DEMOKRATSKO PROLJEĆE

Transkript emisije Skalanada 1.04.2016.

Uvodno. Prvi je travnja, pazite se prevara! No ako nekome i pođe za rukom da vas prevari, bit će to najvjerojatnije sitna, simpatična, prevara. Svi ćete se nasmijati i nastaviti svoj posao. Ali ima prevara koje traju godinama, čak i desetljećima, kojih često nismo ni svjesni a opasno nam ugrožavaju dobrobit. Danas ćemo baš o takvim prevarama i o tome kako se mladi ljudi počinju organizirati da tome stanu na kraj. 

Primjeri i podaci koje ću koristiti dolaze iz SAD, ali uz malo kreativnog preslikavanja vjerojatno ćete shvatiti da sličnih pojava ima i kod nas. Zato bi osobito mladi trebali obratiti pozornost na događanja koja će početi već sutra u Philadelphiji pod nazivom Demokratsko proljeće, a koja će kulminaciju imati 11. travnja u Washingtonu. Ljude bi svakodnevno trebalo podsjećati da je naš planet jedino mjesto u svemiru na kojem možemo živjeti. On je bio relativno udoban dom svim generacijama čovječanstva prije nas, ali je sve manje izgledno da će to nastaviti biti i za generacije iza nas. Trendovi, oni klimatski, biološki, socijalni, sigurnosni… zapravo su porazni, a rezultat su djelovanja ljudi. Pa što nas to sputava da prestanemo raditi na svom samouništavanju – to se pita sve više mladih Amerikanaca? 

2. U stabilnim okolnostima ljudi obično pokazuju zabrinutost oko klime i stanja planeta, i spremni su se na tome angažirati, ali onda se dogode teroristički napadi poput ovog sada u Bruxelessu, ili onog iz studenog u Parizu, i prioriteti se za čas promijene?

Globalni rat protiv terora predvode SAD od napada 19 militanata 11. rujna prije 15 godina. Pogledajmo malo proporcije akcije i reakcije od samog tog nikada sasvim rasvijetljenog događaja pa sve do sada. U tih 15 godina islamski teroristi su u Americi ubili 38 ljudi. Radi usporedbe, u istom periodu u Americi je od vatrenog oružja (a posjedovanje istog se brani kao sveto pravo Amerikanaca) živote izgubilo više od 400 000 ljudi, a samo 2012. g. od pijanih vozača smrtno je stradalo više od 10 000 ljudi. Reakcija, odnosno, odmazda za 11. Rujna, plus ovih 38 naknadnih žrtava, provedena na drugom kraju svijeta već je odnijela na tisuće života američkih vojnika i stotine tisuća života (ako ne i koji milijun) muslimana, pretežito civila. Ima li tu „prekomjene uporabe sile“? Civilni izvor Reprive navodi da je tijekom jedne operacije dronovima radi eliminacije 41 terorista, kolateralno ubijeno 1147 ljudi, a Guardian piše da je u Pakistanu, u napadima dronovima na 24 terorista (a samo su 6 uspjeli doista i likvidirati), živote izgubilo 142 djece. I još nešto, jeste li primijetili da se započeti ratovi više ne završavaju? Vojni angažman SAD-a u Afganistanu započeo je 1979. g. (pomoć ekstremnim islamistima protiv SSSR-a), u Iraku traje od 1980. (pomaganje Sadamu protiv Irana), u Somaliji od 1993., samo rat u Siriji je relativno friška stvar, ali svugdje je vojna prisutnost SAD ostala, baš kao i njihovih 800 vojnih baza diljem svijeta i prisutnost SOCOM-a (Special Operations Command) u 135 zemalja. Što mislite da li je ovaj globalni terorizam uzrok ili posljedica „prekomjerne uporabe sile“? Je li ova najezda izbjeglica uzrokovana potragom za blještavilom zapada ili je potez očajnika?

3. Nesrazmjer između stvarne ugroženosti terorizmom i žestine vojnog odgovora zaista bode oči. Postoji li neko objašnjenje zašto se to radi?

Rat je sada biznis! Nakon silnih antiratnih demonstracija i kalvarije u Vijetnamu 1973 godine, u SAD je ukinuto obavezno služenje vojnog roka. Vojska se profesionalizirala, ona sada putem svojih lobista osigurava enormna proračunska sredstava i minimalnu civilnu kontrolu (2015. je angažirala 718 lobista da utječu na Kongres da im osigura još više sredstava). Javnost je pasivizirana, jer nitko ne dobiva vojne pozive da ode u rat u neku zemlju za koju možda ne zna ni gdje je. Kako jedan ratni veteran kaže: „1% najsiromašnijih Amerikanaca profesionalno ratuje kako bi 1% najbogatijih postali monumentalno bogati“. 

U ime obnove Iraka i Afganistana potrošeno je znatno više novaca nego na Marshallov Plan iza Drugog svjetskog rata, koji je gotovo cijelu Europu oporavio od rata. Međutim, tamo se taj novac trošio na „karneval korupcije i zloporaba“ a lokalnom stanovništvu nikada nije bilo gore. U Afganistanu se prije ratnih sukoba proizvodilo jedva 100 tona opiuma godišnje. Već 1984., uz „ratno poduzetništvo“, proizvodilo se više od 2000 t/g i zauzelo 60% tržišta SAD i 80% europskog tržišta. Rat se nekima jako isplati a narod nema odgovarajuće demokratske poluge da to zaustavi. Bivši predsjednik SAD Jimmi Carter rekao je u jednom intervjuu: SAD su sada oligarhija u kojoj je neograničeno podmičivanje političara prouzročilo potpunu subverziju političkog sustava, što je u biti protuusluga njihovim glavnim donatorima. Dakle, nije nacionalna sigurnost SAD-a ugrožena, pa da je zbog terorizma nužno to neprestano ratovanje po svijetu, već se to radi zbog korporativnih interesa. Kako je netko objasnio: Svatko od nas može biti žrtva požara, i zato imamo cjelodnevna dežurstva vatrogasnih službi, ali vatrogasci se ne vozaju stalno po gradu polijevajući kuće vodom da ne bi došlo do požara, za razliku od američke vojske i njenog beskonačnog globalnog rata protiv terora. 

A sad pokušajte jednu vježbu iz empatije. Pokušajte sebe zamisliti da živite u zemlji u kojoj ratno stanje traje manje-više 35 godina, da ste vi i vaša djeca svakodnevno u opasnosti da stradate u nekoj dronskoj potjeri za nekim, da ste pod izravnim ratnim djelovanjima, da su vaši najbliži već postali žrtve rata. Što biste vi osjećali prema onima koji vas godinama drže da živite u smrtnom strahu i mizeriji, i prema svima onima koji to ravnodušno gledaju? Što bi za vas kao žrtvu bio prioritet, globalni rat protiv terora (u koji se i mi guramo) s još više vojske i oružja koji će vašu zemlju pretvoriti u prah, ili globalna borba za mir i demokraciju u kojoj su ljudi i pravda važniji od korporativnih interesa?

4. Činjenica je da evo već 15 godina traje globalni rat protiv terora a terorizma je sve više. U cijelom tom spletu događanja izgleda da se javnosti puno toga prikriva i njome manipulira, a ako nije jasno što je problem, ne može se doći ni do njegova rješenja?   

Profesor Ugo Bardi objašnjava korijene naše današnje dezorijentiranosti. On kaže da nove tehnologije na početku često mnogo obećavaju, da bi se kasnije pokazalo da neke njihove neželjene posljedice nadmašuju koristi, ili su izravno štetne i opasne za čovjeka i okoliš (GMO, nuklearna energija, fosilna goriva). U evolucijskom smislu čovjek se od ostalih primata izdvojio kada je ovladao tehnologijom govora. Tako je kao čopor, kasnije pleme, uspijevao organizirati i provoditi složene strategije preživljavanja potpuno nedostupne drugim životinjama. Međusobno povjerenje unutar ljudskih zajednica tada je bilo od vitalne važnosti. No, služeći se govorom čovjek je naučio da mu i laganje može koristiti.

Unutar plemenskih zajednica u kojima svatko svakoga zna, laž se relativno lako prepoznaje, a oni koji često lažu bili su kažnjavani barem stigmom da su osoba u koju se ne može imati povjerenja. Danas mediji i politika mogu isfabricirati laži koje pojedinac teško može provjeriti, a njihovi autori rijetko snose bilo kakve konsekvence. Najnegativnije su „diabolične laži“ kako ih zove antropolog Roy Rappaport, to je ono kada se neke događaje potuno izmisli, odnosno to su laži koje falsificiraju stvarnost. A kad izgubite vezu sa stvarnošću, onda ste potpuno izgubljeni.

Upravo to nam se sada izgleda svima događa! upozorava Ugo Bardi. I to bi mogla biti jedna od najopasnijih neželjenih posljedica usvojene superiorne evolucijske tehnologije – moći govora, a koja bi nas sada mogla koštati opstanka jer je masovno zlorabimo fabricirajući dijabolične laži – i više ne znamo što je stvarnost a što izmišljotina. Dijaboličnim lažima otrgnuti od stvarnosti mi se ne možemo racionalno ponašati ni kao pojedinci ni kao države. Evo jednog friškog primjera kod nas. Na sjednici Vlade Premijer je najavio da se pojavio investitor koji hoće kupiti 10000 ha zemlje u Slavoniji. Krasno. Zamislite tek da se pojavio investitor za cijelu Slavoniju ili Hrvatsku! Ima i takvih. Takvi investitori su već preuzeli na desetine milijuna hektara po Africi i svijetu.

Ta pojava se u svijetu zove land grabbing (otimanje zemlje), unatoč tome što se nijedan novi vlasnik nije predstavio kao otimač, već kao investitor, ali sve rezultira mizerijom za lokalno stanovništvo. I sad imamo apsurd da Vlada koja je naglašavanjem domoljublja došla na vlast, traži načine kako da investitorima pojednostavi otimanje zemlje – baš onoga što navodno najviše ljubi! To bi po meni spadalo u kategoriju dijaboličnih laži. To se mora prekinuti, ako hoćemo opstati. Jer, isti je uzrok za glad u svijetu, za ogromne socijalne razlike, za otimanje zemlje, za ratove, za klimatske promjene, za nezaposlenost – a to su kultura laži, manipulacije i nedostatak demokracije. Ankete u Americi su pokazale da su ljudi jako revoltirani činjenicom da njima zapravo upravlja oligarhija.

Mladi Amerikanci ovih dana pokreću „Demokratsko proljeće“, kao najveći civilni neposluh generacije, jer su shvatili da je demokracija „majka svih problema“. Traže da se izvan zakona stavi sadašnja praksa da ogromnim prilozima korporacije i najbogatiji ljudi praktično kupuju izbore. Alternativni zakonski prijedlozi su već pripremljeni i sad preostaje da se pritiskom javnosti progura ono što želi 80% populacije. To su događanja koja bi i naši mladi ljudi trebali pratiti i o njima razgovarati. Zgodan je savjet Williama Hastia, prvog crnog saveznog suca, koji je rekao:“Demokracija je nešto što nastaje, a ne nešto što već postoji. Ona se lako gubi a nikada u potpunosti ne dobiva. Njena suština je stalna borba“.

U redu je da se malo našalite za 1.travnja, ali sve druge dane se borite protiv kulture laži, da ne biste izgubili vezu sa stvarnošću i postali lutke na koncima korporativnih interesa!  

Ako vam se svidjelo, podijelite sa prijateljima:

Zoran Skala

Zoran Skala je punih deset godina s novinarom Sašom Vuksanom na Radio Rijeci pripremao emisiju Skalanada – u potrazi za novom normalnosti. Cilj te emisije je bio da upozori javnost na brza pogoršanja prirodnih uvijeta na Zemlji, uzrokovanih ljudskim djelovanjem, koja sada ugrožavaju opstanak i ljudskoj vrsti. Primarni uzrok devastiranja planete je dominirajući gospodarski model koji traži stalni rast i koji bi trebalo napustiti što prije. Emisija je donosila primjere iz cijelog svijeta o održivim rješenjima iz praktično svih segmenata života ljudi, kao putokaz za tranziciju prema življenju bez fosilnih goriva, u skladu s prirodom i u uvjetima pravednosti prema svima. Po struci Zoran je diplomirani inženjer strojarstva. Radio je najprije kao projektant plinskih sustava, pa u petrokemiji, a u mirovinu je otišao kao prostorni planer za domenu održivosti. Završio je PDC i član je tranzicijske inicijative TIKO na Krku, kao i Tranzicijskog središta za Hrvatsku.