Svemir se često pobrine da spoji dobre ljude i njihova dela, pa onda iz jednog nastane kompleksnija i kompletnija kreacija. Tako se desilo da se sretnu Zoran Vukšić (Udruga Permakultura Dalmacije) i Bojan Krtinić, profesionalni muzičar i profesor klarineta, iz Srbije. Susret se odigrao na prvom rezidencijalnom kursu permakutlurnog dizajniranja, letos u RaČitluku (kod Sokobanje). Bilo je to jedanaest dana druženja, učenja, praktičnih radionica, a naposletku i rada na dizajnu, gde je Zoran mentorisao i vodio PDC i dizajniranje, a Bojan bio jedan od 22 polaznika.

Večeri uz vatru i muziku

Kako to biva na svim rezdincijalnim kursevima, uvek je najslađe druženje uz vatru. Prošlo je par dana do prve vatre, gde smo bili u prilici da razotkrijemo različite talente naših polaznika. Otkrilo se da Bojan pored klarineta, sjajno svira gitaru, za Katarinu (Kaju) mladu arhitekticu, mi domaćini kursa, već smo znali da fantastično peva i to i rock i punk i džez i šta hoćeš. Tu je naravno i Filip koji je poneo gitaru, zatim Vojin sa električnom gitarom, razne udaraljke. Sem neba, vatre i zvezda, ništa nam više nije bilo potrebno. Ugođaj i performansi kojima smo prisustvovali bili su verovatno bolji od mnogih za koje platite kartu da biste nešto doživeli. Mi smo imali izravne doživljaje umetničkih izvedbi u kojima smo stidljivo ili manje stidljivo učestvovali. No ono što je sigurno, svi smo uživali.

Šta pokloniti voditelju kursa?

I kako se bližio kraj PDC-a, u dinamici koju je nemoguće preneti u jednom tekstu, počeli smo da razmišljamo šta da poklonimo Zoranu za kraj. Tako je maestralno vodio PDC, pa je kompletna ekipa želela da izrazi zahvalnost. Vojin (jedan od polaznika) smislio je da svim predavačima, tako i Zoranu, firma u kojoj radi, čuveni “Metalac” pokloni solarnu rernu (koju su uvezli, a mnogi za to nisu čuli). To je bilo predivno iznenađenje i divan poklon za sve nas predavače i organizatore. Iste smo celog leta koristili za pečenje hleba, ali i raznih drugih đakonija.

Rerna nije bila dovoljna

No, naravno da nas to nije zadovoljilo. A onda smo čuli da je onomad Zoran napisao pesmu o kompostiranju i dao nam je tekst iste da čitamo. Bojanu, Filipu i Katarini je odmah palo napamet, hajde da Zoranu spevamo pesmu na njegov tekst, za rastanak i dugo sećanje. Sve ostalo je istorija, kako kažu pisci i pesnici. Tek ova ekipa ga je poslednje veče pozvala da sedne u krug … I naravno da je Zoran bio iznenađen i radostan, uz tugu koja prati rastanke. To su ti pokloni koje ne možete da stavite u vitrinu, a ipak vam mnogo znače na policama vaše duše.

“Nečujena” pesma na otvaranju prvog Permakulturnog online foruma

Nije mi bilo teško da zamolim Bojana da otpeva baš tu pesmu uz gitaru, na otvaranju prvog online Permakulturnog foruma koji se odigrao prethodnog vikena (22.i 23.11.2025.) u organizaciji Kolektiva PermaVEZ. I sve smo se lepo dogovorili i Bojan je uzeo studijski mikrofon i priključio na laptop i naša Tina mu dan ranije namestila sve parametre za zoom….ali….Kako to biva u životu, ta premijera za javnost ostala je bez zvuka, jer su se svi parametri raštimovali i čuli smo tek svaku desetu reč pesme. No, prihvatili smo da je tako u životu, ne može sve uvek da bude kako zamisliš i jednostavno smo objasnili ljudima da je pesma sjajna, ali je ostala “nečujena”, što bi naš Filip rekao “nečuvena”. Bojana to nije obeshrabrilo, već je počeo da radi studijsku verziju pesme.

Stigla pesma u gotovom aranžmanu

I tako pre dva dana stiže do nas pesma skockana u studiu. Kompletan aranžman i izvedbu potpisuje Bojan Krtinić, profesor, tata i naravno sertifikovani permakulturni dizajner, sa trenutnim boravkom u Šidu. Koliko smo se svi obradovali ne možemo opisati, ali ipak Zoran prednjači. Nija mala stvar dobiti pesmu na svoj tekst, pa nas je sve pojedinačno zvao da se zahvali. Marin iz Udruge Permakultura Dalmacije, odmah je to okačio na njihov youtube kanal, a i mi iz Kolektiva PermaVEZ okačili smo to na naš youtube kanal. I sada, ne znam za vas, ali u našoj kući se pušta bar pet puta na dan, tako da smo sve reči naučili…

Koji festival izabrati?

Krenule su špekulacije, da li da prijavimo pesmu za Splitski festival ili San Remo. Za sada vodi San Remo kao opcija, no ovo je još jedan pokazatelj, kako permakultura može da se speva i upakuje u jednostavniji format, svim ljudima razumljiv i pristupačan. Ne možemo sada da otkrijemo šta nam je sve palo na pamet, kada je reč o narednim koracima, neka to ostane iznenađenje u vremenu koje dolazi.

A sve je započelo na Zimskoj školi permakulture

Ako ćemo redom, ustvari je sve započelo na prethodnoj Zimskoj školi permakulture 2024/25, koju je Bojan upisao među poslednjima. Marljivo je gledao snimke i prilježno sve beležio. To je bio njegov prvi konkretan korak ka permakulturi. Nakon toga, drugi korak bio je PDC u RaČitluku. Stoga ako još razmišljate da li da upišete ovogodišnju Zimsku školu permakulture, ne oklevajte, jer ne znamo kuda će vas to odvesti. Možda ka novom zanatu, nekoj pesmi, filmu, pozorištu ili zemljišnom dizajnu… Ko to zna. Važno je samo imati otvoreno srce i osetiti kada je vaše vreme za prvi korak ka permakulturi. Dok slušate ovu pesmu i uživate, pustite da vas vodi vaš unutrašnji glas ka održivijim odgovorima u vašem životu.

Objavio: Nataša

Poziv za nas koji podržavamo razvoj i širenje permakulture, u Hrvatskoj i šire. Uložimo po djelić svojeg novčanog viška prakticirajući etiku permakulture (briga za planet, briga za ljude, pravedna raspodjela viškova) u skladu s principom “jedan element, više funkcija”. 

Ova kampanja solidarnog financiranja uspješno je završena.
Ishod je objavljen ovdje: https://bit.ly/Klijanje_IZVJESTAJ

Inicijativa Klijanje zajedničkog na Fruškoj gori uči i širi permakulturne prakse. Potrebni su im kvalitetni alati za provođenje praktičnih programa i održavanja regenerativnog vrta. Cilj nam je za ovu inicijativu prikupiti 320 eura za nabavku 2 kom. širokih vila, s ručkama. Upute za uplatu su na dnu ove stranice. 

Ostali elementi ove male akcije solidarnog financiranja: da se čuje za Klijanje zajedničkog i Šumski univerzitet na Fruškoj gori, pa da i tako damo doprinos promociji inicijative; da se čuje i za Green Tools Tech Brune Motika, pa da tako damo doprinos promociji alata koji se koriste u regenerativnoj poljoprivredi. 

O inicijativi Klijanje zajedničkog (njihovim riječima): 

Tu je nas 20-oro odraslih i sedmoro dece (od 2 do 5 godina), 6 porodica, i 7-oro pojedinaca. Neki od nas su vrlo lokalni, komšiluk i okolna brda Fruške gore, neki stižu iz Novog Sada i Beočina, a par entuzijasta i iz Beograda. Raznolika smo grupa starosno, od 2 do 65 godina, ali i po obrazovanju – ima nas filozofa, biologa, ekologa, lingvistkinja, ekonomista, kulturologa, psihologa, umetnica i aktivista. Imamo otvorena vrata za goste/prijatelje koji nam dolaze manje više svakog vikenda da pomognu po “one off” principu – uključujući i iz Hrvatske, Rusije, Holandije. Neki od nas se znamo od ranije, mnogi od nas smo se po prvi put upoznali kroz baštu. Viđamo se svakog vikenda na po 4 sata rada i deljenja. Dušan Petrović, koji već dugo na Fruškoj gori vodi permakulturno imanje, uvodi nas u permakulturu.

Ekonomski procesi su nam zasnovani na ideji zajedničkih dobara i zajedničkog, kao i ekonomije darivanja (gift economy) i ideja brižnosti i međusobne pomoći i podrške. Na mesečnom nivou dajemo simboličnu članarinu u zajedničku kasu, i od tih para kupujemo semena, sistem navodnjavanja i druge potrebštine, uključujući i vodu koje verovatno neće biti u dovoljnoj količini iz bunara i od kiše preko ovog sušnog leta. Zavisimo i od poklona mnogih – prijatelja koji čuvaju semena, slame, stajnjak… Mi za uzvrat gledamo da delimo dalje, kroz rasad, semena koja ćemo ovde uzgojiti, sve što ćemo podeliti sa drugim bićima dok rađa, i nakon toga, kao mesto stanovanja – pčelama, ježevima, pticama, koje stalno dolaze do bašte.

Sama bašta niče na mestu koje je nekada bilo međa dva placa, dva brata koja nisu govorila i koja su tu dizala mali zemljani bedem. To smo izravnali zimus, i sada je upravo na toj bivšoj granici nikla kolektivna bašta, mesto koje spaja ljude međusobno i ljude sa zemljom. Nama lično to jeste neki važan alhemijski čin, ili isceljujući čin. Tim baštenskim praksama nastojimo ne samo da se vežbamo u permakulturnim principima baštovanstva i autonomnije ishrane, već i da regenerišemo izrazito glinovito tlo, i unesemo više života, mikroorganizama i vazduha u njega. Baš zato nam trebaju ti alati, da to mesto prodiše i u bukvalnom smislu. 

O Šumskom univerzitetu (njihovim riječima): 

Iznikao iz zemlje Fruške gore, nastanjen mnoštvom bića i načina bivanja koji uspevaju da se po-drže i druže, Šumski univerzitet je tu da nam šapne da je život mnogo vrcaviji, isprepletaniji i magičniji nego što su nas učili. Šumski nas odučava od naučenih, dominantnih načina, i poziva da otvorenih srca tragamo, maštamo i isprobavamo drugačija razumevanja, osećanja i življenja. Šumski nastaje svojim tokom, migolji se očekivanjima, i voli subverzivno-negujuća učenja.

Pozivamo vas da inicijativi doprinesete donacijom. 

Preporučena donacija je 15-20 EUR, ali naravno odredite sami s koliko možete i želite doprinijeti. Svaki iznos je dobrodošao! 

Uplaćene donacije iznad ukupnog iznosa od 320 eura bit će utrošene isključivo za potrebe inicijative Klijanje zajedničkog. Izvještaj o prikupljenom novcu objavit ćemo u ponedjeljak, 10.6.2024. na web stranici Perforum.info te podijeliti u grupi na Facebooku Permakultura bez granica i putem mailing liste “Permakultura u Hrvatskoj”. 

Podaci za uplatu na račun: 

• Primatelj: Hrvatska permakultura 
• Adresa primatelja: Preradovićeva 18, Zagreb 
• Iznos u eurima: (po želji) 
• Svrha uplate: Donacija za Klijanje zajedničkog 
• IBAN: HR54 2402 0061 1007 0461 6 
• Model: HR99 

Za uplatu karticom ili SEPA izravnim terećenjem kliknuti ispod na gumb “Doniraj”:

Objavio: Perforum

Evo nekoliko osnova iz paljenja vatre. Pročitajte, shvatite, važno je!

Vatru palimo onda kada je to zaista neophodno. Vatra nije igra, zabava, nešto što je lijepo vidjeti. Ona je potreba, način da odradimo neke zadatke. Vatra nas grije kada je hladno, osvjetljava prostor kada je mračno. Ako trebamo pomoć, vatra može poslati poruku veoma daleko. Vatra reciklira stvari, pretvara jedan resurs u drugi. Vatrom topimo stvari, talimo željezo prije kovanja. Na vatri pripremamo obroke, dezinficiramo vodu za piće itd.

Teško je nabrojati sve primjene vatre, odnosno objasniti što je to vatra, čemu ona služi. Važno je shvatiti da postoje različite vrste vatre koje služe za različite zadatke. Ovisno o potrebi, različito se odnosimo prema svakoj od njih.

Vatra na otvorenom

Nije jednostavno upaliti vatru na otvorenom. Treba vam mnogo suhog granja, dobro usitnjenog. Treba odgovarajuća lokacija zaštićena od vjetra. Kada upalite prvu grančicu, ona neće dugo gorjeti. Plamen prve će upaliti one koje leže uz nju. Ako se to ne dogodi, morate pokušati ponovno. Hladnoća, vjetar ili vlaga mogu jako smetati. Na kraju, plamen će uspjeti, granje će gorjeti.

Kada gori sitno granje, pomalo dodajete krupnije. Nikad suviše veliko, jer od toga neće biti ništa. Drva koja su uredno složena, teško gore. Među njima nema dovoljno zraka. Bolje gore ona nepravilnog oblika, kriva i kvrgava. Ako su drva suviše daleko jedno od drugog, opet teško gore. Njihove se vatre ne podržavaju, vjetar ih hladi, na kraju se ugase. Ako odjednom dodate mnogo granja, vatra se može ugasiti. Plamen nije dovoljno jak da upali sve. Ako predugo čekate sa dodavanjem novih drva, ona koja gore će dogorjeti. Vatra će se ugasiti.

Najbolja vatra

Ako želite vatru koja ima najveći intenzitet, najdužu postojanost, ovako ćete postupiti. Vatru ćete paliti na mjestu gdje imate neprekidan izvor goriva (drva). Tamo gdje je vatra dobro zaštićena od vanjskih utjecaja. Tamo gdje ju lako kontrolirate, gdje se neće pretvoriti u požar. Drva moraju biti relativno blizu jedno drugom, približno jednakih dimenzija. Svakom drvetu morate dati dovoljno zraka, prostora. Trebaju vam drva koja već dobro gore, kojima dodajete nova, svježa. Trebaju vam i drva koja su već izgorjela, ostavila za sobom žar koji osigurava dugotrajan izvor topline. Kada to osigurate, možete imati vatru neograničenog intenziteta i učinka.

Što je to vatra?

U uvodnom se dijelu uopće ne radi o vatri. Koristim vatru kao ilustraciju što se događa sa našim idejama kada “gorimo” za neki cilj. Otkako sam zakoračio u permakulturu, često čitam ili slušam kako se netko ne može “baviti permakulturom”. Nema uvjeta za to, vremena, čeka neki idealni trenutak. Možda plane u trenutku kada shvati neke stvari, ali se plamen brzo ugasi.

Jeste li upravo shvatili da nešto nije u redu sa svijetom? Razvoj društva je negdje pogrešno skrenuo, pa sad srljamo u propast? I što ćete napraviti po tom pitanju? Jeste li primjetili da činimo nepopravljivu štetu po okoliš? I što po tom pitanju napraviti? Možda ste se upoznali sa idejom iza permakulture. Idemo naše društvo organizirati na učinkovitiji, održiviji način. Kada bi svi razmišljali poput nas, to ne bi bilo tako teško. Kada bi…

Nastavak teksta je za članove našeg kluba koji sudjeluju u radu. Pridružite se klubu, ili odaberite način za sudjelovanje u radu kluba.

Objavio: Nikola

Napisao Ted Rau za Enlivening Edge Magazine

Iskustvo sociokracije

Uključen sam u nekoliko organizacija koje primjenjuju sociokraciju. Ponekad nam se jave oni koje zovem “sociokratskim turistima” — osobe koje žele prisustvovati sociokratskim sastancima da vide kako to izgleda. Za njih imam standardni odgovor koji će vas možda iznenaditi: “Dođite. Ali vjerojatno ćete biti razočarani. Sociokracija je gotovo nevidljiva, jer dobro facilitiranje je nezamjetno. Ono što možete doživjeti jest tijȇk, ali vjerojatno nećete zamijetiti odakle dolazi. Bit ćete s nama i jedino ćete moći vidjeti koliko je nevidljiva.”

Ako ste ikada bili na dobro facilitiranom sociokratskom sastanku vjerojatno niste zamijetili ništa posebno. I upravo u tome i jest stvar. Uostalom, ne okupljamo se da bismo prakticirali određeni način upravljanja, već da bismo surađivali na ostvarivanju zajedničkih ciljeva i povezivali se. Želimo da naša pažnja bude slobodna za usmjeravanje kako na posao, tako i na okupljene ljude. Bez napora, poput letenja.

Ono što ste na sociokratskom sastanku mogli zamijetiti vjerojatno su runde. Sudionici ne govore kad tko hoće već određenim redoslijedom, jedna po jedna osoba. Moje iskustvo s rundama je da se u zrelim grupama, čiji su se članovi navikli na korištenje rundi, javlja posebno dobar tijȇk, kao da se članovi prepuštaju mudrosti grupe. Često na kraju sastanka shvatim da se određena odluka iskristalizirala od malih pojedinačnih doprinosa i da ne mogu razdvojti što je bio čiji doprinos. Sve smo to “mi”. U sociokraciji mi se najviše sviđa upravo to iskustvo grupnog tijȇka i ne želim se vraćati na stari način sastančenja.

Vrednote sociokracije

Sociokracija je nastala 80-ih godina prošlog stoljeća i od tada se proširila svim kontinentima. To je sada svjetski pokret snažno prisutan u Nizozemskoj — zemlji iz koje je potekao— te drugim europskim zemljama, Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoj Americi, Indiji i Australiji, uz novije pojavljivanje u Africi i Aziji. U nastavku ću identificirati vrednote i načela sociokracije te ukratko opisati trenutačni krajobraz sociokratskog pokreta.

Za one koji znaju za Holakraciju: povijesno gledano, Holakracija se razvila iz sociokracije. U Holakraciji se naglašava autonomnost pojedinaca, dok je sociokracija manje regulirana, a moć i odlučivanje zadržava se u krugovima (timovima, nap. prev.) koje čine ravnopravni sudionici. Holakracija je formalnija verzija sociokracije — Holakracija daje više strukture, sociokracija daje više izbora.

Kako svi opisi govore o autoru jednako koliko o sadržaju, dopustite mi da se predstavim u dvije rečenice. Ja sam voditelj poslovanja i suosnivač neprofitne organizacije Sociocracy for All koja, sa sjedištem u SAD-u, djeluje po cijelom svijetu. Po struci sam lingvist (bavim se vezama između sintakse i semantike), rođen sam, odrastao i živio u Njemačkoj, a sada živim u prekrasnoj namjernoj zajednici s 80-ak susjeda u Massachusettsu, SAD.

Od svih vrednota u sociokraciji, dvije su poprilično univerzalne za sve samo-organizirajuće organizacije:

(1) Djelotvornost (eng. effectiveness): organizacijama se pridružujemo u nadi da će biti djelotvorne u ostvarivanju svojih ciljeva (svrhe).

(2) Pripadnost (eng. belonging): organizacijama se pridružujemo da bismo se s drugim ljudima povezali u pripadnosti nečemu što je veće od nas.

Po čemu je sociokracija posebna? Po jednakopravnosti.

(3) Jednakopravnost (eng. equivalence): svaki glas ima jednaku vrijednost i zajedno se odlučuje kako će zadovoljavanje nečijih potreba biti podržano.

To ne znači da svi zajedno odlučujemo o svemu i svačemu, niti znači da će svačije potrebe uvijek biti zadovoljene. To znači da će svačije potrebe biti pažljivo razmotrene. Potrebe investitora imaju istu vrijednost kao potrebe radnika u pogonu. Potrebe portira imaju istu vrijednost kao potrebe direktora. Jednakopravni smo, iako svi imamo različite uloge u cjelokupnom sustavu. Nitko ne može biti ignoriran ili nadglasan.

Sociokracija je zapravo skup organizacijskih načela primjenom kojih se jednakopravnost manifestira u svim područjima organizacije:

U strukturiranju rada

Ovlasti su distribuirane na najnižu moguću “decentraliziranu” razinu i pripadaju krugovima (organizacijskim jedinicama ili timovima) koji su “vlasnici” svojeg područja ovlasti. Svaki krug ima jasnu svrhu i područje ovlasti (domenu), što mu daje slobodu za oblikovanje vlastitog radnog okruženja. Između krugova koji trebaju biti povezani uspostavlja se “dvostuka veza”, tj. dvije osobe su punopravni članovi oba kruga, pa preko njih teku informacije i dijelovi postaju cjelina. Tako se jednakopravnost održava i u kompleksnim organizacijama s više razina.

U učenju i razvoju

Trajno učenje provodi se primjenom različitih metoda kojima se stvara okruženje s puno povratnih korektivnih informacija (eng. feedback) i retrospektiva, tj. aktivnog razmatranja prošlih iskustava suradnje (otvoreni izbori, evaluacije sastanaka, unaprjeđivanje uloga, redovite revizije poslovnih politika).

U donošenju odluka

Poslovne politike donose se pristankom. To znači da je prijedlog prihvaćen kada nitko u krugu nema prigovora. Odlučivanje pristankom je glavni princip sociokracije, to je doslovno prakticiranje jednakopravnosti. Tko god je član kruga tijekom donošenja odluke o poslovnoj politici može izložiti svoje potrebe, bilo kao prijedlog, bilo kao prigovor na prijedlog. Na taj se način uzimaju u obzir potrebe svih suradnika, a zatim rješavaju lokalno i na agilan način. Pojedinačne uloge u krugu određuju se i popunjavaju izborima pristankom, što pojedincima daje slobodu djelovanja na brz i odgovoran način.

Upravo zbog tih načela i njihove međusobne interakcije, sociokracija organizacijama omogućava agilnost utemeljenu na podjeli uloga u organizaciji, dok istovremeno omogućava zajedništvo i osjećaj pripadnosti, pri čemu je grupa ravnopravnih suradnika osnovna struktura suradnje. Sva se suradnja temelji na odnosima, a odnosi se razvijaju unutar male grupe u kojoj se surađuje trajno i s povjerenjem.

Krajobraz sociokracije

Sociokracija je u svojoj suvremenoj formi, kako ju je 80-ih godina prošlog stoljeća formulirao Gerard Endenburg, razvijena pod utjecajem triju velikih ideja:

• Jednakopravnost: Endenburg se školovao u kvekerskoj školi u kojoj je iskusio kako je to kada se u obzir uzimaju potrebe sviju.
• Živi sustavi: međusobno uklopljeni i povezani krugovi strukturirani su poput fraktalnih obrazaca u prirodi, odnosno kao međuovisni i poluautonomni sustavi.
• Kibernetika: po struci inženjer elektrotehnike, Endenburg je znao da su povratne informacije kritične za razumijevanje ne samo naših interakcija s okruženjem, već i ishoda našeg djelovanja te mogućnosti za unaprjeđenja.

Podučavanjem sociokracije bavi se nekoliko međunarodnih organizacija. The Sociocracy Group (TSG), organizacija koju je osnovao Gerard Endenburg, globalna je organizacija za poslovno savjetovanje s uredima u Europi i Sjevernoj Americi.

Sociocracy 3.0 (S3) je iteracija sociokracije čiji su se praktičari usmjerili na istraživanje i razvoj organizacijsih i procesnih obrazaca te vezu između agilnosti i sociokracije. Okuplja praktičare iz cijeloga svijeta, za sada najviše iz Europe.

Sociocracy For All (SoFA) je neprofitna, članska organizacija koja djeluje globalno. Osnovana je 2016. godine s ciljem da olakša prelazak na sociokraciju nuđenjem obuke i priručnika za primjenu, te povezivanjem sociokracije i drugih pokreta.

Obzirom da je sociokracija otvorena i dostupna metoda, nemoguće je točno procijeniti u koliko se organizacija širom svijeta primjenjuje. U organizaciji Sociocracy for All znamo za oko 100 organizacija i povezani smo s njima, a procjenjujemo da najmanje tri puta toliko organizacija primjenjuje sociokraciju u većoj ili manjoj mjeri.

Sociokracija se najbrže širi unutar pokreta koji s njom dijele iste vrednote. Prirodno okruženje za primjenu sociokracije nastaje kad god se ljudi okupe kao ravnopravni te da bi zajednički djelovali, primjerice:

• Namjerne zajednice (poput cohousinga i ekosela) u kojima ljudi zajedno žive kao ravnopravni sustanari, sami upravljaju svojom zajednicom i zajedno rade na svoje osobnom razvoju.
• Pokret za agilnost i sociokracija prirodno dijele temeljena načela samoorganiziranja, lokaliziranog odlučivanja te fokus na eksperimentiranje i učenje.
• Permakultura: osobito u svojim društvenim aspektima, permakultura i sociokracija dijele sklonost promatranju i primjeni obrazaca, uz stvaranje regenerativnih, održivih praksi kako u prirodnoj sferi, tako i u sferi međuljudskih odnosa.
• Nenasilna komunikacija (engl. nonviolent communication, NVC): konceptualno, nenasilna komunikacija i sociokracija su rođaci jer stvaraju okruženja za zajedništvo bez prinude, uz istovremeno razmatranje međusobnih potreba. Nenasilna komunikacija se time bavi iz smjera međuljudskih odnosa, a sociokracija iz smjera razvoja organizacija. Obzirom na prirodnu usklađenost, nenasilna komunikacija se često uključuje u prakse sociokracije.
• Neovisne škole: obzirom da je sociokracija začeta u školi, veliki broj škola — osobito u Nizozemskoj — godinama primjenjuje sociokraciju. (Jedan inspirativan projekt je Wondering School.)
• Najveća sociokratska organizacija u Indiji su susjedski parlamenti (video intervju), koji povezane krugove i izbore pristankom koriste za prakticiranje samouprave u vlastitom okruženju. Susjedski parlamenti su se proširili Indijom. Trenutačno tamo postoji više od deset tisuća krugova, a počinju ih replicirati i u drugim zemljama, poput Španjolske, Nigerije i SAD.

Kako vrednote sociokracije oblikuju djelovanje organizacije Sociocracy For All? Izravno su povezane s našom vizijom društvenih promjena: kako stvarati svijet u kojemu su važne potrebe sviju i u kojemu se ljude podržava da u svoje ruke uzmu rješavanje problema koji utječu na njihov život?

Takav fokus za nas ima određene implikacije:

• Informacije trebaju protjecati od praktičara prema učiteljima, te između praktičara i učitelja, tako da svi mogu učiti. To isto tako znači da su smisleni odnosi između ravnopravnih suradnika u središtu naše pozornosti.
• Informacije su moć. Mi želimo da ravnopravno sudjelovanje u upravljanju postane nova normala, pa ga nastojimo učiniti dostupnim na sve moguće načine, ne samo pristupačnim cijenama naših usluga i korištenjem Creative Commons licenci, već i u praktičnom smislu — tako što sociokraciju činimo što je moguće lakšom za primjenu, no bez podcjenjivanja potrebnih promjena organizacijske kulture koje ona implicira. Otvorene financije, otvorene plaće, te otvorene bilješke sa sastanaka na kojima se odlučuje trebaju postati standard.
• Ljudi su kreativni i prirodno nastoje ispraviti nedostatke u postupcima. Kako bismo ciljano ispravljali te nedostatke, mi organizacijske i procesne obrasce podučavamo s puno detalja i primjera, vrlo konkretno i na temelju prakse. Eksperimentiranje nastojimo uravnotežiti s primjenom najboljih praksi, koje se ionako stalno nadopunjavaju i usavršavaju.

Djelujemo s pretpostavkom da svi ljudi posjeduju sposobnost suradnje te imaju potrebu dati svoj dopinos i biti povezani. Kako bismo se odvikli od primjene povijesno uvjetovanih nekonsktruktivnih obrazaca (tj. anti-obrazaca) i tom potencijalu omogućili da se iskaže potrebni su nam sustavi i prakse za podršku. Evo zašto:

• Postoji raskorak između onoga što želimo idealno napraviti i onoga što u stvarnosti konzistentno činimo. Svi mi želimo biti najbolje verzije samih sebe. Ali to nije uvijek tako. Dobrim namjerama ne može se upravljati organizacijama. Sustavi podržavaju održavanje kvalitetnih veza i procesa čak i onda kada nismo u najboljoj formi.

Praktičan primjer: vrijeme je ograničen resurs. Čak i s najboljim namjerama te uz veliku svjesnost o ravnopravnosti spolova, studijama je dokazano da će članovi grupe u vremenskoj stisci pribjeći seksističkim obrascima. Razumijevanje toga ključno je za razumijevanja korisnosti sociokracije: obzirom da okolnosti nisu uvijek idealne, sustavi nam pomažu da više budemo ono što želimo biti. Procesi su poput sigurnosne mreže koja nam pomaže da znamo što trebamo napraviti, čak i u vremenskoj stisci, čak i kada smo ljuti, nestrpljivi, umorni ili povrijeđeni.

• Prakse nam pomažu u razvoju. Sustavi nisu samo sigurnosna mreža — dobri sustavi mogu proširiti naše obzore.

Praktičan primjer: u rundi, kada nije na tebe red da govoriš, ti se opustiš i slušaš. Stvarno slušanje je drugačije stanje svijesti, što sam i sam otkrio u sociokraciji. Neko vrijeme, kad god bih osjetio potrebu da upadnem nekome u riječ, svoje sam ideje zapisivao na papirić. Kada bi na mene došao red pogledao bih svoj opis… i to je bilo osvještavajuće. Većinu onoga s čime sam htio upasti u riječ već je netko drugi bio izrekao. Neke od mojih ideja više se nisu činile toliko relevantnima. Učeći me da se suzdržim, runde su me učinile boljim suradnikom u timu.

Njemačka izreka kaže “Bit će jedino ako napraviš”. Kultura se može mijenjati jedino konkretnom, realno provedivom, konzistentnom praksom koja jednakopravnost uvodi u sve razine i kontekste naših međuljudskih interakcija. Revolucija se živi sada.

Za nas je sociokracija puno više od načina upravljanja organizacijom. Radi se o promjeni kulture, u jednoj po jednoj organizaciji. Ako svi ovladamo vještinom suradnje i upravljanja u jednakopravnosti, ako djeca odrastaju u sociokratskim školama gdje ih se pita što će i kako učiti, ako u našim volonterskim organizacijama i na našim radnim mjestima upravljamo kao ravnopravni, ako se susjedi međusobno podržavaju da zajedničku sudbinu uzmu u svoje ruke — tada kultura suradnje može potisnuti natjecanje i strah, stvarajući ljepši svijet za svakoga.

Ted Rau, siječanj 2018.
Izvorno objavljeno na www.enliveningedge.org.

Objavio: Nenad Maljković