(Ne)cijepljenje – iz perspektive jednog roditelja

Ako cete tek postati roditelj, ako ste roditelj, ako vam dijete ide u skolu, ako radite na poslu gdje je cijepljenje obavezno, ako… trebali biste znati neke informacije o cijepljenju, koje se danas uzima kao rutina “zdravo za gotovo”.
Na vrhu stranice u izbornicima ima dosta informacija.
http://www.cijepljenje.info/
https://cijepljenje.info/najcesce-dvojbe/pitanja-i-odgovori/odgovori-gi-cijepljenje-pravo-izbora/

Harp

Moj odgovor

Pobornik sam slobode izbora po pitanju cijepljenja. To ne znači da sam protiv cijepljenja, niti da sam za cijepljenje. Znači samo da svatko od nas ima odgovornost prema vlastitom zdravlju. Za roditelje, odgovornost prema zdravlju vlastite djece. Što god zakon govorio, ljudi na televiziji, liječnici, profesori, knjige, internet, roditelj ima apsolutno pravo na zaštitu zdravlja svoje djece. Ali što je zaštita, a što ugrožavanje zdravlja?

Neki smatraju kako postoje autoriteti koji će nam na to odgovoriti, i trebamo slijediti njihove preporuke. Ja ne mislim tako. Ne znam što je dobro za vas, vašu djecu, to bi vi trebali znati. Ono što je dobro za mene, ne mora istodobno biti dobro i za vas. Mogućnost izbora svi imamo, ali za slobodu izbora je potrebno znanje. Biti pobornik slobode izbora, za mene znači biti pobornik znanja. Ako ne raspolažete znanjem, onda su vam potrebni autoriteti i slobodno ih slijedite ako vam to odgovara. Samo imajte na umu, u konačnici ste jedini koji snosite posljedice za svoje odluke. Dok vi shvatite kako onaj koga ste slušali nije bio u pravu, nepopravljiva je šteta možda već nastala.

Što ugrožava, a što štiti?

Da odgovorim na to pitanje, meni su trebale godine. Nažalost, brže nije išlo, da sam mogao donijeti odluku brže, mnoge stvari bih napravio drugačije. Možda i bolje zaštitio vlastitu djecu od onoga što ih je ugrožavalo. Nisam sklon tome da tako važne odluke koje se tiču zdravlja moje djece donosim ishitreno. Ne priznajem nečiji autoritet samo zato što je na nekoj poziciji, što je izdao knjigu ili što mu većina vjeruje. Zato sam uložio mjesece istraživanja kako bih stekao blagu predodžbu o tome gdje su opasnosti a gdje nisu. I još godine neprestanog propitivanja vlastitih odluka, provjeravanja informacija, računanja, procjenjivanja.

Uobičajeno shvaćanje

Ne znam hoću li uspjeti ovdje biti dovoljno precizan i točan. Ono što je uobičajeno, s vremenom se mijenja. Na primjer, započnete proučavanje teme sa službenim stavom kako su cjepiva posve sigurna. Dok završite sa proučavanjem, službeni stav se promijenio i sad glasi kako su cjepiva sigurnija od bolesti protiv kojih štite. Na tom ću se zadržati, pitanju jesu li cjepiva sigurnija od bolesti protiv kojih štite. Da bi na to mogli odgovoriti, moramo približno znati kolika je opasnost od bolesti, te kolika je opasnost od primjene cjepiva.

Bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem

Prema trenutno važećem kalendaru cijepljenja u RH, obvezno je cijepljenje protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka, rubele, tuberkuloze, hepatitisa B, bolesti izazvanih bakterijom Haemophilus Influenza tip B (najpoznatija – meningitis) te pneumokokne bolesti.

Osim obveznih, postoje i dobrovoljna cjepiva protiv mnogih drugih bolesti. Neke od tih bolesti nisu zanimljive u našim krajevima, osim ako ne putujete u područja u kojima se javljaju. Druge su veoma zanimljive, poput gripe, vodenih kozica, pneumokoka ili rotavirusa.

Popis je impresivan, neke od navedenih bolesti prilično ozbiljne. Zaista smo sretni što živimo u vremenu kada postoji sigurno rješenje za suzbijanje tih bolesti. Je li cjepivo zaista sigurno rješenje?

Opasnosti od cjepiva

Službeno, moguće nuspojave su uglavnom blage, poput osipa, crvenila, otekline. Teške nuspojave poput trajnih oštećenja ili smrti su vrlo rijetke. Opravdavaju se time što je manja vjerojatnost da se dogodi takva nuspojava nego bolest u slučaju da se ne cijepimo. Dakle, biramo manje zlo.

Neprihvatljivo istraživanje

Gore sam dao tek par informacija koje možete pronaći na mnogim mjestima u manje od minute. Pa ipak, i to je više nego što većina roditelja zna kada dovede vlastito dijete na cijepljenje. Za mene, kao mladog roditelja koji sluša starije, i to je bilo dovoljno da pristanem na cijepljenje. Prvih nekoliko godina, moja su djeca redovito cijepljena svime što je bilo obavezno. Zvao sam to: ono u rodilištu, ono sa tri mjeseca, ono sa godinu dana… Znam da smo vodili dijete na sistematski, brinuli jedino o tome da nas negdje propuh ne uhvati. “Hoće li se dijete danas cijepiti?” “Ne znam, idemo tamo pa ćemo vidjeti. Znat će sestra da li treba”.

Svako dodatno pitanje, ili nedaj bože samostalno istraživanje, bilo je veoma neprihvatljivo. Kada smo počeli postavljati prva pitanja, već smo isprovocirali pedijatricu. Opisivala nam je djecu koja izgledaju kao da su na kratko uronjena u vrelu vodu. Upozoravala nas je da će tako naše dijete proći ako budemo imali ikakve dvojbe oko cijepljenja. Slično smo prošli i u krugu obitelji. Dvojbe jednostavno nije smjelo biti, tko smo mi da tu bilo što dovodimo u pitanje. Pa zašto smo onda išta pitali?

Zašto?

Nije bilo baš sve u redu sa zdravljem djece. Neću o detaljima jer mi nije namjera da izazovem emotivne reakcije, upravo suprotno. Recimo da su djeca rođena posve zdrava, te da su tijekom prvih godina života nakupila niz kroničnih bolesti, sindroma i neobjašnjivih stanja. Kao brižni roditelji, trudili smo se slijediti sve preporuke liječnika, vodili djecu na preglede, pretrage, prilagođavali prehranu… Ipak, na kraju je bilo neizbježno pitati, je li to možda od cjepiva? Ne zato što imam nešto protiv cijepljenja, nego zato što još jedino to nismo uzeli u obzir. Ne znamo ništa o proizvođaču, proizvodu, sastavu cjepiva, preporukama, ispitivanju sigurnosti, nuspojavama…

Pitanja koja ne smijemo postavljati

Već prva pitanja o mogućoj povezanosti cjepiva sa zdravstvenim problemima kod djece pokvarila su naš idilični odnos sa pedijatrom. Osjetili smo nervozu, neprijateljstvo. Nisu to bili neki sukobi, samo pitanja. Nama se činilo razumno postavljati ih, i nismo očekivali takvu reakciju. Primjerice, nekoliko dana nakon cijepljenja dijete ima alergijsku reakciju po cijelom tijelu. Noćima ne spava, pedijatrica pita što smo mu dali da pojede. Što bi dali? Čitamo deklaraciju na svakom proizvodu, bojimo se da nešto ne uvedemo u prehranu prerano. Pazimo na deterdžente, kozmetiku, sve je moralo biti namjenjeno za dječju upotrebu. U kući nema kućnih ljubimaca i drugih mogućih uzroka alergija. Pazili smo zaista na svaki detalj. Ipak, alergija se vremenski poklapa jedino sa cijepljenjem, pa smo postavili pitanje koje očito nismo smjeli. Da nije povezano sa cjepivom?

Protivnicima cjepiva treba pokazati kakve su posljedice

Ja iz sadašnje perspektive zaista ne mogu tvrditi kakvim je informacijama raspolagala naša pedijatrica ni kakve je namjere imala. Nažalost, izrazila se kao da čita smjernice nekog tabloida. Smjernice između ostalog kažu kako se sa “antivaxerima” ne treba upuštati u diskusije. Ne treba im prezentirati činjenice, službene podatke. Oni to ne mogu shvatiti. Umjesto toga, treba im pokazati fotografije bolesnih beba. Treba im spomenuti majku čije je desetomjesečno dijete umrlo od posljedica ospica.

https://www.24sata.hr/lifestyle/protivnicima-cijepljenja-treba-pokazati-kakve-su-posljedice-555112

Na njenu žalost, posljednje cjepivo koje sam ja osobno primio bilo je ono protiv marketinga. Kada mi netko na silu i prijevaru želi nametnuti neki stav, moje tijelo prepoznaje uljeza i bori se protiv njega. Kada primjerice primim lančani mail koji tvrdi kako će mi se dogoditi nešto loše ako ga ne proslijedim na 30 adresa, pali se alarm. Bullsheet. Kada nam je pedijatrica odlučila ponuditi marketing umjesto činjenica, upalio se alarm. Opisala nam je kako izgleda dijete koje se nije cijepilo.

Ipak smo se zapitali

Po svom religijskom i političkom uvjerenju, rekao bih da sam znanstvenik. Poštujem argumente, uvažavam mišljenja, ali svoje mišljenje temeljim na objektivnom znanstveno utemeljenom pristupu. Medicina, farmacija ili imunologija tu ne mogu biti iznimka, barem za mene. Govoreći o bolestima koje se mogu spriječiti cijepljenjem… Ako je netko “izmjerio” vjerojatnost da se moje dijete zarazi takvom bolešću, želim znati kako i što je izmjerio. Ako je poznato koje su moguće posljedice takve bolesti i koliko su česte, želim znati. Ako je poznato koliko je uspješno cjepivo, odnosno kako utječe na vjerojatnost da se moje dijete razboli, želim znati. Ako je poznato koje su moguće nuspojave primanja cjepiva, koliko su česte, želim znati. Kada imam sve što mi treba za objektivan sud, onda mogu svoj sud usporediti sa sudom uglednih stručnjaka. Mogu donijeti odluku o sljedećem cijepljenju mirne savjesti. Ako se nešto loše i dogodi radi moje procjene? Barem mogu reći da sam poduzeo sve što sam znao kako bi zaštitio vlastito dijete.

Edukacija

Da odgovorim na sva pitanja koja su me mučila, bila je potrebna dugotrajna edukacija. Ne, nisam mogao pitati stručnjake, odnosno pitao jesam ali nisu htjeli odgovoriti. Nisam mogao raditi što i svi rade, slijepo vjerovati, za to je već bilo kasno. Nisam imao izbor nego samostalno istraživati, sakupljati materijal, proučavati, provjeravati.

Izvori

Da, priznajem, čitao sam sve i svašta. Sumnjive i lažljive izvore, naravno. Roditelji koji žele najbolje svojem djetetu su osjetljiva kategorija. Možete im prodati razne priče, proizvode, sve će povjerovati ako su dovoljno očajni. Tako su se i informacije o cijepljenju našle na raznim portalima, dobro ili zlonamjernim. Dijele ih ljudi koji znaju mnogo o temi ili ne znaju gotovo ništa. Čitao sam tako reći sve materijale dostupne na internetu, čitao sam knjige, gledao intervjue…

Što me ometalo u proučavanju

Emotivna komponenta

Većina materijala započinje sa nekim efektom koji bi kod čitatelja trebao izazvati emotivnu reakciju i spriječiti objektivno proučavanje materijala. To mi je oduzimalo mnogo vremena. Zašto članak koji želim pročitati mora započeti fotografijom djeteta prekrivenog krastama? Kako da objektivno procijenim istinitost onoga što piše, kada me je fotografija već postavila u stanje panike? Znao sam se nekim tekstovima vraćati nakon dan-dva pauze, ili ga kopirati u uređivač teksta pa čitati bez ometanja.

Subjektivnost materijala

Većina materijala značajno je obojena stavovima autora. Znam, većina autora smatra kako spašava svijet tako što će nekome usaditi vlastite stavove. Hvala vam na pokušaju, ali to ujedno govori i kako ne poštujete čitatelja kojem se obraćate. Nemojte mi sugerirati što da zaključim na temelju iznešenih informacija, samo ih iznesite. Mnogi materijali započinju na način “cjepiva godišnje spašavaju milione života…” i onda u tekstu ćorak. Preskočim uvod, fokusiram se na činjenice. Često zaključak iz uvoda nema nikakvog temelja u tekstu koji slijedi.

Nedostupne informacije

Ako smatrate kako je u današnje vrijeme sve lako dostupno, vjerojatno niste pokušavali naći statističke podatke, znastvene studije i sl. vezano za cjepiva. Ono što je lako dostupno i sveprisutno su:

  • Slikovnice, vesele brošure i reklamni materijal zavoda za javno zdravstvo i drugih državnih i privatnih institucija
  • Službeni komentari liječnika, članci na wikipediji, glasilima državnih institucija te nevladinih organizacija (ne podaci već komentari)
  • Lažne vijesti u komercijalnim medijima, često bez ikakvog temelja, sa ciljem povećanja gledanosti i utjecanja na javno mišljenje
  • Svjedočenja roditelja (poput mene i ovog članka) koji iznose vlastito iskustvo
  • Portali kojima je cilj ponuditi alternativno mišljenje, ponekad jednako neutemeljeno kao i ono čemu se suprotstavljaju
  • Meme i slične šale na račun zabrinutih roditelja, liječnika
  • Informacije izvađene iz konteksta, poput statistika i drugih podataka. Unutar konteksta ovi podaci su vrlo vrijedni, međutim kada se izvade oni se mogu posve krivo interpretirati. Često to i jest cilj

Sve navedeno može biti itekako korisno ako se koristi u nekoj razumnoj mjeri. Primjerice, kao početak istraživanja ili kao poticaj za njega. Ipak, ono što sam ja konkretno tražio i za što bih volio da je ljudima mnogo dostupnije:

  • Potpune informacije. Kako znate da je informacija koju imate nepotpuna? Često to shvatite tek kada naiđete na potpunu. Na primjer, vijest kaže kako neka država bilježi rast broja oboljelih u 2018. godini. A što je sa godinom ranije? Proteklih 20 godina? Iz same vijesti, naslutilo bi se kako je broj oboljelih bio konstantan dugi niz godina, a onda se dogodio preokret. Tek napornom pretragom nađete podatak o prethodnim godinama i shvatite kako je vijest zapravo marketing. Također, statistika vam često daje usporedbu samo dvije godine. 1819. godine bilo je toliko oboljelih, a 2019. tisuću puta manje. Što je sa svim ostalim godinama? Nažalost, nepotpune informacije su vrlo varljive, štetnije nego potpuni izostanak informacija.
  • Rezultati kliničkih ispitivanja i druge studije. Na primjer, prije nego što se cjepivo stavi na tržište, ono prolazi kliničko ispitivanje. To ukratko znači da se primjeni na dobrovoljcima i prati njihovo stanje. Ako su rezultati zadovoljavajući, cjepivo može na tržište. Međutim, sadržaj te studije nije javno dostupan. Ili barem ne lako dostupan. Ja ih redovito čitam jer su važne, ali do njih nije baš jednostavno doći. Čitanje takvih studija često otkriva vrlo važne detalje koji nisu vidljivi u zaključku, ili su u suprotnosti sa zaključkom. Zaključak je ono kada kažu “cjepivo je sigurno”. Čitajte dalje.
  • Sučeljavanje argumenata i mišljenja. U kojem god smjeru da vas odvede istraživanje, najvjerojatnije ćete se naći okruženi istomišljenicima. Ono što čitate podupirati će vaše stavove. Na taj način i oni koji se odupiru cijepljenju i oni koji zagovaraju obvezu misle kako raspolažu apsolutnom istinom. Nešto slično nisam doživio u drugim znanstvenim disciplinama. Dapače, različita mišljenja su itekako poželjna, ako su utemeljena.

Društveni pritisak

Naše društvo ne prihvaća slobodu odlučivanja. Zasad. Hoće li se to kretati prema liberalizaciji ili represivnijim mjerama, ne znam. Opći stav je otprilike kako roditelji koji odbijaju cijepljenje ugrožavaju vlastitu djecu, pa ih nekako treba prisiliti. Ne ugrožavaju samo vlastitu djecu, nego i cijelu populaciju, pa ih itekako treba prisiliti. Pod tim pritiskom živi svaka obitelj koja se usudila dovesti u pitanje opravdanost cijepljenja. Udarci stižu sa mnogih strana; putem medija, državnih službi, iz kruga obitelji i prijatelja, škole. Ne bih rekao kako je ovakav pritisak dovoljan da zabrinutog roditelja natjera da prestane postavljati pitanja Ipak, otežava informiranje. Usporava donošenje odluka.

Što sam naučio

Kao što sam napisao, moje proučavanje ove teme je potrajalo nekoliko mjeseci do konačne odluke, a i nakon odluke još godinama nisam imao mira. Još sam dugo provjeravao razne izvore, uspoređivao podatke, razmišljao jesam li donio ispravne odluke.

Opasnost od zaraznih bolesti je manja nego se misli

Postoji neki nerazuman strah od bolesti. Ne svih bolesti, nego samo onih koje se mogu spriječiti cijepljenjem. Onih drugih uopće se ne bojimo. U Hrvatskoj svakih 20-ak minuta netko umre od bolesti srca i krvnih žila. Znam da ovo ne izaziva baš neke emocije. Na razini Europe, to je samo 4 miliona ljudi godišnje. Pravu paniku izaziva nekoliko smrti od ospica. Ne umanjujem svaki pojedini gubitak, ali tko je formirao takvo ravnodušje prema jednoj bolesti, a takav strah od druge?

Opasnost je smanjena i bez cjepiva

Kada iznose nepotpune informacije kako je prije otkrića cjepiva bilo xy smrti od neke bolesti, a sada je ta bolest praktički nestala, što prešućuju? Recimo to da je bolest gotovo nestala i prije otkrića cjepiva? Ne govorim ovo napamet, čitao sam službene statističke podatke raznih država. Kada imate službenu statistiku za proteklih 100 ili više godina, a netko glumi autoritet tako što vam od tih 100 godina ponudi samo dvije koje mu odgovaraju, onda je u mojim očima njegov autoritet bitno narušen. Neću generalizirati jer je svaka bolest priča za sebe, ali za većinu bolesti ne stoji tvrdnja da je cjepivo imalo ikakvog vidljivog utjecaja na pad broja oboljelih i druge komplikacije.

Dječje bolesti nisu više dječje

Nerealna je i ta hajka usmjerena prema djeci. Ako netko preboli neku bolest u djetinjstvu, mala je vjerojatnost da će ikad više oboliti. Stekao je doživotan imunitet. Ako nije prebolio u djetinjstvu, za to postoji realna šansa u kasnijoj dobi. Kada su bolesti bile mnogo češće, veća je bila i vjerojatnost da netko oboli u djetinjstvu. Tako su dobile naziv dječjih. Sada više nije takva situacija. Ima još jedan razlog. Djeca mnogo lakše prebole neke bolesti nego stariji ljudi. Za vrijeme epidemija oko polovice oboljelih znaju biti odrasli. Pa ipak, pokušavamo bolesti istrijebiti cijepljenjem isključivo djece. Nisam našao ništa smisleno što bi podržavalo takve stavove. Većina starije populacije nije cijepljena, a u dobi su koja je kritična u slučaju ako obole. Cijepite starije, ako već morate nekoga, djeca su relativno sigurna.

Cijepljeni mogu oboliti

Neka cjepiva stvaraju imunitet koji će potrajati još godinama. Drugima je učinak prilično slabašan. Često cijepljenje ne izazove nikakvu pozitivnu reakciju, ali vam nitko nije rekao da nakon cijepljenja provjerite stanje antitijela pa se po potrebi docijepite. Ponekad i bez antitijela možete doći u kontakt sa bolešću i ne oboliti, ponekad možete imati visoku razinu antitijela i oboliti. Ponekad obolite a nemate simptome, jednostavno prenosite zarazu na druge a mislite kako ste zdravi. Postoji mnogo kombinacija, tko će ih sve popisati. Kada procjenjujete odnos rizika i dobrobiti cjepiva, jeste li uzeli u obzir i vjerojatnost da cjepivo zaista ima nekog učinka? Jer, umjesto da ste izbjegli neku bolest, možda ste ju samo odgodili za starije dane. Kada je višestruko smrtonosnija, na primjer.

Imunitet krda

Kada je konačno prihvaćeno kako cjepivo ne pruža sigurnu zaštitu pojedinca, onda osmišljena “zaštita krda”. U ukupnoj populaciji, određeni postotak je imun. Ako je imunih dovoljno, onda oni koji nisu imuni ne mogu doći u kontakt pa se bolest ne može širiti. Međutim, tko zna koliko imunih zapravo treba biti u nekoj populaciji kako se bolest ne bi širila? Koliko zaista ima imunih? Tko to zna? Nisam našao ništa smisleno što bi na to pitanje odgovorilo. Prema mom shvaćanju, ljudi mogu živjeti u izoliranim grupicama poput plemena i da bez ikakvog imuniteta ne prenose bolesti. Skupine su rijetko u kontaktu, a ako se osjećaju loše neće valjda poći u goste. Bolest ostaje lokalizirana. Nasuprot tome, zaraženi pojedinac može raditi posao u kojem svakog dana susreće desetke tisuća ljudi pa proširi epidemiju. Jesu li takve stvari uzete u obzir? Je li uzeto u obzir to što polovica populacije nije uopće cijepljena jer je rođena prije određene godine? Ili to da svim cijepljenima pomalo opada razina imuniteta, i da nas zahvaljujući cijepljenju pravi problemi tek čekaju?

Sigurnost cjepiva

Naravno, ako su cjepiva relativno sigurna, onda nije toliko ni bitno koliko su učinkovita. Cijepiti ćemo se svake godine ako treba, bitno da se ne razbolimo. Ako su sigurna.

Prema svemu što sam uspio naći, i nisu baš sigurna. Čitajte studije, klinička ispitivanja. U uvodu, piše recimo kako je studija utvrdila kako je cjepivo sigurno za upotrebu. U nastavku, piše kako je cjepivo ispitivano 14 dana. Ponekad i 3-5 dana. Piše kako je nakon prve doze određeni broj dobrovoljaca napustio ispitivanje. Ne pišu razlozi za to. Piše kako je recimo 1% subjekata doživjelo teške reakcije na cjepivo. Zaključak, cjepivo je sigurno, može na tržište. Nakon toga, neka djeca ipak dožive tešku reakciju. Kada pitate liječnika je li to od cjepiva, reći će kako nije jer je zaključak studije da je cjepivo sigurno. Tako se cjepivo godinama nalazi na tržištu, izaziva reakcije koje nisu povezane sa cjepivom. Kada se godinama kasnije ocjenjuje generalni učinak cjepiva, imamo prilično čistu situaciju gotovo bez nuspojava.

Povezanost sa sve češćim kroničnim bolestima

Sad, je li populacija zaista sve lošijeg zdravlja ili se dijagnostika popravila do te mjere da svatko od nas zaslužuje dijagnozu, nisam siguran. Također, ako su neke bolesti zaista u porastu, imaju li i cjepiva utjecaj na to? Značajan utjecaj? Odgovor na to pitanje bi možda imali kada bi postojala studija koja uspoređuje zdravlje cijepljenih i necijepljenih. Kada bi proizvođač cjepiva želio pokazati kako su cijepljena djeca barem jednakog zdravlja kao necijepljena, ako ne i zdravija, platio bi takvu studiju. Kada bi država htjela znati kuda svake godine odlaze milijarde iz proračuna, mogla bi platiti takvu studiju. Da konačno svi doznamo jesu li cjepiva sigurna, i jesu li učinkovita u zaštiti zdravlja. Ipak, za takvo istraživanje ja za sad ne znam. Ima, doduše, jedna mala studija nekog sveučilišta koja pokazuje kako su alergije 30 puta češće kod cijepljene djece, problemi u učenju 10-ak puta češći, problemi sa vidom višestruko češći itd. Koliko je to utemeljeno, ne bih znao, ali za sad nemam razloga sumnjati u te rezultate.

Kraj

Ja sam moje istraživanje ove teme davno završio, već sam mnogo toga i zaboravio, materijale zagubio. Djeca već skoro da i nisu djeca, više nisu državi toliko interesantna pa mi je lakše govoriti o svojim stavovima.

Pridružujem se harp-ovoj preporuci za ovu stranicu.

https://cijepljenje.info

Nedavno sam naišao na zanimljivo suđenje, koje mi je malo osvježilo pamćenje. Krivo mi je što ga nisam ranije pogledao, bilo bi to odlično utrošenih 9 sati. Uštedjelo bi mi mnogo vremena, ali što se može.

Predmet suđenja je spor roditelja koji se razvode. Oni se spore oko toga treba li dijete cijepiti ili ne. Sukob mišljenja je došao do suda, a za svjedoka je pozvan Stanley Plotkin. Ne znam ima li na svijetu itko tko zna više od njega o ovoj temi. Veoma je lijepo, objektivno odgovarao na pitanja koja postavljaju mnogi zabrinuti roditelji. Mnoga pitanja na koja sam i ja dugo tražio odgovor. Reklo bi se da je on predstavnik strane koja zagovara obvezu ili bar preporuku cijepljenja. Odvjetnik koji ga ispituje zastupa stranu koja ne vjeruje u opravdanost takve obveze. Zato mi se čini kako je ovo suđenje lijepa ilustracija tog sukoba dva suprotstavljena mišljenja.

Moja topla preporuka.

Stanley Plotkin odgovara na važna pitanja

6 komentara na forumu Autor: Harp zadnji komentar: 07/01/2020 09:34 od Nikola

 
Nikola

Nikola

Permakulturni dizajner, praktičar, urednik jednog imanja u planinama. Aktivno proučavam i nastojim primjenjivati permakulturu u raznim segmentima života četveročlane obitelji.

Facebook
Facebook