OTKUD DOLAZI NOVAC?

Transkript emisije Skalanada 8.05.2015.

Uvodno. Država je prezadužena. EU od nas traži da provodimo stroge mjere štednje. Država kreše javnu potrošnju gdje god može. Dolaze nam silni anuiteti na naplatu. I doma i u inozemstvu svi znaju da smo u lošem financijskom stanju. Ali zašto nam posuđuju toliko kada im je naše stanje poznato? Što su nam zapravo vanjske banke dale? Što smo mi to od njih dobili? Od kud je taj novac? Što je uopće novac?

Da, sve se vrti oko novca. Odkud dolazi taj novac rijetko se pitamo, jer su za većinu nas  financijska pitanja prilično maglovita oblast. Ne samo za nas laike. Mnogi bi se iznenadili da čak i među bankarima,ekonomistima i političarima nema jedinstvenog razumijevanja o tome kako nastaje novac. Ovo je problem barem iz dva razloga. Prvo, ako se ti mehanizmi ne razumiju, pokušaji da se provede reforma u bankarstvu vjerojatno neće uspjeti. Drugo, stvaranje novog novca i usmjeravanje kupovne moći vitalne su ekonomske funkcije i vrlo profitabilne. Zato je to od velikog javnog interesa i ne može biti stvar nekih obskurnih tehnokratskih rasprava. Veća transparentnost u ovoj domeni mogla bi unaprijediti demokratski legitimitet bankarskom sustavu, ali i poboljšati naše ekonomske izglede.

Uviđajući ove probleme NEF (New Economics Foundation+ iz Engleske, više puta ovdje spominjana organizacija) je angažirao nekoliko svojih eksperata i tako je nastala knjiga “Otkud dolazi novac?“, ili za one koji bi možda htjeli nabaviti knjigu ili njeno Kindl izdanje: „Where Does Money Come From?“.

2. I, što kažu NEF-ovci što je to NOVAC?

Prvo kažu da je zanimljivo da je novac u stvari teško definirati. Kad se napravi presjek kroz sve povijesne i teoretske rasprave, onda ispada da je novac sve ono što se prihvaća kao sredstvo plaćanja, posebice od strane države za plaćanje poreza – što uključuje i kredite od banke.

NEF-ovi eksperti kažu da engleska nacionalna valuta egzistira u tri osnovne forme, pri čemu posljednje dvije egzistiraju samo u elektronskoj formi. Vjerojatno isto vrijedi i kod nas, ali kako nisam u tome ekspert ne mogu kategorički tvrditi da je tako.

Prva forma je gotovina – papirni i metalni novac.

Druga forma su Rezerve Centralne banke – to su zapravo rezerve komercijalnih banaka koje se drže u Bank of England (pandan našoj HNB).

Treća forma je Novac komercijalnih banaka – to su bankovni depoziti koji nastaju kada banka nekome posudi novac, time se kreditira račun onoga koji posuđuje, ili kada se vrše plaćanja klijentu temeljem njegovog dopuštenog prekoračenja, ili kada klijent kupi nešto od privatnog sektora sa svog računa.  

Samo Bank of England i Vlada mogu kreirati prve dvije forme novca, koje se okvirno naziva novcima Centralne banke. No budući da novci Centralne banke u biti ne cirkuliraju gospodarstvom, opskrba novcem se može svesti na prvu i treću formu: na gotovinu i na novac komercijalnih banaka.

Fizički, gotovina je zastupljena sa manje od 3% novca koji cirkulira ekonomijom, ostatak od 97% je novac komercijalnih banaka. 

3. Onaj tko vlada s 97% novca u opticaju doista ima nadnaravnu moć. Da li NEF-ovci objašnjavaju kako to funkcionira u praksi?

Postoji nekoliko različitih priča o tome kako banke rade. Najjednostavnija verzija je da banke uzimaju novce od štediša i posuđuju ih zajmoprimcima. Ali to se uopće ne radi tako. Banke ne moraju čekati da neki klijent položi svoj novac na štednju da bi mogle nekom drugom dati kredit. U suštini je upravo obrnuto: davanjem kredita otvara se novi depozit na računu klijenta. Nešto sofisticiranija priča je koncept bankarstva s djelomičnim rezervama. To je situacija kada su plasmani banke samo djelomično podržani stvarnom gotovinom koja se može isplatiti. Dakle banka može posuditi višestruko više nego što iznosi njena gotovinska rezerva u Bank of England. Čak ni ovo nije potpuna slika i zapravo navodi na krivi zaključak. Naime sugerira jaku vezu između količine novca koju banka može kreirati i količine novca koju drži u Centralnoj banci. Da je tako Centralna banka bi imala znatnu kontrolu nad rezervama koje komercijalne banke drže kod nje, što nije slučaj. NEF-ovci kažu da je najtočnija verzija da banke stvaraju novac kad god daju kredit, kupe već postojeću imovinu, ili izvršavaju plaćanja sa svog računa, što im omogućava da povećavaju svoju imovinu na način koji ima vrlo malo veze sa veličinom rezerve koju drže u Centralnoj banci. U vrijeme početka fincijske krize komercijalne banke su u Centralnoj banci  držale samo 1,25£ na svakih 100£ kredita koje su plasirale (drugim riječima davale su 80 puta više kredita nego što su imale pologa u Centralnoj banci). Moć banaka da stvaraju novac iz ničega zato ima ogromne implikacije na prosperitet ekonomije i financijsku stabilnost.

4. Koje implikacije su po NEF-ovcima osobito važne, odnosno, što bi trebalo biti u fokusu reforme bankarstva? 

Pa četiri implikacije smatraju osobito važnima.

Prva implikacija je  da adekvatnost kapitala zapravo nema nikakva utjecaja na stvaranje novca, pa tako nema preventivnih mehanizama koji bi sprječavali ponavljanje kreditnih boomova, i posljedično napuhavanje cijena recimo nekretnina, što na kraju pukne, kao što se dogodilo na početku ove krize.

Druga implikacija. O izdavanju kredita odlučuje banka, a primarno određenje koliko će novaca posuditi ne ovisi o kamatnim stopama, već o povjerenju da će kredit biti otplaćen i povjerenju u likvidnost i solventnost ostalih banaka, odnosno sustava u cjelini. 

Treća implikacija je da banke odlučuju koji segment ekonomije će podržavati kreditiranjem. Često im je povoljnije davati kredite onima koji nude atraktivne kolaterale i imovinu kao osiguranje kredita, nego kreditirati investicije i proizvodnju. Rezultat toga je da će novac vjerojatnije biti usmjeren u imovinu i financijske spekulacije  nego u male biznise i proizvodnju, što na društvo ostavlja teške ekonomske posljedice.

Četvrta implikacija je da fiskalna politika države sama po sebi ne rezultira povećanjem novca u opticaju. U praksi, vlada malo utječe na proces stvaranja novca i njegovo usmjeravanje. To je malo poznato, ali ima veliki utjecaj na efikasnost fiskalne politike i općenito na ulogu vlade u oblikovanju ekonomije. 

5. Doista je nevjerojatno čime su banke zaslužile tu svoju privilegiju da mogu stvarati novac, dok nitko drugi to ne može. Kako li je došlo do toga?

NEF-ovci koji su napisali knjigu „Od kud dolazi novac“ kažu da u njihovoj knjizi zapravo nema ništa doista radikalno i novo. Problem je u tome što još uvijek mnogo ljudi ne shvaća  činjenicu da privatne banke doista mogu stvarati novac knjigovodstvenim potezom. Zašto je to tako možda je najbolje objasnio ekonomist John Kenneth Galbraith: Proces kojim banke stvaraju novac toliko je jednostavan da to razum odbija prihvatiti. Kada se radi o nečem tako važnom kao novac, prikladnom se čini samo neka dublja misterija.

Autori kažu da su knjigom htjeli pokazati da po pitanju novca nema nikakve duboke misterije, i da mi ne smijemo dopustiti svom razumu da o tome odbija promišljati. Samo tako možemo doći do još važnijeg pitanja: od svih mogućih alternativnih načina da se stvori novi novac i usmjerava kupovna moć, da li je ovo što imamo doista najbolje?  

Mi u Hrvatskoj zadnjih godina na tekućoj vrpci preuzimamo pravila igre liberalnog kapitalizma, pa smo dopustili da gotovo i nemamo vlastitih banaka. No, za razmišljanje dva podatka:

• 45% Amerikanaca su članovi lokalnih kreditnih zadruga.
• 67% banaka u Njemačkoj i 34% banaka u Americi je lokalno.

Kako smo propustili to zapaziti?! Jesu li reforme u bankarstvu samo za druge zemlje?