Nedavno sam pao s krova. Pod nogom mi je pukla neka gredica, otkotrljao sam se i uhvatio za krovnu gredu. Ostao sam tako visiti s krova par minuta dok nije netko došao, pronašao ljestve i postavio ih ispod mene.

Nikola, 18.03.2022.

Na mjestima koja su opasnija po svojoj prirodi, s kojih se lako može skliznuti, pasti ili odletjeti u ambis, ljudi su se sjetili osigurati pomoću užeta, i to tako da ga učvrste na neku sigurnu točku (sidrište), te povremeno postavljaju međuosiguranja, odnosno drugo sidrište na odredištu.

Kako smatram da svaka kuća mora imati i dovoljno veliko uže da se izvrše razni radovi na krovu, ujedno napominjem da pri tome treba posjedovati i znanja kako ga upotrijebiti.
Imati uže a ne znati ga upotrijebiti može biti jednako opasno, ako ne i opasnije, zbog lažne sigurnosti, mišljenja da je sve ok postavljeno, odnosno da mislite da samo zato što ga imate da ste spremni i koristiti ga.

Tipične greške

• Ovaj posao ću na brzinu, samo 5 minuta, izbušim rupu, zašarafim vijak, odrežem jednu granu… tko će se navezivati za tu sitnicu!?
• Preko trbuha ili prsa si zavežete ambulantni čvor – jer jedino za njega znadete. Ovo je vrlo opasno, jer se pri opterećenju jedne strane (dakle, pri padu) momentalno transformira u omču.
• Ili ste se ispravno osigurali, ali nemate s sobom dovoljno opreme za samospašavanje… dakle, u rukama ste (na milost i nemilost) žene ili susjeda Pere…
• Ili, pa i moj prijatelji su isto neosigurani, oni sigurno znadu da je opasnost zanemariva… neću se sada baš isticati, komplicirati… makar vidim da bih mogao “sletiti”…
• itd, itd i td, ljudskoj kreativnosti nema kraja

Odmah bih podijelio poslove na one kojima uže služi samo kao osiguranje od pada (zidanje dimnjaka, popravak crijepa…), i na one na kojima se uže koristi za rad, odnosno da se visi na njemu (popravak žbuke na zidovima, farbanje…).
Kod ovih drugih, gdje je uže stalno napeto (radno uže), treba imati paralelno uže za duplo osiguranje. Isto tako, ako se radi s oštrim alatom ili onim koji može lako oštetiti uže (sjekira, pila, brusilica, plamenik…), treba imati duplo osiguranje. U profesionalne svrhe, drugo osiguranje je komad užeta koje u svojoj jezgri ima sajlu.

Od znanja, potrebno je znati na koji način napraviti sidrište, kako ga povezati sa sobom, kako pravilno podesiti sustav i što učiniti pri padu (samospašavanje). Sve ovdje navedeno ću opisati za improviziranu i povremenu upotrebu (u kategoriji “dobro je znati”), jer pretpostavljam da neki prosječni pojedinac ne želi investirati u certificiranu i skupu opremu, ili se školovati za rad na visinama, kako bi jednom godišnje nešto kratko radio na krovu, ali ipak želi biti – koliko toliko – osiguran od pada. I možda ne želi visiti satima i čekati tuđu pomoć, vec se sam izvući iz situacije. Ili znati pomoći nekome.

Od opreme, treba užad raznih debljina i karabineri s maticom. Uže koje se može kupiti u željezari može poslužiti za one prve poslove osiguranja, gdje se baš ne visi na njemu. Kod kupnje obratite pažnju da je debelo 10-12mm i da mu je jezgra bezbojna, a ne od recikliranog otpada svih boja. Jezgra je glavni nosivi dio užeta, nevezano koliko lijepo košuljica (vanjski dio) izgledao. Ukoliko možete birati materijal prednost uvijek ima poliamid, najlon, a poliester ako baš mora. Dužina radnog užeta treba biti npr. od početnog sidrišta na tavanu do dimnjaka na vrhu krova, pa sve dolje do poda. Ako ste u mogućnosti, nabavite duplo duže od toga plus još malo ekstra. Najtanje pomoćno uže ne treba biti tanje od 6mm.
Karabineri s maticom koji su certificirani imaju cijenu od 10 eura na gore, i užitak ih je koristiti. Koristi se kao karika, spoj izmedju užeta, nikada  metal na metal (odnosno to izbjegavati). Dobro dođu i 8mm inox bragice (karike) s maticom, neće popustiti ali imaju vrlo mali volumen i nespretne su za stalnu upotrebu. Ali za jednom fiksirati nešto je ok. Isto se uže može i uplesti na sidrište, pa ne treba dodatni karabiner.
Nemojte ovo shvatiti kao da vam savjetujem da upotrebljavate neatestiranu odnosno atestiranu opremu, već kao da je u većini slučajeva bolje biti nečim osiguran nego ničim.

Možda ste u mogućnosti pitati neko lokalno sportsko društvo ako ima komade užeta ili oštećeno uže, pa iskoristiti što se da.

Dakle, pokušati ću se držati donjeg minimuma što se opreme tiče.

Postupak osiguranja je jednostavan: prvo se napravi polazno sidrište, recimo na gredi kod krovnog prozora, onda povežemo pojas s njime preko kočnice koju otpuštamo kako napredujemo prema mjestu glavnog sidrišta. Kada smo došli do mjesta glavnog sidrišta, npr. dimnjak, postavljamo radno sidrište, određujemo maksimalnu dužinu rada na užetu i eventualno postavimo ostalu opremu. Ukoliko duže vrijeme planiramo ostati samo na jednom mjestu, vežemo se fiksno na uže s osmicom, ne skidajući već postavljenu kočnicu.

Najprije treba biti upoznat s čvorovima koje mislite koristiti, i znati ih i napraviti. Kada ste ih naučili i sigurni ste u to, onda svoje iskustvo nadogradite tako da ih vježbate u mrklom mraku.
Kada to sa lakoćom završite, vi znadete da ćete pojedini čvor moći i stvarno napraviti.

Glavne grupe

Razne omče (sidrišta, navez)

• kaubojski
• vrzni
• bulin
• osmica
• upletena osmica
• leptir

Čvorovi koji služe za povezivanje (spajanje)

• ambulantni
• kravatni
• dvostruki križni

Kočnice (koje blokiraju u jednom ili oba smjera)

• prusik
• francuski prusik

Čvorovi koji koče odnosno rade trenje (absail, spuštanje po užetu)

• poluvrzni

Čvorovi moraju biti uredni i prirodno se zatezati pri upotrebi. Čvor koji se širi i raspetljava u upotrebi nije adekvatan za tu priliku, npr. korištenje osmice na sredini opterečenog užeta umjesto leptira nije dobra praksa.
Postoje i čvorovi koji pogrešnom upotrebom mogu postati vrlo opasni, npr. ako se koristi kriva strana bulina, pretvara se u omču, isto kao što se i ambulanti pri nejednolikom opterećenju pretvara u kaubojski.

Ove sve čvorove trebate znati, možda sam izostavio još koji bitan, ali otom potom kada dođe vrijeme ću se sjetiti.

Sidrište

Sidrište je neka sigurna točka (živo drvo, dimnjak, greda…) koje se nalazi na pogodnom mjestu, na koje je pričvršćeno uže na taj način da se uže ne ošteti, da ne dodiruje oštre rubove, procjepe, da je sila po mogućnosti raspoređena na više točaka i sl. (ili promjeniti mjesto opterećenja, podmetnuti debele tkanine, ili zaštitne cijevi, kevlar, cordura). Uobičajeno se radi upletenom osmicom na jednom kraju užeta. Ukoliko mislite visiti na užetu, dobro izvedeno ‘tensionless’ sidrište teoretski nudi punu nosivost radnog užeta.

Tensionless Anchor

Op. obratite pažnju da će se on spuštati prema dolje, ako je potrebno opteretiti sidrište prema gore onda i uže treba izlaziti gore, zato da ne presjeca samo sebe na prvom namotaju

Vezanje za tijelo

Nekada su se ljudi povezivali tzv. prsnim navezom, upotrebom mrtvog čvora (koji se ne steže pri opterećenju, škotski, bulin), međutim, prilikom pada su često znali imati veće ozljede od udarca, čak i puknuta rebra. Zato u zadnje vrijeme se navezuje na sigurnosni pojas, koji pak valja imati kupljenog ili ga znati improvizirano napraviti, koji raspoređuje silu na noge i zdjelicu.
Postoje razne izvedbe, ja ću pokazati neke.
Može ga se koristiti uz prsni navez, pogotovo ako vam je trbuh veci od struka.

Military Rappel Seat

Op. tzv. “swiss seat” – sigurosni čvorovi (šestice) moraju nalijegati tik uz ambulantni, ukoliko su udaljene, ambulantni može pri upotrebi prosklizati za tu dužinu, što može dovesti do nezgodne situacije, jer vam se pojas značajno razlabavio.

Hasty Webbing Harness

Op. na kravatnom su nepotrebni sigurosni čvorovi

Kada je radno uže postavljeno na sidrište, treba ograničiti radnu duljinu čvorom, dakle krajnju točku do koje se fizički može doći, recimo čvorom ‘leptir’ ili usmjerena osmica, te predvidjeti na njemu razna olakšanja u slučaju potrebe, što može biti ušica za umetanje karabinera svakih pol metra, postavljene ljestvice,  zavezan kraj užeta i sl. Ukoliko uže visi i ne dolazi do poda svakako se na zadnji metar treba postaviti jednostruka osmica (perec) kako bi se spriječilo da se ‘slučajno’ pri spuštanju “iscuri” s užeta.

U slučaju pada koji niste planirali, dakle da ostanete visiti na užetu, trebate znati tehniku i imati mogućnost da se spustite po njemu ili da se podignete natrag. To se zove samospašavanje, i uključuje mogućnost da ga obavite (svijest, neozlijeđenost, znanje, materijal…) Prevjesi, dakle oluk od kuće je izrazito zahtjevan za prijeći prema gore, zbog samog oblika, i lakog uništavanja gurle zbog težine i udara, ukoliko ga prethodno niste zaštitili kakvim trupcem i sl. Za podizanje se koriste kočnice koje blokiraju pod opterećenjem i koriste se naizmjenično obično spojeno s pojasom i nogom (ruke se koriste za pridržavanje), dok za spuštanje se koristi trenje užeta preko karabinera (poluvrzni, vatrogasni, karabinerska kočnica itd.) ili specijalnih sprava (reverso, grigri, “osmica”…), nekada (ako su dovoljne) i ljestvice.
Bitno je napomenuti da kočnice ne služe da vas osiguraju od pada (dinamičko opterećenje) već isključivo pri upotrebi unutar zone statičkog opterećenja.

Kočnica (npr. prusik) se koristi i pri kretanju po užetu, a kada se stigne na ciljano mjesto se uže fiksno veže za pojas s vrznim ili osmicom. Kod korištenja prusika, vrlo važno je znati da on ne smije biti “ograničen” pri kočenju, dakle da ga ne smijemo hvatati rukama ili da mu smeta neki čvor ili spravica – u tom slučaju on ne može zakočiti.

Uspinjanje po užetu – Prusiciranje

Op. možete ići i prema dolje, prusicirajući

Spašavanje

O tehnikama spašavanja, dakle kada netko nekoga spašava, je potpuno druga tema koja uključuje razne sisteme podizanja (ja volim 6:1 z-pulley), blokiranja, rasterećenja i zaobilaženja spravica (čvorova ili oštećenog užeta) ili spuštanja s unesrećenim i možete je prakticirati tek kada se osjećate dovoljno sigurni u principe rada takvih sustava.

Dakle, kada se shvati gdje se koji čvor treba upotrijebiti, sve ostalo je logično, uz pridržavanje pravila da u svakom trenutku neke radnje trebate biti osigurani (imati backup, biti povezani) na dva mjesta.

P.S. Pošto se radi o ‘osjetljivoj temi’, ukoliko imate nejasnoća – pitajte – možda znam odgovor.

Autor teksta: Harp

Link na forumsku temu

Objavio: Sa foruma

Prošli put smo govorili o tome kako hranu nije teško uzgojiti. I dalje stojimo pri toj tvrdnji, ali kod uzgoja povrća treba savladati nekoliko manje zahtjevnih vještina. Najčešće prva vještina koja većini bude izazovna je pikiranje presadnica. U videu možete vidjeti kako je Marko to savladao. Iako je lani tek to pokušao i  uz “pomoć” Šime to sve ide bez problema 

Objavio: Marko Ban

Što je permakultura bez proizvođača? Predavanjem Vesne Rožić pod nazivom “Permakulturni pristup poljoprivredi” prikazat ćemo kako se principi permakulturnog dizajna mogu primijeniti na jednom proizvodnom imanju. Permakultura je više od modela proizvodnje. To je ujedno i životni stil u skladu s prirodom i njenim ritmovima. Vesna Rožić prva je ekološka proizvođačica nositeljica permakulturne diplome i projektom će predstaviti permakulturne principe koje je primijenila na vlastitom gospodarstvu na otoku Braču. Predavanje se odvija u sklopu projekta Eko-logično! uz financijsku potporu Grada Zagreba.

Objavio: Nikola

Bunloit je daleko od naših krajeva, skroz na sjeveru Škotske, ali ima zajedničke osobine sa mnogim našim krajevima. Smješten na zapadnoj obali jezera Loch Ness, u podnožju planine Meall Fuar-Mhonaidh, ovo je nekad bila kolijevka bioraznolikosti. Prostor se sastojao od proplanaka, šuma, pašnjaka, te kultiviranog zemljišta koje su koristili malobrojni stanovnici još od 16. stoljeća.

Nakon 2. sv. rata, stanovništvo je odselilo, a zemljišta su prodana ili dana u zakup kao pašnjaci. Danas je Bunloit posjed na 511 hektara koje je 2020. godine kupio Jeremy Leggett sa idejom ponovnog naseljavanja, odnosno formiranja nove zajednice.

Jeremy i njegova supruga Aki Maruyama, uz pomoć tima stručnjaka proteklih godinu dana razvijaju plan za obnovu prirodnih staništa, povećanje bioraznolikosti, te povratak divljine na ovo područje. Plan je razviti profitabilno, održivo, regenerativno gospodarstvo od kojeg će koristi imati i priroda i lokalno stanovništvo.

Prije nekoliko dana, Jeremy je održao prezentaciju ove ideje na Summitu za ruralna staništa. Ako vam engleski nije problem, pogledajte prezentaciju, možda može poslužiti kao motivacija ili model da se nešto slično i kod nas pokrene.

Više informacija: https://www.bunloit.com/

Objavio: Perforum

Pripremili smo vam celovitu epizodu o uzgoju vlastitog rasadnog materijala i odgovorili na sva vaša pitanja. Uživajte u epizodi i upratite kanal jer ćemo pratiti sva iskušenja jedne sezone iz perspektive biljke i motivacije.

Izvorni tekst: Facebook

Objavio: Biljana Banović

Nema puno faktora koji su bitniji u ljudskom životu od hrane koju konzumiramo. Hrana je u našim životima postala i puno više od “pogonskog goriva” našeg organizma jer mnoge poveznice s hranom imamo i u društvenoj komponenti našeg života. Pa ipak u svoj toj priči oko hrane najviše zaboravljamo to koliko je bitno da barem dio svoje hrane možemo uzgojiti. Hranu uzgojiti nije baš lako, ali pojedine aktivnosti u uzgoju hrane stvarno mogu biti dječja igra. Tako su Šime i Marko pokazali kako sami početak uzgoja presadnica može biti odlična zabava za djecu.

Objavio: Marko Ban

“Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” je dokumentarno-obrazovni serijal od šest epizoda, snimljenih u Srbiji i Hrvatskoj.

U serijalu vam predstavljamo prigodna “uradi sam” baštovanska rešenja, ali i ukazujemo na društveni značaj gradskog baštovanstva. Baštarenje je prilagođeno najširoj populaciji i donosi priče iz Beograda, Šapca, Novog Sada i Zagreba. Zabeležili smo i lična iskustva i motive baštovana iz regiona, a videćete i jesenje lepote naših gradskih bašti. Tu su i primeri i ogledi koji pokazuju kako se može i ekološki i ekonomski sa smislom i svrhom delovati. U baštama okruženim biljem, i u dobrom raspoloženju.

Serijal je realizovan uz podršku Ministarstva kulture i informisanja RS.

Ama Centar za negu čoveka i prirode

Objavio: Perforum

U prvoj epizodi, “Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” istražuje pojam zajednice u kontekstu specifične kombinacije grada i prirode – baštenskim zajednicama.

“Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” je dokumentarno-obrazovni serijal od šest epizoda, snimljenih u Srbiji i Hrvatskoj. Autor serijala u produkciji UG “Ama – Centra za negu čoveka i prirode” je Mihajlo Vujasin koji u serijalu slikom i živom rečju osvetljava fenomen urbane proizvodnje hrane iz ekološkog, ali i društvenog ugla. Njegovi sagovornici su članovi baštenske zajednice “Baštalište” u Beogradu, Gradske bašte u Šapcu, kolege iz hrvatske “Parkticipacije” i mnogobrojni pojedinci – aktivisti i eksperti.

Serijal je realizovan uz podršku Ministarstva kulture i informisanja RS.

Ama Centar za negu čoveka i prirode

Objavio: Perforum

U drugoj epizodi, “Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” sreće se sa urbanim baštovanima i baštovankama Šapca.

“Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” je dokumentarno-obrazovni serijal od šest epizoda, snimljenih u Srbiji i Hrvatskoj. Autor serijala u produkciji UG “Ama – Centra za negu čoveka i prirode” je Mihajlo Vujasin koji u serijalu slikom i živom rečju osvetljava fenomen urbane proizvodnje hrane iz ekološkog, ali i društvenog ugla. Njegovi sagovornici su članovi baštenske zajednice “Baštalište” u Beogradu, Gradske bašte u Šapcu, kolege iz hrvatske “Parkticipacije” i mnogobrojni pojedinci – aktivisti i eksperti.

Serijal je realizovan uz podršku Ministarstva kulture i informisanja RS.

Ama Centar za negu čoveka i prirode

Objavio: Perforum

U trećoj epizodi, “Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” sreće se sa urbanim baštovanima i baštovankama Zagreba.

“Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” je dokumentarno-obrazovni serijal od šest epizoda, snimljenih u Srbiji i Hrvatskoj. Autor serijala u produkciji UG “Ama – Centra za negu čoveka i prirode” je Mihajlo Vujasin koji u serijalu slikom i živom rečju osvetljava fenomen urbane proizvodnje hrane iz ekološkog, ali i društvenog ugla. Njegovi sagovornici su članovi baštenske zajednice “Baštalište” u Beogradu, Gradske bašte u Šapcu, kolege iz hrvatske “Parkticipacije” i mnogobrojni pojedinci – aktivisti i eksperti.

Serijal je realizovan uz podršku Ministarstva kulture i informisanja RS.

Ama Centar za negu čoveka i prirode

Objavio: Perforum