VRIJEME VELIKE NADE

0
(0)

Transkript emisije Skalanada 20.10.2012.

Uvodno. Prošli put smo razgovarali o odrastu, odnosno o nekim stajalištima iznesenim na Konferenciji o degrowthu u Veneciji. Čuli smo da je za očuvanje našeg globalnog doma nužno radikalno smanjiti naše trošenje prirodnih resursa, što u materijalnom pogledu znači mnogo promišljeniji i skromniji način življenja nego danas. To obično prestraši ljude. Ako je ovo kako sada žive (a mnogi žive jako loše) „luksuz“ u odnosu na ono kako bi sutra trebali živjeti, to je deprimirajuće. Ali, to ne mora biti tako. Neki govore o „vremenu velike nade“ i baš ćemo danas o tome sa ZS.

Stavovi o kojima ćemo danas govoriti dolaze od Justina Kenricka i Eve Schonveld, aktivista u tranzicijskom pokretu u Škotskoj. Justin tvrdi: da iako svugdje po Europi i Americi jačaju strah, nezaposlenost i deložacije; da iako je jasno da sadašnji sistem, da bi osigurao one na „vrhu“ melje sve ostale, jer se financijaši i njihovi profesionalni i politički suučesnici spašavaju novcem svih nas ostalih; da iako financijska kriza postaje ubrzano nacionalna dužnička kriza u sve više država, zbog čega im je MMF-ov „pištolj slobodnog tržišta“ uperen u glavu, kao što je to već dugo činjeno zemljama u razvoju; da iako na „naftnom tankeru“ ekonomskog rasta (privremena dostupnost nafte je OMOGUĆILA rast!) ubrzano nastaju ogromne rupe koje nikakve milijarde dolara ne mogu začepiti; da unatoč tome ili baš zbog toga mi živimo u vremenu velike nade!  

2. Je li to samo zbog toga što su kod Kineza kriza i šansa ista riječ ili Justin ima i neke druge razloge?

Vrijeme velike nade nije zbog toga što se računa na neki veliki prevrat ili revoluciju, Justin to veže uz činjenicu da nas je onaj „naftni tanker“ (potrošnja fosilnih goriva) vozio i još uvijek vozi izravno prema destrukciji društva diljem svijeta, prema uništenju ekoloških sustava koji nas drže živima i prema 6°C toplijem planetu na kojem je življenje ljudi praktično nemoguće. Naša nada dolazi otuda što rupe na tankeru postaju tako goleme da se ne mogu popraviti. Nikakav monetaristički model koji se oslanja na mjere štednje (MMF), ili onaj kejnzijanski koji se oslanja na oživljavanje potrošnje uz više državne kontrole, ne mogu povratiti rast koji bi neminovno nastavio s uništavanjem osnova života. Naprosto, od sada pa na dalje ništa neće moći funkcionirati osim fundamentalnih promjena. I sada je na nama da razvijemo novu viziju kako želimo živjeti, a koja će nam omogućiti da odbacimo ove monetarističke modele koji nas samo guraju u dublji kaos. Mi moramo povratiti sposobnost da živimo u ravnoteži s prirodom, kao što već žive ljudi u tisućama lokalnih zajednica u mnogim dijelovima svijeta, koje razvijaju zajedničke robusne i otporne lokalne sustave, koji nisu potpuno lišeni konflikata, ali kojima dominira međusobna briga jednih o drugima, jer nisu fokusirani na stvaranje povijesti već na stvaranje zajednice. Zajednice jednakih, u kojoj se resursi i prostor dijele tako da nitko nije gladan, svatko je obučen i ima krov nad glavom. I upravo zato je svakome u osobnom interesu da doprinese dobrobiti te zajednice i tog mjesta o kojem vitalno ovisi.

3. Justin očigledno ne polaže nade u popravljanje globalnog kapitalizma?

Da, a Eva Shonveld kaže da sve više ljudi uviđa da kapitalizam više ne funkcionira. Ne samo zbog toga što mu je svojstvena nepravda i što ima čudnu sposobnost da savršeno normalne ljude dovede u situaciju da jedni drugima čine monstruozna djela, nego zato što sama logika kapitalizma neizbježno ignorira, eksploatira i prekoračuje planetarna ograničenja. I kako se prekoračuju ta ograničenja greške u sustavu počinju bivati očigledne, postaje jasno da on savršeno efikasno razara čak i osnove vlastita postojanja, ugrožava opstanak ljudi i svih drugih formi života. Međutim, dok se približava resursnim ograničenjima (dok ne udari u njih), kapitalizam nudi mogućnost stjecanja bogatstva, i nudi ugodan status onima koji ga podržavaju. Ali nema baš puno onih koji uživaju u tim mogućnostima (1%), no ako ste već primorani sudjelovati u tom sustavu (a većinom jesmo), onda se mnogima čini da su im te mogućnosti potencijalno dostupne (ako ne uspiju, sami su si krivi – manjka im poduzetnost, konkurentnost, znanje, kapital, lobiranje ili nešto deseto / zato imamo 300 000 depresivnih ljudi)! 

4. Gdje Eva vidi nadu za onih 99%?        

Eva poziva da usporedimo to sa življenjem zasnovanim na lokalnoj zajednici. Tu se potrebne nam stvari proizvode balansiranjem kapaciteta lokalnog prostora da osigura osnovne potrebe svim ljudima koji tu žive. To se može dojmiti kao težak i nezahvalan posao. Ali kada kapitalizam bude primoran priznati da u cilju održavanja statusa onih na vrhu svi ostali moraju platiti cijenu (to se već događa, ali se zamagljuje), onda privlačnost lokalne opcije počinje rasti. Imamo izbor između dvije realnosti –nijedna nije laka: jedna je da se upustite u vlastiti kreativni poduhvat da sebi izgradite dugoročan, održiv način življenja kojim ćete biti zadovoljni; druga je da se prepustite da vaše životne prilike određuje jedna elita koja neće dijeliti teškoće koje će vas mučiti. Kad se ovako gledaju stvari postaje jasna vrijednost zasnivanja vlastite egzistencije na lokalnoj razini, kojoj s druge strane stoji blještavilo (Eva) „kapitalističke mašine snova“.

5. Tranzicijski pokret, u kojem su aktivisti Eva i Justin, upravo promovira osmišljavanje življenja na lokalnoj razini. Kako to čine?

Zajednice (JLS-e) koje su se priključile Tranzicijskom pokretu počinju nove realnosti pretakati u novi oblik političkog i ekonomskog življenja. Tranzicija ohrabruje stanovništvo da nanovo osmisle življenje u svom mjestu i onda da ga počnu pretvarati u mjesto poticajno za održivu kreativnost; mjesto gdje ljudi uče i pamte vještine koje su im potrebne da se održe i napreduju, gdje se ljudi prihvaćaju poslova u primarnoj proizvodnji (hrane i energije) nužnoj za njih same i njihove susjede, gdje oni koji se brinu za druge za uzvrat dobiju brigu drugih prema sebi. Što se prije shvati i uvaži međuovisnost svih unutar zajednice, manje je vjerojatno da će se događati konflikti.   

6. Kako Eva ocjenjuje sadašnje izglede za širenje Tranzicijskog pokreta u svijetu?

Ona očekuje „vrući kraj godine“ posvuda u svijetu. I kaže: kada bi jednom za svagda shvatili da sadašnji sistem ne funkcionira, onda bi razumjeli da je najgore što možemo napraviti je truditi se da on još što duže funkcionira! Samo kada bi uspijeli iskomunicirati jasnu viziju trajne alternative, one o izgradnji zajednica duboko ukorijenjenih u lokalno okruženje i da na tome treba globalno surađivali da bi se postigla globalna pravda i briga za svih. Umjesto sadašnjeg slobodnog protoka roba i kapitala, a ozbiljnih restrikcija kretanju ljudi; mi trebamo slobodno kretanje ljudi, ali ozbiljne restrikcije kretanju roba i kapitala, kako bi mogli sebi osigurati zdrav planet i zdrava društva.   


Pogovor (Z.S.) – listopad 2020.

Osam godina poslije zatekli smo se u pandemiji Covida. Našu statistiku o tome kako je tko prošao u prvih pet mjeseci pandemije ne znam. Evo ilustracije iz USA:

U prvih pet mjeseci pandemije tamošnjim milijarderima je bogatstvo naraslo za 729 milijardi$. U isto vrijeme, 30 milijuna Amerikanaca je ostalo bez posla, 40 milijuna Amerikanaca je u riziku da bude deložirano iz svog doma, a čak 25% stanovništva je u izvjesnoj mjeri izloženo gladi.

Zbog Covida Afrika grca u dugovima, a mada je odgovorna za samo 1% svjetskih emisija stakleničkih plinova, uz Covid, ona trpi i ogromne štete zbog klimatskih ekstrema. Tražila je od G20 zemalja razumijevanje zbog nemogućnosti vraćanja kredita. G20 zemlje su joj „velikodušno“ odgodile otplatu dugova do lipnja 2021., ali joj ništa ne pristaju otpisati. Stimulativni Covid paketi gospodarstvima razvijenih zemalja dosegli su 12000 milijardi$. Afrička traženja za olakšanjima bila su samo 3% od te cifre, ali su odbijena. Kolonijalizam je dobio novu priliku!

Je li ovo bilo korisno?

Dajte ocjenu 1-5 (trebate biti prijavljeni)!

Prosječna ocjena 0 / 5. Broj glasova: 0

Za sad nema ocjena! Budite prvi koji će dati ocjenu.

Zoran Skala

Zoran Skala

Zoran Skala je punih deset godina s novinarom Sašom Vuksanom na Radio Rijeci pripremao emisiju Skalanada – u potrazi za novom normalnosti. Cilj te emisije je bio da upozori javnost na brza pogoršanja prirodnih uvijeta na Zemlji, uzrokovanih ljudskim djelovanjem, koja sada ugrožavaju opstanak i ljudskoj vrsti. Primarni uzrok devastiranja planete je dominirajući gospodarski model koji traži stalni rast i koji bi trebalo napustiti što prije. Emisija je donosila primjere iz cijelog svijeta o održivim rješenjima iz praktično svih segmenata života ljudi, kao putokaz za tranziciju prema življenju bez fosilnih goriva, u skladu s prirodom i u uvjetima pravednosti prema svima. Po struci Zoran je diplomirani inženjer strojarstva. Radio je najprije kao projektant plinskih sustava, pa u petrokemiji, a u mirovinu je otišao kao prostorni planer za domenu održivosti. Završio je 72-satni tečaj permakulturnog dizajniranja i član je tranzicijske inicijative TIKO na Krku, kao i Tranzicijskog središta za Hrvatsku.

Odgovori

Ne propustite: