bila potrebna za svaku biljku.

Veoma jednostavan i jeftin “ventil” napravio sam tako što sam cjevčicu stisnuo vijkom i maticom između dvije podložne ploćice. Na slici je veći vijak kojim sam testirao ideju, ali kasnije sam koristio vijke debljine M4. Mogli bi i tanji, regulacija bi bila još preciznija.

Brzina protoka i količina vode za svaku biljku

Litra vode ima 20,000 kapi. Ne bi čovjek vjerovao, ali teorija kaže upravo tako. Iz mog iskustva, pola litre vode na dan za svaku biljku bi moglo biti dovoljno. To bi u kapima bilo 10,000 kapi na dan, ili 7 kapi na minutu. Nisam doslovno brojao kapi, ali namjestio sam protok takav da mi svakih 5-10 sekundi padne jedna kap. Potrebno je redovito pratiti i po potrebi regulirati protok. Ako se dogodi da se neka cijev začepi? Otpustiti ću vijak, protrljati cijev, pustiti da se ispere i ponovno postaviti vijak. Po potrebi, i zamijeniti cijelu cijev. To nije nikakav trošak jer je materijal veoma jeftin, a začepljena cijev se iskoristi za nešto drugo.

Nakon mjesec dana

Rajčice su posađene početkom 5. mjeseca. Oko mjesec dana kasnije, visoke su oko 80-100 cm, formiraju 3. cvat. Prvi plodovi pomalo dozrijevaju. Protok vode se blago usporio, sam od sebe. Za sad je još uvijek dovoljan, jer kada prstom opipam zemlju pored svake biljke, vlažna je. Na nekoliko biljaka sam regulirao protok tako što sam otpustio vijak, pustio da mlaz vode krene i onda pritegnuo vijak. Ne znam je li bilo kakvih mrvica ili je cjevčici trebalo “da se malo razgiba”. Uglavnom, sustav mi štedi izuzetno mnogo vremena, i mirnije spavam kad znam da biljke nisu žedne.

Ideja je razvijena uz pomoć kolega s foruma, gdje možete ostaviti svoj komentar ako želite.

22 komentara na forumu Autor: zemljak zadnji komentar: 16/05/2021 20:04 od Nikola

Nikola

Vodim brigu o ovom portalu kao zajedničkom dobru naše zajednice.