Ekologija

BDP nam raste; turizam nam raste; statistika o zaposlenosti nam je sve povoljnija; uz pomoć EU fondova milijune investiramo u infrastrukturu, mostove, aerodrome, LNG terminal; spašavamo Agrokor; olakšavamo i drugim investitorima poslovanje u Hrvatskoj raznim rasterećenjima… Sve u skladu s preporukama vodećih ekonomista i poslovnih stručnjaka iz zemlje i svijeta. A je li od toga bolje malom čovjeku – raspitajte se. A ima li izgleda da od toga malom čovjeku bude bolje do sredine stoljeća?!

Kamo ide ovaj svijet? Kamo Hrvatska? Iz dnevnih udarnih vijesti teško ćete naći jasne odgovore na ova pitanja. A tako nam je svima potrebna neka nova društvena svijest, ili neka nova konvencionalna mudrost, koja bi nam olakšala da raspoznamo što smo do sada radili krivo, ili još uvijek radimo, pa da to pokušamo ispraviti.

Većina zemalja svijeta za sebe smatra da su demokratske zemlje. Znači (barem u teoriji) da narod upravlja tim zemljama preko svojih izabranih predstavnika. Većina tih izabranih predstavnika prije stupanja na dužnost obično daje prisegu da će služiti svom narodu i javnim interesima. No danas izabrani predstavnici često donose takve odluke, za koje ih nijedan razuman narod ne bi ovlastio.

Pažnju mi je privukao jedan boldirani podnaslov: „Novotny: Naše šume i vode su već prodane, izlaza nemamo“. Pročitah kompletan članak, i nakon toga sam se osjećao (ne znam da li sam tako i izgledao) kao lik sa slike Edvarda Muncha – „Krik“.

Krajem svake godine vruća je tema državni proračun. Kako raspodijeliti novce svih nas, da se namire prioritetne potrebe svih nas? Vruće rasprave o tome nekako su provedene u Saboru, proračun je usvojen unatoč nezadovoljstvu mnogih koji nisu u toj raspodijeli dobili onoliko koliko su mislili da trebaju. Za sve novaca nema – uobičajeno je obrazloženje.