Tečaj permakulture i ove se jeseni održava u Splitu!

PRIJAVA na linku: https://forms.gle/WgSZaBgLzCwujQDS6

Već osmu godinu zaredom jesen je rezervirana za tečaj permakulturnog dizajniranja u Splitu. Program se održava tijekom listopada i studenog, a uključuje predavanja i praktičan rad na području Splita i okolice.

U nastavku saznajte što ćete naučiti, koje su prednosti pohađanja tečaja te tko su edukatori koji će vas voditi kroz cijeli proces.

Bez obzira imate li stan, vrt, imanje, komadić betonske terase u gradu ili sudjelujete u radu zajednice, ovaj tečaj pruža čvrst temelj za osmišljavanje učinkovitijih sustava. Naučit ćete kako štedjeti energiju, vrijeme, novac i živce, te kako kreativno primijeniti dostupne resurse za izgradnju tla, unapređenje stanovanja, jačanje odnosa u zajednici, povećanje prinosa i obogaćivanje okoliša.

Permakulturni dizajn integrira tradicijska i suvremena znanja te oblikuje životni prostor oponašajući prirodne procese. Primjenjiv je na različite razine – od dizajna kuće, stana i imanja, do organizacija, kvartova pa čak i poslovnih modela.

Riječ je o standardiziranom intenzivnom i međunarodno priznatom programu (Permaculture Design Course – PDC) koji obuhvaća 72 sata predavanja, interaktivnih modula i praktičnih radionica. Polaznici usvajaju permakulturnu etiku i dizajnerske vještine, upoznaju razne tehnike i rješenja primjenjiva u svakodnevnom životu te, uz stručno mentorstvo, u grupama, izrađuju vlastite projektne dizajne.

Permakultura je praktičan pristup dizajniranju održivih sustava, ali i globalni pokret usmjeren na stvaranje lokalnih, otpornih zajednica. Ukratko – permakultura je nova, održiva kultura!

Program se odvija kroz tri produžena vikenda: četvrtkom i petkom od 17:00 do 21:00, te subotom i nedjeljom od 9:30 do 19:00 sati (uz pauze za ručak). Moguće su manje prilagodbe satnice.

Između svakog vikenda predviđen je tjedan pauze kako bi program bio uravnoteženiji i kako biste imali dovoljno vremena za primjenu naučenog te pripremu završnih grupnih projekata.

Vikendi bez nastave pružaju priliku za dodatna druženja s članovima udruge, neformalno učenje te aktivno uključivanje u postojeće projekte i programe.

Termini održavanja tečaja

01.- 04.10.
15.-18.10.
29.10.- 01.11.

Voditelji tečaja

Marin Kanajet – diplomirani sociolog i filozof, maslinar i diplomirani permakulturni dizajner. Aktivan u promociji permakulture i permakulturnih principa u svakodnevnom životu, razvoju permakulturne zajednice te razvoju edukativnih materijala za ekološko obrazovanje kao i uspostavi splitskih urbanih vrtova. Predsjednik udruge Permakultura Dalmacija i član predsjedništva udruge maslinara Kaštela Mastrinka.

Portfelj permakulturnih projekata:

https://drive.google.com/drive/folders/1yRFf4r9N4H7FUY6j7Evh7ZvpItLeThuk

Zoran Vukšić – diplomirani permakulturni dizajner posebno zainteresiran za recikliranje, reuporabu, diy projekte. Vrtlar koji je doživio osobnu evoluciju sa “konvencionalnog” vrtlarstva, uz upotrebu oranja, frezanja, kopanja i kemijskih sredstava, do vrta koji uz upotrebu regenerativnih poljoprivrednih metoda funkcionira i dobro rađa. Vrt tretira kao dio eko sustava. Posebnu pažnju posvećuje izgradnji zdravog tla, koristeći kompost i malč i općenito potiče bioraznolikosti flore i faune, kako u tlu tako i iznad njega.

Portfelj permakulturnih projekata:

https://drive.google.com/drive/folders/1hzMt8W-g8qddJWWaSfTfOEOrzoVt0g-8

Edukatori i facilitatori

Antonija Mihaljević – permakulturna dizajnerica i biovrtlarica sa bogatim iskustvom korištenja različitih prirodnih tehnika u vrtlarstvu. Aktivna u prikupljanju tradicionalnih sorti sjemena i voditeljica sjemenarske sekciji i prve Dalmatinske banke sjemena u osnivanju. Organizirala više javnih razmjena sjemena. Voditeljica vrtlarskih radionica i drugih edukacija na temu vrtlarstva i specifičnih tehnika vrtlarenja i unapređenja kvalitete tla.

Davor Matošić – permakulturni dizajner sa posebnim fokusom na obnovljive izvore energije, održivo upravljanje vodnim resursima te njihovom međupovezanošću. Promatrač i predan učenik ekološke sukcesije, uživa u otkrivanju novih spoznaja te njihovo dijeljenje sa drugim entuzijastima. Dugogodišnje permakulturalno iskustvo pretače u praktične aspekte uzgoja hrane, generiranja energije te permakulturalnog dizajna i edukacije, imajući na umu sve specifičnosti dalmatinske klime i tla.

Gordana Dragičević – diplomirala je fiziku, ali se posvetila izgradnji pravednijeg i solidarnijeg svijeta uz ekoaktivizam i permakulturu. Supokretačica je nekoliko urbanih inicijativa, bavi se edukacijom te mentorira aktivne pojedince i građanske inicijative u zajednici. Posebni interesi u permakulturi su joj sistemski dizajn, samoorganizacija te održivi sustavi za uzgoj hrane uz polikulturu, trajnice i samoniklo jestivo bilje. Permakulturnu diplomu stekla je 2013. godine otkad vodi 72-satne tečajeve, a od 2015. je certificirana tranzicijska trenerica.

Ivan Mateljan – magistar inženjer građevinarstva i permakulturni dizajner u području prirodnog graditeljstva sa interesom za razvoj održivih zajednica. Bavi se projektiranjem i izvođenjem te koordinacijom građevinskih radova na urbanim i ruralnim područjima te posjeduje široko znanje o tehnologijama i materijalima tradicijske gradnje i restauracije.

Marija Hajdić diplomirana pravnica, bonsai umjetnica i permakulturna dizajnerica. Preko dvadeset godina prikuplja i oblikuje bonsaije za vlastitu kolekciju i prodaju diljem Europe te je svjetski priznata bonsai edukatorica. Biovrtlarica je i posvećena uzgoju tradicionalnih i lokalno udomaćenih povrtnih sorti i njihovom očuvanju. Ima bogato iskustvo u različitim tehnikama uzgoja i orezivanja voćki a posebnu pažnju posvećuje temama šumskog vrta i šuma hrane. Voditeljica je Banke vremena udruge Permakultura Dalmacija.

Marko Ban prvostupnik ekonomije i permakulturni dizajner. Voditelj projekata i edukator sa posebnim naglaskom na rad sa mladima. Razvija i promovira modele dobre ekonomije te uspostavu aktivne zajednice kroz volonterizam i razvoj tranzicijske inicijative u Splitu.

Vedrana Vujičić – permakulturna dizajnerica sa preko deset godina iskustva u različitim aktivnostima razvoja društveno korisnih programa i projekata kao što je Biciklopopravljaonica i Popravljaonica u Splitu. Autorica je edukativnih modula te predavačica na tečaju Uvod u urbanu permakulturu.

Moduli

• uvod u permakulturu; stanje društva i okoliša
• permakulturna etika i principi; sistemski dizajn i tehnike permakulturnog dizajniranja
• čitanje krajolika, analiza i mjerenje terena, iscrtavanje osnovne karte u mjerilu
• briga o tlu, razumijevanje mikroekosustava tla, tehnike za analizu i poboljšanje kvalitete i plodnosti tla, kompostiranje
• biljne zajednice u prirodi i korisne biljke: od biljaka indikatora tla, do šuma
• uzgoj hrane: vrtlarenje, njive, šumski vrt, agrošumarstvo, regenerativna poljoprivreda
• životinje u permakulturnom sustavu
• voda: voda u krajoliku, sakupljanje vode, pročišćavanje i recikliranje otpadnih voda
• energija: energetska učinkovitost, jednostavne pasivne tehnologije, obnovljivi izvori energije
• održivo graditeljstvo: gradnja prirodnim i recikliranim materijalima
• urbana permakultura: tehnike za male prostore, zgrade i održive kvartove
• društvo: održive zajednice, odnosi, grupni rad, suodlučivanjew
• lokalizirana dobra ekonomija
• tranzicijski pokret
• praksa dizajniranja: zadnja tri dana tečaja polaznici izrađuju permakulturne dizajne za stvarne projekte po svom izboru

Međunarodno priznati certifikat dobivaju polaznici koji sudjeluju na više od 80% modula, te na izradi i prezentacijama dizajna na kraju tečaja.

Organizator tečaja je udruga Permakultura Dalmacija. Predavanja i praktičan rad na terenu održavat će se u Splitu, a točnu lokaciju terenskih aktivnosti i detaljan raspored predavanja i radionica ćete dobiti naknadno na kontakt e-mail nakon odobrene prijave na tečaj.

Cijena tečaja je 420,00 eura uz mogućnost plaćanja u tri rate do početka tečaja.

Za prijave i uplate do 01.06.2026. cijena je 400 eura.

Za umirovljenike, studente i članove udruge Permakultura Dalmacija (koji su se učlanili do objave tečaja 16.04.2026.) cijena 360 eura.

Prijave su obavezne unaprijed i broj mjesta je ograničen. Za prijavu molimo da ispunite kratki prijavni obrazac: https://forms.gle/WgSZaBgLzCwujQDS6

Ako imate dodatnih pitanja, obratite se mailom na: pkd.radionice@gmail.com

Objavio: Perforum

Napisao: Elyes Mkacher

Kao učitelj, dizajner i praktičar permakulture, sve češće se zatičem kako razmišljam o jednoj laganoj zabrinutosti koja mi polako raste u srcu. Ona proizlazi iz duboke ljubavi prema ljepoti i potencijalu permakulture te iz želje da se njezina istinska bit širi svijetom. Primjećujem da se riječ “permakultura” koristi sve češće, što je dobro, no često se upotrebljava na način koji sužava njezino duboko značenje. Ponekad se svodi samo na oblik vrtlarstva, skup održivih tehnika ili oznaku za povišene gredice. Iako su to lijepe prakse, takvo ograničeno shvaćanje može nenamjerno sputati golem potencijal onoga na što nas permakultura poziva.

Važno je prisjetiti se da permakultura nije knjiga strogih pravila niti popis koraka koje treba slijediti. U svojoj je srži to način gledanja na svijet, vođen skupom etika – briga za Zemlju, briga za ljude i pravedna raspodjela – koje nam služe kao zajednički kompas. Te etike se u život provode pomoću niza dizajnerskih načela, koja su poput blagih vodiča za naše razmišljanje: pomažu nam promatrati obrasce, njegovati odnose i surađivati s prirodnom mudrošću. Taj se proces može primijeniti na dizajniranje doma, izgradnju zajednice ili organiziranje svakodnevnog života.

Jedno od čestih pogrešnih shvaćanja jest da se permakulturu vidi prvenstveno kao poljoprivredu. Sam njezin naziv podsjeća nas na širu viziju – spoj je riječi “permanent” (trajna) i “culture” (kultura). Bill Mollison, jedan od osnivača, opisao je cilj permakulture kao stvaranje “sustava koji su ekološki zdravi i ekonomski održivi, koji sami zadovoljavaju svoje potrebe, ne izrabljuju i ne zagađuju, te su stoga dugoročno održivi. Permakultura koristi urođene osobine biljaka i životinja u kombinaciji s prirodnim karakteristikama krajolika i struktura kako bi stvorila sustave koji podržavaju život u gradu i na selu, koristeći najmanju moguću površinu zemlje.” Ta vizija odnosi se jednako na urbanističko planiranje i ekonomiju zajednica kao i na poljoprivredna gospodarstva. David Holmgren, drugi su-osnivač, izrazio je to ovako: “Permakultura se definira kao svjesno oblikovanje krajolika koji oponašaju obrasce i odnose prisutne u prirodi, a pritom daju obilje hrane, vlakana i energije za lokalne potrebe. Ljudi, njihove zgrade i načini na koje se organiziraju središnji su dio permakulture.” Permakultura je, dakle, stvaranje trajne kulture koja u potpunosti obuhvaća ljudska staništa i društvene strukture.

Zato želim svima nama, osobito onima koji su duboko uronili u ovaj put, uputiti prijateljski poziv da pažljivije promislimo o jeziku koji koristimo. Sama riječ “permakultura” ponekad može zvučati neodređeno. Kad je povežemo s njezinim temeljnim sastavnicama, za sebe i druge stvaramo jasniju i potpuniju sliku:

Možemo govoriti o etici permakulture kako bismo svoje djelovanje utemeljili u zajedničkoj, dubokoj svrsi. Rasprava o načelima permakulture otkriva misaone alate koji usmjeravaju naše dizajne. Govor o permakulturnom dizajniranju ističe namjerni proces stvaranja skladnih sustava. Dijeljenje permakulturnih praksi lijepo prikazuje njihovu konkretnu primjenu, dok obrazovanje za permakulturu omogućuje da se to cjelovito razumijevanje s pažnjom prenosi dalje.

Ta jezična preciznost nije puko akademsko cjepidlačenje – ona je ključni čimbenik integriteta i utjecaja permakulturnog pokreta. Da bi se permakultura doista mogla “proširiti u širinu” i “produbiti u dubinu”, moramo biti prepoznati kao dizajneri sustava, a ne samo kao vrtlari. Ta jasnoća je naš najvažniji alat. Ako se naš rad i dalje bude promatrao samo kao oblik poljoprivrede, naš će duboki potencijal da regeneriramo samo tkivo naše kulture ostati tragično neiskorišten. Dar permakulture jest njezin holistički, prilagodljiv okvir za stvaranje skladnog svijeta. Taj dar moramo poštovati jezikom koji je jednako dubok, namjeran i snažan kao i sam dizajnerski sustav – kako bi sjeme koje danas sadimo moglo izrasti u doista trajnu kulturu.

Kolektiv PermaVez poziva: pridruži nam se na okupljanjima: PERMAKULTURA? ŠTA TI TO TREBA U ŽIVOTU? 15.11.2025. i onda PERMAKULTURNI FORUM 2025. 22. i 23.11.2025.

Objavio: Perforum

Izvor: core-event.co

Bioregija je zemljopisno područje određeno ne političkim granicama, već ekološkim sustavima i lokalnom kulturom stanovnika. Glagolski oblik te riječi, bioregioniranje, odnosi se na način života ljudi u skladu s prirodom, a to je cjelovitije od uske uloge potrošača u ekonomiji, odnosno građana ili glasača u državi.

Pozivamo vas da nam se pridružite u srijedu, 10. rujna 2025. u 8:30 sati, na okupljanju na temu bioregionalnog sistemskog povezivanja u Istri, koje u partnerstvu organiziraju udruga Hrvatska permakultura i Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. Dan ranije i dan poslije moći ćete putem videokonferencije sudjelovati u 12. međunarodnoj konferenciji organizacije r3.0 (eng. Redesign for Resilience and Regeneration).

Lokacija

Studentski kampus, Fakultet informatike u Puli, soba 132 [zgrada bivše Mornaričke bolnice na Verudi, Ul. Alda Negrija 6, 52100 Pula]

Program okupljanja

8:30 – 9:00 | Okupljanje
9:00 – 10:00 | Kratki pozdrav predstavnika suorganizatora i međusobno upoznavanje sudionika
10:00 – 11:00 | Pieter Ploeg iz organizacije Commonland: Što bi Istra mogla dobiti kroz primjenu strateškog okvira 4 povrata – primjer bioregionalnih aktivnosti na jugoistoku Irske
11:00 – 12:00 | Strukturirani razgovor sudionika na temu bioregionalizma i sistemskog povezivanja u Istri
12:00 – 13:00 | Pauza za ručak
13:00 – 13:50 | Praćenje konferencije r3.0: Embodying ProSocial Matrix exercise
13:50 – 14:00 | Pauza
14:00 – 16:00 | Praćenje konferencije r3.0: Relational Bioregional Co-Governance — Cross-Cultural Self-Determination
16:00 – 16:45 | Pauza
16:45 – 17:00 | Praćenje konferencije r3.0: Bioregional Art Experience
17:00 – 19:00 | Praćenje konferencije r3.0: Bioregional Resourcing – Regenerating & Sustaining Diverse Resource Flows

Facilitator okupljanja

Nenad Maljković, rođen u Puli 1963. Bavi se društvenim i ekonomskim aspektima permakulture. Posljednjih desetak godina radi na razvijanju lokalnih, bioregionalnih i globalnih mreža u okviru pokreta za bioregionalizam i razvoj regenerativnih kultura. Profesionalni je facilitator grupnih procesa, te suradnje u grupama (posebno u geografski distribuiranim, virtualnim timovima), član udruge Hrvatska permakultura i međunarodne zadruge Greaterthan Collective.

Globalna online konferencija

Okupljanje se odvija kao lokalni događaj 12. globalne konferencije organizacije r3.0 koja se odvija od 9. do 11. rujna 2025. Ovogodišnja globalna konferencija donosi zaokret – umjesto šireg spektra tema, u potpunosti se fokusira na praksu bioregioniziranja. Time se mreža r3.0 usmjerava na bioregionalna okupljanja, zajednička znanja i lokalnu samoupravu, što su ujedno i ključne teme konferencije. Kroz globalni pokret za bioregionalizam istražuje se otpornost i regeneracija iz bioregionalne perspektive – vjerojatno najdjelotvorniji put prema održivoj budućnosti.

Tema ovogodišnje konferencije Braiding Bioregional Resilience and Regeneration: Learning to Reinhabit Earth Together spaja drevnu i suvremenu mudrost te naglašava četiri elementa: učenje (zajedničko stvaranje i dijeljenje znanja), regeneraciju (obnavljanje krajolika i kultura), Zemlju (bioregije i planet kao cjelinu) i zajedništvo (solidarnost ljudi s cjelokupnim životom i prirodom).

Sudionici našeg okupljanja dobit će poveznicu i digitalni kupon za besplatnu registraciju na globalnu konferenciju.

Radni jezik

Hrvatski i engleski, sa strojnim prijevodom na hrvatski kad je to tehnički moguće.

Kotizacija

Troškove ovog okupljanja solidarno financiraju sudionici (nemamo sponzora ili budžet iz nekog projekta). Kotizacija se u pravilu uplaćuje karticom prilikom prijave. Ukoliko kotizaciju plaćate karticom organizacije u postupku prijave možete zatražiti račun i unijeti potrebne podatke. Kotizaciju u iznosu od 30 eura (standardna kotizacija) ili 15 eura (kotizacija s olakšicom) moguće je uplatiti i na transakcijski račun:

• Primatelj: Hrvatska permakultura
• IBAN: HR5424020061100704616
• Svrha uplate: Istra

Kod uplate kotizacije na transakcijski račun potrebno je ispuniti Otvorenu prijavu i pod napomenu upisati “uplata na IBAN”. Otvorena prijava vrijedi nakon potvrde organizatora.

Maksimalan broj sudionika: 35 (trideset i pet).

Svoje mjesto rezervirate prijavom i uplatom kotizacije.

Naslovna fotografija: Elly Ch. na platformi Unsplash

Objavio: Perforum

Samonikle biljke su veliki resurs  –  mogu se koristiti kao hrana, kao lijek, za poboljšanje tla i privlačenje korisnih kukaca, a mogu nam i puno reći o tome kakvo je zemljište po kojem se krećemo. Kad saznamo što sve oko nas je jestivo i korisno, više nikad nećemo “korove” gledati na isti način!

Ovaj tečaj je moguće pohađati isključivo putem interneta i održavat će se interaktivno na platformi Zoom. Sastoji se od 5 modula interaktivne nastave i jednog dodatnog, “bonus” susreta za podršku, odnosno odgovore ne pitanja s kojima su se polaznici susreli na terenu u samostalnom istraživanju bilja. Interaktivna nastava uključuje i mogućnost identifikacije biljaka koje su sudionici fotografirali u svojem okruženju. Tečaj je prikladan i za potpune početnike, kao i za one koji već imaju neko predznanje o samoniklom bilju.

Za prijavu molimo da ispunite svoje podatke u ovom kratkom obrascu: https://bit.ly/samoniklo-online-2025
Prijave su obavezne unaprijed i broj mjesta je ograničen. Cijena tečaja je 125€.

Raspored:
utorak 25.3.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
utorak 1.4.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
utorak 8.4.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
utorak 15.4.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
utorak 22.4.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
+ utorak 13.5.2025. 18:00 – 20:00 Zoom pitanja i odgovori

Snimke modula bit će dostupne polaznicima i nakon tečaja.

Više informacija o programu možete pročitati na kraju obrasca za prijavu.

Voditeljica je Gordana Dragičević, diplomirana permakulturna dizajnerica i iskusna voditeljica radionica prepoznavanja samoniklog bilja.

Ako imate dodatnih pitanja, obratite se mailom na: gordana.permakultura@gmail.com

Objavio: Perforum

U svibnju su lokalni izbori. Kandidati već izlaze sa svojim programima i porukama zašto bi birači baš njih trebali odabrati. I ovog puta njihove poruke su uglavnom na tragu uobičajenih očekivanja javnosti da im se na ovaj ili onaj način poveća životni standard. Ali, sada znanstveno pouzdano znamo da način življenja koji smo do sada imali uništava naš planet. Ukoliko s tim uništavanjima uskoro ne prestanemo, ljudskoj vrsti prijeti izumiranje. Radi se o našoj djeci i unucima. Naredne četiri godine su vjerojatno presudne kad je u pitanju konačni ishod.

Svjetsku politiku vode svjetski moćnici vođeni interesima najbogatijih pojedinca i korporacija. Da bi se izborili za ulazak u krug najmoćnijih, pripadnici te elite su beskrupulozno iskorištavali prirodne i ljudske resurse svijeta. Oni svjesno ignoriraju planetarna ograničenja. Zato se od njih nikakav pozitivan pomak u korist zauzdavanja katastrofalnih trendova ne treba očekivati. Mi, obični ljudi, sada smo prepušteni sami sebi, pa opstanak mladih ovisi o tome što smo mi spremni učiniti: ostati pasivni i čekati naputke i rješenja „odozgo“, ili ćemo ozbiljno shvatiti upozorenja znanstvenika i preuzeti odgovornost za sudbinu svoje djece i unuka – tu gdje jesmo, s onim što lokalno imamo i znamo. 

Kroz naredne četiri godine trošiti vrijeme, novac i energiju na još više od onoga što smo i do sada radili, ne bi bilo ni korisno, ni odgovorno, ni moralno (jer su tako i nastali planetarni problemi). Te četiri godine trebalo bi iskoristiti kao bitku za opstanak mladih – za provođenje priprema i prilagodbi zajednice na savršenu oluju kriza, koju  više ne možemo izbjeći. 

Koja je to klimatska abeceda koju bi široka javnost trebala znati da bi razumjela prilike prema kojima idemo, te odlučno zatražila od donositelja odluka da se hitno i u potpunosti posvete pripremama i provođenju lokalnih mjera na jačanju otpornosti i samodostatnosti zajednice na vanjske krizne pritiske – zbog opstanka? Ovo je moj prijedlog:      

1. Po znanstvenicima, klimatska kriza i gubitak bioraznolikosti su najveće prijetnje opstanku ljudske vrste od kad ona postoji. To nije tema za međustranačka prepucavanja. 
2. Trošimo zadnje desetljeće kad bi radikalnim smanjivanjem emisija stakleničkih plinova (GHG) još bilo moguće spriječiti da klimatske promjene ne prerastu u nezaustavljiv proces. 
3. Svaka tona emisija GHG manje DANAS, vrijedi puno više od obećanja da će se ista tolika emisija smanjiti u nekoj doglednoj budućnosti, jer smo već kritično blizu momentu kada se mijenjanje klime više neće moći zaustaviti. Zato bi svaku ideju o novim građevinskim projektima trebalo preispitati na ovu okolnost. Naime, najviše emisija GHG događa se na samom početku takvih projekata, kod proizvodnje materijala za gradnju (cement, čelik, asfalt, pijesak, plastika…). 
4. Klimatski ekstremi o kojima nas svakodnevno izvještavaju mediji, rezultat su GHG emisija koje su se dogodile do prije cca četvrt stoljeća (zbog vremenske zadrške između emisija i njihovih reperkusija na okoliš). Mi se trebamo pripremati da podnesemo klimatske ekstreme prouzročene dodatnim GHG emisijama učinjenim u proteklih 25 godina. A u proteklih 25 godina globalno gospodarstvo se udvostručilo, zbog čega je samo nafte bilo potrošeno više nego što je ukupno potrošeno od vremena prvih bušotina u XIX stoljeću pa do prije 25 godina! Dakle, sadašnji klimatski ekstremi su tek uvertira za klimatsku predstavu koja nam slijedi. Prije nego što nam bude moglo biti bolje, na žalost, neko vrijeme će nam neizbježno biti gore. 
5. Najviše GHG emisija dolazi od spaljivanja fosilnih goriva, jer ona sudjeluju sa preko 80% u svjetskom energetskom mixu. Da bi spriječili nezaustavljivo mijenjanje klime najsigurnije bi bilo napustiti ugljen, naftu i plin do 2030. godine. Nikakvim alternativnim izvorima energije nije moguće do tada nadomjestiti fosilna goriva. Propustili smo vrijeme za postupne prilagodbe. Moramo se naučiti živjeti sa puno manje energije – svih vrsta.
6. Najbrži efekt usporavanja globalnog zatopljenja mogao bi se postići smanjivanjem emisija metana/prirodnog plina (80 puta je potentniji GHG od CO2, ali disipacijom nestaje nakon dvadesetak godina, za razliku od CO2 čije GHG djelovanje ostaje 300-1000 godina). Zato je investiranje u LNG („u sigurnost opskrbe plinom“) zapravo produžavanje ovisnosti o prirodnom plinu, što je iznimno neodgovoran čin prema egzistencijalnim interesima mladih. Tvrdnja da se to radi zbog prelaska na vodik nije realna. Vodik ima puno manju neto energiju (EROEI) od prirodnog plina, uz puno više opasnosti od istjecanja i eksplozija. Tako skup a opasan izvor energije za kućanstva i širu potrošnju malo kome će biti priuštiv i privlačan.   
7. Svaka nova gospodarska aktivnost traži dodatnu energiju – to je fizikalna neminovnost. Zato gospodarski rast (mjeren BDP-om) uvijek prati povećanje potrošnje energije. Fizički je nemoguće napuštati fosilna goriva i imati gospodarski rast (ma koliko se ekonomisti i političari trudili da nas uvjere u suprotno)! Odnosno, nastaviti s korištenjem sadašnjeg gospodarskog modela za čovječanstvo bi bilo suicidalno (A. Guterres).
8. Desetljećima korišteno i hvaljeno mjerilo za uspješnost neke države rast je njena gospodarstva, odnosno BDP-a. No, BDP se izražava u novčanim jedinicama, pa ne može obuhvatiti sve druge za život bitne aspekte, primjerice: utjecaj na klimu; na bioraznolikost, okoliš i plodnost tla; na sirovinske resurse; na društvene razlike i sl. Kako znamo da već trošimo planetarne resurse kao da raspolažemo s 1,75 Zemlje, svjesni smo da time  potkradamo resurse vlastitoj djeci i budućim generacijama. Zato sve više mladih na rast BDP-a opravdano gleda kao na mjerilo bezobzirnosti država prema njihovim egzistencijalnim potrebama.  
9. Bez fosilnih goriva drastično će se smanjiti mobilnost roba i ljudi, posebice korištenje osobnih vozila. Zato su ulaganja u nove ceste i autoceste više odraz ignoriranja planetarnih ograničenja, nego rezultat dobro promišljenih i dugoročno korisnih prioriteta i potreba. Kod najave takvih ulaganja nikada se ne spominju budući problemi s održavanjem prometnica. Naime, bez fosilnih goriva neće biti ni asfalta, kao ni teške mehanizacije pogonjene naftom kojom se obavljaju poslovi održavanja. Za mlade i buduće generacije odlazak fosilnih goriva je neizbježna sudbina – ili zato što će zbog klime preostala fosilna goriva vrlo uskoro biti ostavljena u zemlji, ili zato što će u dogledno vrijeme biti potrošena, jer su neobnovljiva.  
10. Odlaskom fosilnih goriva ugasit će se i o njima ovisna industrijska poljoprivreda. Mi smo potpuno nespremni na tu okolnost, unatoč višegodišnjim upozorenjima FAO-a, UNCTAD-a i brojnih znanstvenika da će se zbog klimatskih ekstrema i gubitka bioraznolikosti dostupnost hrane u svijetu smanjivati. Hrvatska ne proizvodi ni polovicu svojih potreba u hrani, jer je naša prehrambena sigurnost prepuštena logici slobodnog tržišta i trgovačkih lanaca (poslovnim subjektima kojima je primarni interes profit, a ne hoćemo li mi imati što za jesti). Zato sada nema važnijeg ni hitnijeg zadatka za svaku lokalnu zajednicu (urbanu i ruralnu) od poticanja lokalne agroekološke proizvodnje hrane, kao i masovnog formalnog i neformalnog obrazovanja stanovništva o tome kako se to treba raditi.   
11. Klimatski ekstremi i s njima povezane pojave često ugrožavaju zdravlje i život ljudi, funkcioniranje komunalne i društvene infrastrukture, te interventnih službi. Analiza ranjivosti lokalne zajednice  na takve okolnosti zato bi trebala biti na vrhu liste prioriteta svake nove lokalne administracije. Da bi takva analiza doista bila korisna, nju se ne može naručiti javnom nabavom od najpovoljnijeg ponuđača. Nju treba napraviti sama zajednica – administracija uz široko sudjelovanje javnosti. Tako dobivene spoznaje trebale bi biti temelj za izradu/izmjene svih drugih planskih dokumenata lokalne zajednice.  
12. Napuštajući fosilna goriva zbog opstanka, napustit ćemo i globalizirano namirivanje naših potreba, posebice onih osnovnih. Dolazi radikalna lokalizacija življenja. To je način na koji su ljudi živjeli tisućama godina. Uz regeneriranje okoliša, uz jaku društvenu koheziju, te uz njegovanje dobrih odnosa i solidarnosti sa drugim lokalnim zajednicama, to može pružiti uvjete za resursno skroman, ali ugodan način življenja. 
13. Lokalni red i mir ne održavaju se zrakoplovima i tenkovima. Ulaganjima u skupu ratnu tehniku, umjesto u napore za smanjivanje GHG emisija i na prilagodbu na klimatsku krizu, praznimo državni proračun dok rastu profiti vojno-industrijskog kompleksa. Najviše na tome zarađuju baš  one zemlje koje najočiglednije ignoriraju klimatsku krizu i planetarna ograničenja, ne obazirući se na posljedice. Retorika da se radi o „obrambenoj industriji“ važnoj za sigurnost zemlje, prikriva jednostavnu činjenicu da se nikakvom moćnom ratnom tehnikom ne može zaustaviti devastiranje planeta. Dapače. Ako tako gubimo jedini planet na kojem možemo živjeti, što mi to uopće branimo skupim naoružanjem?! Sigurnost i opstanak mogu se postići samo zagovaranjem i prakticiranjem mira i suradnje, što je u zadnje vrijeme postala politička ne tema. Paradoksalno, najinteligentnija bića na planetu sama sebi dokidaju uvjete za život zbog nadmetanja elita tko je jači i moćniji da dođe do preostalih resursa Zemlje.     

U Njivicama, veljače 2025.    

Zoran Skala

Objavio: Perforum

Kad svjetski moćnici zaključe da se ne isplati zalagati za vaš opstanak

Vama za opstati ovo mora prestati…

… dinamikom „zelene linije“ 1,5 °C !  

Najbolji način da predvidite svoju budućnost je da ju sami kreirate!

ZAŠTO JE NASTAO OVAJ  KOMPAS ?

Desetljećima traje nekontrolirano devastiranje planeta zbog gospodarskog rasta, pohlepe i profita. To se mora hitno zaustaviti jer ugrožava opstanak čovječanstva (prvenstveno današnjih mladih). UN su zbog toga organizirale brojne svjetske konferencije: 29 o klimi, 16 o gubitku bioraznolikosti i 5 o onečišćenjima plastikom. Nijedna nije uspjela ni usporiti devastacije, a kamoli ih zaustaviti, jer su moćnicima novac i moć sada bili važniji od sudbine mladih i stanja njihova staništa sutra. Sličan proces događa se i u Hrvatskoj. Klimatska kriza i šesto masovno izumiranje biljnih i životinjskih vrsta sustavno su marginalizirane teme. Zato većina mladih uopće nije svjesna da se radi o najvećim prijetnjama opstanku ljudske vrste otkad ista postoji i da ih ne smiju ignorirati. Zapravo sve je još uvijek podređeno rastu gospodarstva koji je UZROK planetarnih problema. Preostalo je malo vremena za djelovanje, jer kolaps okoliša vrlo brzo može preći u nezaustavljiv proces. Dakle aktivizam u korist opstanka ima smisla samo SADA.

Ovo je moj pokušaj da mlade upozorim na osnovne globalne i lokalne činjenice i procese kako bi bolje informirani mogli planirati svoj životni put, te odabirati vrijednosti i rješenja za koja će se zalagati.

Zoran Skala

Sadržaj:

• Kako i kada je čovjek počeo naglo mijenjati Zemlju
• Što ste u školi i iz medija naučili o klimatskoj krizi
• Zašto si uništavamo jedino stanište
• Je li klimatska kriza tehnički rješiv problem
• Imaju li svjetske i nacionalne elite plan za zaustavljanje katastrofalnog globalnog zatopljenja
• Demografska obnova i klimatska kriza
• Kupujmo oružje, nacionalna sigurnost nema cijenu!
• Globalizacija odlazi – dolazi lokalizacija
• Neke važne sastavnice procesa lokalizacije
• Osobne pripreme za sutra
• Najbolji način da predvidite svoju budućnost je da ju sami kreirate!

Kako i kada je čovjek počeo naglo mijenjati Zemlju

Naš način življenja i naš opstanak temelje se na raspoloživoj energiji i na stanju okoliša. Zna se da je čovjek utjecao na mijenjanje okoliša još od početaka bavljenja poljoprivredom, ali nagle i eksponencijalno rastuće promjene počele su se događati od prije dvjestotinjak godina kada se počelo koristiti fosilna goriva – ugljen, naftu i plin. Sa tako koncentriranom, jeftinom i kvalitetnom energijom sve se moglo napraviti lakše. Jedna bačva nafte (cca 160 l) sadrži energetski ekvivalent od 4,5 godine ljudskog fizičkog rada. Bačva nafte još uvijek košta manje od 80$, a bila je i ispod 2$ (1950.g.). Zbog toga su gotovo sve ljudske tvorevine koje vidite oko sebe tamo dospjele zahvaljujući fosilnim gorivima, barem u fazi transporta. Prvi vaš problem je što su fosilna goriva neobnovljivi izvor energije i tijekom vašeg života će svakako prestati njihovo korištenje – jer će biti potrošena (dnevno se troši 14 milijuna tona nafte i 24 milijuna tona ugljena). Još su veći problem emisije stakleničkih plinova koje nastaju njihovim sagorijevanjem i uzrokuju ubrzano mijenjanje klime – što bi Zemlju moglo pretvoriti u planet na kojem ljudska vrsta ne može opstati. Da se to ne bi dogodilo, najsigurnije bi bilo fosilna goriva napustiti do 2030. godine! Radi se o 81,5% svjetske energije (2023. g.).

Što ste u školi i iz medija naučili o klimatskoj krizi

Sa medija i obrazovnog sustava ne može se skinuti odgovornost zbog neinformiranosti i pasivnosti mladih u vrijeme nailaska velikih kriza koje im ugrožavaju i sam opstanak. Sjetimo se kako smo u vrijeme pandemije COVID-a (kada su i moćnici bili ugroženi), svakodnevno i mjesecima bili bombardirani porukama o poželjnom ponašanju, i kako smo prihvatili mnoge restrikcije u svakodnevnom životu. Klimatska kriza, šesto masovno izumiranje biljnog i životinjskog svijeta i s njima povezane druge krize, mladima su mnogostruko veća prijetnja od COVID-a, pa ipak, svaka pikantna afera u politici zauzme puno više medijske pozornosti od njih. Da utjecaj reklama ni ne spominjem. Na sličan način, obrazovni sustav učenike radije oprema znanjima za kratkoročne potrebe tržišta rada, nego znanjima i vještinama koje bi njima i njihovim zajednicama bile korisne u okolnostima nastupajućih metakriza.  

Zašto si uništavamo jedino stanište

Privremena ogromna dostupnost jeftinih fosilnih goriva omogućila je nevjerojatan polet gospodarstva i bujanje potrošnje. Oni koji su se pri tome enormno obogatili uspjeli su globalni društveno-ekonomski sustav prilagoditi sebi u korist. Tako je nastao sadašnji sustav u kojem je ključno mjerilo uspješnosti neke nacije rast BDP-a (izražava se u novčanim jedinicama). Međutim, devastacije okoliša planetarnih razmjera, pa ni utjecaj na zdravlje i dobrobit samih ljudi, ne sudjeluju u obračunu takvog mjerila uspješnosti. Najbogatije korporacije, karteli i pojedinci svojim novcem uspijevaju ostvariti najveći utjecaj na zbivanja praktično u svim zemljama svijeta (uključivo onima koje sebe deklariraju kao demokratske). Na uvodno spomenute UN-ove svjetske konferencije, uz nacionalne delegacije uvijek se proguraju i lobisti fosilnih korporacija. Prošle, 2024. godine, na konferenciju u Azerbajdžanu (29-tu o klimi) došlo ih je 1800, a u Kolumbiju (16-tu o bioraznolikosti) 1260. I, kao i svaki put do sada, ništa se obvezujuće za spas planeta nije dogovorilo.

Na tim konferencijama delegacije najviše vremena potroše pregovarajući o novcu kojim bi se financiralo prelazak s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, kao i za ogromne štete koje zemlje u razvoju trpe zbog klimatskih ekstrema uzrokovanih emisijama bogatih zemalja. Pritom, zemlje u razvoju žele imati gospodarski rast da bi izašle iz siromaštva, dok bogate zemlje žele nastaviti s gospodarskim rastom da ne bi upale u recesiju ili gospodarsku krizu. Tako da svi žele postići nešto što je fizički i biološki nemoguće: da zaustave planetarne devastacije okoliša sa još više gospodarskog rasta.  

Zagovornici beskonačnog gospodarskog rasta imaju snažan poriv da vjeruju u tu dogmu. No, svaka mlada osoba može i bez dublje znanstvene analize procijeniti može li se njen način življenja nastaviti odvijati po obrascu življenja kakav je imala baby-boom generacija, recimo ja. Ja sam rođen 1950. godine. Tada plastike uopće nije bilo. U mom životu globalna populacija je narasla za 3,5 puta, globalno gospodarstvo 14 puta, i dogodilo se 84% svih emisija stakleničkih plinova od početka industrijske revolucije! Osvrnite se oko sebe, razmislite i odgovorite sami sebi na pitanje: vjerujete li vi da je doista moguće da doživite da na Zemlji bude 28 milijardi stanovnika i da bude 14 puta više ljudskih tvorevina nego što ih je sada? Dominirajući društveno-ekonomski sustav funkcionira na način kao da je to moguće. Ne dajte se zavarati sintagmama kao što su održivi rast ili zeleni rast. Te sintagme su izmišljene kako bi zakamuflirale neodrživost sadašnjeg sustava.   

Budite svjesni da naš planet ne može podržati ni izdržati sadašnji način življenja ljudi kroz još jedan prosječni ljudski vijek. Da bi kao vrsta opstali mi se moramo prilagoditi planetarnim ograničenjima. Moćnici imaju novce i politički utjecaj da na sve moguće načine opstruiraju mijenjanje sadašnjeg neodrživog sustava – jer im je baš taj sustav omogućio da imaju to što imaju. No, htjeli ne htjeli, u vašem životu ipak će se dogoditi velika promjena. U vašem najboljem interesu je da se ona dogodi što prije i da ne bude kaotična.       

Je li klimatska kriza tehnički rješiv problem

Mnogi su uvjereni da raspolažemo s tehnologijama kojima se može riješiti klimatska kriza. No težinu situacije komplicira činjenica da je naš planet živi superorganizam. Biološka memorija koja je omogućila da Zemlja ne bude samo ledena stijena u svemiru razvijala se više od tri milijarde godina, što je prekompleksan događaj da bi se mogao smjestiti u računalni program za potrebe naših simulacija. Drugim riječima, ekološka strana klimatske krize koja se događa zbog promjena na zemljinoj površini uzrokovanih golom sječom šuma, preoravanjem ravnica, melioracijom, onečišćenjima, rudarenjem, izgradnjom gradova i prometnica i sl., čime se mijenja režim isparavanja iz biljaka, prisustvo gljiva i mnoštva drugih mikroorganizama u tlu što ga čine plodnim, prirodni efekti hlađenja i ublažavanja poplava… ne mogu se pouzdano modelirati, pa se cijela priča oko klime svodi uglavnom na onaj predvidiviji dio – emisije stakleničkih plinova i njihov utjecaj na globalno zatopljenje. 

Konvencionalna mudrost je da ako spaljivanjem fosilnih goriva (neobnovljivi izvori energije) nastaje najviše stakleničkih plinova, onda trebamo investirati u njihovu zamjenu obnovljivim izvorima energije. Od svih obnovljivih izvora energije, samo se energiju iz Sunca i vjetra može mnogostruko povećati u odnosu na trenutno korištenje. No, ono što na taj način možemo dobiti uglavnom nam stiže u formi električne energije. Električna energija danas čini samo oko 20% ukupne energije svijeta, a još uvijek većina i takve energije dolazi iz termoelektrana na fosilna goriva. K tome, niti jedan solarni panel ni vjetrenjača nisu proizvedeni i postavljeni na svoje mjesto bez korištenja fosilnih goriva. Zato se dogodilo da unatoč silne globalne ekspanzije proizvodnje solarnih panela i vjetroagregata proteklih godina, i njihovih sve nižih cijena, nije došlo do globalnog smanjivanja emisija stakleničkih plinova. 

Jasno je da je sadašnji način potrošnje električne energije (dostupna u svako doba dana i noći) teško održati energijom Sunca i vjetra (njih malo ima, pa malo nema), i zato se razmatraju i druga rješenja, primjerice: 

• Masovna izgradnja novih fisijskih nuklearnih elektrana
• Možda i el. energija iz nuklearne fuzije (ako to uspije nakon pola stoljeća pokušavanja)
• Veliki sustavi (akumulatori) za skladištenje električne energije

A za namjene koje je teško ili nemoguće riješiti korištenjem električne energije, ali bi se htjelo izbjeći emisije stakleničkih plinova od fosilnih goriva, govori se primjerice o: 

• Vodiku (često u kombinaciji s amonijakom kao međufazom u transportu)
• Sintetičkim gorivima
• Biogorivima
• Pa i fosilnim gorivima uz CCS  (hvatanje i pohrana CO2)

Zajedničko svim ovim „alternativama“ je da bi njihova široka primjena prouzročila nove velike devastacije okoliša, da ih ne bi bilo moguće izvesti bez korištenja fosilnih goriva (što bi izazvalo nagli skok emisija CO2), da bi bile cjenovno nedostupne većini populacije (ne bi bile pravedne), da imaju ograničen vijek trajanja, i da ih nije moguće globalno raširiti dovoljno brzo prije nego što klimatske promjene ne prerastu u nezaustavljiv proces. Čak i ona trenutno najpopularnija energetska rješenja zasnovana na Suncu i vjetru nisu trajna. Solarnim panelima i vjetroelektranama radni vijek je 30 godina, u najboljem slučaju 50, pa bi ih nakon toga trebalo zamijeniti novima, pa nakon narednih 30 godina opet novima… 

Zemlja svojim mineralnim resursima i živim svijetom ne može pratiti ovakve prohtjeve ljudske vrste. Uklopiti se u planetarna ograničenja znači prihvatiti način življenja sa puno manje energije – svih vrsta! Nije dovoljno samo preći sa benzinskih vozila na električna vozila. Za realizirati takvu zamjenu trebale bi enormne količine prirodnih resursa, primjerice, bakra. Danas za dobiti jednu tonu bakarne rudače prethodno treba ukloniti 125 tona kamena i zemlje. Slično je i sa drugim rudačama. To se ne može odraditi ljudskim mišićima. Zbog opstanka moramo se biti spremni odreći mnogih stečenih navika i pogodnosti, te potrošačkog mentaliteta. Moramo prestati razgovarati o gospodarskom rastu, a početi razgovarati o tome kako održati maksimalnu kvalitetu življenja u zajednici, u okviru raspoloživih resursa i energije iz našeg bližeg okruženja, i uz regeneraciju okoliša. Naši praroditelji to su znali. Tako se živjelo tisućama godina. Ako bi njihova iskustva nadogradili s onim što smo mi naučili proteklih desetljeća, rezultat bi mogao biti iznenađujuće dobar!  

Imaju li svjetske i nacionalne elite plan za zaustavljanje katastrofalnog globalnog zatopljenja

Nemaju! Globalno, za tako nešto trebalo bi imati obvezujući sporazum o godišnjoj dinamici smanjivanja uporabe fosilnih goriva i zabranu novih istraživanja i otvaranja eksploatacijskih polja na kopnu i na moru. Tome se nije uspjelo približiti ni nakon 29 svjetskih konferencija o klimi. Globalni kartel fosilnih goriva ostvaruje godišnji prihod od 28000 milijardi$, pa se potrudio da se ta tema ni ne pojavi na UN-ovim pregovorima. Na sličan način globalne korporacije sprečavaju zabranu rizičnih i/ili dokazano štetnih praksi po zdravlje ljudi i okoliša, čak i kada ugrožavaju i sam opstanak čovječanstva, jer na tome odlično zarađuju. Spomenut ću samo neke: genetsko modificiranje, uporaba pesticida, insekticida i herbicida, uporaba vječnih kemikalija (PFAS – endokrini poremećaji), onečišćenja plastikom (mikroplastikom), AI… Na to svakako treba dodati i vojno-industrijski kompleks, koji iznimno dobro zarađuje na ratovima. Ili, uporno postojanje međunarodnih pravila koja pogoduju besramnom bogaćenju i moći najbogatijih korporacija i  pojedinaca:

– (UNEP) Najbogatijih 1% kućanstava svijeta prigrabilo je u zadnjih nekoliko godina gotovo dva puta više koristi od porasta globalnog BDP-a nego što je otišlo u preostalih 99% svjetskih kućanstava.

– Međunarodna regulativa za zaštitu investicija ima puno bolji sustav obvezatne primjene nego međunarodni zakoni o zaštiti okoliša i ljudskih prava. ISDS (Investitor-State Dispute Settlement) traži da ako država promijeni svoje zakone da bi zaštitila klimu ili okoliš mora korporacijama kompenzirati izgubljeni profit (obeštećivanje stanovništva zbog narušena zdravlja i/ili nepravdi je, naravno, nezamislivo). O ogromnim svotama odlučuju 3 arbitra!

– Poslovanje preko poreskih rajeva na štetu nacionalnih proračuna i dalje dobro funkcionira.

– Potpuno je legalno da u najdemokratskijoj zemlji Elon Musk može zgrnuti 300 milijardi$, odnosno, jednako kao što bi mogla i svaka druga osoba s odličnom plaćom od 5000 $/mjesečno, ukoliko bi sve stavljala na štednju i radila 5 milijuna godina! Vjerojatno je i to rezultat demokratski iskazane volje naroda. Možda i uz odobravanje siromašne polovice čovječanstva, onih 4 milijarde ljudi koji žive sa manje od 206 $/mjesečno?! Uzgred, toj polovici čovječanstva  trebaju 3 godine da u atmosferu izbace onoliko stakleničkih plinova, koliko 1% najbogatijih izbaci za samo 10 dana!

– Normalno je da Jeff Bezos u svojim podatkovnim centrima može držati 40% podataka svijeta.  

Hrvatska je svijet u malom. I kod nas se kod svake jače vremenske nepogode spominju klimatske promjene, govori se o tome kako imamo dobar udio obnovljivih izvora energije, i kako ćemo puno pošumljavati. Istovremeno, odani smo gospodarskom rastu i globalizaciji, dapače, hvalimo se da smo u tome bolji od drugih u EU. Zato na svaki način hoćemo privući strane investitore (po mogućnosti one najbogatije) koji traže lokacije na kojima mogu najlakše i najviše zaraditi – u čemu im pomažu velike agencije za kreditne rejtinge (i tu se hvalimo kako dobro kotiramo, mada dobra vijest za investitore obično nije dobra vijest za stanovništvo i okoliš). Glavne su nam investicije u Kvarner kao važno energetsko čvorište za fosilna goriva, u LNG terminal i plinovode, u Kontejnerski terminal, u poslovne zone (s trgovačkim i logističkim centrima), u autoceste (Križišće – Žuta Lokva; te u onu najskuplju, do Dubrovnika), u još više turizma (osobito onog s 5 zvjezdica, s avio-gostima, s još kruzera, s još luksuznijim marinama). U takvom okruženju gotovo je nepristojno spominjati klimatske promjene, šesto masovno izumiranje biljnih i životinjskih vrsta i planetarna ograničenja. Zato se o tome u političkim krugovima (od nacionalne do lokalne razine) izbjegava razgovarati, osobito pred neke izbore. Jer u biti, sve te investicije imaju smisla samo uz pretpostavku da znanstveno najavljenih metakriza neće biti. Kad se upozorenja znanstvenika ne bi ignorirala, postalo bi jasno da su naše „strateške“ investicije zapravo investiranje u razbuktavanje metakriza, odnosno, da je to nepotrebno razbacivanje novaca na štetne projekte koji podrivaju mladima izglede za opstanak. 

Demografska obnova i klimatska kriza

U zadnje vrijeme demografska obnova se prometnula kao najvažnija tema u kontekstu mladih. Zanimljivo je da su je najvatrenije zagovarali političari koji su se javno deklarirali da su protiv odrasta (degrowth-a). Osnovano je novo ministarstvo koje redovito naglašava kako izdvaja značajna sredstva za razne vrste potpora mladim obiteljima, a posebice majkama.

Jasno je da Država, koja gospodarski rast ima kao svoj temeljni cilj, treba mlade. Oni joj trebaju kao najinovativniji segment društva za jačanje konkurentnosti, za primjenu novih tehnologija, kao uporište mirovinskog sustava, u sustavu obrane, itd. Zato Država potiče mlade obitelji da imaju više djece – novčanim potporama i propagandno.

No, ta ista Država ignorira metakrize – sudar s planetarnim ograničenjima koji će novim generacijama mladih ljudi pogoršati i/ili uskratiti mnoge ambijentalne, infrastrukturne, resursne i druge pogodnosti koje su uživali njihovi roditelji i praroditelji. Budući da se o demografskoj obnovi ne razgovara i iz te perspektive, izostaju bilo kakve ozbiljnije pripreme mladih obitelji i društva za znanstveno najavljeno mijenjanje životnih okolnosti – koje će presudno određivati kvalitetu, pa i mogućnost življenja, toj novorođenoj djeci. 

Dok demografska obnova i nadležno ministarstvo ne postanu motor i nacionalni nositelji procesa priprema i prilagodbi društva na velike promjene koje se više ne mogu izbjeći, sadašnje aktivnosti Države oko demografske obnove svode se na puko investiranje u „proizvodnju“ ljudskih resursa za potrebe gospodarskog rasta. Jer, uništavanje staništa budućoj djeci i dalje neometano traje. 

Kupujmo oružje, nacionalna sigurnost nema cijenu!

Ne znam je li to negdje eksplicitno piše, ali mi se čini da opstanak mladih i budućih generacija itekako spada u domenu nacionalne sigurnosti. Ako je to tako, onda trebate o tome razmisliti imajući u vidu neke činjenice:

– Ako se vrlo uskoro ne prestane s devastiranjima planeta, ljudskoj vrsti prijeti izumiranje (ugroženi su svi mladi cijelog svijeta i buduće generacije).

–  Globalni procesi dogovaranja oko zaustavljanja metakriza neuspješni su već tri desetljeća. Nacionalni pregovarači su opterećeni različitim nacionalnim interesima, uplitanjem globalnih korporacija, vojnim, političkim i gospodarskim konfliktima, te dominirajućim gospodarskim sustavom koji prioritet daje gospodarskom rastu i novcu. 

– Kada se zbog ignoriranja metakriza dogode poremećaji koji rezultiraju velikim društvenim nezadovoljstvom i kada mase počnu tražiti odgovornost elita, elite su sklone skretati pozornost sa sebe na vanjske neprijatelje. Potiču sukobe, pa i one oružane (Doktrina šoka).  

– Svaki ratni sukob odlaže i/ili onemogućava da se proces globalnog dogovaranja o metakrizama vodi u dobroj vjeri i sa aspekta interesa ljudske vrste u cjelini. Istovremeno, u svakom ratnom sukobu vojno-industrijski kompleks profitira i jača svoju poziciju moći u društvu. No, dok ratovi traju populacija mladih najviše stradava. Čak i oni sretni, koji prežive sam rat, kasnije obično nose trajne fizičke i psihičke traume. S takvim traumama potom bi ušli u nezaustavljivi proces ubrzavanja globalnih metakriza, koje nisu mogle biti blagovremeno zaustavljene baš zbog ratova u kojima su i oni sami sudjelovali. 

Dakle, mladi su najveće trenutne i dugoročne žrtve svakog rata. Okoliš je također žrtva (uz kaos u biosferi, rat u Ukrajini je samo u prve dvije godine izazvao 175 milijuna tona dodatnih emisija CO2). Zato mladi moraju sebi osvijestiti da žive u vremenu u kojem su, bez obzira na službenu retoriku, naoružavanje i velike obrambene pripreme zapravo put prema sukobima. Tim prije što se dešavaju u ambijentu zanemarivanja metakriza. To vrijedi i za najnovija traženja koja dolaze iz krugova NATO-a da se za vojsku počne izdvajati i 5% BDP-a! Uzgred, najbogatije zemlje već sad investiraju 2,3 puta više novca u vojsku nego za nošenje s klimatskom krizom. Koga i što one time uopće mogu spasiti?! Nitko, nigdje, ne može imati trajniju korist od rata, jer to ubrzava fatalni kraj svih. Zemlja ukida gostoprimstvo ljudskoj vrsti! Zagovornici naoružavanja i ratova mlade u njih privlače i uvlače na razne načine, pa i tvrdnjama da se tako iskazuje domoljublje. No, najdomoljubnija i za opstanak najizglednija obrambena doktrina je MIR. A za tu jedinu razumnu opciju današnjice – zagovaranje mira, razoružanja i opće suradnje na regeneraciji planeta – uporno se javno zalaže, čini se, samo Papa! Poslušajte ga, zalažite se i vi! Javno i u suradnji sa svojim vršnjacima iz regije! 

Globalizacija odlazi – dolazi lokalizacija

Klimatska kriza nikada ne dolazi sama. Zato ovdje govorimo i o metakrizama. Primjerice, zbog klimatskih ekstrema propadaju urodi osnovnih prehrambenih kultura, raste broj gladnih, globalni lanci opskrbe hranom pucaju, supermarketi zjape prazni (dok u konačnici ne prestanu s radom). A Hrvatska preko 50% svojih potreba u hrani uvozi. Ili, napuštanje fosilnih goriva za posljedicu ima gašenje industrijske poljoprivrede (potpuno je ovisna o fosilnim gorivima), što opet izaziva manjak hrane u svijetu. Te pojave onda izazivaju niz drugih kriza: migracije, društvene turbulencije, ekonomske krize, financijske krize (prekid plaćanja i drastičan pad prometa u trgovini i turizmu), masovne bankrote tvrtki i banaka, i još dosta toga. Zašto upozoravam na ovo? Zato jer ulazimo u desetljeća sve većih klimatskih ekstrema, a u takvim okolnostima na pouzdano zadovoljavanje svojih osnovnih potreba (hrana, voda, osnovna energija, krov nad glavom, sigurnost) možete računati samo u okviru mogućnosti koje postoje u vašem bližem okruženju – dakle lokalno! Zato je za svaku osobu najvažnije da što bolje funkcionira baš lokalna razina. To je razina na kojoj bi svatko trebao uložiti maksimum svog društvenog angažmana. Dati vlastiti doprinos poticanju, organiziranju i provođenju aktivnosti na jačanju samodostatnosti i otpornosti zajednice.      

Budući su rođeni u potrošačkom, visoko-tehnološkom društvu, kod većine mladih naglašen je individualizam i uska profesionalna specijaliziranost, što je dodatno potencirano ovisnošću o pametnim telefonima i sličnim napravama. To mlade čini osobito ranjivima na nadolazeće promjene. Jer visoko-tehnološko društvo ovisi o obilatoj dostupnosti energije. Kako se zbog očuvanja i regeneracije planeta moraju što prije napustiti fosilna goriva, koja čine 80% energije svijeta, način življenja ljudi posljedično će se značajno pojednostaviti (pratite The Great Simplification priloge Nate Hagens-a). Za tako veliku i naglu promjenu vanjskih prilika mlade nitko nije pripremao, niti ih priprema. No, na to nisu pripremljeni ni donositelji odluka u urbanim cjelinama. Zato praktično nitko ne raspolaže sa svim znanjima i vještinama potrebnima za prilagodbu na promjene koje su znanstvenici odavno najavili. Da bi se u novim okolnostima mogla održati što bolja kvaliteta življenja stanovništvu, bit će od iznimne važnosti znati mobilizirati znanja i vještine svih članova zajednice. No, o kolikoj zajednici bi trebalo razmišljati?! Budući da ljudska vrsta ide prema velikom pojednostavljenju načina življenja, u takvom ambijentu nije praktično komunicirati s desetinama ili stotinama tisuća ljudi kad su u pitanju osnovne potrebe. Zato se dobro prisjetiti da smo se kao ljudska vrsta najveći dio naše povijesti razvijali u manjim ljudskim skupinama, što je ostavilo traga u našem genetskom kodu. To je zapazio primatolog Robin Dunbar, pa je procijenio da je ljudski mozak baždaren na život u grupi od približno 150 jedinki (Dunbarov broj). Imajte to u vidu. 

Što se prilika u ruralnim sredinama tiče, one su tradicionalno povezanije s okolišem od onih urbanih i tamošnji stanovnici mnogo toga silom prilika znaju sami napraviti. Zato će njima prilagođavanje na veliko pojednostavljenje biti lakše. 

Dakle, prva dragocjena karakteristika ugodnog mjesta za življenje i u vrijeme metakriza bit će postojanje društvene kohezije u zajednici. 

Druga, vjerojatno još dragocjenija karakteristika takvog mjesta je očuvan okoliš. Zadnjih stotinjak godina, zbog pretežno urbanog načina življenja i konzumerizma, zaboravili smo da naš postanak i opstanak izravno imamo zahvaliti darovima iz okoliša. Zato nam praktično svaka nova razvojna odluka, koja se realizira na štetu našeg već značajno ranjenog okoliša (mora, vodotokova, poljoprivrednog tla, šuma, zraka), otkida nešto od buduće kvalitete življenja. Posebnu pažnju obratite na šume. One su prirodni regulatori topline i režima oborina. Najveća im opasnost prijeti od ljudi kada ovima energija iz drugih izvora postane nedostupna ili preskupa. Tada će se svi sjetiti ogrjevnog drveta. Uz naslijeđenu neosjetljivost na stanje okoliša i sklonost pohlepi, za nekoliko godina mogli bi se zateći u situaciji da su ogoljena mnoga nekad šumovita područja. Tada bi shvatili da je baš to pokrenulo veliku eroziju i gubitak plodna tla, da je zbog toga podzemlje osiromašilo vodom, a da su bivša šumovita područja, u koja se nekada išlo ljeti rashladiti, sada postala i 6°C toplija. Nemarom bi si napravili pustinju.    

Neke važne sastavnice procesa lokalizacije

Potsdamski institut za istraživanje klimatskih posljedica procjenjuje da bi do 2050. godine štete od klimatskih ekstrema u svijetu mogle biti 38000 milijardi$, a možda i 50% veće (za usporedbu, globalni BDP 2023.g. bio je 105000 milijardi$). Kad se očekuju tako velike štete na pogođenim područjima, jasno je da će sposobnost šireg okruženja da pomaže pogođenima moći biti samo kratkotrajna i simbolična. S nastalim posljedicama lokalno stanovništvo morat će se nositi uglavnom samo. Kao prvi korak, razumno bi bilo da si svaka sredina što prije napravi procjenu vlastite ranjivosti na klimatske ekstreme, veliko smanjivanje dostupnosti fosilnih goriva i s njima povezane ugroze. Prioritet bi morale imati osnovne potrebe stanovništva, a procjenu bi trebalo raditi uz široko sudjelovanje javnosti.  

Povremeno svaka sredina se može naći na udaru katastrofa. Tada postaju važni odnosi sa susjedima. Sjetimo se da će se dostupnost fosilnih goriva nezaustavljivo smanjivati, što će znatno smanjiti mobilnost roba i ljudi. Tako da će u izvanrednim okolnostima biti nerealno očekivati pomoć iz zemljopisno udaljenih sredina, zbog logističkih problema. S toga je svim međusobno zemljopisno bliskim zajednicama korisno uspostaviti i njegovati kulturu uzajamnog pomaganja u izvanrednim okolnostima, bez obzira na eventualne prijepore iz prošlosti. Dio takvih zajedničkih aktivnosti moglo bi biti uspostavljanje registra pojedinaca i grupa sa korisnim znanjima i vještinama za izvanredne prilike. Također bi korisno bilo dogovoriti politiku držanja određenih zaliha važnijih potrepština za izvanredne okolnosti (hrane i sjemena; vode; biblioteke alata; materijale i lijekove za prvu pomoć; prostore za privremeni smještaj/utočište i sl.). Jer, klimatski ekstremi obično razorno pogode neko relativno usko područje, pa mreža odmah dostupnih makar i malih zaliha osnovnih potrepština u susjedstvu, može napraviti veliku razliku u procesu oporavka onih koji su najteže stradali.  

Osobne pripreme za sutra

Možda ste već od djetinjstva sanjali što želite biti u zreloj dobi. Možda ste tome prilagodili i svoj put kroz sustav obrazovanja. Možda te snove već i živite. Pa opet bi bilo dobro da o svemu tome ponovo razmislite, ali sada i iz perspektive promjena koje su najavljene od znanstvenika. Kada, kako i kakvim intenzitetom će nastupiti te promjene ne možete sa sigurnošću znati. Previše je nepoznanica u igri. Ali temeljna polazišta za takva razmišljanja ipak se znaju. 

Kao prvo, kada dospijete u srednje godine i kasnije, ljudi će neminovno živjeti sa mnogo manje energije nego danas. To će se odraziti na mogućnost putovanja, na dostupnost roba sa većih udaljenosti, na sposobnost održavanja današnjih infrastrukturnih sustava, na proizvodnju hrane i drugih roba, na funkcioniranje interventnih službi… Bezmalo, na sve. Pokušajte si vizualizirati kako bi bilo koja vama danas važna i banalno lako dostupna naprava ili usluga funkcionirala bez fosilnih goriva i uz oskudnu dostupnost električne energije. Mnogo toga bi vam postalo teže dostupno, nedostupno, ili moguće samo uz pomoć drugih ljudi koji oko toga više znaju ili su vještiji od vas. Zato si odaberite i potrudite oko stjecanja nekih i za takve prilike korisnih praktičnih znanja i vještina koje vama idu od ruke – da biste i drugima mogli u tome pomagati. Tako ćete zaslužiti da od drugih dobijete pomoć u situacijama kada vama zatreba nešto što ne možete sami napraviti.

Drugo važno polazište tiče se hrane i vode. Klimatski ekstremi, gubitak bioraznolikosti, gubitak plodna tla, oskudica vode i odumiranje industrijske poljoprivrede jako će smanjiti dostupnost hrane u svijetu. Vaša sigurnost prehrane ovisit će o hrani koja će biti proizvedena u vašem relativno bliskom okruženju (nekoliko desetina kilometara, max.), ili ćete ju sami proizvoditi. Postoji mnogo organizacijskih opcija kako bi se mogla ostvariti simbioza između proizvođača i potrošača hrane (biti prosumer), no, bitno je da o problemu hrane počnete razmišljati sada, dok je posvuda još ima. S jedne strane, trebate si osvijestiti da si svatko nešto hrane može proizvesti i sam – na balkonu, u dvorištu, u urbanom vrtu, nekoj slobodnoj parceli… Znati proizvesti hranu, imati dobro sjeme, znati oživjeti tlo za nove gredice, kompostirati… sve su to dragocjena znanja i vještine za vašu prehrambenu sigurnost u narednim desetljećima. S druge strane, osvijestite si da će današnja navika da se sva potrebna hrana drži u hladnjaku vremenom izgubiti svoje energetsko uporište. Zato se zainteresirajte kako se držala hrana u prošlosti – u trapovima u zemlji i konzerviranjem. Drevnu praksu da se ima zalihu nekvarljive hrane za barem mjesec-dva bilo bi mudro obnoviti.

Svi znamo da bez vode najmanje možemo izdržati. Na sreću, živimo u klimatskom pojasu koji još uvijek ima dovoljno oborina kroz godinu. No, istražite kako i od kuda do vas dolazi voda koju pijete, dajete domaćim životinjama, zalijevate vrtove… Uglavnom cjevovodima sa udaljenih izvorišta. Dakle, od izvorišta vodu se tlači crpkama na el. energiju i transportira cjevovodima do vas. Te cjevovode se mora povremeno održavati, pa i mijenjati. Pri ekstremnim vrućinama, kada su svi klima uređaji uključeni, sve češće se događaju raspadi električne mreže zbog preopterećenja. Takav raspad može trajati danima. Ukoliko crpke za vodu nemaju svoj autonomni izvor energije, svo to vrijeme biti ćete i bez vode! U dogledno vrijeme slično će se događati i zbog pucanja cjevovoda, jer više neće biti moćne mehanizacije na fosilna goriva za hitne intervencije, s kojima se kvarove nekada brzo popravljalo. Zato je vrijeme da već sada razmišljate o rješenjima (rezervama vode) za ovakve situacije. Osobito ako stanujete na višim katovima.

Ako ste dobar komunikator, pa možete motivirati i mobilizirati svoje susjede na ovakve i slične akcije na prilagodbama i jačanju otpornosti na krizna stanja, i vama i njima će sve biti lakše i zabavnije. Dijeljenje svega će vam preći u korisnu naviku.

Kroz svoj proces školovanja, i učenje uz poslove koje sam obavljao, vjerojatno kao i većina vas, nisam dobio nikakva praktična znanja korisna za velike promjene koje su sada ispred nas. Zato mi je žao što sam 72-satni tečaj permakulturnog dizajniranja (PDC) pohađao tek kad sam otišao u mirovinu. S tim saznanjima bi puno mojih životnih odluka i opredjeljenja u mlađim godinama bile drukčije. Toplo ga preporučam svakom. 

Najbolji način da predvidite svoju budućnost je da ju sami kreirate!

Vjerojatno ste primijetili da oko vas vlada neka čudna tjeskoba i napetost. Mediji svakodnevno bruje o katastrofama poput požara u Los Angelesu, poplavama u pustinjskoj Meki, ratovima u Gazi i Ukrajini… Na političkoj sceni sve je više sukoba i podjela, pojavljuju se ekstremisti raznih profila, sve su češći masovni prosvjedi… Ukratko, svijet postaje sve manje sigurno mjesto za življenje. Kad neka mlada osoba osjeti da joj puno toga iz okruženja ugrožava opstanak, njen mozak stalno procesira te informacije, u stanju je kontinuiranog alarma, jer na pomolu ne vidi rješenja, a to je jako zamorno i ometa kognitivne funkcije. Otud epidemija mentalnih problema u mladih.

Rješenja izostaju (ne mogu se naći) jer ih se traži u okviru postojećeg sustava, kojem su novac i gospodarski rast vrijednosti iznad svih drugih, pa i iznad vas. 

Ako ste zapazili sliku s druge stranice (transparente sa klimatskih prosvjeda mladih), mnogi vaši vršnjaci shvatili su gdje je problem. Oni traže da se promijeni sustav i prestane s aktivnostima koje mijenjaju klimu. No, njihova traženja se ignoriraju. Postojeći sustav se brani svim sredstvima. Diljem svijeta represija prema klimatskim prosvjednicima raste, a to smo imali prilike vidjeti i u Hrvatskoj (na Krku – zbog LNG-a).  

Dakle, globalne okolnosti za promjene u vašu korist su trenutno izrazito nepovoljne. Nije realno niti od naših nositelja odlučivanja očekivati (samo)inicijative za značajnije iskorake koje bi išle vama u korist. O tome se naprosto kod nas do sada nije ni razgovaralo. Stoga, zahtjevi za radikalnim i sveobuhvatnim promjenama moraju doći od vas – mladih! Bez toga se ni lokalne ni nacionalne vlasti neće pokrenuti. Vi ste skupina kojoj se radi o glavi. Preko vas će se ostvariti, ili neće, budućnost ove zemlje. Vi na svojoj strani imate sve znanstvene i moralne argumente za svoja traženja, a ovo proljeće imate zadnju priliku da zaurlate o tome u predizbornoj kampanji za lokalne izbore. Odgađati to za neke druge izbore, kako stvari stoje, bilo bi prekasno.

“If you think adventure is dangerous, try routine, it is lethal.”
— Paulo Coelho

Način istupanja sa zahtjevima

Vaše djelovanje mora biti uporno, ali nenasilno! Budite svjesni da su i za generaciju vaših roditelja ovo nove okolnosti i da se ne snalaze u njima. Možda ih se boje jednako kao i vi, ali to potiskuju, ne razgovaraju o tome. Zato će pristojna komunikacija s vaše strane i dobro pripremljene poruke polučiti puno bolje prihvaćanje i podršku kod njih. Vaše temeljno oružje je nenasilni otpor odlukama, planovima, projektima, prioritetima i praksama koje ne doprinose ublažavanju metakriza, odnosno, koje pogoršavaju stanje vašeg staništa i mogućnost zadovoljavanja vaših budućih životnih potreba. Nenasilno djelovanje ima i druge prednosti. Ne izlažete se represivnom aparatu, dok svojim bojkotom ili neposluhom možete doista paralizirati provedbu nekih za vas štetnih aktivnosti. Gandhi je to dobro koristio, provjerite kako. 

Predizborni skupovi

Trebali bi u njima sudjelovati koliko god vam mogućnosti dopuštaju. To je veliki organizacijski zalogaj, jer Primorsko-goranska županija ima 14 gradova, 22 općine te 536 naselja u sastavu gradova i općina. Možda bi pomoglo organiziranje brojnih javnih tribina (s tim bi se moglo odmah početi) na kojima bi se razgovaralo o metakrizama i podizala svijest javnosti o tome za što se treba pripremati i kako brzo. Učinite što možete.

Kako se do sada na predizbornim skupovima uglavnom nije razgovaralo o klimatskoj krizi, šestom masovnom izumiranju i utjecaju toga na mlade, te teme ćete vjerojatno vi morati nametnuti. Možda najprije kao pitanje – što neki kandidat ili stranka kane učiniti oko klimatske krize? Ako (očekivano) odgovor odmah skrene na priče o poticanju ugradnje solarnih panela i toplinskih izolacija, uskočite sa primjedbom da vas zanima velika slika – o ukupnim promjenama važnim za vaš opstanak koje dotični kandidat/stranka namjerava postići u suočavanju s krizama u naredne 4 godine. Pojasnite: 

– Dolaze nam veliki klimatski ekstremi – kako kanite našu JLS pripremiti za to? Kako ćemo se nositi s ekstremnim vrućinama – gdje će se ljudi moći skloniti od njih? Kako će se zaštititi oni koji rade na otvorenom? Kako ćemo funkcionirati ako se el.mreža raspadne na nekoliko dana (nastupi prekid opskrbe vodom, zastoji tlačene kanalizacije i obrade otpadnih voda, hrana u marketima i domaćinstvima ostaje bez hlađenja, ništa se ne može kupiti – bar code kase ne rade…)? 

– Znamo da ćemo u dogledno vrijeme morati funkcionirati bez nafte, benzina, plina. Kako ćemo zaštititi šume od prekomjerne sječe? Kako ćemo svoje domove zaštititi od požara poput onih u Los Angelesu, i to još bez Kanadera i vatrogasnih vozila na naftu? Kako ćemo se hraniti kad industrijska poljoprivreda prestane funkcionirati (100% ovisna o fosilnim gorivima), a u PGŽ se sada samo 0,4% stanovništva bavi poljoprivredom? Kako ćemo održavati u funkciji infrastrukturu koju već imamo bez građevinskih strojeva i vozila na naftu? Hoćete li nastaviti investirati u nove ceste, parkirališta, garaže, novu infrastrukturu, iako znamo da će nam održavanje i ovog što imamo biti sve veći teret? 

– Kanite li organizirati izradu Procjene ranjivosti naše JLS na klimatske ekstreme, veliko smanjivanje dostupnosti fosilnih goriva i s njima povezane ugroze? Hoćete li provesti reviziju svih planskih dokumenata u odnosu na spoznaje iz Procjene ranjivosti? Jeste li razmišljali o proglašavanju Klimatskog izvanrednog stanja za našu JLS?

Možete napomenuti i ovo:

Mnogo civilnih organizacija u Europi i svijetu sumnjaju da će se svjetski moćnici u dogledno vrijeme uspjeti dogovoriti oko brzog prestanka korištenja fosilnih goriva. Zato se sve masovnije i organiziranije poduzimaju koraci da se učini ono što se mora – lokalno. U Europi postoji udruženje civilnih organizacija ECOLISE koje koordinira ove aktivnosti. Prošle godine su objavili Manifest – vrijeme je za zajedničko djelovanje (na mrežnim stranicama ECOLISE-a je i hrvatski prijevod Manifesta). Potaknite svoju JLS da se pridruži tim civilnim inicijativama.  

Naglasite da mladima opstanak sada ovisi o tome što smo svi skupa spremni učiniti. Usporedite dvije situacije: 

I. Tragedija školaraca u Prečkom, koju je izazvao psihički poremećeni mladić, izazvala je burnu reakciju roditelja, javnosti, nastavnika, stručnih službi, Ministarstva, Grada… Mijenjane su brave na svim školama u Hrvatskoj, pisane nove sigurnosne procedure… Proglašen je Dan žalosti. Traže se odgovorni!

II. Tragedija za mlade cijelog svijeta u nastajanju, zbog klimatske krize + metakriza. Znanstvenici su je najavili još prije pola stoljeća, pa su potom objavili još dva upozorenja čovječanstvu (1992.g. i 2017.g.), objasnili su i što bi trebalo poduzeti. A reakcija Države, nositelja odlučivanja na svim razinama, akademske zajednice, javnosti, pa i roditelja… – uglavnom šutnja, ignoriranje, posao kao i obično. Lakše se daje 2 milijarde € za izgradnju novih dionica autocesta (prema Žutoj Lokvi i prema Dubrovniku), koje uskoro nikome neće trebati, nego za sprečavanje i prilagodbe na metakrize koje bi mladima spašavale živote?! 

Kako kandidati objašnjavaju razliku u reakcijama na ove dvije situacije?! Zar činjenica da tragedija u nastajanju (kod nas još nije u punom zamahu) znači da zbog toga ona nije prioritet, da nema odgovornih za izostajanje priprema na ublažavanju dugoročnih posljedica, da se sve može nastaviti raditi kao do sada, da se Kvarner i dalje može pretvarati u žrtvovanu zonu za fosilna goriva i njihove najveće korisnike?! A sve što treba znati već se ZNA! 

SRETNO!

U Njivicama,

Siječnja, 2025. godine

Zoran Skala

Objavio: Perforum

Centar za kulturu i informacije Maksimir (CKIM) u suradnji s udrugama Hrvatska permakultura i Vestigium te obrtima Polikultura i Kompost i kontekst pozivaju na Dan permakulture i tranzicije u Zagrebu, u subotu, 15.veljače. od 13 do 22 sata.

Adresa je Lavoslava Švarca 18 (mapa). Ulaz je slobodan. 

Želite saditi, graditi i stvarati novu, održivu i suradničku kulturu? Ovaj događaj je prilika za produbljivanje znanja, razmjenu iskustava i neformalno druženje. Pripremili smo cijelo poslijepodne i večer programa na dva kata, a pozvani ste bez obzira da li ste već iskusni praktičari/ke permakulture i aktivisti/kinje u zajednici ili vas jednostavno vuče znatiželja da vidite što se to u Zagrebu i šire perma-kuha!

Ove godine tema događanja su permakulturni principi i etika. Permakulturna etika se opisuje kao briga za zemlju, briga za ljude i pravedna raspodjelu. Kako ono što radimo obuhvaća tu etiku? Kako primjenjujemo ostale permakulturne principe – kako pretvaramo probleme u rješenja, kako ta rješenja daju veće prinose od energije koju smo utrošili u njih, kako učimo od povratnih informacija okoline? Kako povezujemo elemente i njihove funkcije, kako dizajniramo projekte koji su održivi i regenerativni?

Osim prezentacija i predstavljanja projekata održavamo praktične radionice i diskusije, a program navečer zatvaramo koncertom!

Do CKIM-a se može tramvajem ZET-a, linije 4, 5, 7, 11 i 12, najbliža tramvajska stanica je Mašićeva u Maksimirskoj. Ispred i u blizini CKIM-a su javna parkirališna mjesta 2. zone (naplata subotom do 15 h).

Ulaz je slobodan.

Događaj se održava uz podršku Grada Zagreba, no dobrodošle su donacije kojima pokrivate troškove radionica i podržavate rad udruga – suorganizatora.

• Hrvatska permakultura // Erste banka, IBAN HR5424020061100704616
• Udruga Vestigium // Zagrebačka banka, IBAN HR9823600001102214844

Program

VELIKA DVORANA (PRIZEMLJE LIJEVO): od 13:00 do 22:00 sata

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

13:00 – OTVORENJE

Predstavljanje programa i organizatora / domaćina (Cvijeta Biščević, Gordana Dragičević, Irena Borovina, predstavnici CKIM-a)

13:20 – UVOD U PERMAKULTURU

Kratko predavanje, Marko Himelreich

13:50 – ZONA 00, INDIVIDUALNA I KOLEKTIVNA

Zonom 00 u permakulturi nazivamo čovjeka, korisnika, osobu od čijih potreba i mogućnosti započinje proces osmišljavanja sustava u kojem živimo i djelujemo

• Briga za ljude – drukčiji pogled, osvrt psihoterapeuta (Aleksandra Ožanić)
• Samoodgovornost i društveni angažman (Gordana Dragičević)
• Čisteći medvjedići (Ankica Penava Pejčinović)
• Što je permakulturno u studentskom buntu u Srbiji? (Ružica Janjić)

15:10 – PERMAKULTURA I DJECA

Kako uključiti djecu u permakulturu od najranije dobi? Kako spojiti permakulturu i obrazovanje? Kako da priroda i društvo ne budu samo predmet u školi, nego nešto što se živi?

• Uloga djece u permakulturi (Tihana Glavica)
• Odgoj za mir, po načelima Montessori pristupa (Kristina Bradvica Šančić)
• Permakulturne radionice za djecu (Lara Vukasović i Kristijan Mamić)
• Iskustvo udruge Permakultura Dalmacija u radu s djecom i sa školama (Marin Kanajet i Vedrana Vujičić)
• Reciklažne radionice za djecu: problem je rješenje (Anamarija Amlica Levak)

16:50 – ZONE 1 – 3: KAKO ZADOVOLJAVAMO SVOJE POTREBE?

Svi moramo jesti, svi moramo negdje stanovati, a ne možemo svi proizvesti sve što nam treba. Od čega možemo početi? I kako se solidarno udružiti s onima koji mogu pomoći?

• Vrlarenje i sjemenarenje u skladu s prirodom
• Od permakulturnog dizajna do života na regenerativnom imanju za biointenzivnu proizvodnju povrća (Hrvoje Bota dia)
• Digitalna rješenja za održivost i relokalizaciju prehrambenih sustava (Ivan Lauc)

18:20 – PRAVEDNA RASPODJELA – DISKUSIJA

Pravedna raspodjela ne znači da neki samo daju, a drugi samo konzumiraju. Kako živjeti ovo načelo permakulturne etike koje nas suprotstavlja svemu čemu konvencionalni sustavi oko nas teže? Kako brisati razlike između proizvođača i potrošača? Možemo li izgraditi sustave bez vođa i sljedbenika?

Moderatorica: Gordana Dragičević

20:30 – KONCERT: NASTUPAJU DARKO RUNDEK I ANA KOVAČIĆ

Za nastavak druženja, opuštanje i punjenje baterija!

VANJSKI PROSTOR

13:20 ČISTEĆI MEDVJEDIĆI: ČIKOLOV

Pridružite se brzinskoj akciji skupljanja čikova u neposrednoj okolici CKIM-a. Udruga Čisteći medvjedići takve akcije provodi česti, a u permakulturi njegujemo praksu da ne čekamo da drugi ljudi riješe probleme umjesto nas!
Po želji, ponesite svoje rukavice

13:40 DRUŽENJE UZ GREDICU 

Razgovor o iskustvu s no-dig i povišenim gredicama te mala radna akcija – pregled stanja i dopune gredica postavljenih prošle jeseni u sklopu tečajeva permakulture održanih u CKIM-u.

Voditeljica: Ivana Jirsak 

MALA DVORANA (1. KAT), RADIONICE: od 14:00 do 19:30 sati 

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

14:00 RADIONICA: DIZAJNIRAJ OD UZORAKA PREMA DETALJIMA

Radionica se na zabavan i kreativan način bavi istoimenim permakulturnim principom. Cilj je potaknuti sudionike da bolje razumiju uzorke iz prirode i veze između njih kako bi to znanje mogli iskoristiti u svakodnevnom životu pri organizaciji životnog prostora (stan, balkon, vrt, imanje, društveni centar).

Voditeljica: Petra Pavleka

Nisu potrebne prijave.

15:30 RADIONICA: OSLOBAĐAJUĆE STRUKTURE – DOĐI I ISPROBAJ

Oslobađajuće strukture su “šprance” za facilitiranje razgovora u grupama koje se na engleskom zovu “Liberating Structures”. Te metode jako dobro funkcioniraju za uravnoteživanje individualne inicijative i kolektivne inteligencije, i to tako da omogućavaju uključivanje svih sudionika. Dođite i isprobajte!

Voditelj: Nenad Maljković

Prijave obavezne unaprijed putem obrasca: https://forms.gle/yoZp1pjku8F1ZYb19

18:00 RADIONICA: DO ODRŽIVIH RJEŠENJA UZ PERMAKULTURU I DESIGN THINKING

Ova interaktivna radionica će pokazati kako etika i principi permakulture mogu doprinijeti dizajnu održivih rješenja. SudionicI će kroz praktične primjere i zajednički rad iskusiti na koji način se mogu spojiti permakultura i metodologija Design Thinking te na koji način oni mogu pomoći u rješavanju izazova u lokalnim zajednicama.

Voditeljica: Ružica Janjić i Katja Štemberger

Nisu potrebne prijave.

UČIONICA R3 (PRIZEMLJE, U HODNIKU LIJEVO)

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

13:30 – POVEĆANJE GENETSKE RAZNOLIKOSTI POVRTLARSKIH KULTURA PO PRINCIPIMA ADAPTIVNOG VRTLARENJA

Upoznajte razvojni proces regeneracije gena različitih kultura u vrtovima običnih vrtlara koji međusobnim povezivanjem i razmjenom sjemena stvaraju vrlo otpornu zajednicu u kojoj nije fokus samo na očuvanju postojećeg, već prepuštanje prirodi i ekosustavu da odradi selekciju za nas. Na taj način dobivamo najotpornije biljke na bolesti, predatore te šarolike vremenske uvjete, kako bismo se iz sezone u sezonu pouzdali u sjeme koje stavljamo u zemlju. 

Predavačica Marcela Velfl

14:30 PROJEKCIJA VIDEA O ČUVANJU SJEMENA

… i razgovor s Božicom Papeš Mokoš

15:00 KAKO EFIKASNO POPRAVITI STRUKTURU TLA?

Zdravo tlo osnovni je preduvjet za uspješan uzgoj. Dođite po odgovore na pitanja o tlu u vrtu, naučite zašto nam je važan život u tlu te kako tlo sačuvati i popraviti.

Predavačica: Kristina Lučić Andrijanić

17:00 ULOGA DJECE U PERMAKULTURI

Nastavak razgovora iz velike dvorane

Predavačica: Tihana Glavica

17:45 ODGOJ ZA MIR, PO MONTESSORI NAČELIMA

Nastavak razgovora iz velike dvorane

Predavačica: Kristina Bradvica Šančić

19:00 PRAVEDNA RASPODJELA

Nastavak diskusije iz velike dvorane

UČIONICA R5 (PRIZEMLJE, U HODNIKU DOLJE LIJEVO)

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

15:30 UZGOJ HRANE NA BALKONU

Naučite uzgajati hranu na balkonu u gradu. Čak i ako imate prenatrpan dnevni raspored, postoje pojednostavljene tehnike uzgajanja, tako da brigu za njih mogu preuzeti i mlađi članovi obitelji. Cilj radionice je kroz praktičan način pokazati vrtlarima početnicima kako da koristeći se lokalnim izvorima i biootpadom iz kuhinje kreiraju vrtnu oazu koja doprinosi okolišu na pozitivan način.

Voditeljica: Andreja Čoh, udruga Stabljika

Prijave obavezne unaprijed putem obrasca: https://forms.gle/kamYHsAAbdwEHZCM9

ULAZNI PROSTOR I PREDVORJE (PRIZEMLJE): 13:00 – 20:30

[razmjene odjeće i sjemena vjerojatno se zatvaraju ranije]

RAZMJENA ODJEĆE 

Kako funkcionira razmjena: 

1. Spojite se s volonterkom
2. Donesite svoju najljepšu neželjenu (sezonsku) odjeću za doniranje (max. 5 komada) ili samo dođite. Samo odjeća! Bez odjeće za djecu, donjeg rublja, čarapa i sl.!
3. Odaberite do 5 komada odjeće gratis.

RAZMJENA SJEMENA

Pravo je vrijeme za nabaviti raznoliko sjeme povrća i cvijeća za vaš vlastiti vrt! Ponesite sjeme koje imate i razmijenite ga za neko novo vrtlarsko iskustvo. Bit će prisutne:

• Dunja Zbiljski iz Društvene banka sjemena, ZMAG
• Marcela Velfl sa sjemenom povrća uzgojenog za lokalnu otpornost
• Božica Papeš Mokoš sa sjemenom samorasijavajućeg cvijeća

IZLOŽBE FOTOGRAFIJA DJEČJIH RADIONICA I RADOVA

Izložba fotografija nastalih na radionicama permakulture za djecu. Autori: Lara Vukasović, Kristijan Mamić, Sanja Grubiša

–

Izložba fotografija dječjih radova od recikliranih materijala na temu “Problem je rješenje” iz Male otočke biblioteke, Mljet. Autorica: Anamarija Amlica Levak

INFO-STOLOVI I PROSTOR ZA NEFORMALNO DRUŽENJE

Upoznajte druge sudionike događaja i više se informirajte o onome što vam je zanimljivo!

Objavio: Perforum

Krećemo s dugo očekivanim praktikumom za usavršavanje u permakulturnom dizajniranju, ujedno i nastavkom tečaja permakulturnog dizajniranja!

PRIJAVE putem obrasca: https://bit.ly/dizajnerski-praktikum_2025

Permakulturno dizajniranje integrira tradicijska i suvremena znanja i vještine, te oblikuje životni prostor i zajednicu oponašajući prirodne procese. Dobri permakulturni dizajneri trebali bi moći dizajnirati gotovo bilo što: kuću, stan, imanje, kvart, organizaciju, građansku inicijativu, pa čak i poslovni poduhvat.

Dizajnerski praktikum je nadogradnja na završni dio 72-satnog tečaja permakulturnog dizajniranja, te prijelaz između izrade prvog permakulturnog dizajna na tečaju te samostalnog rada na profesionalnoj razini ili permakulturne diplome.  Prethodno završen 72-satni tečaj permakulturnog dizajniranja (PDC) je obavezan uvjet za sudjelovanje.

Kroz višegodišnji rad s novim permakulturnim dizajnerima pokazala se potreba za svojevrsnim mostom između 72-satnog tečaja permakulturnog dizajniranja (PDC-a) i permakulturne diplome, odnosno potreba za više sustavne podrške uvježbavanju dizajnerskih vještina nakon završenog tečaja. Također, pošto se na PDC-u uglavnom izrađuju dizajni za zemljišne projekte, novim permakulturnim dizajnerima obično je potrebna podrška pri izradi ne-zemljišnih, odnosno društvenih dizajna.

Na praktikumu se može sudjelovati bez obzira namjeravate li se u budućnosti prijaviti za diplomu ili ne. Praktikum također može biti od koristi diplomiranim permakulturnim dizajnerima koji dugo nisu dizajnirali, ili žele malo više prakse.

Dizajnerski praktikum je prvenstveno praksa permakulturnog dizajniranja uz kontinuiranu mentorsku podršku. Sudionici tijekom praktikuma rade u grupama te izrađuju jedan zemljišni i jedan društveni dizajn. Svi moduli su interaktivni i očekuje se aktivan angažman. Dizajniranje stvarnih projekata glavni je dio praktikuma i odvija se uz stručno mentorstvo. Dizajnerski praktikum nije tečaj na kojem se može sudjelovati pasivno.

Mentori/ce:

Gordana Dragičević, permakulturna dizajnerica i nositeljica permakulturne diplome od 2013. godine

Mario Miličević, permakulturni dizajner i nositelj permakulturne diplome od 2017. godine

Cvijeta Biščević, permakulturna dizajnerica od 2011.

Raspored:

Program je raspoređen kroz četiri mjeseca, svake druge srijede u večernjem terminu.

srijeda 5.3.2025. 17:30 – 21:30

srijeda 19.3.2025. 17:30 – 20:30

srijeda 2.4.2025. 17:30 – 20:30

srijeda 16.4.2025. 17:30 – 20:30

srijeda 30.4.2025. 17:30 – 21:30

srijeda 14.5.2025. 17:30 – 20:30

srijeda 28.5.2025. 17:30 – 20:30

srijeda 11.6.2025. 17:30 – 20:30

srijeda 25.6.2025. 17:30 – 21:30

Praktikum je moguće pohađati isključivo putem interneta i održavat će se interaktivno na platformi Zoom. Za sudjelovanje je potrebno imati odgovarajuće tehničke uvjete: računalo, mikrofon i web-kameru, te pristup internetu. Pametni mobitel nije dovoljan za aktivno sudjelovanje.

Proces dizajniranja u grupama neće se snimati. Snimat će se isključivo uvodni moduli, te moduli s komentarima na izrađene dizajne.

Vrijeme dostupno s mentorima na zajedničkim susretima nije dovoljno za izradu kvalitetnih dizajna. Od svih polaznika se očekuje aktivan rad po grupama i asinkrono, između zajedničkih termina s mentorima.

Mentori će biti dostupni cijelo vrijeme zajedničkih susreta na Zoomu, te po potrebi odgovarati na pitanja asinkrono između termina susreta.

Cijena praktikuma je 350 EUR. Otvorena je mogućnost uplate u nekoliko obroka.

Broj sudionika je ograničen i obavezna je prijava unaprijed.

PRIJAVE putem obrasca: https://bit.ly/dizajnerski-praktikum_2025

PITANJA na email adresu: gordana.permakultura@gmail.com

——————

Više o praktikumu – odgovori na moguće nedoumice

Dizajnerski praktikum JE za vas ako:

• završili ste PDC, ali još ste nesigurni u dizajniranju
• niste sigurni do koje razine detalja je potrebno izraditi dizajn
• trebate stručnu podršku
• želite se kandidirati se za diplomu, ali nemate još dovoljno iskustva u dizajniranju i radu na permakulturnim projektima
• niste još sigurni je li diploma i/ili profesionalizacija za vas, ali želite dobiti dojam o razini kvalitete rada koja se očekuje
• spremni ste na rad u grupi i želite uvježbavati timski rad
• možete se posvetiti dizajniranju i izvan termina online susreta
• želite stjecati iskustvo kako na zemljišnom, tako i na društvenom projektu
• u vašoj blizini nema puno permakulturista, pa trebate priliku za suradnju na daljinu

Dizajnerski praktikum NIJE za vas ako:

• želite dizajnirati isključivo samostalno
• samouvjereni ste i trebate samo provjeru kvalitete svog rada
• želite dizajnirati isključivo zemljišne dizajne
• želite dizajnirati isključivo ne-zemljišne / društvene projekte
• ne zanima vas timski rad
• zanima vas isključivo praksa / provođenje projekata
• nemate vremena posvetiti se dizajniranju između termina online susreta
• ovo radite isključivo za zabavu i druženje

Ako procijenite da dizajnerski praktikum nije za vas a svejedno trebate neki oblik podrške ili provjeru kvalitete rada, preporučujemo da se dogovorite s nekim od diplominanih permakulturnih dizajnera za individualnu podršku. Možete i poslati pitanja na gordana.permakultura@gmail.com

Mentori praktikuma ne moraju biti vaši mentori u eventualnoj kandidaturi za permakulturnu diplomu.

Mentori ne jamče da će svi dizajni izrađeni na praktikumu zadovoljiti kvalitetu potrebnu za diplomu. Polaznici će dobiti iscrpne povratne informacije o izrađenim dizajnima, prvenstveno jesu li dovoljno kvalitetni da kao dio portfelja zadovolje uvjete za diplomu te kako ih je potrebno doraditi. Ako dizajne izrađene na praktikumu želite priložiti u svoj portfelj prilikom kandidature za diplomu, bit će nužno ne samo zadovoljiti kvalitetu, nego i jasno opisati tko je odradio koji dio dizajna.

Važeći uvjeti za stjecanje permakulturnih diploma u Hrvatskoj:

https://bit.ly/perma-DIPLOME

Objavio: Perforum

Napisala: Gordana Dragičević, diplomirana permakulturna dizajnerica

Kad sam se ja 2013. pitala treba mi li uopće permakulturna diploma, kolegica Sunčana Pešak mi je rekla: “Pa, radiš sve isto kao i prije, samo imaš više odgovornosti.” Ispostavilo se da je, barem u mojem slučaju, bilo upravo tako.

Diploma je za one koji su već aktivni permakulturisti i permakulturistice, za one koji su već pokazali da znaju osmisliti permakulturni dizajn za bilo što čime se bave i da isto mogu naučiti druge. Permakulturna diploma je svojevrsno priznanje o znanju i kompetencijama, a također je neformalna, dogovorna licenca da je osoba koja ju ima sposobna i kvalificirana da (1) vodi 72-satne tečajeve permakulturnog dizajniranja i (2) mentorira druge za diplomu.

Jesu li svi koji to rade jednako osposobljeni, djelotvorni, pa i odgovorni? Ne. Jesu li jednako kvalitetni, u svim područjima? Ne. Ali rastemo, poboljšavamo se i tome služi sistematizacija kriterija za dodjeljivanje permakulturne diplome iz 2023. Idealno, osoba s diplomom ubuduće će se angažirati kao mentor/ica i evaluator/ica i tako pomoći daljnjoj decentralizaciji permakulture.

Ako niste sigurni je li diploma za vas, postavite si sljedeća pitanja:

• Vladam li alatima za permakulturno dizajniranje potpuno samostalno, tako da ih redovno koristim u vlastitom životu, te bih ih mogla/ao objasniti nekome “na prepad” u bilo kojem trenutku i savjetovati kako da ih primijene na izazovima s kojima se suočavaju?
• Obrazujem li se samostalno o temama koje me zanimaju nakon završenog PDC-a ili očekujem napredan tečaj koji će me pripremiti za diplomu? Nema tečaja koji će vas pripremiti za diplomu tako da vas fila informacijama ex cathedra i provjerava naučeno ispitima (to je zastarjeli način podučavanja iz 19. stoljeća i ranije) ili vas vodi za ruku i daje upute za apsolutno svaki sljedeći korak – na taj način se uči u vrtiću.
• Jesam li već završio/la neke projekte, odnosno dovoljno napredovala/o u njima da bi ih potencijalno mogla/ao uvrstiti u portfelj za diplomu? Ako da, imam li dizajn za te projekte i jesam li dokumentirala/o korake?
• Mogu li se snaći kako u dizajnu zemljišta, tako i u dizajnima društvenih projekata? Jesam li ikad evaluirala/o svoje dizajne nakon određenog vremena provođenja dizajna u praksu, ili su dizajni ostali samo na prvoj verziji na papiru / kompjuteru / u glavi?
• Imam li dovoljno znanja i sistematičnosti da sam/a održim barem pola 72-satnog tečaja (PDC-a)?
• Znam li o svakoj temi koju bih pokrivao/la barem 2-3 puta više nego sam osobno čuo/la na PDC-u? O svakoj temi potrebno je znati odgovoriti na većinu pitanja, ne samo izverglati ono što se može pročitati sa slajdova ili iz knjige. To znači i imati vlastitog praktičnog iskustva, ne samo teoretskog znanja.
• Mogu li pregledati permakulturni dizajn iz bilo kojeg područja, uključujući i teme kojima se nisam nikad bavio/la, te uvidjeti gdje su greške i nedostaci? Mogu li pomoći nekom drugom da izradi permakulturni dizajn u bilo kojem području? Nije nužno da budemo eksperti u svemu, ali moramo imati dovoljnu sposobnost kritičkog razmišljanja da zaključimo koliko je sistematičan i logičan prikazani proces razmišljanja i projektiranja, te samosvijest da provjerimo podatke koji nam nisu poznati.
• Mogu li jasno i otvoreno priznati kad nešto ne znam i uputiti polaznike tečaja ili kandidate/kinje za diplomu gdje pronaći željene informacije? Mogu li evaluirati svoj rad i uočiti gdje postoji prostor za poboljšanje? Mogu li jasno razlučivati između objektivnih činjenica i vlastitih ili tuđih uvjerenja, vjerovanja i želja? Mogu li uvidjeti kako se uvjerenja, vjerovanja i želja mogu i trebaju uklopiti u pojedinačni dizajn jer su ključni za korisnike, ali i da im nema mjesta u općenitim uputama za dizajn koje bi vrijedile za apsolutno svakoga?

Naravno, nije uopće nužno odmah pozitivno odgovoriti na sve od ovoga. Nakon što započnete svoj put do diplome angažiranjem mentora i upisom u repozitorij, imate na raspolaganju minimalno dvije godine, a u stvarnosti koliko god vam treba, da dođete do tih ciljeva. 

Želite li uopće steći te vještine i trebaju li vam uopće? Motivacije su vrlo individualne i vi trebate naći svoju. Neki kandidati/kinje za diplome žele samostalno voditi tečajeve permakulturnog dizajniranja jer nema nitko drugi u njihovoj regiji, dok neki uopće ne planiraju voditi tečajeve, ali računaju da će im diploma dati određeni kredibilitet kako unutar permakulturne zajednice, tako i u stručnim krugovima ili poslu izvan nje.

Ono što sigurno mogu reći, je da još uvijek niste spremni za diplomu ako:

• Nemate pojma što bi i kako radili, te očekujete da vam mentori sve serviraju.
• Nemate dovoljno znanja te očekujete da vas mentori gotovo svemu podučavaju. Dobar test je sljedeći: kad se želite pozabaviti nekom specifičnom temom, da li prvo sami proučite sve koliko možete, a onda se obratite za pomoć živoj osobi s vrlo konkretnim pitanjima na koja se može brzo odgovoriti (što je u redu), ili je upit za pomoć u stilu “želim raditi xy, daj mi sve savjete o tome / opiši mi sve kako se to radi pa da onda tek odlučim hoću li ili neću” (što nije u redu, jer zašto bi netko trebao/la pisati knjigu ili održati tečaj samo za vas individualno?).
• Imate maglovitu ideju da ćete “razvijati svoje imanje” bez ideje što vam zapravo treba, ili suprotno – imate npr. gotove planove: jezero, staklenik, poslovni poduhvat itd., a da niste niti posložili prvu verziju dizajna iz koje bi bilo jasno zašto ćete raditi upravo to, a ne nešto drugo.
• Ekspert ste u nekom specijaliziranom području i niste spremni okušati se u drugima. Permakulturna diploma nije diploma vrtlarstva, diploma graditeljstva, diploma facititatorskih vještina i sl. nego diploma permakulturnog dizajniranja. Iako je sasvim u redu da ste izvrsni u jednom području i svakako za svoj portfelj možete pripremiti više projekata koji spadaju u to područje, nužno je pokazati i da se dobro snalazite u nečem drugom.
• Sve što radite povezano s permakulturom je grupno i nije sasvim jasno što točno radite u toj grupi ili grupama. Npr. “sudjelujem u aktivnostima” ne znači ništa. Sposobnost timskog rada je jedan od uvjeta za diplomu, ali nužan uvjet je i sposobnost samostalnog rada od početka do kraja – jer se tako uvježbava sistematičnost. Dajte si za zadatak da sljedeći projekt odradite samostalno.
• Sve što radite povezano s permakulturom je samotnjački. Budite spremni naučiti se raditi i u grupi, odnosno surađivati s grupom kolega. Ako želite diplomu morat ćete biti spremni i na rad u suradnji.
• Sve što radite u permakulturi je realizacija projekata koje su drugi osmislili. Permakulturni dizajn je osnova svakog projekta u portfelju za diplomu i morate početi od njega, ne samo preuzimati dizajne koji već postoje. Permakulturno se može dizajnirati bilo kakav poduhvat, stvarno nema izgovora! I nažalost, mora se spomenuti – plagijati ne vrijede! Kićenje tuđim perjem ili prepisivanje tuđih radova, pa niti uz vješto editiranje, u okviru permakulturne etike ne prolazi.
• Planirate birati određenog/u mentora/icu zato što je “blag/a” i sve može proći. Ne može proći. Iako još nemamo proceduru za mentore koji su se pokazali nedorasli poslu (a s vremenom će biti i toga), vaš rad / portfelj će doći na pregled i neovisnim evaluatorima. Obrazac za evaluaciju je javan te dostupan kandidatima i mentorima unaprijed, pa nema isprike da niste znali što se ocjenjuje. Što je rad slabiji, to je veća vjerojatnost da neće zadovoljiti na evaluaciji.
• Gotovo nikad vas drugi ne pitaju za konkretne savjete o permakulturi, nego samo vi pitate druge. Ljudi općenito razumiju od koga će dobiti korisne odgovore (i koga već smatraju stručnim/om), a od koga ne. 

Dobra vijest je da nama permakulturnim dizajnerima ovakav jasan pregled situacije kojim definiramo što točno želimo i možemo (i do kojeg možemo doći odgovaranjem na navedena pitanja) jako puno pomaže. Znate kako se radi dizajn – ako analiza pokaže da imamo neke nedostatke i izazove na terenu, to nam već pokazuje gdje trebamo intervenirati. A sposobnost evaluacije dizajna na svakom koraku ionako trebamo razvijati, jer je nužan kriterij za dodjelu diplome. 

Ako želite raditi na stjecanju diplome, doživite sebe ne samo kao dizajnera/icu, nego i kao projekt, odnosno “teren” koji dizajnirate. Svi smo mi u nekom trenutku u životu bili nespremni za nešto u čemu smo poslije, nakon rada na sebi, postali eksperti!

Povezane informacije:

• Kako do diplome permakulturnog dizajnera – infografike.
• Donacije kojima podržavate održavanje sustava dodjeljivanja permakulturnih diploma i troškove organizatora su dobrodošle ovdje.

Objavio: Perforum

Završili ste tečaj, imate PDC certifikat i razmišljate o diplomi permakulturnog dizajnera? Možda znate a možda i ne znate, od 2023. imamo nove važeće uvjete za stjecanje permakulturnih diploma u Hrvatskoj: https://bit.ly/perma-DIPLOME

Organiziramo online sastanak kako bi sve zainteresirane upoznali sa uvjetima za diplomu, pojasnili što se očekuje od kandidata i mentora, kao i odgovorili na sva pitanja sudionika. Sastanak je otvoren svima koji žele saznati više o diplomi prije nego se na nju odluče, kao i već prijavljenim kandidatima, mentorima i onima koji se potencijalno vide kao mentori.

Sastajemo se u četvrtak, 19.12.2024. od 18:00 do 19:30 sati.

Obavezne prijave putem obrasca: https://bit.ly/info-sastanak-diplome

Sudjelovanje na info-sastanku je besplatno, ali dobrodošle su donacije kojima podržavate troškove organizatora i održavanje sustava dodjeljivanja permakulturnih diploma. Podaci: Hrvatska permakultura // Erste banka, IBAN HR5424020061100704616

Objavio: Perforum