Poduzetništvo u permakulturi

Kakve veze poduzetništvo ima s permakulturom? Recimo ovako. U nekom permakulturnom idealizmu, živite na samodostatnom imanju. Imate svoju struju, vodu, uzgoj hrane. Sami osiguravate energent za grijanje kuće, zapravo i kuću ste napravili sami. Opremili je stvarima koje ste izradili sami. Sami izrađujete i održavate alate koje koristite u svakodnevnom radu. To bi mogao biti nekakav model kako bi svi trebali živjeti i svijet će konačno biti bolji, a društvo održivije. Međutim, realnost je da nam ipak treba nešto novca, stvari koje kupujemo, možda znanja i usluga koje plaćamo itd. Većina ipak troši značajne količine novca, i nije svejedno odakle taj novac dolazi.

Permakultura – sustav bez novca?

Pitanje novca je često tabu tema u permakulturi, što je razumljivo kada vidimo koliku štetu novac može prouzročiti. Ipak, dok ne izmislimo društvo koje funkcionira bez ikakve novčane valute, moramo i novac uključiti u dizajn. Što to znači? Pa recimo, ako dizajniramo neko održivo imanje, jasno je da će radovi na transformaciji imanja zahtjevati trošenje novca. Ako dizajniramo neki društveni događaj, kolektiv, zajednicu, naivno je zanemariti novčane potrebe te zajednice.

Dizajnirajući vlastito imanje, i kasnije asistirajući oko tuđih dizajna, stekao sam dojam da se pitanje novca jednostavno izostavi. Kao što netko tko nema veze s permakulturom jednostavno u šumu izbaci stari frižider. Ili otpadne vode iz kuće ispusti u podzemne vode, obližnji potok. Slično se radi i u permakulturi, samo sa “problemima” koji su tabu tema. Poput novca. Sadim šumski vrt, kupio sam stotine sadnica. Novac za sadnice sam zaradio radeći na blagajni supermarketa. I onda tvrdim kako samo treba iskopati rupu i posaditi stablo. Svatko to može, naravno; ako prethodno ima lopatu, sadnicu, teren, auto, te ako je ujutro smazao burek iz pekare. Umjesto toga, treba prihvatiti kako neprestano koristimo i suvremene civilizacijske resurse, pa onda dizajnirati sustav koji ih prihvaća i uključuje. Dizajniramo održivi ekonomski sustav koji će generirati dovoljno prihoda za pojedinca / zajednicu, ali bez tipične štete po okoliš.

Moje iskustvo sa poduzetništvom

Ove sam godine napustio siguran posao u firmi kako bih pokrenuo vlastiti. Nemam nikakvo ranije iskustvo sa poduzetništvom, sve sam učio “od nule”. Zapravo, radio sam upravo ono što radimo prilikom permakulturnog dizajniranja. Znam otprije da se permakultura može prakticirati u raznim prostornim i društvenim okruženjima, ali ovo mi je relativno novo. Analizirao sam situaciju u kojoj sam se našao u trenutku otkaza. Analizirao sam svoje prednosti, čime raspolažem (resurse), ograničenja, te zamislio neki idealni razvoj situacije. Onda sam pristupio dizajniranju, pa realizaciji.

Sada imam posao koji je uglavnom “u mojim rukama”. Radim onda kada mi se radi, tj. kada imam potrebu da radim. Slobodan sam kada želim biti slobodan. Zaradim onoliko koliko radim, odnosno neki neočekivani trošak lako pokrijem uz više rada, ako treba. Posao pomalo razvijam na razne načine, učim, stvaram veze, općenito imam osjećaj da je svaki mjesec malo bolji od prethodnog. U mnogo toga, moj novi posao je sličan održivom vrtlarenju. Uzimam (ubirem) samo onoliko koliko mi treba, jer više od toga bi bila gnjavaža. Pri tom imam barem neki osjećaj sigurnosti, jer znam što trebam napraviti za određen rezultat (plodove, novac).

Mnogo toga bih mogao i htio napisati o poduzetništvu i svom poslu iz aspekta permakulture. Više nego stane u jedan post, pa će ovo vjerojatno biti prvi u nizu tekstova na tu temu. Ovo može biti zanimljivo svima koji razmišljaju da učine nešto slično, ili su i sami poduzetnici. Također, ako vas zanima kakve veze ima permakultura sa poduzetništvom, i kako se poduzetništvo uklapa u permakulturni dizajn.

Što je to poduzetništvo?

Poduzetništvo je proces u kojem pojedinac ili skupina prepoznaje priliku, osmišljava rješenje i pretvara tu ideju u nešto korisno. Bilo da je riječ o proizvodu, usluzi ili društvenoj inicijativi. Poduzetništvo spaja kreativnost, snalažljivost i spremnost na rizik kako bi se stvorila nova vrijednost za zajednicu i za samog poduzetnika.

Što to nije poduzetništvo?

Poduzetništvo nije pasivno čekanje da se okolnosti same poslože. To nije slijepo izvršavanje zadataka bez inicijative, odgovornosti ili svjesnog stvaranja vrijednosti. Ono nije birokratska rutina, rad „po špranci“ ili poslovanje koje ovisi isključivo o vanjskim potporama i tuđim odlukama.

Kakve to veze ima s permakulturom?

Poduzetništvo i permakulturni dizajn dijele iznenađujuće mnogo zajedničkih elemenata. Oba polaze od promatranja postojećeg stanja, prepoznavanja obrazaca i prilika, te oblikovanja sustava koji donosi dugoročnu korist. U oba pristupa naglasak je na kreativnosti, fleksibilnosti i neprestanom učenju — dizajniramo, isprobavamo, prilagođavamo. Poduzetnik optimizira tokove resursa poput vremena, novca i energije, dok permakulturist optimizira tokove vode, hranjivih tvari, biomase i ljudskog rada. Oba sustava nagrađuju održivost, višestruku funkcionalnost i otpornost, te nastoje stvoriti više vrijednosti nego što troše. U svojoj srži, poduzetništvo i permakultura su alati za stvaranje dobro dizajniranih, funkcionalnih i smislenih sustava.

Mogući konflikti i nesporazumi

Unatoč sličnostima, u permakulturnoj zajednici često postoji nelagoda prema poduzetništvu i zarađivanju novca. To se događa iz više razloga:

1. Romantiziranje nekomercijalnosti. Permakultura se ponekad shvaća kao alternativni, gotovo izvan-ekonomski način življenja. U takvom okviru, svaka monetizacija — pa čak i pravedna naplata rada — može se pogrešno doživjeti kao „kompromis“ vrijednosti.
2. Strah od eksploatacije. Poduzetništvo u dominantnoj kulturi često povezujemo s agresivnim rastom i iskorištavanjem resursa. Ljudi osjećaju strah da bi novac mogao narušiti etička načela permakulture.
3. Nerazumijevanje vrijednosti rada. U praksi, mnogi permakulturisti volontiraju ili razmjenjuju usluge. To je za pohvalu, ali može stvoriti uvjerenje da bi sav rad trebao biti besplatan.
4. Loša iskustva. Ponekad se negativna iskustva s konvencionalnim poduzetnicima prenesu i na etično, održivo poduzetništvo (stavljanje u isti koš).

Važno je naglasiti da permakultura i poduzetništvo ne samo da se ne isključuju, nego se međusobno mogu snažno obogaćivati. Naravno, uz uvjet da se poduzetništvo prakticira u skladu s etičkim načelima permakulture.

Zašto pokrenuti vlastiti posao?

Pokretanje vlastitog posla predstavlja način da se preuzme kontrola nad vlastitim životom, radnim tempom, te da se “gradi nešto svoje”. To je prilika da čovjek radi ono što sam smatra smislenim. Da se njegov trud izravno odrazi na rezultat i da se stvori nešto trajno i vrijedno.

Ja sam svoju priliku za poslovnom samostalnošću čekao zaista mnogo godina, nije to došlo “preko noći”. Uvijek je bilo mnogo razloga da se osamostalim, ali je bio prisutan i strah da neće sve proći kako treba. Sve dok jednog dana nije prevagnulo pitanje: Što zapravo želim graditi, svoj ili tuđi sustav? Rizik je prisutan u oba slučaja. Kao što znamo da uzgoj vlastite hrane nosi svoje rizike, ali i ovisnost o dućanima ima svoje rizike. Rekao bih da je slično sa pitanjem odakle dolazi novac koji nam većini svakodnevno treba. Kao i sa ostalim resursima, bolje je kada imamo više izvora. Bolje je kada možemo primarno ovisiti o vlastitim rukama, idejama, snazi.

Pokretanje posla – skok u prazno?

Kada sam napokon pokrenuo vlastiti posao, nisam to doživio kao “skok u prazno”, nego kao dobro pripremljen dizajn. Imao sam iskustvo, tržište koje sam poznavao, kontakte koje sam stekao godinama i jasnu ideju o tome kako želim raditi. Nije sve bilo posloženo—daleko od toga. Ali u permakulturi nas uče da ne čekamo savršene uvjete. Radimo s onim što imamo, a sustav će se razvijati dok ga njegujemo.

U stvarnosti, poduzetništvo izgleda kao niz malih, svakodnevnih odluka. Naizgled banalnih: kako postaviti cijenu, kako objasniti klijentu što radim. Trebam li kupiti novi alat, trebam li se oglasiti ili prepustiti da dođu preporuke. Ali te su odluke zapravo dizajn sustava. Promatranje, prilagodba, povratna sprega. Ništa drugačije nego s vodnim linijama na imanju ili sadnjom voćke na pravo mjesto.

I možda najvažnije: poduzetništvo me natjeralo da postanem svjestan vlastitih granica i vlastite vrijednosti. Kad radiš za sebe, više se ne možeš skrivati iza struktura velikog sustava. Moraš sam procijeniti svoj rad, svoje vrijeme, svoje znanje.

Poduzetništvo i permakultura

Iskustvom sam naučio da poduzetništvo nije suprotnost permakulturi. Naprotiv, može biti njezina ekstenzija. Kroz posao mogu stvarati odnose, podržavati druge projekte, pomagati ljudima da obogate vlastite sustave. Istovremeno, graditi zdravu ekonomsku osnovu za moju obitelj i imanje. To je meni vrlo konkretno “stvaranje više energije nego što trošim”.

I zato pokrećem ovu seriju tekstova. Ne da dijelim savjete (za to je prerano) nego da podijelim proces. Nadam se da će nekome biti korisno, inspirativno ili barem otvoriti novo gledište. Možda će netko tko se dvoumi napraviti prvi korak. Možda će se netko tko već radi nešto slično javiti, povezati se, ili dati savjet meni.

Jer ako išta znam iz permakulture, onda je to da sustavi postaju jači kada se povezuju.

Nastavak: