Čičoka – berba i skladištenje plodova
Ostvari prinos! Kakav je prinos čičoke u prvoj godini uzgoja? Evo usporedbe različitih sorti, kako sam brao (vadio) gomolje, kako sam na kraju skladištio čičoku. I što ću dalje s njom?
Nastavite čitatiOstvari prinos! Kakav je prinos čičoke u prvoj godini uzgoja? Evo usporedbe različitih sorti, kako sam brao (vadio) gomolje, kako sam na kraju skladištio čičoku. I što ću dalje s njom?
Nastavite čitatiPostoji li permakultura bez uzgoja hrane? Je li permakultura “odlazak u šumu, na selo…”? Kako netko može podučavati permakulturu, a da prethodno nije izgradio neko imanje, nije samodostatan? Je li moguće prakticirati permakulturu bez certificiranog tečaja? Postoji li “permakulturni vrt”? Kako izgleda permakultura na nekom primjeru? Da li permakultura zagovara povratak na neki raniji stupanj razvoja civilizacije? Je li permakultura u sukobu sa novcem, državom, porezima…? Kakva je to “permakultura na balkonu”?
Nastavite čitatiImate livadu i želite šumski vrt? Do njega možete doći na razne načine. Ne postoji jedinstveni recept koji će funkcionirati kod svih. Ja ću opisati kako sam ja došao do svog šumskog vrta, jer razlikuje se od tipičnih primjera.
Nastavite čitatiVatru palimo onda kada je to zaista neophodno. Vatra nije igra, zabava, nešto što je lijepo vidjeti. Ona je potreba, način da odradimo neke zadatke. Vatra nas grije kada je hladno, osvjetljava prostor kada je mračno. Ako trebamo pomoć u divljini, vatra može poslati poruku veoma daleko. Vatra reciklira stvari, pretvara jedan resurs u drugi. Vatrom topimo stvari, talimo željezo prije kovanja. Na vatri pripremamo obroke, dezinficiramo vodu za piće itd.
Nastavite čitatiOvo je dokument iz portfelja kojim sam se 2023. godine kandidirao za permakulturnu diplomu. Imanje razvijam od 2011. godine. Teren je kupljen bez ikakvog objekta. Tek tri godine kasnije došli smo u priliku da počnemo sa gradnjom objekta. Objekt bi trebao poslužiti kao nužni smještaj ako nastane takva potreba. U slučaju da se uvjeti boravka u gradu značajnije naruše, objekt bi trebao osigurati sigurnu alternativu. Npr. dođe do kakve katastrofe, gubitka posla i sl. S time u vidu, planira se osiguravanje el. energije, vode i topline iz više neovisnih izvora. Planira se osiguravanje skladišnog prostora za čuvanje hrane i drugih potrepština na siguran način.
Nastavite čitatiTri načela koja mogu značiti bilo što, pa čak i da ne znače ništa. Briga o kojoj prirodi? Kojim ljudima? Koji oblik brige? Tko treba o kome ili čemu brinuti? Koliko dugo, u kojoj mjeri? Možemo li jednostavnije reći “briga svih o svemu”? I što je onda ta raspodjela? Zar nije dovoljno da se o svemu pobrinemo? Što je briga, a što nije briga?
Nastavite čitatiU počecima bavljenja permakulturom, često sam imao poriv da sve radim “što prije”. Tako sam možda i došao do permakulture. Htio sam što prije transformirati zemljište koje uređujem. Imao sam običnu, jednoličnu livadu. Livade ne služe ničemu, ako niste govedo. Livade treba redovito kositi, održavati. Ako ne pokosite na vrijeme, početi će rasti divlje grmlje, pa onda imate mnogo posla da sve stavite pod kontrolu. I koliko god radili, održavali livadu, ona je uvijek samo livada. Htio sam jestivu šumu. Da posvuda rastu stabla, voćke, orasi, kesteni… Htio sam graditi tlo, apsorbirati ugljik iz atmosfere. Htio sam da moja briga o terenu prestane, i da se teren brine o mojim potrebama.
Nastavite čitatiOvo je dokument iz portfelja kojim sam se 2023. godine kandidirao za permakulturnu diplomu. Imanje razvijam od 2011. godine. Tijekom tih godina, nekoliko sam puta odradio proces permakulturnog dizajniranja. Dizajn nikad nije dovršena stvar. Ne postoji dovoljno dobar, da se ne može još malo popraviti. Okolnosti se mijenjaju, a dizajn treba pratiti te promjene. Stječu se nova iskustva i svake smo godine sve pametniji. Uviđamo neke propuste u dizajnu koje onda u hodu ispravljamo. Nekad su propusti tako veliki, da je lakše dizajnirati sve iznova.
Nastavite čitatiČesto čujem “nemam još svoju zemlju, pa se ne mogu baviti permakulturom”. Ili “imam 2000 m2 zemljišta, što da sad radim?”. To na neki način implicira da je bavljenje permakulturom isto što i uređivanje vlastitog imanja. Ili možda, uzgoj hrane, gradnja kuće. Ipak, rijetki su doista u prilici da imaju slobodan teren na kojem mogu raditi što god isplaniraju. Možda još nemate nekretninu. Možda imate zemlju, ali od nje i živite. Niste u prilici raditi drastične promjene u načinu korištenja.
Nastavite čitatiVeoma je važno da uzgajate vlastitu hranu. To ne mora biti sva hrana koju trošite, što često i nije izvedivo. Ipak, nešto bi trebali sami osigurati. Ne govorim o tegli sa začinskim biljem na kuhinjskom prozoru. Ne govorim ni o poslasticama ili multivitaminima iz malog vrta pred kućom. To je sve u redu ako imate mogućnosti. Govorim o hrani koja se jede kada smo gladni. Ona kojom možemo napuniti trbuhe, pa raditi neki fizički zahtjevan posao. To je hrana koja nas čini manje ovisnima o lancu opskrbe. Ona koja ne dopušta da se plašimo tko će koga napasti. Hoće li biti kakav štrajk, hoćemo li primiti mjesečnu plaću. Tek kada se ti strahovi eliminiraju, onda možemo dalje. Onda je lakše saditi stabla, transformirati okoliš, zagovarati promjene u društvu.
Nastavite čitatiTek smo čuli za permakulturu, i odmah vidimo besprijekorno osmišljena i uređena imanja. Biljke rastu same od sebe, hrana posvuda, ljudi nasmiješeni, zadovoljni… Poželimo i mi tako živjeti, educiramo se, prođemo kakav tečaj, krenemo dizajnirati. Na papiru sve funkcionira savršeno, zone, sektori, kuda teče voda, gdje sadimo kakvo bilje… Prođe 10 godina, a livada je i dalje livada. Gdje je zapelo?
Nastavite čitati