Šta je permakultura – Prvi deo: Etika

U prvom delu serije „Šta je permakultura“, Maddy Harland objašnjava tri etička principa permakulture – briga za planet, briga za ljude i pravedna raspodela.

Permakultura je prvenstveno način razmišljanja prilikom dizajniranja visoko produktivnih sistema s niskom emisijom ugljenika, no njezin uticaj može biti puno širi! Nešto što može početi kao put od težnje ka ekološki uravnoteženijem načinu života, može imati mnogo dublji smisao, transformišući naš pogled na svet i radikalno menjajući naše ponašanje. To je inspirativna priroda permakulture, ona je sredstvo za dublje povezivanje svakog od nas sa prirodnim obrascima i mudrošću i praktično primenjivanje tog razumevanja u naše svakodnevne živote.

Disciplina permakulturnog dizajniranja se zasniva na observaciji onoga što prirodne sisteme čini izdržljivima; uspostavljanju jednostavnih, ali efikasnih principa i njihovo koišćenje, kako bismo imitirali prirodu u bilo čemu što odlučimo dizajnirati. To mogu biti bašte, farme, zgrade, šume, zajednice, preduzeća, pa čak i gradovi. U osnovi, permakultura je stvaranje korisnih odnosa između pojedinih elemenata i osiguravanje da energija ostane u sistemu, a ne da se izgubi. Njena primena je ograničena koliko i naša mašta.

Permakultura nije samo zeleni način života ili etički putokaz, ona je način dizajniranja koristeći prirodne principe kao model; „naginjući“ ih što je više moguće kako bi se stvorili plodni,održivi, produktivni krajolici i zajednice. To je ono što definiše permakulturu i njenu jedinstvenu učinkovitost i moć. Tamo gde se permakultura izdvaja od drugih sistema dizajna jeste u stvojoj sposobnosti da integriše intelekt i etiku. Može nas naučiti da „razmišljamo“ srcem, a reagujemo glavom. Kombinovanjem pragmatizma sa filozofijom možemo stvoriti jaču sintezu.

Tri etička principa su: briga za planet, briga za ljude i pravedna raspodjela. Oni nisu isključivi za permakulturu, već su proizišli iz mnogih sličnih svetonazora i verovanja. Zbog toga ih dele mnogi širom sveta. Permakultura etičke principe čini eksplicitnima unutar procesa dizajniranja; uklanjajući ih iz oblasti filozofije i praktično ih ukorenjujući u živote svakog pojedinca. Ovo pretvara razmišljanje u delovanje. Upravo njihovo uzajamno prisustvo unutar dizajna jeste ono što ima radikalan kapicetet za ekološku i socijalnu transformaciju.

Briga za planet

Zamislite osnivače permakulture, Bila Molisona i Dejvida Holmgrena, sedamtesetih godina prošlog veka, kada su videli pogubne efekte umerene evropske poljoprivrede na krhkim zemljištima drevnog antipodskog krajolika. Kao i u slučaju Dust Bowl-a (serije pješćanih oluja koje jsu 1930-ih pogodile prerije u srednjem dijelu SAD-a i Kanade), nova poljoprivreda pretvorila je delikatno uravnoteženu ekologiju u pustinju. Njihov prvobitni odgovor na to bio je dizajn trajne agrikulture sa usevima drveća i drugih trajnica rastućih u nišama, od krošnje do pokrova tla i dublje. Tlo bi se ostavljalo neobrađivano dok samo ne uspostavi vlastitu mikroekologiju. Ključno jeste da zemlja mora biti biološki raznovrsna i stabilna za buduće generacije.

Briga za planet bila je osnova perakulturnog dizajna a njen rast i prožimanje u svim aspektima permakulture, bio je neizbježan. Kako je moguće da s jedne strane, imamo organsku poljoprivredu ili vrtlarstvo i da upravljamo našim krajolicima tako da se oni sami održavaju s generacije na generaciju, a da s druge strane konzumiramo proizvode iz fabrika upravljanih na ekološki štetan način? Besmisleno je dizajnirati organsku baštu a zatim kupiti automobil na gorivo, ili graditi kuću od betona i čelika, kada možemo koristiti lokalne materijale sa manje utrošene energije.

Originalna verzija brige o svim živim i neživim bićima prerasla je u duboko i sveobuhvatno razumevanje brige za planet koja uključuje mnoge odluke; od garderobe koju nosimo i namirnica koje kupujemo, do materijala koje koristimo za „uradi sam“ projekte. Iako nismo svi u prilici izgraditi vlastitu kuću, ili uzgojiti svoju hranu, možemo odlučivati šta i kako konzumiramo i konzerviramo. Ključna stvar za ovo jeste razumevanje da oko trećine našeg ekološkog otiska stvara hrana koju kupujemo. Zbog toga, uzgajanje čak i male količine hrane na gradskoj parceli ili u saksijama može da napravi razliku. Suština permakulture jeste pravljenje razlike.

Briga za ljude

Za permakulturu ključan je koncept trajne kulture. Kako možemo da razvijemo permakulturu ako su naši ljudi potrošni, nezbrinuti i marginalizirani? Briga za ljude označava da naše osnovne potrebe za hranom, skloništem, obrazovanjem, zaposlenjem i zdravim društvenim odnosima, budu zadovoljene. Iskrena briga za ljude ne može biti isključiva u plemenskom smislu; u njoj ne može postojati elita; nema plutkoratije i oligarhije, svi članovi zajednice moraju biti uzeti u obzir. To je globalna etika poštene trgovine i inteligentna podrška među svim ljudima, bilo da su kod kuće ili u inostranstvu.

Srž brige za ljude jeste razumevanje moći koju zajednica ima. Ako možemo da promenimo naše živote kao pojednici i pravimo postepene pomake, zamislite šta sve možemo da uradimo kao zajednica! Dizajneri permakulture koji su pomogli u pokretanju kubanske post-oil urbane poljoprivrede su dobar primer. Oni su mobilisali čitavu državu kako bi postali samostalni. Još neki dobri primeru su eko-sela i cohousing zajednice koje mogu značajno da smanje njihov ekološki otisak deljenjem resursa.

Na razne sitne načine; u našim gradovima i selima, svi možemo imati koristi od produbljivanja društvenih veza. Na primer, ja možda nemam sve veštine da uzgajam svu svoju hranu ili da ekološki obnavljam svoju kuću, ali razvijanjem dobrih društvenih mreža mogu da proširim svoju sposobnost za održivijim životom i mogu postati samostalniji. Ovo je decentralizovana, demokratska vizija društvene transformacije u kojoj lokalne inicijative poput pokreta Tranzicionih Gradova na nivou zajednice mogu započeti planiranje nisko-ugljeničnog „energetskog pada“. Nema vremena za čekanje vlade da nešto učini, ili eventualno, da bude primorana na reakciju.

Pravedna raspodela

Ovaj etički princip spaja prva dva. Priznaje da imamo samo jednu Zemlju i da je moramo deliti sa svim živim bićima i budućim generacijama. Nema smisla dizajnirati održivu porodičnu strukturu, zajednicu, ili naciju, dok mnoge druge propadaju bez čiste vode, čistog vazduha, hrane, skloništa, stalnog zaposlenja i socijalnog kontakta. Budući da industrijalizovani sever koristi resurse dovoljne za tri planete Zemlje, a veliki deo globalnog juga propada u siromaštvu, pravedna raspodela je priznanje te užasne neravnoteže i poziv na ograničavanje potrošnje (naročito prirodnih resursa) na severu.

Permakultura, u osnovi svoje etike, suštinski odbacuje model industrijskog razvoja globalnog severa, i teži da dizajnira pravednije sisteme koji će uzimati u obzir granice planetarnih resursa i potrebe svih živih bića. Iako su ovi etički principi permakulture više nalik moralnim vrednostima ili kodeksima ponašanja, one same po sebi nisu dovoljne.

Principi permakulture su nam potrebni kako bismo pružili niz univerzalno primenljivih smernica koje se mogu koristiti u dizajniranju održivih sistema. Inače permakulture postaje samo stil života u okviru postojećeg neodrživog sistema. Ovi principi mogu biti svojstveni za bilo koji permakulturni dizajn, u bilo kojoj klimi i na bilo kom nivou. Oni su izvedeni iz promišljenog posmatranja prirode i iz ranijih radova ekologa, pejzažnih dizajnera i nauke o životnoj sredini…

Izvor: What is Permaculture – Part 1: Ethics, Naslovna slika: Permaculture Principles
Napisala: Maddy Harland, preveo: Marko Burić

Maddy Harland je urednica i suosnivačica časopisa Permaculture, međunarodne periodične publikacije na engleskom jeziku koja objavljuje sadržaje iz područja održivog življenja: od permakulturnog vrtlarstva, preko održive arhitekture i zelenog graditeljstva, do prijevoza s niskim ekološkim otiskom i održivih zajednica. Maddy Harland je i suosnivačica izdavačke kuće Permanent Publications koja objavljuje knjige iz područja praktične zaštite okoliša. Autorica je knjige Fertile Edges: Regenerating Land, Culture and Hope (nije objavljena na hrvatskom). 
Ovaj članak izvorno je objavljen na www.permaculture.co.uk. Za dobivanje više informacija o permakulturi širom svijeta možete se pretplatiti na tiskano izdanje časopisa. Pretplatnici dobivaju pristup elektroničkom izdanju svih do sada objavljenih brojeva časopisa, od 1992. godine. Časopis Permaculture nudi i besplatne video sadržaje putem kanala na YouTube-u, na teme od šumskog vrtlarstva, preko zelene gradnje do regenerativne poljoprivrede.

 
Facebook
Facebook