Kakve veze poduzetništvo ima s permakulturom? Recimo ovako. U nekom permakulturnom idealizmu, živite na samodostatnom imanju. Imate svoju struju, vodu, uzgoj hrane. Sami osiguravate energent za grijanje kuće, zapravo i kuću ste napravili sami. Opremili je stvarima koje ste izradili sami. Sami izrađujete i održavate alate koje koristite u svakodnevnom radu. To bi mogao biti nekakav model kako bi svi trebali živjeti i svijet će konačno biti bolji, a društvo održivije. Međutim, realnost je da nam ipak treba nešto novca, stvari koje kupujemo, možda znanja i usluga koje plaćamo itd. Većina ipak troši značajne količine novca, i nije svejedno odakle taj novac dolazi.

Permakultura – sustav bez novca?

Pitanje novca je često tabu tema u permakulturi, što je razumljivo kada vidimo koliku štetu novac može prouzročiti. Ipak, dok ne izmislimo društvo koje funkcionira bez ikakve novčane valute, moramo i novac uključiti u dizajn. Što to znači? Pa recimo, ako dizajniramo neko održivo imanje, jasno je da će radovi na transformaciji imanja zahtjevati trošenje novca. Ako dizajniramo neki društveni događaj, kolektiv, zajednicu, naivno je zanemariti novčane potrebe te zajednice.

Dizajnirajući vlastito imanje, i kasnije asistirajući oko tuđih dizajna, stekao sam dojam da se pitanje novca jednostavno izostavi. Kao što netko tko nema veze s permakulturom jednostavno u šumu izbaci stari frižider. Ili otpadne vode iz kuće ispusti u podzemne vode, obližnji potok. Slično se radi i u permakulturi, samo sa “problemima” koji su tabu tema. Poput novca. Sadim šumski vrt, kupio sam stotine sadnica. Novac za sadnice sam zaradio radeći na blagajni supermarketa. I onda tvrdim kako samo treba iskopati rupu i posaditi stablo. Svatko to može, naravno; ako prethodno ima lopatu, sadnicu, teren, auto, te ako je ujutro smazao burek iz pekare. Umjesto toga, treba prihvatiti kako neprestano koristimo i suvremene civilizacijske resurse, pa onda dizajnirati sustav koji ih prihvaća i uključuje. Dizajniramo održivi ekonomski sustav koji će generirati dovoljno prihoda za pojedinca / zajednicu, ali bez tipične štete po okoliš.

Moje iskustvo sa poduzetništvom

Ove sam godine napustio siguran posao u firmi kako bih pokrenuo vlastiti. Nemam nikakvo ranije iskustvo sa poduzetništvom, sve sam učio “od nule”. Zapravo, radio sam upravo ono što radimo prilikom permakulturnog dizajniranja. Znam otprije da se permakultura može prakticirati u raznim prostornim i društvenim okruženjima, ali ovo mi je relativno novo. Analizirao sam situaciju u kojoj sam se našao u trenutku otkaza. Analizirao sam svoje prednosti, čime raspolažem (resurse), ograničenja, te zamislio neki idealni razvoj situacije. Onda sam pristupio dizajniranju, pa realizaciji.

Sada imam posao koji je uglavnom “u mojim rukama”. Radim onda kada mi se radi, tj. kada imam potrebu da radim. Slobodan sam kada želim biti slobodan. Zaradim onoliko koliko radim, odnosno neki neočekivani trošak lako pokrijem uz više rada, ako treba. Posao pomalo razvijam na razne načine, učim, stvaram veze, općenito imam osjećaj da je svaki mjesec malo bolji od prethodnog. U mnogo toga, moj novi posao je sličan održivom vrtlarenju. Uzimam (ubirem) samo onoliko koliko mi treba, jer više od toga bi bila gnjavaža. Pri tom imam barem neki osjećaj sigurnosti, jer znam što trebam napraviti za određen rezultat (plodove, novac).

Mnogo toga bih mogao i htio napisati o poduzetništvu i svom poslu iz aspekta permakulture. Više nego stane u jedan post, pa će ovo vjerojatno biti prvi u nizu tekstova na tu temu. Ovo može biti zanimljivo svima koji razmišljaju da učine nešto slično, ili su i sami poduzetnici. Također, ako vas zanima kakve veze ima permakultura sa poduzetništvom, i kako se poduzetništvo uklapa u permakulturni dizajn.

Što je to poduzetništvo?

Poduzetništvo je proces u kojem pojedinac ili skupina prepoznaje priliku, osmišljava rješenje i pretvara tu ideju u nešto korisno. Bilo da je riječ o proizvodu, usluzi ili društvenoj inicijativi. Poduzetništvo spaja kreativnost, snalažljivost i spremnost na rizik kako bi se stvorila nova vrijednost za zajednicu i za samog poduzetnika.

Što to nije poduzetništvo?

Poduzetništvo nije pasivno čekanje da se okolnosti same poslože. To nije slijepo izvršavanje zadataka bez inicijative, odgovornosti ili svjesnog stvaranja vrijednosti. Ono nije birokratska rutina, rad „po špranci“ ili poslovanje koje ovisi isključivo o vanjskim potporama i tuđim odlukama.

Kakve to veze ima s permakulturom?

Poduzetništvo i permakulturni dizajn dijele iznenađujuće mnogo zajedničkih elemenata. Oba polaze od promatranja postojećeg stanja, prepoznavanja obrazaca i prilika, te oblikovanja sustava koji donosi dugoročnu korist. U oba pristupa naglasak je na kreativnosti, fleksibilnosti i neprestanom učenju — dizajniramo, isprobavamo, prilagođavamo. Poduzetnik optimizira tokove resursa poput vremena, novca i energije, dok permakulturist optimizira tokove vode, hranjivih tvari, biomase i ljudskog rada. Oba sustava nagrađuju održivost, višestruku funkcionalnost i otpornost, te nastoje stvoriti više vrijednosti nego što troše. U svojoj srži, poduzetništvo i permakultura su alati za stvaranje dobro dizajniranih, funkcionalnih i smislenih sustava.

Mogući konflikti i nesporazumi

Unatoč sličnostima, u permakulturnoj zajednici često postoji nelagoda prema poduzetništvu i zarađivanju novca. To se događa iz više razloga:

1. Romantiziranje nekomercijalnosti. Permakultura se ponekad shvaća kao alternativni, gotovo izvan-ekonomski način življenja. U takvom okviru, svaka monetizacija — pa čak i pravedna naplata rada — može se pogrešno doživjeti kao „kompromis“ vrijednosti.
2. Strah od eksploatacije. Poduzetništvo u dominantnoj kulturi često povezujemo s agresivnim rastom i iskorištavanjem resursa. Ljudi osjećaju strah da bi novac mogao narušiti etička načela permakulture.
3. Nerazumijevanje vrijednosti rada. U praksi, mnogi permakulturisti volontiraju ili razmjenjuju usluge. To je za pohvalu, ali može stvoriti uvjerenje da bi sav rad trebao biti besplatan.
4. Loša iskustva. Ponekad se negativna iskustva s konvencionalnim poduzetnicima prenesu i na etično, održivo poduzetništvo (stavljanje u isti koš).

Važno je naglasiti da permakultura i poduzetništvo ne samo da se ne isključuju, nego se međusobno mogu snažno obogaćivati. Naravno, uz uvjet da se poduzetništvo prakticira u skladu s etičkim načelima permakulture.

Zašto pokrenuti vlastiti posao?

Pokretanje vlastitog posla predstavlja način da se preuzme kontrola nad vlastitim životom, radnim tempom, te da se “gradi nešto svoje”. To je prilika da čovjek radi ono što sam smatra smislenim. Da se njegov trud izravno odrazi na rezultat i da se stvori nešto trajno i vrijedno.

Ja sam svoju priliku za poslovnom samostalnošću čekao zaista mnogo godina, nije to došlo “preko noći”. Uvijek je bilo mnogo razloga da se osamostalim, ali je bio prisutan i strah da neće sve proći kako treba. Sve dok jednog dana nije prevagnulo pitanje: Što zapravo želim graditi, svoj ili tuđi sustav? Rizik je prisutan u oba slučaja. Kao što znamo da uzgoj vlastite hrane nosi svoje rizike, ali i ovisnost o dućanima ima svoje rizike. Rekao bih da je slično sa pitanjem odakle dolazi novac koji nam većini svakodnevno treba. Kao i sa ostalim resursima, bolje je kada imamo više izvora. Bolje je kada možemo primarno ovisiti o vlastitim rukama, idejama, snazi.

Pokretanje posla – skok u prazno?

Kada sam napokon pokrenuo vlastiti posao, nisam to doživio kao “skok u prazno”, nego kao dobro pripremljen dizajn. Imao sam iskustvo, tržište koje sam poznavao, kontakte koje sam stekao godinama i jasnu ideju o tome kako želim raditi. Nije sve bilo posloženo—daleko od toga. Ali u permakulturi nas uče da ne čekamo savršene uvjete. Radimo s onim što imamo, a sustav će se razvijati dok ga njegujemo.

U stvarnosti, poduzetništvo izgleda kao niz malih, svakodnevnih odluka. Naizgled banalnih: kako postaviti cijenu, kako objasniti klijentu što radim. Trebam li kupiti novi alat, trebam li se oglasiti ili prepustiti da dođu preporuke. Ali te su odluke zapravo dizajn sustava. Promatranje, prilagodba, povratna sprega. Ništa drugačije nego s vodnim linijama na imanju ili sadnjom voćke na pravo mjesto.

I možda najvažnije: poduzetništvo me natjeralo da postanem svjestan vlastitih granica i vlastite vrijednosti. Kad radiš za sebe, više se ne možeš skrivati iza struktura velikog sustava. Moraš sam procijeniti svoj rad, svoje vrijeme, svoje znanje.

Poduzetništvo i permakultura

Iskustvom sam naučio da poduzetništvo nije suprotnost permakulturi. Naprotiv, može biti njezina ekstenzija. Kroz posao mogu stvarati odnose, podržavati druge projekte, pomagati ljudima da obogate vlastite sustave. Istovremeno, graditi zdravu ekonomsku osnovu za moju obitelj i imanje. To je meni vrlo konkretno “stvaranje više energije nego što trošim”.

I zato pokrećem ovu seriju tekstova. Ne da dijelim savjete (za to je prerano) nego da podijelim proces. Nadam se da će nekome biti korisno, inspirativno ili barem otvoriti novo gledište. Možda će netko tko se dvoumi napraviti prvi korak. Možda će se netko tko već radi nešto slično javiti, povezati se, ili dati savjet meni.

Jer ako išta znam iz permakulture, onda je to da sustavi postaju jači kada se povezuju.

Nastavak:

Objavio: Nikola

Nastavak objave: Pronaći poslovnu nišu

U prethodnoj sam objavi opisao posao koji zahtjeva brigu o mnogo klijenata, poslova, alata, materijala… Ispočetka, sve je bilo prilično jednostavno. Za prvi posao, došao sam kod klijentice sa blokom za pisanje i olovkom. Radilo se o kompletnoj obnovi elektroinstalacija u jednom stanu. Zapisao sam koje su ideje i zahtjevi, pa krenuo računati. Dao sam ponudu koju je klijentica prihvatila. Otišao sam u nabavku materijala, najavio se i krenuo sa radom. Dok sam to radio, netko me zvao i pitao mogu li naredne srijede odraditi montažu noćnog ormarića. I tako su uslijedili poziv za pozivom.

Uskoro sam imao desetke poziva koje nisam “memorirao”. Nisam znao kome se moram javiti radi čega, ili o kojem smo danu govorili. Nekad se radilo o dogovorima 15-20 dana unaprijed. Često bih na jednom mjestu radio do kasno uvečer, a naredni dan morao ići na drugi posao. Teško je bilo voditi brigu koji materijal ili alat ponijeti. Pa kada se to kombinira sa uobičajenim obiteljskim obvezama, organizacija vremena je postala prilično kaotična.

Uskoro se pokazao i novi problem. Nekad bi mi klijenti rekli da im sljedeći put mogu odraditi ovo ili ono, bez konkretnog dogovora. I onda taj sljedeći put bude nakon 2-3 mjeseca. Što su ono rekli? Ponijeti drvenu letvicu, koliko dugu? Jesam li njima obećao riješiti problem s roletom, ili nekom drugom? Na kojem su ono katu zgrade, na koje prezime moram zvoniti? Nastojao sam kvalitetno raditi svoj posao, što je zahtjevalo i da sam bolje organiziran.

Evidencija kao temelj održivog rada

U ranim fazama rada često se oslanjamo na pamćenje, bilješke po papirima, poruke u mobitelu ili “osjećaj” kako posao ide. Dok je opseg mali, to još nekako funkcionira. No kako se broj klijenata, poslova i obveza povećava, takav pristup vrlo brzo postaje izvor stresa.

Bez ikakve sustavne evidencije:

• teško je znati što smo sve radili, a što nismo,
• gubi se pregled nad odnosima s klijentima,
• odluke se donose napamet, bez stvarnih podataka,
• posao se počne oslanjati isključivo na osobnu energiju i pamćenje.

U permakulturnim terminima, to znači da sustav nema povratnu informaciju. A bez povratne informacije nema ni svjesnog upravljanja, ni optimizacije, ni održivosti. Kod nekih, postoji zabluda da je vođenje evidencije isto što i birokracija. No razlika je ogromna.

Birokracija služi sustavu koji je netko drugi dizajnirao.
Evidencija služi nama, ako je dizajnirana prema našim stvarnim potrebama.

Cilj evidencije nije kontrola, nego:

• rasterećenje glave,
• jasniji pregled situacije,
• lakše donošenje odluka,
• mogućnost učenja iz vlastitog iskustva.

U tom smislu, evidencija postaje element permakulturnog dizajna rada.

Polazište: stvarni problemi, ne idealna rješenja

Prije nego što sam krenuo graditi sustav, postavio sam si nekoliko vrlo konkretnih pitanja:

• Kako da znam tko su mi klijenti, a tko samo povremeni kontakti?
• Kako da pratim koje sam poslove radio, gdje i kada?
• Kako da vidim što mi donosi prihod, a što troši energiju?
• Kako da ne zaboravim dogovore, ponude, ili stare razgovore?
• Kako da posao ne postane kaotičan kako raste?

Notion – alat za izradu vlastitog informacijskog sustava

Notion je digitalni radni prostor u kojem se bilješke, baze podataka i procesi spajaju u jedan prilagodljiv sustav. Recimo da je kombinacija digitalne bilježnice, tablica, planera i raznih drugih alata za upravljanje podacima.

Notion nije gotov alat, u smislu da ga odmah krenete koristiti. U njemu tek trebate izgraditi vlastiti informacijski sustav. I taj sustav je onda alat koji ste sami izradili, i koji nastavljate razvijati uz redovito korištenje. Krivulja učenja je pomalo zahtjevna, ali uz malo truda se ipak dolazi do vrlo korisnog sustava. Gore na slici vidite početnu stranicu koja meni odmah daje pregled najvažnijih podataka. A u nastavku je opis kako sam izradio i koristim cijeli sustav.

Unos novog klijenta

Čim ostvarim novi kontakt, nastojim sve dostupne informacije upisati u svoju “tablicu”. Tablicu sam naravno sam definirao, sa parametrima koji su meni osobno bitni. Često mi ime nije dostupno kod prvog kontakta. Netko pošalje poruku putem WhatsAppa, nazove telefonom i ne predstavi se i sl. Češće doznam samo osobno ime ili nadimak, jer ljudi nekad vole biti tajnoviti. Mene više zanimaju oni drugi, važniji podaci.

Svakom kontaktu dodjeljujem jedinstven identifikacijski broj (ID), nešto poput “serijskog broja”. I onda taj broj upišem i u vlastiti tel. imenik. Ako me opet nazove, neće mi na ekranu pisati samo Dado, Aco, Jasna, Žena Kojoj Sam Montirao… Nego i XYZ-0123. Po tom broju onda mogu potražiti kontakt i doznati sve što imam o njemu. Tu su naravno kontakt podaci, adresa i sl. što nije potrebno posebno objašnjavati. Dojam je jedan od važnijih podataka. Ljudi se veoma razlikuju po tome koliko poštuju ljude, rad, odnosno uslugu koju im isporučim. Nekad ljudi pokušavaju izbjeći plaćanje. Nekad uredno plaćaju, ali su općenito gnjavaža zbog nekog drugog razloga. Ali većina je barem OK, dok su neki i mnogo više od OK. Za neke ljude je pravo zadovoljstvo raditi, i svojim sustavom nastojim to zabilježiti. Naravno da ću se najdražim klijentima rado odazvati i van radnog vremena, ili im prioritetno odraditi uslugu.

“Kako je doznao” je tek jedan od podataka koji vodim radi neke buduće analitike. Nakon nekog vremena zanimati će me koliko me često ljudi kontaktiraju jer su vidjeli oglas na nekom mjestu. Možda ću na temelju tih podataka unaprijeđivati vlastiti marketing.

Napomena je još jedan od veoma važnih podataka, tu upisujem sve za što nemam druge kategorije. Razne opise, kako doći do stana, gdje radi i sl.

Tablica svih klijenata

Kada se kontakti unose na ovaj način, brzo se dolazi do zanimljive tablice. Notion pruža razne alate za analitiku i obradu podataka. Npr. moguće će filtrirati sve klijente koji koriste određen komunikacijski kanal, ili ih prebrojati, napraviti statistiku… Mogu na brzinu pregledati da vidim jesu li svi bitni podaci zapisani. Mogu klijente poredati po tome koliko su mi dobar dojam ostaviti. Najdražima možda poslati čestitku, ili ih pitati za zdravlje. Najvažnije od svega, rekao bih, je da vođenje zabilješki izgleda “fora”, atraktivno. Jer ako je zadovoljstvo koristiti neki sustav, onda će se i koristiti. U protivnom, mislim da će ubrzo biti zapostavljen. A ja rado prelistam svoje baze podataka u slobodno vrijeme.

Unos novog posla

Uz prvi kontakt s nekim klijentom, obično se dogovori i prvi posao za njega. Nakon unosa klijenta, idem na unos novog posla. Ili, ako se radi o novom poslu za starog klijenta, prvi se korak naravno preskače.

Za “naziv” obično upišem nešto kratko. Montaža lustera, uređenje dvorišta, permakulturni dizajn, isporuka meda… Datum rada je podatak koji ovaj posao ujedno smješta u moj kalendar.

Klijent je zapravo veza prema bazi podataka s klijentima. Tu ne mogu upisati što želim, nego odabirem klijenta iz liste. Kada ga odaberem, ovaj se posao automatski povezuje uz njega, odnosno dvije su tablice dvosmjerno povezane. Kada gledam podatke o klijentu, vidjeti ću sve poslove odrađene za njega. Klik na naziv klijenta ili posao vodi me na podatke o tom zapisu.

Status je nešto što bi odgovaralo logici prodajnog “lijevka”. Svaki posao započinje kao upit, odnosno ideja, a završava s naplatom.

• Ideja
• Dogovoreno
• U tijeku
• Završeno
• Naplaćeno
• Otkazano

Kako se odvijaju poslovi, jednostavno im mijenjam status. Mogu si prikazati npr. samo poslove koji su odrađeni, a nisu naplaćeni. Mogu analizirati koliko je ideja završilo s realizacijom, a koliko s otkazivanjem. Kad izdam račun, ovdje ubacujem i taj dokument.

Sljedećih nekoliko polja su uglavnom formule koje mi pomažu da izračunam koliko naplatiti neku uslugu. Ako se, primjerice, traži posao od cijelog radnog dana u mjestu koje je udaljeno 50 km… Pa još ako treba platiti cestarinu, nabaviti materijal… Ja te podatke samo upišem u tablicu i dobijem preporučen iznos za naplatu. Naravno da mogu ručno upisati koliko sam zaista naplatio. U tom slučaju će mi tablica “reći” koliko je taj posao bio profitabilan.

Još podataka o poslu…

Nakon što se posao završi, često imam fotografije koje prilažem na zaseban Google Drive folder. Link na taj folder zalijepim u tablicu, kako bih najlakše pronašao vezane fotografije. I kako bih uopće znao da imam nešto vezano za taj posao.

Kako je dio mog posla i prodaja proizvoda, prodaju isto tako vodim kao posao. Konkretno, radi se o prodaji poljoprivrednih proizvoda sa našeg imanja. Moja pretpostavka je bila da će dio kupaca povrća možda trebati i neku uslugu. Ili da će korisnici usluga nešto i kupiti. Istina je da se to dosta rijetko događa, ali baza podataka za sad dopušta kombiniranje ovih djelatnosti. Mogu montirati namještaj i isporučiti teglicu meda istom klijentu, isti dan, i naplatiti kao jedinstvenu uslugu.

Check liste su za sad u pokusnoj fazi. Ideja je sljedeća. Dogovorim posao osvjetljavanja dvorišta za stambenu zgradu, montažu kuhinje, zamjenu tuš kabine. Tri odvojena posla, za različite ljude, različite dane. Svaki od poslova traži vrlo specifične alate i materijal. Do realizacije možda imam još tjedan-dva, tijekom kojih ću raditi 10-ak različitih poslova. U slobodno vrijeme, sjednem pa razmislim što mi sve treba za montažu kuhinje. Sastavljam popis i provjeravam imam li sve što treba. Kupujem sve što je potrebno i držim negdje u ostavi. Kada dođe na red da odradim posao, meni u kalendaru stoji samo kratki naziv posla. Kliknem na posao, vidim sve dogovorene podatke, i link na check listu. Otvorim ju i vidim popis stvari koje moram ponijeti sa sobom. Potrpam stvari u auto i krećem na posao. Do sad je funkcioniralo prilično dobro i spašava od situacije da odem negdje nespreman.

Baza podataka s poslovima

Kao i kod klijenata, radi se o veoma bezličnoj tablici u kojoj su baš svi podaci. Može poslužiti za provjeru je li sve upisano, koliko je do sad poslova odrađeno i sl. Ali za napredniju analizu, potrebni su i neki napredniji filteri. Notion nudi prilično korisne načine prikaza ovakvih baza “iz kutije”, npr. ovako:

Uz malo vježbe i kreativnosti, moguće je podatke analizirati i prikazivati na prilično korisne načine. Naravno, prvo treba imati podatke, ja sam tek na početku sa svojim prikupljanjem. Prikupljanje odnosno evidentiranje sam si učinio zabavnim, dovoljno da to redovito činim. A kad prođe neko vrijeme i tih podataka bude zaista mnogo, vjerojatno ću imati ideje što sve mogu s njima.

Budući razvoj ovog sustava

Mislim da nema smisla da ulazim u svaku tablicu koju imam u svom sustavu. Većina je veoma privatna, poput onih sa mojim financijama, koji su mi prihodi, troškovi, ciljevi i sl. Recimo samo da mi sustav daje pregled koliko otprilike moram raditi da pokrijem troškove života. Svakog mjeseca imam neki prag kojem se sa svakim naplaćenim poslom približavam. Kad dostignem taj prag, znam da više ne moram raditi. To je neka vrsta “gejmifikacije” vođenja ove evidencije i posla općenito. Posao je sam po sebi, ponekad, veoma naporan. Ako imam jasno istaknut cilj, i vidim put do tog cilja, onda napor više nije u glavnom fokusu, nego uspjeh. Budući razvoj sustava vjerojatno ide u smjeru da i razne druge aktivnosti učini zabavnijima.

Razvijanje novih baza podataka

Povremeno, u poslu, znaju me pitati stvari na koje ne znam odgovor. Npr. da im preporučim dobrog vodoinstalatera, što ja nisam. Možda nekoga tko vrši usluge prijevoza, odvoza otpada i sl. Nekad i meni zatreba čovjek koji mi može pomoći na dan – dva, kada posao zahtjeva još jedan par ruku. I tijekom posla povremeno upoznajem upravo takve ljude.

Ideja je naravno da bilježim takve kontakte, ili da malo intenzivnije istražim tko što može odraditi. Pa onda razvijem vlastitu bazu podataka sa pružateljima usluga. Razmijenim s njima osnovne informacije, provjerim u kojim mi sve situacijama mogu pomoći, ili za što ih mogu angažirati, preporučiti.

Razvijam si i baze podataka o alatu i materijalu koji imam i koji trošim. Za sad je evidentiranje veoma jednostavno, poput povremene “inventure”. Prebrojim sve, upišem što imam i tjt. Kada kupim novi komad skupljeg alata, upišem datum, priložim račun, zapišem do kad vrijedi garancija i druge napomene. Razvoj ovakve baze bi trebao ići u smjeru povezivanja sa poslovima. Tako da kad me netko upita za određeni posao, ja ga upišem i automatski dobijem spisak alata koji moram pripremiti. Kao i spisak materijala, i možda upozorenje da mi nešto nedostaje. Kada odradim posao, da mi se automatski umanji stanje materijala koji sam upotrijebio. Tako nešto.

Naravno, posao može otići u posve drugom smjeru. Moglo se pokazati da je isplativije uzgajati povrće nego montirati bojlere. U tom slučaju, vjerojatno, i informacijski sustav bi se drugačije razvijao. Tu bi vjerojatno bio popis sjemena, termin sadnje, prinos pojedine gredice ili kulture.

Sustav razvijam konzervativno, u skladu sa stvarnim potrebama, tako da mi olakša posao umjesto da ga dodatno opterećuje. Ne gradim ga da bude savršen, nego da bude upotrebljiv i praktičan. Također, nastojim da bude fleksibilan, da prati razvoj posla i da se paralelno s njim razvija.

Objavio: Nikola

Nastavak objave: Pravni okvir malih obrta

Nakon što sam opisao vlastite razloge za pokretanje svog posla te postavljanja okvira, trebao sam konačno krenuti s nečim konkretnim. Prilikom registracije obrta, registrirao sam preko 20 djelatnosti. Od uzgoja raznih stvari, majstorskih usluga do držanja poduka i konzultacija. Registracija je brza, jednostavna i besplatna, ali ne želim se stalno vraćati na taj korak. Da mi se ne dogodi da nekome ne mogu isporučiti svoj proizvod ili uslugu jer nemam registriranu tu djelatnost. Upisao sam si sve za što postoji realna šansa da bih ikad mogao raditi nešto slično. Postavio sam si prilično širok okvir unutar kojeg mogu tražiti svoj prostor.

Za početak, zašto uopće toliko okolišam? Zar nije unaprijed poznato koju sam školu završio i što sam radio proteklih 25 radnih godina? Pa najsigurnije da jednostavno nastavim raditi ono što znam? Mislim da tu griješi većina kada pokušavaju doći do neke samostalnosti, uključujući i permakulturiste. Ako si završio trgovačku školu, onda vodiš dućan. Ako si završio tečaj permakulture, onda držiš predavanja. Ako imaš zemlju, uzgajaš povrće, jel’? I gdje je tu prostor za dizajniranje nekog svog rješenja?

Što sve znam i mogu raditi?

Ovo je prilično individualno, ali popisati ću sve svoje “vještine”. Vješt sam sa alatima, majstorskim zanatima. Znam sklapati namještaj, izrađivati drvene konstrukcije, znam raditi i sa željezom. Sudjelovao sam u gradnji kuće, znači znam zidati, betonirati, žbukati i sl. Postavljao sam vodoinstalacije, keramičke ploćice, elektroinstalacije. Zapravo, elektrika mi je struka, a elektronika ono što sam profi radio proteklih 25 godina. Radio sam alarmne sustave, video nadzor objekata, računalne mreže, web stranice (uključujući i Perforum.info). Servisirao sam elektroničke sustave u pomorstvu, poput satelitske i radio komunikacije, navigacijskih pomagala itd. Vlastitu sam kuću opremio off-grid solarnom elektranom, postavio elektro-solarno podno grijanje…

Otkako sam aktivan u permakulturi, stekao sam vještine permakulturnog dizajniranja i korištenja zemljišta. Imam brojne popularne projekte poput automatskog navodnjavanja, komercijalnog vrtlarenja, sadnje šumskog vrta itd. Surađivao sam na zajedničkim projektima u okvirima permakulture, nositelj sam rijetke diplome iz permakulturnog dizajniranja. Pa ovo također stavljam na listu svojih vještina.

I što od svega ovog da se odabere za buduću profesiju?

Spojiti sva znanja i vještine u jedinstvenu ponudu

Odlučio sam se za pomalo neobičan potez. Postavio sam cijenu svog radnog vremena i onda ponudio to vrijeme klijentima. Ako želite, možete me unajmiti da vam sjedim u dvorištu. Mogu vam pričuvati kuću dok ste na odmoru, zalijevati biljke. Mogu vam srediti okućnicu da vam cijela ulica zavidi. Mogu vam u kući popraviti gotovo svaki kvar, sanirati problem s vlagom, zamijeniti razbijeni crijep. Mogu vam dograditi prostoriju, srušiti pregradni zid, ugraditi vrata i prozore. Mogu vam izraditi vrtnu ljuljačku ili sjenicu, osvjetliti dvorište. Mogu vam automatizirati elektroničke uređaje, postaviti daljinsko upravljanje i nadzor. Želite otputovati a imate domaće životinje, možemo napraviti rješenje i za to.

Živite u stanu i nemate pri ruci “onog nekog” koji vam sve popravlja? Mogu popraviti roletne, zamijeniti utičnice, montirati kuhinjski namještaj, promijeniti slavinu, wc školjku… Imate podstanare i gnjavaža vam je održavanje stana? Mogu za vas vršiti sitne popravke, popraviti plinski štednjak, pričvrstiti policu u tuš kabini, montirati novu karnišu za zavjesu… Mogu vam i “dati ruku” ako nešto ne možete sami prenijeti, pomoći u selidbi, ili u vašem vlastitom zanatu. Možda i vi sve ovo radite sami, ali ima stvari koje je teško napraviti sam. Pa samo da znate, moje vrijeme, znanje, iskustvo, alat, odgovornost… su uključeni u ponudu.

Evo, tako otprilike glasi moja ponuda. Samo, kako objasniti ljudima što konkretno nudim, bez pisanja cijelog romana? Kako uopće doći u kontakt s ljudima kojima trebaju takve usluge?

Stvaranje “brenda” i marketing

Od početka mi se nametalo da moram graditi brend. Postati nekako prepoznatljiv u malom krugu ljudi (jer za veliki nemam želje ni potrebe). Imao sam neku ideju da dođem do 50-100 ljudi kojima treba kao neki “član obitelji” koji se razumije u svašta. I uvijek ima volje i vremena da vam pomogne.

Web sajt

Za početak, iskoristio sam svoje znanje izrade web stranica. Izradio sam vrlo jednostavnu web stranicu koja opisuje što sve radim. Tu mi se recimo pokazalo potrebnim imati registriran barem obrt. Uz obrt, dobio sam web domenu koja nekako dokazuje da malo ozbiljnije pristupam poslu. I to može biti varljivo, ali kada te nitko u gradu ne poznaje, svaki detalj pomaže. Ispočetka nisam ni znao što da napišem na stranicama. Majstor za sve? Tko bi uopće tražio takvoga. Ljudi traže nekoga tko može montirati novi luster. Ili odčepiti odvod. Nekoga tko uređuje vrtove. Pa sam krenuo sa tim pretpostavkama.

Znači, želim li da do mene dođe netko tko traži “električara u Rijeci“, moram napraviti stranicu koja se tako zove. Tekst mora odgovarati temi. A želim li da me netko zaista kontaktira, moram napisati i zašto da odaberu baš mene. I eto prve stranice. Onda isto napravim za svaku uslugu koju mislim nuditi.

Kako su se stjecala nova iskustva, tako su se gradile nove stranice. Npr. vrlo brzo sam dobio poruku “vidio sam da montirate namještaj, a montirate li i kuhinje?” Huh, kuhinje? Drvo, struja, voda, sve u jednom? Naravno, jedva čekam. Nakon prve kompletne montaže kuhinje, odmah sam izradio i novu stranicu “montaža kuhinja“.

Online adresari i oglasnici

Naravno da nešto tako važno poput marketinga ne bih prepustio samo jednom kanalu. Postoji odličan sajt za traženje majstora, eMajstor. Tu ljudi koji trebaju majstorsku uslugu upišu što im treba. Mi, majstori, vidimo upit, i ako nam odgovara, javimo se klijentu. Damo svoju ponudu, odradimo posao, klijent nas kasnije ocijeni. Tko ima najbolje ocjene, vjerojatno će i najviše klijenata osvajati. Znači, motivirani smo da radimo kako treba, na zadovoljstvo svih.

Pa tu su onda razni tiskani oglasnici kakve čitaju oni koji vole papir. Može izgledati kao zastarjeli pristup, ali poanta je doći do ljudi koji trebaju uslugu. I to je isto učinkovit kanal. Meni se pokazalo da tiskane oglasnike većinom čitaju umirovljenici koji nisu skloni velikim investicijama. Često im treba samo brz popravak na elektro instalacijama. Poslić od kakvog se ne može živjeti. Ali kada se dođe u takav stan, prvo se dobije jedno veliko poštovanje i prijateljski odnos. Ako se posao korektno odradi, ljudi su skloni da me preporuče poznanicima. I to je sjeme koje može izrasti u nešto prilično veliko.

Poznanstva, preporuke

Ljudi sve slabije poznaju jedni druge i sve teže šire informacije, ali se i usmenim putem dođe do nekog posla. Manje nego sam očekivao. Jedan klijent mi je čak i otvoreno rekao kako me neće preporučiti jer me želi zadržati za sebe . Moguće da i ljudi imaju osjećaj veće profesionalnosti ako nisu do usluge došli privatnim kanalima, nego “službenim”.

Kad se sve zbroji, “bacio sam udicu” na razne strane ne bih li došao do dovoljnog broja kontakata. I sad je pitanje, što s njima?

Stvaranje prepoznatljivosti

Stvaranje prepoznatljivosti ne znači nužno agresivan marketing, stalno oglašavanje ili “prodavanje sebe”. Prepoznatljivost je prije svega jasnoća što radimo, za koga to radimo i zašto baš mi nudimo to što nudimo. Priroda mog novog posla je takva da sam u vrlo bliskom kontaktu s ljudima. Osobno dolazim u stan gdje provedem nekoliko sati, nekad i dana. Tijekom tog vremena, većina ljudi voli popričati. Za mene je to sjajna prilika da objasnim svoju poslovnu pozadinu, iskustvo, ambicije i sl. Vrlo često opisujem što sam sve radio, odnosno što znam raditi.

Do sad, to mi se pokazalo kao vrlo dobar (možda i najbolji) marketing. Često bih došao odraditi jedan manji posao, a onda ostao pa odradio još nešto. Kad sam već tamo. Oko polovice svih klijenata me nakon odrađenog posla angažiralo za još neke poslove. Vrlo često se radi o različitim poslovima. Dođem radi popravka vodokotlića, pa dogovorim i uređenje okućnice. Krenem s postavljanjem laminata, usput spomenem da sam i električar i još mnogo toga. Riješim im problem sa zvoncem koje nije radilo, montiram ogledalo na zid, ugradim sustav za video nadzor. Nakon što bih klijentu došao 2-3 puta u kuću, vjerojatno ima vrlo jasnu ideju za što me sve može angažirati.

Prvi rezultati

Samostalno poslujem negdje od početka 5. mjeseca. Tijekom 8 mjeseci ove 2025. godine, odradio sam oko 130 zasebnih poslova za 80 različitih klijenata. Uvjerljivo najčešći su bili kombinirani kućni tehnički poslovi. To znači npr. rješavanje sitnih problema sa strujom plus montaža nečega. Montaže kuhinja ulaze u to jer zahtjevaju vještine i stolarije, elektrike i vodoinstalacija. Sljedeće po učestalosti su pravi električarski poslovi (postavljanje i održavanje elektroinstalacija). Zatim razni sanitarni popravci, poput zamjene wc školjki ili tuš kabina. Česte su i montaže raznog namještaja, kreveta, ormara i sl. Rjeđe, ali vrijedno spomena, su uređenja okućnica, dizajn eksterijera, te prodaja poljoprivrednih proizvoda.

Najviše naplaćena jedinstvena usluga za sad iznosi 1600 eura. Za jedne klijente sam do sad radio 6 puta, za njih nekoliko 4 – 5 puta itd. Za oko polovicu klijenata sam do sad radio više od jednom. Od 130 poslova, samo jedan nije naplaćen, a samo jedan je naplaćen uz prijetnju ovrhom. Svi ostali odnosi su prošli u veoma ugodnom raspoloženju i vjerujem da su tek početak dugoročne suradnje.

Teško je istaknuti što mi je bilo najdraže raditi, jer uglavnom poslove biram tako da budu ugodni. To je jedna velika prednost ovog posla. Zaista mogu odbiti svaki posao koji mi u startu ne izgleda privlačno. Nekad se radi o klijentu koji očito ne pokazuje poštovanje prilikom prvog kontakta. Nekad se radi o stvarima u koje se ne želim upustiti. Kada to eliminiram, ostaju mi veoma dragi ljudi koji cijene uslugu, i poslovi u kojima jednostavno uživam.

Ne radim sve što sam planirao

Moram priznati, u početku su planovi bili malo drugačiji. Kao serviser brodskih uređaja, mislio sam da ću većinom raditi to isto. Na kraju, nije mi se otvorila niti jedna takva prilika. Mislio sam i da će udio prodaje povrća biti veći, ali i to je ostalo u sjeni. Mislio sam da ću najbolje raditi poslove električara, to mi je struka, ali se pokazalo da više uživam u namještaju. Mislio sam da ću težiti većim poslovima koji traju danima, ali mi se pokazalo da mi bolje leže brze intervencije. Također, mislio sam da će oni koji od mene kupuju povrće, htjeti da im održavam i stanove. I obratno. Ali pokazalo mi se da ljudi vole ipak podijeliti te stvari. Ili taj dio marketinga nisam još odradio kako treba.

Svejedno, upravo ovo ilustrira zašto mislim da treba biti što otvoreniji u početku. Da sam inzistirao samo na jednom proizvodu ili usluzi, pitanje je bih li sada imao od čega i živjeti. Da sam se pokušao prikazati kao specijalist za neko usko područje, ne bih otkrio da me privlače i druge stvari. Umjesto toga, meni je svakodnevnica “hajde da probamo i to“. Ideja vjerojatno dolazi iz shvaćanja prirodnih ekosustava.

U prirodi, brojni se organizmi bore za svoj prostor, ali na kraju opstaju samo oni koji su primjereni prostoru. U prirodi, različiti se organizmi podržavaju, umjesto da dominira samo jedan, najbolji. U prirodi djeluje sukcesija. U određenoj fazi je možda vrijeme za jedne organizme, ali doći će vrijeme i za neke druge. Meni se pokazalo da je slično i sa poslovima u mom okruženju. Jednostavno, vlada nedostatak ljudi koji bi pružili određenu uslugu, i sada je ta usluga na cijeni. Promijeniti će se vrijeme, tražiti će se nešto drugo, i treba na to biti spreman.

Nastavak:

Objavio: Nikola

Nastavak objave: Poduzetništvo u permakulturi

Prilikom pokretanja posla, razmišljao sam o različitim “pravnim okvirima”. Što ja to zapravo pokrećem? To je veoma važno pitanje. U permakulturi, trebali bi na početku znati dizajniramo li farmu, turističku destinaciju, edukacijski centar i sl. Mene je u početku poduzetništva zapravo mučilo, što da pokrenem? Da li da išta registriram, ili radim “na crno”? Npr. zašto da trošim resurse na knjigovodstvo, poreze i doprinose, te niz drugih troškova. Jednostavno, ponudim svoju uslugu ili proizvod, naplatim i nikome ne kažem da sam primio novce. Malo sam istraživao i došao do zaključka da se ovo trenutno (u Hrvatskoj) ne isplati. Zatvaram si previše mogućnosti, a troškovi legalnog poslovanja su gotovo zanemarivi.

Razmišljao sam i o pokretanju OPG-a, SOPG-a (razni oblici registriranog obiteljskog gospodarstva). Na vlastitom imanju uzgajam voće, povrće, med, berem samoniklo bilje, povremeno imam svoje rakije… Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo je svakako pravni okvir koji najviše odgovara tim resursima. Međutim, imam i razne druge vještine, želim nuditi i druge usluge, ne želim se ograničiti na poljoprivredu. Kao što kod dizajniranja imanja ne želimo već u startu kazati da će imanje biti vinograd ili voćnjak. Time bismo propustili priliku da dizajniramo nešto kompleksnije, održivije. Htio sam ostati otvoren za što više mogućnosti, i put me odveo u pokretanje običnog obrta. Ne znam gotovo ništa o drugim oblicima poslovanja, pa ću se zadržati samo na onom što znam.

Što je to obrt?

Obrt je najjednostavniji oblik samostalnog poslovanja u kojem jedna osoba (ili obitelj) pruža usluge ili proizvodi dobra. Posluje se pod vlastitim imenom, uz minimalne administrativne zahtjeve i vrlo fleksibilan način rada. Obrtnik:

• slobodno organizira svoje radno vrijeme,
• određuje cijene,
• bira klijente i
• kombinira različite djelatnosti, a pritom posluje potpuno legalno i transparentno.

Zbog jednostavnosti strukture, obrt je jedan od najprirodnijih i najučinkovitijih načina da pojedinac živi od vlastitog rada. Najjednostavnije rečeno, obrt je kao dozvola da legalno radimo širok spektar poslova, što nam se pokaže prikladnim u nekom trenutku.
Uz obrt, možete kupovati robu na veliko te prodavati je uz maržu. Možete imati web-dućan i slati proizvode paketima. Možete uzgajati vlastite proizvode i prodavati ih na štandovima ili dostavljati kupcima. Možete izrađivati predmete od drveta, vune, metala, koristiti 3D printer, slikati, popravljati, reciklirati — i prodavati vlastitih ruku djelo.
Možete nuditi razne usluge, npr:

• montirati namještaj,
• postavljati električne uređaje,
• iznajmljivati alate,
• održavati vrtove,
• čuvati kućne ljubimce,
• voditi radionice, davati savjetovanja ili
• naplaćivati online sadržaje i edukacije.

Što je najbolje, sve ovo možete “istodobno”, ne morate niti znati što ćete od ovoga raditi sutra. Meni se upravo ta mogućnost najviše svidjela, jer je posve u skladu s principima permakulturnog dizajniranja. U permakulturnom dizajnu, svaki prostor ima mnogo slojeva koji funkcioniraju istodobno. Možete imati uzgoj povrća usred voćnjaka, te uzgoj gljiva i pčela i ogrijevnog drveta… Sve na istom prostoru. Svaku važnu funkciju zadovoljavamo iz više neovisnih izvora, a svaki element ima više funkcija. Brojni elementi sustava su pažljivo povezani na funkcionalan način. Zašto bi naš posao bio drugačiji?

Ukratko, obrt otvara vrata ekonomiji u kojoj čovjek može povezati ono što zna, voli i od čega može živjeti. I to bez nepotrebnih slojeva birokracije.

Zašto mali obrti bolje služe ljudima nego korporacije

Nakon što sam pokrenuo vlastiti obrt, počeo sam sasvim drukčije gledati na ekonomski sustav u kojem živimo. Mislim da sam ranije imao dojam da je taj sustav “tako postavljen” i da se ne može mijenjati. Kao da je prirodni zakon, a ne ljudska konstrukcija. Iskustvo me naučilo nešto sasvim drugo. Postoji mnogo više slobode i fleksibilnosti nego što nam se čini dok radimo unutar velikih korporativnih struktura.

Korporativni sustav i čovjek kao kotačić

Globalni ekonomski sustav izrazito favorizira velike, hijerarhijski organizirane sustave. U njima je pojedinac samo mali, zamjenjivi dio. To nije nužno zlonamjerno — jednostavno je posljedica načina na koji je takav sustav dizajniran. Ali, taj dizajn ima posljedice o kojima bi trebali voditi računa i u permakulturi.

Većinu života provodimo (g)radeći ono što nije nužno naše — nego ono što traži struktura. Radimo na određenom mjestu, u određeno vrijeme, prema zadanim procedurama. Možda radimo i dobar posao, ali rezultat našeg rada uglavnom ide u svrhu održavanja sustava koji često nije održiv. Ni ekološki, ni društveno. Ono što zaista želimo raditi gurnuto je u rubne sate našeg dana: popodne, navečer ili vikendom. Najbolji dio dana (i života) poklanjamo sustavu koji ne volimo, da bi ono što volimo radili u pauzama od posla.

Što se promijeni kada pokreneš obrt

Zakonski gledano, obrt ima vrlo jednostavan temelj: čovjek registrira djelatnosti koje želi raditi i počinje raditi. To znači da isti čovjek može raditi sve ono što zna i želi, nije kao na “poslu u firmi”. U firmi, a znam to dobro, u pravilu smo uvjetovani radnim mjestom. Ja sam ranije radio kao serviser elektroničkih uređaja. Isti posao kao tisuće drugih servisera, u jednoj od stotinu istih firmi. Bilo kakvo odstupanje od te “šablone” nije baš bilo jednostavno. Ako bih prepoznao priliku da npr. izmislim neki svoj uređaj, nemam mogućnosti da to realiziram. Ako bih prepoznao nedostatak u vlastitom poslovnom okruženju, nemam mogućnost da ga ispravim. Ako radim više, brže, bolje, zaslugu preuzima netko drugi. Na kraju me samo poslovno okruženje natjera da posao radim šablonski, tek dovoljno da zaradim plaću. A moglo bi i bolje.

Od pokretanja vlastitog obrta, svaki napor se računa. Svaka minuta potrošena na učenje odražava se na uspješnost poslovanja. Svaki zadovoljni klijent je novi resurs. Svaki novi alat povećava kvalitetu rada i stabilnost posla. I onda postaje zadovoljstvo ulagati u razvoj, kada se vide rezultati.

Obrt donosi i iznimnu fleksibilnost. Ako danas ima posla — radiš. Ako želiš stati jer imaš imanje, obitelj ili osobnu obvezu — staneš. Ako se pojavi hitan posao, možeš ga odraditi i prilagoditi cijenu. Ako netko nema dovoljno sredstava, možeš mu pomoći s popustom. Sve je to sasvim legalno i logično u okvirima malog obrta.

Zašto su veliki sustavi toliko skupi

Kada se usporedi obrt s velikom firmom, razlike su vrlo jasne.

U velikoj firmi radnik dobiva plaću.
Na tu plaću idu porezi i doprinosi.
Plaća mora biti isplaćena svaki mjesec, bez obzira ima li posla ili nema.
Poslodavac mora osigurati prostor, režije, prijevoz, opremu, administraciju, računovodstvo, marketing, upravu… sve to iz prihoda koje stvara radnik.

Drugim riječima. Firma mora naplatiti uslugu ili proizvod puno više nego što radnik zaista dobije, kako bi “pokrila” cijenu cijelog sustava. Zato cijene u velikim sustavima rastu, a radnik često osjeća da nije dovoljno plaćen.

U obrtu toga nema. Obrtnik radi, naplati i velik dio tog iznosa pripada upravo njemu. Nema uredskog troška od 10.000 € mjesečno, nema pet razina menadžmenta, nema posebnog odjela za kadrovske poslove. Obrtnik, ako želi — sam vodi poslovne knjige. Ako nema potrebe, ne otvara ured. Ako želi raditi od kuće ili s imanja, radi odande. Može angažirati članove obitelji bez dodatnih komplikacija.

Sve to čini mali obrt izrazito učinkovitom i ljudskom organizacijom.

Obrt i održivost: prirodan savez

U ekologiji vrijedi jednostavno pravilo: manji sustavi troše manje resursa i stvaraju manje otpada. U ekonomiji vrijedi isto.

Obrt potiče:

• popravak umjesto bacanja,
• produženje vijeka proizvoda,
• lokalnu razmjenu i suradnju,
• održavanje, recikliranje i prilagodbu,
• skromnije, ali stabilnije tokove novca.

Korporacija potiče:

• stalnu kupnju novih proizvoda,
• masovnu proizvodnju,
• razvijanje “noviteta” kako bi se staro bacalo,
• ovisnost o potrošačkom ciklusu.

Nije teško vidjeti koji je model bliži permakulturnoj etici i dugoročno održiv.

Obrtnik tako postaje prirodni saveznik održivosti: on održava, popravlja, štedi resurse i uključuje ljude. A sve to se uklapa u sustav zakonitog poslovanja bez potrebe za “sivom zonom”.

Zašto ovaj okvir vrijedi promišljati

Naravno da nije sve crno-bijelo, a poduzetništvo nije bez mana i izazova. Ali ono što želim istaknuti jest ovo:

Poduzetništvo ne mora biti identično korporativnom sustavu.
Onaj tko pokreće obrt ne ulazi u “mini firmu”, nego u potpuno drugačiji ekonomski prostor.
Prostor u kojem čovjek može ostati čovjek, a ne “radnik”.

Ako je permakultura dizajn za održiv život, onda je mali obrt vrlo često dizajn za održivu ekonomiju.

Nastavak:

Objavio: Nikola