Napustio stalan posao radi uzgoja povrća?

Već 25 godina radim za poslodavca. Solidan posao, dobro plaćen, dinamičan, ali zahtjevan po pitanju slobodnog vremena. Otkako sam zakoračio u permakulturu, mučim se da uskladim ono što volim raditi sa onim što moram raditi. “Moram” se odnosi na to da sam jedini zaposlen u obitelji sa dvoje djece. Nešto sam gledao da je moguće zasaditi vrt, prodavati povrće i živjeti od toga kao da je “pravi posao”. Ima nekih vrtlara na youtubu koji tako počnu, evo jedan primjer:

JEAN-MARTIN FORTIER U HRVATSKOJ

I tako sam ja lijepo dao otkaz… Formirao oko 100 m² vrtnih gredica i krenuo sa uzgojem. Razglasio da dostavljam košarice sa povrćem i evo već mjesec dana traje ta avantura. Ubrzo mi se pokazalo, ne može se živjeti od uzgoja povrća. Barem ne na 100 m². Sva zarada je već prije početka otišla na nabavu opreme, komposta, sadnica… Puno se vremena troši na brigu o vrtu, berbu, pakiranje, dostavu, odnose sa kupcima… I što sad, financijske rezerve na izmaku, ja na izmaku snage, ideja, jesam li nepovratno zaglibio? Pročitajte cijelu priču, jer malo je kompliciranija nego u prvi mah izgleda.

Uzgoj povrća za prodaju

Pripreme

Sa pripremama sam krenuo još pretprošle godine, krajem 2023. Radi se o površini opisanoj ovdje:

Par jednostavnih koraka do velike količine hrane

Nakon sezone uzgoja bundeva, cijela je površina zasijana pokrovnim usjevima kako bih povratio organski udio u tlu. Raž i grahorica su 2024. pokošeni i ostavljeni na tlu. Krajem 2024. je površina preorana i ostavljena do proljeća 2025. Kad je zima završila, tlo je kultivirano motornim kultivatorom i odmah su uređene trajne stepenaste gredice. Inače, mnogo pažnje posvećujem zaštiti života u tlu i minimalno kultiviram, ali površina jednostavno nije bila prikladna za uzgoj. Značajan nagib tla, teško se kreće, radi, sve što stavim na tlo kiša odnese… Jednom u životu, moralo se oblikovati tlo u praktičniji oblik.

Formirao sam ukupno 8 gredica širine 70 cm, duljine 20 metara. Terase su ukupne širine oko 1.3 m, jer treba barem 60 cm za staze, potporne zidiće i sl. Gredice su prekrivene tankim slojem kvalitetnog komposta kalifornijskih glista. Prilično skup, ali i najkvalitetniji materijal za prekrivanje gredica koji sam mogao naći. A samo na dobrim temeljima se gradi dobar posao.

Početak uzgoja

Instaliran je sustav navodnjavanja. Tijekom 4. mjeseca sam posadio gotovo sve gredice. Sadilo (sijalo) se:

• Rukola
• Razne zelene salate
• Blitva
• Cikla
• Celer
• Kelj
• Kupus
• Luk (kapula)
• Poriluk
• Mrkva
• Korabica
• Tikvice
• Raštika
• Krumpir
• Razno cvijeće i začinsko bilje

Mjesec je bio prilično hladan, kišovit, a vrt stalno u opasnosti od smrzavanja. Isto se nastavilo i u 5. mjesecu, pa sam tek krajem 5. posadio još i rajčicu, papriku, batat, grah mahunar… Tri točkice znače da sam toliko sadio da sam nešto možda i zaboravio spomenuti.

Gdje god sam mogao, sadio sam gusto da suzbijem korov, iskoristim prostor i povećam produktivnost. Također, praznine među jednom kulturom su popunjavane drugom kompatibilnom kulturom. Luk među glavicama salate, tikvice usred gredice sa rukolom, neven ispod raštike…

Marketing

Ključno pitanje, za koga je sav taj trud, svo to povrće??? Još nemam kupce niti ideju za plasman. Za prodaju na veliko, vjerojatno trebam registraciju neke djelatnosti. OPG ili nešto slično. Kome mogu ponuditi razno povrće, kako što bude dolazilo? Odlučio sam se za model CSA, Community Supported Agriculture odnosno poljoprivreda uz podršku zajednice. Za pokrenuti ovako nešto, i opstati do kraja sezone a da se ne posrne, zaista treba velika podrška zajednice. Koju još nemam.

Usporedno sa sadnjom povrća, uspio sam registrirati obrt (zašto ne OPG, objašnjeno u nastavku). Izradio web stranicu kojom promoviram svoj uzgoj i tražim kandidate za pilot projekt. Ovo je objavljeno početkom 4. mjeseca:

Uzgoj

Prema nekom izračunu, na ovoj površini je moguće osigurati hrane za oko 15 košarica. To vrijedi za iskusne vrtlare koji neće napraviti početničke greške. Ja sam tu brojku malo smanjio pa ponudio 10 “košarica” tijekom sezone uzgoja. To znači da kupci plaćaju unaprijed, kao neka vrsta pretplate. Meni to osigurava novac koji trošim na sustav navodnjavanja, sadnice, gnojivo… I ujedno znam kome dostavljam i koju količinu. Također, to stvara veliku obvezu da uspijem isporučiti što sam obećao.

Čim sam dogovorio uvjete sa 10 kupaca… Možda preciznije reći partnera u uzgoju, ljudi koji me podržavaju… zaključio sam prijave. Svi koji su se nakon toga javili, stavljeni su na listu za eventualne viškove sa imanja. Očekujem da ih bude, i mnogo mi znači da imam kandidate i za te viškove.

Isporuka košarica

Isporuka se obavlja svaki drugi tjedan, konkretno u nedjelju navečer. Moja nedjelja započinje oko 5:30 kada ustajem, gucnem kavu, pojedem nešto i krećem sa berbom. Povrće je najukusnije dok je još jutarnja rosa na njemu, salate budu hrskave, slatke, i vrijedi krenuti što ranije. Berem brzo dok je vrt još u hladu, i povrće odmah ide u korito sa hladnom vodom. Temeljito sve perem, važem i pakiram u vrećice. Trenutno vidim najveći problem u učinkovitosti po pitanju berbe, pranja i pakiranja. Cijeli proces se oduži do kasno popodne, praktički bez stajanja. Moguće da se sve ubrza sa plodovitim povrćem (rajčice, paprike, tikvice…), ali sa salatama je zaista mnogo posla.

Košarice se označavaju, jer upisujem kojem sam kupcu koliko isporučio. Neke stvari su pomalo varijabilne, recimo masa glavice salate ili korabice. Ne bih volio da netko bude na kraju zakinut za obećanu masu povrća. Ako mu jedna košarica bude malo manja, sljedeća će sigurno biti veća da se to kompenzira.

Dostava povrća je poseban logistički izazov. Potrebno je sa svim kupcima provjeriti jesu li u određeno vrijeme na svojoj adresi. Onda se radi najučinkovitiji plan puta, pa računanje kada sam na kojoj adresi. Najavim se ljudima i krećem od kuće do kuće.

Prve reakcije

Moram priznati da su prve reakcije zaista ugodne. Svi hvale povrće, javljaju mi se na mail, porukama, i jedva čekaju narednu isporuku. Već na sljedećoj isporuci, neki imaju dodatne “kandidate” koji bi se uključili, članove obitelji ili prijatelje. Mislim da je to ogromna potvrda i nagrada za sav ovaj trud, i dodatni poticaj za nastavak.

Može li se živjeti od ovog posla?

Ovdje se priča pomalo komplicira, odnosno postaje zanimljiva! Što znači “živjeti”, samo preživljavati? Ja sam upravo napustio posao kojim mogu zaraditi oko 3000 eura mjesečno. Približno toliko obitelj i troši, tj. treba za svakodnevne aktivnosti. To su dvije prosječne plaćice u Hrvatskoj, tj. budžet jedne tipične obitelji. Ne radi se ni o kakvom luksuzu, nego jednostavno cijena života u gradu, obrazovanje djece, ulaganje u razvoj vlastitog imanja. Osiguravanje nekakve mirovine i donekle sigurna starost. Mogu li uzgojem povrća pokriti taj nedavni gubitak posla?

10 košarica prosječne cijene 20 eura mjesečno znači 200 eura. Značajan iznos odlazi na troškove, postoji rizik da vrt podbaci, a postoji i taj dio godine kada vrt nije produktivan. Pa kako da se živi od tog iznosa, jesam li nešto krivo izračunao? Kako mi se ovo moglo desiti?

Permakulturni pristup poduzetništvu

Ajmo sad biti malo realniji. Permakulturom se ozbiljno bavim dobrih 15 godina. Specijalnost mi je stvaranje sustava koji su održivi, traženje kreativnih rješenja. Iskorištavanje svakog detalja kao resursa. I ovaj posao je jedan takav sustav, pomno dizajniran. Gledajmo izvan okvira onih 8 skromnih gredica površine 100 m². Već godinama stvaram tzv. šumski vrt koji upravo postaje produktivan. Jabuke i šljive su krcate plodova, pod njima masivni grmovi ribiza prepuni bobica. Vrt se svake godine pomalo širi i dopunjava novim biljkama. Da nemam CSA kupce, što bih ja sa tim silnim plodovima? Desi se da naberem par kila jagoda, punu kantu bobica, rabarbare više nego možemo pojesti… Do sad, to mi je bio “otpad” sa imanja. Sada imam adrese koje redovito obilazim i desetke ljudi prijavljenih za viškove sa imanja.

Što ćemo sa zimom?

Do sad, za zimu bi znali pohraniti stotine kila vlastite zimnice. Imamo mnogo čičoke, tikvi, graha, krumpira, kiselog kupusa, zapravo nam sve to dođe nekako usput. I svake godine dočekamo proljeće sa prepunim podrumom, pa se višak baca. Umjesto toga, pretplatnici za košarice mogu nastaviti cijele zime primati plodove ako to žele. Još će se pokazati da je cijeli taj posao sa povrćem bio samo marketing za druge proizvode imanja. I kad imam taj element u dizajnu, lakše i razvijam imanje. S više povjerenja uzgajam neobične biljke poput pasjeg trna, bazge, koprive… To su izuzetno vrijedni plodovi koje samo treba uklopiti u dobru priču.

Priča, međutim, ide dalje, jer ipak je riječ o permakulturnom dizajnu.

Širenje priče prema zajednici

Već nakon mjesec dana ovog modela dostave, novi se ljudi žele uključiti u “priču”. Možda vam je promaknulo, ja sam prošle zime putem društvenih mreža pokušavao naći još par ljudi koji imaju vlastiti vrt i nešto viška za prodaju. Da se udružimo i lakše većem broju kupaca osiguramo najbolje moguće proizvode. Nitko od nas ne može sve raditi dobro. Razlikuje se mikroklima, tlo, osobne sklonosti… Iz više lokalnih vrtova možemo imati dužu sezonu, veći izbor plodova, možda mogućnost da se bira što se kome dostavlja, češće dostave… Međutim, pozivao ja, ne pozivao, nitko se tada nije odazvao.

Sada je situacija drugačija. Postavio sam model na nekakve temelje, pokazalo se da funkcionira, i zaista se javljaju ljudi koji bi se uključili vlastitim proizvodima. Susjed ima vrhunski med, drugi je poznati kolekcionar starih sorti voćaka. Nudi razne proizvode koje i sam koristim. Međutim, uključiti više ljudi u ovakav model možda traži da sve to netko i logistički pokrije. Pa kako se bude formirala zajednica, možda se otvori prilika da netko radi komunikaciju sa kupcima, pravi plan uzgoja, vodi brigu što je kada i gdje dostupno… Ali polako, malim koracima prema nekim novim idejama.

Otvara se prostor za nove usluge

Ako promotrimo neku zajednicu koja dobro funkcionira, recimo obitelj, vidimo da nitko nije baš specijaliziran. Nemamo člana koji samo ide na posao, ili samo pere posuđe. Svi rade bezbrojne aktivnosti. Svaku aktivnost može raditi više članova, i to je ta stabilnost sustava koju zagovara permakultura. Obitelj se neće urušiti ako je jedan član povrijeđen, otputuje ili možda ima loš dan. I tako treba graditi održive zajednice budućnosti.

Što to znači za ovu našu “wanabe” zajednicu? U mojoj obitelji, ja sam “kućni majstor“. Gradim, pregrađujem, adaptiram, opremam… Znači, radio sam do sad sve poslove od zidarije, gradnje drvetom, metalne konstrukcije, elektroinstalacije, vodovod, polaganje podova, izradu namještaja, ličenje, čišćenje, vješanje zavjesa… I to je značajna stvar imati u obitelji nekoga sa širokim spektrom vještina. Trudim se stvoriti “brand” kako bih iste usluge mogao nuditi i široj zajednici.

Moja najuža specijalnost je elektrika, kako kućna tako i brodska. Stručnjak sam za sigurnosne sustave, alarmi, video nadzor, radim naravno i elektroinstalacije, održavanje starih instalacija…

Električar Rijeka

Kakve sad to veze ima sa onim gore? U “normalnom” sustavu koji stavlja ljude u kalupe, očito nikakve. Ili si poljoprivrednik, ili električar. Odluči se. Međutim u stvarnosti, jednom kućanstvu zaista treba netko tko može od starog stana napraviti novi, na brzinu riješiti kvar na elektroinstalaciji, montirati novi namještaj, zamijeniti bojler, postaviti solarnu elektranu, i zgodno je ako je to čovjek kojeg ste dobro upoznali kroz dostavu povrća. Također, i meni je draže i sigurnije raditi više stvari za poznate ljude, nego raditi uvijek istu stvar na uvijek novoj adresi. Gradi se povjerenje, dobri odnosi i zadovoljstvo svih uključenih.

A onda dodajmo i da od takvih poslova zaista živim, ulažem u razvoj imanja i na kraju to imanje hrani desetak ili više kućanstava, promovira permakulturu i na neki način educira širu zajednicu.

Profesionalne usluge u permakulturi

Započelo je kao eksperiment, ali pokazuje se da je i ova usluga prilično tražena. Što su te profesionalne usluge? Recimo da razvijate vlastito imanje i treba vam pomoć. Iskopati nešto, posaditi voćke, odraditi dizajn imanja… Možda radite prema vlastitom dizajnu i jednostavno je zapelo. Događa se, i meni je često zapinjalo u početku. Treba vam netko sa malo više iskustva da pogleda što se može popraviti. Ili voditi razvoj imanja od ideje do funkcionalnog rješenja. To su te usluge koje nudim.

Permakultura

Povezivanje svih usluga pod “isti krov”

Kako sam napisao, većina bi se zamislila što od svega ovog žele raditi. Ja bih pokušao ostati svestran, jer upravo u tome uživam, i mislim da je to prirodnije. Više puta mi se kroz permakulturu dokazalo kako povezivanje elemenata donosi brojne prednosti. Sjetite se primjera šumskog vrta. Mnogo biljaka na malom prostoru, posloženih tako da podržavaju jedna drugu. Jedno permakulturno poduzetništvo bi moralo funkcionirati slično. Umjesto da imamo velik sustav (država ili šire) u kojem je svatko usko specijaliziran, radije gradimo male sustave sa svestranim pojedincima.

Ja sam na početku jednog novog poglavlja u životu. Podržite me dijeljenjem ove objave ili preporukom neke od usluga koje nudim. Hvala!