VANDANA

Transkript emisije Skalanada 22.05.2015.

Uvodno. Zorane, prošli tjedan ste išli na neka događanja po Hrvatskoj i najavili ste da ćete nas informirati o njima. Pa da čujemo što se to zanimljivo događalo.

Najprije sam bio u Sisku 13. i 14. svibnja gdje je održan Četvrti forum za prehrambeni suverenitet u Hrvatskoj, a 15. svibnja sam u Zagrebu, u okviru Subverziv festivala, sudjelovao u radu panela o Postugljičnoj tranziciji koji je održan u kinu Europa. U ta tri dana doista sam čuo mnogo toga zanimljivog. Ja nisam u stanju ispričati ni ono najosnovnije u samo jednoj emisiji, pa ću to pokušati učiniti u dvije. 

2. Znam da smo i ranije na Skalanadi razgovarali o Forumu za prehrambeni suverenitet, obično na jesen, na početku nove sezone emisije. Sada nije još ni ljeto a dogodio se Četvrti forum za prehrambeni suverenitet u Hrvatskoj. Zašto je došlo do promjene „ritma“?

Forum je pomaknut na svibanj zbog dolaska Vandana Shive. Za one koji možda nisu čuli za nju, radi se o Indijki, koja je doktorirala fiziku na kvantnoj teoriji, ali je postala globalno poznata i priznata zbog svoje neumorne borbe za promjenu prakse, pa i paradigme, moderne poljoprivrede i sustava prehrane u korist lokalnog stanovništva. Osobito nakon što je 1991. godine osnovala nacionalni pokret Navdanya za zaštitu bioraznolikosti i integriteta živih resursa, posebice autohtonog sjemena, te za promociju organske poljoprivrede i pravedne trgovine. Taj pokret danas okuplja 70 000 malih poljoprivrednika, a u međuvremenu je uspostavio 111 banki sjemena diljem Indije. Dakle Vandana je odmah po dolasku u Hrvatsku došla u Sisak, k nama, na Forum za prehrambeni suverenitet, a sutradan je bila gošća Subverziv festivala u Zagrebu. To je doista „velika“ žena po mnogim mjerilima, osim u fizičkom smislu, i bilo je potpuno opravdano prilagoditi se njenom rasporedu i zbog toga pomaknuti datum održavanja Foruma.

3. O čemu vam je ta „velika mala“ žena govorila u Sisku?

Najprije je „oslikala“ industrijsku poljoprivredu, tzv. Zelenu revoluciju, i korporacije koje njome „vladaju“. Korijeni te poljoprivrede pušteni su u ratu. Tehnologija umjetnih gnojiva zasnovana je na tehnologiji proizvodnje eksploziva iz II svjetskog rata, a neki od danas najopasnijih pesticida porijeklo vuku iz razvijanja bojnih otrova. Kad se ta ratna logika prenese na poljoprivredu onda se na druge vrste gleda kao na neprijatelje, koje treba uništiti e da bi mi imali sigurnu prehranu. Nestajanje pčela i drugih polinatora jedna je od posljedica rata protiv insekata (buba), a nestanak bioraznolikosti (ili agrobioraznolikosti kako voli reći Roman Ozimec, jedan od autora netom izašle knjige „Tradicijske sorte i pasmine Dalmacije“ – Vandani je poklonjena jedna) je posljedica rata protiv korova. Ne radi se o nekom sitnom nestanku bioraznolikosti, već prema UN-ovim podacima još od prije 20 godina radi se o devastiranju 75% globalne bioraznolikosti! A genetski inženjering je najnovija tehnologija nastala tom ratnom logikom, ovaj puta protiv cijele Zemlje. No umjesto obečanog kontroliranja nametnika i korova, ta tehnologija je proizvela supernametnike i superkorove.

Paradigma industrijske poljoprivrede polazi od pokušaja da se ekološki procesi kojima se obnavlja plodnost tla i kontroliraju nametnici i korovi, zamijene sa vanjskim dodavanjem kemikalija – umjetnih gnojiva, pesticida i herbicida, a sada i genetskim modificiranjem. Uz to što je ta paradigma dokazano devastirajuća prema okolišu, što troši deset puta više energije nego je energetska vrijednost proizvedene hrane, tako nastala hrana je k tome  nutritivno slabe kvalitete i često u znatnoj mjeri zatrovana.    

4. Kako je fizičarka Vanda odlučila da se suprostavi takvoj industrijskoj poljoprivredi?

Ona je porijeklom iz podnožja Himalaja, kao i Ghandi, i njegova je velika štovateljica. Kada je shvatila da velike korporacije u agribiznisu pokušavaju privatizirati sjeme da bi ga onda ekskluzivno prodavali skupa sa svojim umjetnim gnojivima i zaštitnim sredstvima, sjetila se kako je  Ghandi svojevremeno postupio. Ghandi je radio kao pravnik u Južnoj Africi. Vratio se u Indiju kada je čuo što kolonijalne vlasti čine proizvođačima tkanina. Indijci su u to vrijeme bili poznati u svijetu po odličnim tkaninama, gotovo svaka obitelj je imala tkalački stan. No Englezima je više odgovaralo da Indijci samo proizvode pamuk, a da engleske tvornice rade tkanine, pa su donijeli zakon da se Indijcima zabranjuje proizvodnja tkanine. Provedba tog zakona je bila krajnje okrutna. Ženama, tkaljama, su odsjecani palčevi, koji su ključni za rad na tkalačkom stanu. Time ne samo da su eliminirali proizvodnju tkanine, već su eliminirali i mogućnost prenošenja znanja o tkanju na nove generacije. I u relativno kratkom roku po selima više nije bilo nikoga tko može i zna tkati. Kraj obilja pamuka, Indijci su morali tkanine kupovati od Engleza. Kada se vratio u Indiju, Ghandi je po obroncima Himalaja krenuo u potragu za nekim tko još zna tkati. I pronašao je jednu 80-godišnju staricu koja je nekako promakla Englezima. Ta žena je pristala da nauči tkanju nekoliko žena iz indijskih sela, ove su onda podučavale druge žene i tako se znanje ponovo širilo dalje. Vandana je shvatila da današnje korporacije imaju praktično isti cilj kao i engleski kolonizatori – da ljudi zaborave sakupljati sjeme i sebi proizvoditi hranu i tako postanu potpuno ovisni o njima za svaki svoj obrok hrane. Pritom na svaki način pokušavaju svoje interese progurati u formi zakona ili trgovinskih sporazuma (govorili smo već o „vrlinama“ onih Transatlanskih i Transpacifičkih). Ali, Ghandi je uvijek tvrdio: Nepravedne zakone ne moramo poštivati! 

5. Korporacije svoje proizvode (sjeme, umjetna gnojiva, zaštitna sredstva, GMO) obično reklamiraju kao tehnološki i ekonomski superiorniji način proizvodnje hrane od organske poljoprivrede. Kako Vandana gleda na to?  

Vandana kaže da je to samo retorika kojom se zavarava javnost dok još ne zna što joj se sprema, a korumpiranim vlastima omogućava da pod izlikom uvođenja novih tehnologija dopuste dolazak korporacija na svoje tržište. Upravo tako su korporacije preuzele 95% tržišta sjemena pamuka u Indiji. Dok su seljaci sami sebi čuvali sjeme, ono se na tržištu moglo dobiti za 5 rupija po kilogramu. Sada se sjeme mora kupovati od Monsanta po 4000 rupija za kilo (70 000 % skuplje). Kako seljaci u pravilu nemaju novaca da plate sjeme, ono im se daje na kredit, jednako kao i zaštitno sredstvo. Kad ne uspiju vratiti kredit (često), oduzme im se zemlja a oni postanu beznadna sirotinja koja mora nekamo otići. Oko 290 000 seljaka u takvoj situaciji odabralo je samoubojstvo na način da su popili herbicid koji su dobili na kredit. Svi ti negativni utjecaji na tlo, na vodu, na zdravlje, na bioraznolikost, na društvo, sve se to zanemaruje i, naravno, ne prikazuje u reklamnim kampanjama korporacija – govori se samo o prinosima njihove monokulture po hektaru. Navdanya, ona organizacija koju je osnovala Vandana, je provela niz istraživanja i pokazala da se po hektaru agroekološkim metodama proizvodi puno više hrane iz mješavine kultura, nego što to industrijska, monokulturna, poljoprivreda uspijeva. Cirkularna ekonomija koju prakticiraju farmeri, članovi Navdanye, donosi im i dest puta bolje prihode i kvalitetu življenja nego što je imaju farmeri koji su prisiljeni kupovati proizvode od Monsanta. Izračunali su da kada bi svi u Indiji imali bioraznolike farme, mogli bi proizvesti hrane za dvije Indije!  

6. Korporacije obično pronalaze načine da neutraliziraju djelovanje osoba kao što je Vandana. Ipak, čini se da njen utjecaj raste, kako joj to uspijeva?   

Iz publike ju je netko pitao koju je najružniju stvar doživjela od korporacija. Ona se nasmijala i rekla da to nije bitno. Sustav koji nameću korporacije naziva „prehrambenim fašizmom“, a kaže da je jedino važno zadržati princip da se nikako ne smije pristati na nepravdu, i da se ne smije popustiti zastrašivanjima i biti učutkan. Poručila je još: „Nikad ne podcjenjujte moć vaše akcije, niti moć jednog sjemena“, i dodala „Blagostanje počinje onda kada dajemo“. 

Zoran Skala

Zoran Skala

Zoran Skala je punih deset godina s novinarom Sašom Vuksanom na Radio Rijeci pripremao emisiju Skalanada – u potrazi za novom normalnosti. Cilj te emisije je bio da upozori javnost na brza pogoršanja prirodnih uvijeta na Zemlji, uzrokovanih ljudskim djelovanjem, koja sada ugrožavaju opstanak i ljudskoj vrsti. Primarni uzrok devastiranja planete je dominirajući gospodarski model koji traži stalni rast i koji bi trebalo napustiti što prije. Emisija je donosila primjere iz cijelog svijeta o održivim rješenjima iz praktično svih segmenata života ljudi, kao putokaz za tranziciju prema življenju bez fosilnih goriva, u skladu s prirodom i u uvjetima pravednosti prema svima. Po struci Zoran je diplomirani inženjer strojarstva. Radio je najprije kao projektant plinskih sustava, pa u petrokemiji, a u mirovinu je otišao kao prostorni planer za domenu održivosti. Završio je PDC i član je tranzicijske inicijative TIKO na Krku, kao i Tranzicijskog središta za Hrvatsku.