Pokrovni usjevi u permakulturi

Pokrovni usjevi (eng.: cover crops) podrazumijevaju mjere održavanja tla uz prisutnost vegetacije na zemljištu. Mjere su s namjerom održanja ili povećanja organske tvari tla, poboljšanja fizikalnih svojstava tla (struktura tla, vodozračni odnosi u tlu), akumulacije dušika u tlu uzgojem mahunarki (leguminoza), poboljšanja mikrobiološke aktivnosti tla, suzbijanja korova biološkim mjerama, odnosno, općenito – podizanja plodnosti tla. (izvor)

Osobno, permakulturu prakticiram na zemljištu od par tisuća kvadrata, od čega je par stotina za uzgoj hrane. Moram priznati da sam dugo imao averziju prema sjetvi ili sadnji bilo čega što nije hrana. Mislim da je prostor suviše dragocjen da bi na njemu raslo nešto što ne želim. Vrijeme je suviše dragocjeno da bih ga trošio na uzgoj ukrasnog bilja, trave, beskorisnog grmlja i sl. Tako su se moje vrtlarske metode dobrim dijelom temeljile na nekakvoj eliminaciji. Kako ukloniti travu sa travnjaka. Kako spriječiti pojavu korova u vrtu.

Uzgoj hrane na većim površinama

Zahvaljujući takvom “eliminacijskom” pristupu, nikad nisam uspio proširiti svoju “proizvodnju”. Lako je održavati par kvadrata ili desetaka kvadrata bez korova. Lako je osigurati kubik-dva komposta za tu površinu. Proći sve vilama za rahljenje, malčirati sijenom svaku pojedinu biljku. Ipak, ako bih pokušao isti pristup primjeniti na većoj površini, to zahtjeva resurse koje jednostavno nemam. Dan ima ograničeno trajanje, vrtlarska sezona isto. Odakle toliki kompost, materijal za malčiranje itd.? Kako to rade komercijalni vrtlari?

U tipičnom slučaju komercijalnog vrtlarstva, radi se o unosu velike količine resursa izvana. Kompost se kupuje u velikim količinama. Neko komunalno poduzeće usitnjava grane pa besplatno istovari kamion sječke. Uspješni komercijalni vrtlari imaju volontere koji pomažu sa radovima. Ako nemate na raspolaganju te resurse, vrtlarstvo se obično svodi na male površine i mnogo rada.

Regenerativna poljoprivreda

Sama riječ “poljoprivreda” znači da se profesionalno bavite obradom polja. Živite od uzgoja hrane. Poljoprivreda je tipično degenerativna, iscrpljuje tlo, uništava okoliš. Poljoprivreda je razvila mehanizme kako prirodne resurse što brže pretvoriti u novac. Zato mi dugo nije uopće bila zanimljiva kao izvor informacija. Međutim, postoji trend (zapravo nužda) u poljoprivredi koji se okrenuo regeneraciji tla. Razlozi za promjenu pristupa u poljoprivredi su prije svega ekonomski, mislim da je tu malo ekoloških motiva. Zdravije tlo znači bolje zadržavanje vlage, manje resursa se troši na gnojiva, manje problema za štetnicima… Uz vješt management, komercijalni poljoprivrednici uspjevaju smanjiti troškove proizvodnje i istodobno oživjeti iscrpljeno tlo. Što je svakako zanimljiva činjenica i za nas u permakulturi.

Pokrovni usjevi u poljoprivredi

Regenerativna poljoprivreda se prije svega oslanja na primjenu pokrovnih usjeva. Umjesto da je polje golo kada na njemu ne raste osnovna kultura, radije se siju pokrovni usjevi. Pokrovni usjevi tipično rastu u periodu kada se ne uzgaja osnovna kultura, makar ima primjera i istodobnog uzgoja obje kulture.

Razlozi za korištenje pokrovnih usjeva u poljoprivredi:

• Smanjenje troškova gnojidbe
• Smanjenje upotrebe herbicida i pesticida
• Poboljšanje stanja tla i povećanje prinosa
• Prevencija erozije
• Očuvanje vlage
• Smanjenje zagađenja vode
• Osobno zdravlje ljudi (manje kemikalija u hrani)

Primjeri sa pokrovnim usjevima u poljoprivredi

Ako se tijekom zime na polju uzgajaju zimski grašak (Pisium sativum), grahorica i lucerka, u proljeće se usjev zaore i sadi krumpir. Krumpir više nije potrebno prihranjivati dušikom, jer je pokrovni usjev osigurao dovoljne količine.

Grahorica koja raste na polju tijekom zime prije sjetve kukuruza, povećava prinos kukuruza dovoljno da opravda trošak sjetve.

Ozima grahorica (Vicia vilosa) se sije u proljeće i raste do jeseni kada ju mraz uništava. U proljeće se siju komercijalne kulture direktno kroz malč prošlogodišnje grahorice.

Ako se krajem 8. mjeseca u polje kupusa sije raž, sredinom jeseni već pokriva 80% površine. Kupus koji se tada bere nije pokazao nikakve štetne posljedice, dok raž nastavlja akumulirati hranjiva koja ostaju iza kupusa. U proljeće se raž zaore i polje koristi za komercijalnu kulturu. Do tada je raž akumulirala oko 90 kg dušika po hektaru.

Značaj ovih iskustava u permakulturi?

Pod “permakultura” sada mislim na manje ekološke farme, uzgoj hrane za osobne potrebe, komercijalni uzgoj u manjim količinama i sl. Jasno je da se poljoprivredna proizvodnja na stotinama hektara ne može samo tako skalirati na prostor dvorišta. Kao što se praksa jedne gredice od 5 m² ne može skalirati na 5000 m². Potrebno je naći kompromis između jednog i drugog, uzeti samo one mjere koje su primjenjive u našem primjeru. I vidim da domaći vrtlari već vješto barataju ili eksperimentiraju sa ovim trendom, što me jako veseli.

Za početak, treba reći da regenerativna poljoprivreda nije napustila mehaničko kultiviranje polja, niti upotrebu herbicida. To im pruža veoma široku paletu pokrovnih usjeva koje mogu koristiti, jer imaju načine za terminaciju. U bilo kojem trenutku poljoprivrednik može prskati usjev herbicidom i kasnije sijati što želi. Mi na okućnicama baš i nećemo tako postupiti. Mnogi od nas ne žele ili ne mogu koristiti strojeve u obradi tla. Zato je paleta pokrovnih usjeva zanimljivih u permakulturi ipak malo uža. Možda nećemo sijati mnogo vrsta odjednom, jer ih je teško kontrolirati. Radije ćemo se fokusirati na one koje je lako terminirati priručnim metodama.

Pokrovni usjevi koji ne podnose smrzavanje

Vjerojatno najlakša metoda terminacije pokrovnih usjeva je obična zima. Ako se radi o osjetljivim biljkama, one će tijekom zime završiti sa svojom vegetacijom. U proljeće nas dočeka debeo sloj malča, površina bez korova. Sadimo ili sijemo kroz taj malč i koristimo mnoge dobrobiti pokrovnih usjeva. Za početak, usjev je akumulirao nutrijente iz tla koji bi inače bili isprani da je polje ostalo golo (npr. nakon vađenja krumpira). Izgradio je gustu mrežu korijenja koje se sada razgrađuje. To ostavlja mnoge pore u tlu i savršenu strukturu koja odlično zadržava vlagu. Na površini imamo prirodni pokrivač koji štiti tlo od sunca i vjetra.

Nedostatak je što takvim kulturama treba nešto vremena da narastu prije zime, dakle važno je vrijeme sjetve. Također, tijekom zime nema fotosinteze, događa se samo razgradnja.

Zimski pokrovni usjevi

Često nam je potrebno da upravo zimi imamo živi, zeleni pokrivač tla. To može biti ako je prethodna kultura rasla sve do zime (kasne kulture). Ili naredne godine želimo uzgajati kulture koje se kasnije sade. Tada nam ne odgovara da proljeće dočekamo sa mrtvim pokrivačem, radije želimo živi pokrovni usjev. Postoji grupa pokrovnih usjeva koja se sije u jesen, proklija i tako prezimi. U proljeće krene brzo rasti i zrelost dostigne krajem proljeća ili početkom ljeta. Tijekom tog vremena štiti tlo od eventualnih korova i priprema prostor za kasnije kulture.

Nedostatak ovakvih kultura je što mogu postati korovi. Ako ih ne uspijemo terminirati na vrijeme, izgubimo uzgojnu površinu. U komercijalnoj poljoprivredi ovo nije velik problem jer se koriste herbicidi, ali u permakulturi postoje alternativne metode. Nekad je dovoljno jednostavno pokositi usjev u pravom trenutku. Nekad ga je bolje gnječiti, pritisnuti o tlo. Ili pokriti tamnim pokrivačem na nekoliko tjedana. U svakom slučaju, terminacija pokrovnih usjeva je najvažnija briga u ovakvom managementu.

Koji pokrovni usjev odabrati?

Nažalost, tu ne mogu dati konkretnu preporuku. Postoje usjevi koji mogu rasti samo u određenom periodu. Postoje oni koji vrlo brzo rastu i zauzimaju prostor, i oni koji možda ostaju više mjeseci na tom mjestu. Postoje fiksatori dušika, akumulatori nutrijenata, oni koji bolje spriječavaju eroziju, oni koji pružaju stanište poželjnim insektima… Ne radi se o samo jednom alatu, već cijelom kovčegu sa alatima, i svaki ima svoju funkciju. Nekad je praktičnije služiti se samo jednim. Nekad najbolje funkcioniraju u kombinaciji, a često morate tek isprobati kako koji funkcionira. U svakom slučaju, vjerujem da je dobro da se ova tema dodatno prouči, popularizira u permakulturi, da se dijele vlastita iskustva.

Moje iskustvo sa pokrovnim usjevima

Ja za sad mogu vrlo malo reći iz osobnog iskustva. Do sad sam isprobavao usjeve heljde, raži, grahorice, sudanske trave, djeteline. Sa nekima sam imao odlična iskustva, druge tek moram naučiti bolje koristiti.

Nakon vađenja krumpira sa površine od 100-tinjak kvadrata, posijao sam sudansku travu. Da budem precizniji, sjeme sam razbacao prije kopanja krumpira. Onda sam jednostavno vadio krumpir i polje se samo prekopalo. Sjeme se zakopalo. Grabljama sam poravnao površinu i tako ostavio. Narasla je impresivna trava, izuzetno bujna, gusta, zelena. 2-3 puta sam ju kosio do zime i onda ostavio da ju zima dokrajči. U proljeće me dočekalo najbolje tlo koje sam ikad na imanju vidio.

Polje koje je bilo zasađeno bundevama sam u jesen zasijao mješavinom raži i grahorice. Do zime se nije vidjelo ništa značajno, tek biljčice od 1-2 centimetra. Nisam zapravo znao što je korov, a što posijani usjev. U rano proljeće se isto krenulo sve zeleniti, kao i divlje livade. Ali kako je proljeće odmicalo, postalo je jasno gdje je sijan usjev. Dok su okolne livade bile jedva do koljena, ovaj usjev mi je već bio do prsa, oko 1.5m visine.

Količina biomase je bila ogromna, traktor (kojim redovito kosim livade) nije mogao pokositi. Morao sam pomoći ručnom kosom. Nisam jedino bio zadovoljan sa suzbijanjem korova. Za vrijeme bundeva, polje se dosta zakorovilo. Testirao sam mogu li raž i grahorica sami eliminirati taj korov. Nisu uspjeli. Gdje je bilo najviše korova, tu je ostalo mješovito. Ali gdje ga je bilo manje, tu je 95% bila samo raž i grahorica.

Za vrijeme dok su rasli raž i grahorica, preko svega sam pobacao sjeme sudanske trave. I tek onda kosio, tako da pokošene biljke pokriju sjeme. Uskoro je niknula sudanska trava, to i sada raste na tom polju. U planu je da nekoliko puta do jeseni sve pokosim i nastojim na taj način smanjiti količinu korova. U najgorem slučaju, u tlo sam unio enormne količine biomase, a korov lako riješim pokrivačem.

Problemi sa pokrovnim usjevima

Nije sve išlo bez problema. Prvi problem sa kojim sam se suočio bio je nedostatak znanja, iskustva, dostupnih informacija. I slaba popularnost ove metode. Malo je ljudi koje mogu pitati za savjet ili iskustvo. Literatura je na engleskom jeziku, za američko podneblje. Literatura se fokusira na komercijalnu primjenu, a ne na naše “permakulturne” potrebe. Sve što sam pročitao, nije mi se potvrdilo u praksi. Bilo je promašaja iz meni nepoznatih razloga, kao sa heljdom koja je više puta sijana bez uspjeha. Znači, treba hvatati informacije gdje se stigne, pa onda graditi vlastito iskustvo.

Dostupnost sjemena je sljedeći problem. Postoji jedno idealno vrijeme za sjetvu usjeva. U tom trenutku nije dostupno u sjemenarnama. Kada ga konačno isporuče, već je pomalo kasno. Prehladno je za klijanje, ili je prošla obilna kiša, nastupila suša i sl. Često sjeme nije dostupno, osim onog najčešće korištenog. Obično je sjeme dostupno samo u velikim vrećama od 25 kila, dok je meni trebalo kila-dvije.

Nedostatak odgovarajuće “mehanizacije” ili alata. Raž i grahoricu je recimo trebalo valjati, a ne kositi.

Ja takav nastavak nisam imao. Da sam je povaljao, vjerojatno sam mogao kroz malč nešto i posaditi. Umjesto toga, košenje je previše usitnilo sijeno i razbacalo ga na sve strane. Razvoj bi trebao ići prema samogradnji potrebnog alata.

Dodajmo ovima i problem sa prostorom. Ja osobno nemam taj probem, imam prostora više nego mi treba i mogu raditi eksperimente. Mogu si priuštiti da neki usjev ne odradi posao i moram sadnju ostaviti za narednu godinu. Ali ako ovisimo o ograničenom prostoru, onda je potreban vrlo dobar plan za učinkovito iskorištavanje prostora.

Zašto nastavljam sa pokrovnim usjevima?

Unatoč eventualnim poteškoćama, pokrovni usjevi su moje najveće otkriće tijekom niza godina. Mislim da se radi o izuzetno obečavajućoj metodi koja radi i kada se ne provede 100% kako treba. Što nam tek može donijeti kada ova tehnologija malo uznapreduje, kada steknemo iskustvo, teško mi je i zamisliti.

Lijep je osjećaj kada se na polje baci šaka sjemena i skloni u kuću. Narednih tjedana mi ne radimo ništa, a sjeme radi za nas. Gledamo kako niču klice, kako se sve zeleni, gradi se tlo koje nitko ne može kupiti. Sjeme, odnosno pokrovni usjev kao tehnologija, je važan saveznik u permakulturi. Ako nemate radnu snagu, volontere na imanju, novac da investirate u navodnjavanje, gnojiva, još uvijek imate šaku sjemena u džepu. Nekad je to sve što vam treba da se posao odradi.