“Iako je zadnjih mjeseci to postalo izvjesno, Crna Gora je danas i zvanično proglašena najčišćom državom Europe”, piše francuski L’Expres.

Za većinu ovo predstavlja veliko iznenađenje, s obzirom na višedecenijsku ekološku osviještenost i kulturu građana zapadnih, sjevernih i drugih europskih zemalja. Svjetske medije je interesiralo u čemu je tajna ovako naglog kvantnog skoka stanovništva ove male zemlje. Intervjuirali su građane, a u ovom članku su otkrića istraživanja:

“Stanovnike Crne Gore je kao i građane ostalih svjetskih zemalja obuhvatila potrošačka epidemija i deponije smeća su se ubrzano širile i rasle. Elementi kućnog namještaja, građevinski otpad i svi oni predmeti koji su učestalo zamjenjivani novima, mogli su se vidjeti pored ulica, kroz prirodu, na obalama mora i rijeka.

Građani su se gušili u vlastitom otpadu. Krivili su jedni druge, vlasti, lokalne uprave, a rijetki su odgovornost vidjeli u sebi i svim građanima podjednako. Ipak, manji broj njih se počeo aktivirati i udruživati oko ovog gorućeg pitanja, oko pitanja otpada. Krenuli su čistiti, reciklirati, a na svim prodajnim mjestima krenulo se s kampanjom: ,,Razmisli još jednom je li ti to stvarno potrebno?”

Nakon početnih odličnih rezultata, vrijeme je pokazalo da se otpad ne smanjuje, čak suprotno, djelovalo je da se uvećava. Ljudi okupljeni oko ove ideje su bili deprimirani i premoreni. Što su više kampanja organizirali, što su se više trudili oko čistoće, smeća je bilo sve više. Nisu znali zašto je tome tako i nisu imali rješenje.

Postojao je mali broj građana koji je vidio dublju suštinu stvari, razumio o čemu se radi i prenosio je to znanje na one otvorene. Znanje nije bilo popularno i kod većine je nailazilo na podignut gard, ali ipak rezultati ovog malog broja ljudi su bili očigledni, tako da je svakim danom broj ljudi koji su ga prihvaćali i prakticirali rastao. A o kakvom se znanju radilo?

Znanje se sastojalo iz nekoliko univerzalnih principa, kao što su:

– Kako gore tako dolje – sve što se nalazi u makrokozmosu, nalazi se u mikrokozmosu,

– Isto kao što je unutar samo jedne stanice zapis o čitavom ljudskom organizmu, tako se suština cijelog univerzuma nalazi u čovjeku. Isto je i obrnuto, sve što je u čovjeku, univerzum mu to reflektira,

– Stoga je ovaj svijet i sve što nas okružuje odraz svega što se nalazi u ljudima,

– S obzirom na to da je čovjek jedino biće koje može postati svjesnim svoje božanske prirode, ima moć da mijenjajući sebe mijenja vanjski svijet.

Većini ljudi je sve ovo bilo gomila besmislica jer u sebi nisu nalazili pojave koje vide u vanjskom svijetu. Međutim, pojavio se dovoljan broj onih koji su se počeli pitati što je to ustvari unutrašnje smeće i što nam zagađenje prirode i naših naselja govori o nama samima.

“Ako bi smeće moglo govoriti, što bi nam poručilo”, pitali su se? Odgovori su počeli dolaziti i sve više ljudi je počelo shvaćati da nam ukazuje na naše unutrašnje zagađenje.

Počeli su shvaćati da je jalova rabota baviti se SAMO vanjskim smećem i SAMO vanjskim svijetom. Kese i stare perilice rublja bačene u prirodi proglasili su glasnicima koji im poručuju nešto važno o njima samima. Počeli su ih osluškivati čak i poštivati, naravno uklanjajući ih odande na prikladnija mjesta.

Što bi na veće gomile otpada nailazili, to su shvaćali da ih veća unutrašnja generalka očekuje. I tako su se počeli istovremeno brinuti o unutrašnjem i vanjskom otpadu. Ovim cjelovitim čišćenjem, priroda i naselja su postajali sve čišći.

Sve više mladih ljudi se interesiralo za tajnu transformacije i pitalo se što je to unutrašnji otpad i kako ga mogu očistiti, transformirati. Ovi iskusniji su ih poučavali i svakim danom sve više ljudi je započinjalo staranje o svom duhovnom, emocionalnom, mentalnom i fizičkom zdravlju.

Sve više ljudi ove male zemlje se počelo interesirati za svoju istinu, za svrhu svog postojanja i tko su u svojoj suštini. Sve više njih je počelo otkrivati svoju Božansku prirodu koja je privremeno odlučila da otpleše tango unutar ovog fizičkog svijeta.

Počeli su cijeniti sav svoj otpad, a posebno onaj u vidu neugodnih emocija i nepodržavajućih uvjerenja. Počeli su razumijevati da se unutar ljutnje, bijesa, straha, mržnje, brige… krije zaključana ogromna stvaralačka energija koja otključana čovjeka može podići do neslućenih visina. Sve više su učili o preobražaju mračnog u svijetlo, iskrivljenog u ispravno, iluzornog u stvarno i istinito.

Ljudi su postajali istinoljubivi i što su više otkrivali istinu o sebi, to je vani bilo sve manje otpada. I ne samo to, nego su nastupile mnoge promjene. Otkrivajući pregršt svojih skrivenih sposobnosti i afiniteta započinjali su nove smjerove u svojim životima.

Što su se više oslobađali mučnih stega u vidu ograničavajućih uvjerenja, počeli su sve više živjeti kako vole, počeli su sve više voljeti život. Osvajajući unutrašnju slobodu svaki dan su smatrali poklonom, a oslobađajući vlastitu moć i kreativnost počeli su se radovati budućnosti i željno iščekivati nove izazove.

Kako su od tamnog mjeseca sve više postajali sjajnim suncima i što su snažnije zračili životnost, to se i njihova okolina mijenjala i postajala sve prirodnijom. Ljudi su se sve više usklađivali s prirodom i bavili se praktičnim stvarima koje nisu pričinjavale štetu nijednom obliku života.

Bivajući zadovoljnima sobom, drastično je opala potreba za novim stvarima i potrošački mentalitet se transformirao u stvaralaštvo. Ljudi su uveliko počeli stvarati svojim rukama i takvi proizvodi su svojim magnetizmom podizali životni tonus onih koji su dolazili u dodir s takvim djelima.

Nalazeći izvor radosti u sebi, ljudi su uspoređivački i natjecateljski stil života zamijenili međusobnim pomaganjem i suradnjom.

Otpad je pretočen u plodnu zemlju, a oslobođena energija straha u entuzijazam, brige u povjerenje, ljutnje u razumijevanje, doživljaj gušenja u slobodu, neizvjesnosti u sigurnost, nezadovoljstva u mir, tuge u radost, stanje depresije u znanje o svom smislu, a energija međusobnog neprihvaćanja u suosjećanje i ljubav.

Ljudi su svojim unutrašnjim rajem bojili sve što ih okružuje. Crna Gora se pretvorila u Svijetlu Goru.”

Objavio: Dejan