Uvod u sintropijsku poljoprivredu

Što je „sintropija“?

Prije svega, počnimo od koncepta „sintropija“. Iako smo gotovo svi čuli za entropiju, većina nas nikada nije čula za sintropiju (poznato još pod imenom negentropija).

Pojednostavljeno, sintropija je sila suprotna entropiji. Dok entropija označava tendenciju sustava da se kreće prema neredu i kaosu, sintropija opisuje kretanje prema povećanom redu, kompleksnosti i konstruktivnom funkcioniranju. Kao ying i yang, entropija i sintropija dvije su sile koje neprestano plešu ples života i smrti, reda i kaosa, regeneracije i degeneracije.

Sintropija se temelji na principu da sustavi ne propadaju samo u neredu, već mogu evoluirati prema stanjima većeg reda i složenosti. To je posebno vidljivo u biološkim sustavima gdje, unatoč entropijskom propadanju, život evoluira prema sve složenijim i organiziranijim strukturama. Sintropija se vidi kao vodeća sila koja usmjerava energiju i materijale od jednostavnih do složenih oblika, olakšavajući rast, evoluciju i pojavu novih sustava.

Dakle, sintropija opisuje sustave koji se inherentno organiziraju, regeneriraju i evoluiraju prema višim razinama funkcionalnosti, dok entropija opisuje sustave u kojima je organizacija slomljena, koji degeneriraju i devoluiraju prema nižim razinama funkcionalnosti. Sav živi svijet funkcionira po ovim principima. Svaki organizam je sustav koji živi po principima sintropije, a umire po principima entropije. Cijeli ekosistemi evoluiraju i devoluiraju, i uvijek iznova se reorganiziraju kako bi pronašli točku ravnoteže.

U kontekstu globalne ekološke i klimatske krize, ovakav novi pogled na prirodne procese može nam pomoći da učinkovitije upravljamo vlastitim ekosistemima, bili oni veliki ili mali. Sintropija, kako ćemo kasnije vidjeti, počinje na mikro skali, da bi se kasnije postepeno razvila na makro skali i omogućila obilje za ogroman broj organizama.

Razumijevanje sintropije i entropije nam otvara jedan sasvim novi način na gledanje na prirodne procese. Ekološka sukcesija vrhunski je primjer neprestane igre sintropije i entropije na „velikoj skali“. Ernst Götsch je to prepoznao i iskoristio ovaj teorijski okvir za sintezu starih južnoameričkih domorodačkih metodologija upravljanja šumskim agroekosistemima, teorija koju je nazvao – Sintropijska poljoprivreda.

Definicija sintropijske poljoprivrede

Ernstova definicija sintropijske poljoprivrede je: „Samoregulirajući, visoko produktivni sustavi koji stvaraju opće resurse, s pozitivnim energetskim saldom u smislu količine i kvalitete očuvanog života, kako lokalno, tako i globalno u kontekstu cijele planete Zemlje.“

S vremenom, shvaćajući sve dublje funkcionalnosti šume i prirodne procese sukcesije, Ernst je uvidio da više nije adekvatno koristiti uobičajene izraze za opisivanje produktivnih sustava koji kombiniraju autohtone ili egzotične vrste drveća s jednogodišnjim biljkama ili voćaricama. Pojmovi poput agrošumarstva ili šuma hrane, iako mogu biti održivi, često samo vizualno podsjećaju na šume, a nedostaje im dinamika prirodne sukcesije, i mogu s vremenom generirati negativni energetski saldo.

Sintropijska poljoprivreda je u suštini poljoprivreda koja počiva na dubinskom shvaćanju ekoloških principa i specifičnog agroekosistema u kojem se nalazi. To je poljoprivreda koja počiva na stavljanju čovjeka natrag u ekosistem, kao ravnopravnog sudionika ekosistema sa vrlo važnim upravljačkim zadacima, odnosno „keystone“ vrste. Čovjek u sintropijskoj poljoprivredi preuzima zadaće disperzije sjemena, impulsiranja i upravljanja sukcesijom, i integriranja životinja u poljoprivredni agroekosistem. U svakom trenutku pazi da je energetski saldo agroekosistema pozitivan, odnosno da se ekosistem regenerira i da se prirodni fertilitet konstantno povećava.

U makroorganizmu kao što je jedan ekosistem, sudionici djeluju na sinergijski način i, kroz svoj metabolizam, obavljaju zadatke optimizacije životnih procesa, povećavajući organizaciju i složenost sustava u cjelini. Prijenos te logike na produktivne poljoprivredne sustave čini sintropijsku poljoprivredu poljoprivredom informacija i procesa, a ne ulaznih sredstava. Rezultat toga manifestira se u obliku povećanja resursa i dostupne energije ili, kako Ernst Götsch često kaže: “U povećanju količine i kvalitete konsolidiranog života, kako na mjestu naše interakcije, tako i na cijelom planetu”.

Povijesna pozadina

Neka od najpoznatijih imena koja su sudjelovala u razvijanju teorijskog okvira za pojam sintropije (negentropije ili ekstropije) su Erwin Schrödinger, Léon Brillouin, Albert Szent-Györgyi i Luigi Fantappiè. Uz pojam sintropijske poljoprivrede i shvaćanja sintropijskih principa u prirodi, uz Ernsta Götscha važno je spomenuti i Viktora Schaubergera. Iako je sintetizirao teoriju i praksu u metodologiju koju je nazvao Sintropijska poljoprivreda, Ernst Götsch nije tvorac same ideje. Ideja o sintropijskoj poljoprivredi stara je koliko su stari i ljudi. Domorodački narodi i kulture diljem svijeta tijekom povijesti evoluirale su sa svojim ekosistemima „rame uz rame“, živući uz životinje i biljke u simbiozi. Mnoge tehnike koje se koriste u sintropijskoj poljoprivredi bile su poznate i vrlo raširene po cijelom svijetu do pojave modernog industrijskog društva i egzodusa sa sela u grad. Ljudi i način na koji su živjeli bio je i uvijek će biti jedan od glavnih čimbenika koji odlučuju je li jedan ekosistem u sintropiji ili entropiji.

Ono što danas gledamo kao „primarne“ šume, daleko od utjecaja ljudske ruke, nekad davno bile su kultivirane, oblikovane i upravljane od ljudi. Sintropijska poljoprivreda temelji se na načelu da je čovjek „keystone“ vrsta u ekosistemu i da njegov učinak može sezati od krajnje entropije do visoke sintropije. Čovjek je taj koji odlučuje.

Dakle, povijest sintropijske prakse u upravljanju ekosistemima puno je šira i od samog pokreta sintropijske poljoprivrede. Ovo je važno imati na umu kako se ne bi upalo u zamku dogmatskog shvaćanja teorijskog okvira sintropijske poljoprivrede.

Osnovni principi sintropijske poljoprivrede

Fotosinteza

Što je više fotosinteze, to je sustav snažniji. Fotosinteza se ne događa samo s vodom koja dolazi iz tla, biljke također uzimaju vodu iz atmosfere.

Fotosinteza je osnovni kemijski proces života. Proces koji uz pomoć sunčeve energije pretvara ugljik i vodu u šećere (ugljikohidrate) i kisik.

Klasična jednadžba fotosinteze je sljedeća:

Međutim, fotosinteza je kružni proces. S jedne strane uključuje fotosintezu, a s druge respiraciju. Prema tome, bolji prikaz procesa fotosinteze je sljedeći:

U tom trenutku počinje trofobiotičko putovanje tih molekula kroz čitavi ekosistem, prolazeći kroz metabolizme raznoraznih organizama, prenoseći sa sobom razne minerale koji služe kao osnovni životni blokovi za sisteme živih organizama.

Dio ugljikohidratskih spojeva ostaje u biljci, a dio ih odlazi u korijenje biljke kako bi ih razmijenila sa mikrobiološkim zajednicama u tlu. Bakterije i miceliji, u zamjenu za šećer, daju biljci minerale u bio-dostupnom obliku. Minerali koji su biljkama potrebni nalaze se u tlu, ali većina njih nije u bio-dostupnom obliku. Da bi postali bio-dostupni moraju biti probavljeni od strane mikro-organizama. Dakle, mikrobiološki organizmi u tlu rudare minerale za biljke u zamjenu za šećer. Može se reći da je šećer osnovna valuta životnih procesa.

Također, što je više fotosinteze, to je više šećera za mikro-organizme u tlu, što znači da je više bio-dostupnih minerala u tlu. Jednostavno rečeno, što je više fotosinteze, to je tlo bogatije.

Oni ugljikohidrati koji ostaju u biljci služe biljci za energiju za rast i reprodukciju. Kada životinja pojede biljku, ti ugljikohidrati tada prelaze u njen organizam i metabolizam životinje koristi njihovu energiju i vezane minerale za svoj rast i reprodukciju. To je u vrlo jednostavnom obliku trofobiotički lanac života.

Dakle, bez fotosinteze ne postoji život. Fotosinteza je ta koja započinje magični krug sintropije koji omogućuje život svim organizmima na planetu Zemlji. Fotosinteza je ključan mehanizam, i bez fotosinteze ne može postojati nijedan drugi kompleksni oblik života na Zemlji.

Bioraznolikost

Bioraznolikost je ključna u sintropijskom pristupu poljoprivredi. Što više različitih vrsta u ekosistemu, to su raznovrsnije fotosinteze i bio-raznovrsniji kemijski spojevi koji kolaju tim ekosustavom.

Što je jedan ekosistem raznovrsniji, to je i otporniji. Ukoliko se dogodi neki neočekivani događaj i ekosistem izađe iz svoje ravnoteže, povratak u ravnotežu bit će to lakši što je ekosistem bio-raznovrsniji. Na primjer, ako jedna vrsta izumre, uvijek će postojati druge slične vrste da preuzmu njenu „nišu“ i njene funkcije u ekosistemu. Ili ako se pojavi novi oblik života u ekosistemu, on neće moći dominirati tim ekosistemom u onoj mjeri u kojoj bi mogao dominirati u ekosistemu sa malom bioraznolikosti.

Što je jedan ekosistem bio-raznovrsniji, to je veće obilje koje može generirati, koje onda zauzvrat uzdržava veći broj vrsta na životu.

Prirodna sukcesija

Prirodna sukcesija važna je da shvatimo da ne možemo „preskakati stepenice“ u regeneraciji ekosistema.

Prirodna sukcesija princip je koji nam dozvoljava da shvatimo u kojem je stadiju jedan ekosistem u danom vremenu i prostoru. S jedne strane, ukoliko shvaćamo da je tlo u stadiju kolonizacije, neće nas iznenaditi da u njemu voćke ne uspijevaju, pa ih nećemo niti posaditi s tim očekivanjem. S druge strane, ukoliko shvaćamo da je jedan ekosistem prelazi iz stadija akumulacije u stadij obilja, u njega nećemo saditi nisko zahtjevne vrste iz prethodnih stadija sukcesije, već one vrste koje su najzahtjevnije i proizvode najveće obilje hrane.

Stratifikacija šume

Stratifikacija šume važna je zato što nam omogućava maksimiziranje fotosinteze kroz okupiranje svih slojeva šume.

Šumski ekosistemi sastavljeni su od više slojeva. Svjetlost prolazi kroz te slojeve vegetacije i odbija se od listova. Dok dođe do tla količina fotosinteze koja se dogodila po putu mnogostruko je veća od količine fotosinteze koja se dogodi u monokulturi (bilo žitarica ili borova).

Kako bi maksimizirali fotosintezu koja se događa u našim agroekosistemima, trebamo ih dizajnirati tako da uzimamo u obzir distribuciju biljaka kroz horizontalni i vertikalni prostor.

Regeneracija tla

Bogato tlo najveća je vrijednost jedne zajednice. Regeneracija tla je imperativ našeg doba.

Svi gore navedeni principi zbrajaju se u ovome. Sve što se događa iznad tla, ostavlja svoj trag u tlu. Prirodna sukcesija biljaka prati prirodnu sukcesiju tla, a ne obrnuto. Dakle, tlo je to koje određuje za koju biljku je u kojem trenutku spremno. Sintropijska poljoprivreda prije svega uzgaja tlo, a tek zatim biljke.

Zaključak

Zaključak ću iskoristiti kako bi ponovio po meni najveću vrijednost ovog pristupa poljoprivredi. Ona stavlja čovjeka vraća u središte ekosistema i otvara mu oči na koje sve načine čovjek može upravljati ekosistemom.

Ovo je od izuzetne važnosti, osobito danas, u vrijeme najveće ekosistemske krize u mnogo generacija. Danas, kada mnogi dijele (neutemeljeno) mišljenje da je čovjek na neki način odvojen od prirode, i da bi za prirodu bilo bolje da je čovjek ostavi na miru pa će se ona već sama pobrinuti o sebi. Istina je da je čovjek napravio veliku štetu prirodi tretirajući je kao besplatni izvor resursa i energije. Ipak, mislim da bi najveća šteta za cijelu prirodu bila upravo da čovjek zaboravi da je dio svoga ekosistema kao i svaka biljka i životinja s kojima ih dijeli.

I ako je uopće imao toliku moć da dovede ekosisteme na rub funkcionalnosti, zamislite samo koliku moć da ih popravi bi mogao imati ako bi uzeo svoju ulogu u ekosistemu zaozbiljno.

Korisni linkovi

• Wikipedia Ernst Gotsch – https://en.wikipedia.org/wiki/Ernst_G%C3%B6tsch
• Life in Syntropy – https://www.youtube.com/watch?v=gSPNRu4ZPvE
• Agenda Gotsch – https://agendagotsch.com/en/
• Wikipedia Syntropy – https://en.wikipedia.org/wiki/Negentropy
• Wikipedia Photosynthesis – https://en.wikipedia.org/wiki/Photosynthesis
• Trophobiosis – https://en.wikipedia.org/wiki/Trophobiosis
• Ecological succession – https://en.wikipedia.org/wiki/Ecological_succession