Alati za košenje

Košenje je proces rezanja nadzemnog dijela biljaka, obično trave. To se radi s ciljem održavanja željene visine biljke i izgleda održavane površine. Košenje može uključivati i uklanjanje odrezane biljke, ali ne mora. Košenje se provodi i radi iskorištavanja livadnih površina, pašnjaka.

Košenje je naizgled jednostavna radnja o kojoj se nema što reći u kontekstu permakulture. Svi vjerojatno razumiju kako i zašto se provodi košenje, ili imaju iskustva sa košenjem. Ipak, permakulturni sustavi teže povećanju raznolikosti okoliša, te učinkovitom korištenju resursa. U permakulturi ne volimo kad nam netko kaže “to se tako radi”. Važno je raspolagati odgovarajućim alatima i vještinama. Važno je razumjeti zašto nešto radimo, i koji je najučinkovitiji način da to učinimo.

Zašto kosimo?

Održavanje željene visine biljaka

Ako imamo površinu za čest boravak ljudi, poput travnjaka, staza i sl., održavamo praktičnu visinu trave. To je visina po kojoj je ugodno hodati, koja nam neće smetati u kretanju. Nekad održavamo kratku travu oko drugih korisnih biljaka kako bi osigurali dovoljno svjetla.

Spriječavanje nekontroliranog širenja biljaka

U permakulturi su mnoge biljke poželjne i dobrodošle, riječ “korov” se rijetko koristi. Neke biljke su ipak suviše dobre u zauzimanju novih prostora. Ako imamo “osjetljivu” površinu sa vrlo specifičnom namjenom, ne želimo da se na nju spontano šire “korovi”. Redovito košenje okolnih površina obično predstavlja najbolju prevenciju. Redovito košene biljke ne dolaze u priliku da formiraju sjeme. Podzemno širenje rizomima će se košenjem također kontrolirati.

Poboljšavanje gustoće biljaka

Za površine koje se često koriste posebno je važno da održavamo gustoću biljaka. Kada biljke narastu suviše u visinu, one zasjene prizemni sloj. Tada odumiru sve biljke koje nisu dovoljno visoke. To stvara izgled “divlje livade” koja izgleda sjajno prije košenja. Ali kada se jednom pokosi, ostaju brojna mjesta bez ikakve vegetacije. Kiša lako ispire površinski sloj tla. Stvaraju se blatne površine koje je teško koristiti. Umjesto toga, redovito košene površine mnogo bolje podnose intenzivne kiše i spriječavaju eroziju.

Prevencija ili eliminacija određenih biljaka

Za velike livadne površine, preporuka je da se pokose barem jednom godišnje. Kada bi to propustili, krenule bi nicati višegodišnje biljke, grmlje i drveće. Livada uskoro postaje šumarak kroz koji je teško proći, teško koristiti. Buduća sadnja nekih biljaka utoliko postaje mnogo teža.

Ako se već dogodilo da negdje rastu višegodišnje biljke koje ne želimo, često je redovita košnja jedino pravo rješenje. Postoje vrtne biljke (npr. čičoka) koje će se agresivno širiti ako ih ne kontroliramo. Ako imamo takve biljke i želimo ih iskorijeniti, pokositi ćemo ih više puta godišnje, dok ne nestanu.

Korištenje nadzemnog dijela biljaka

Samonikle biljke nisu nužno “problem”, one su i resurs. Livade su odličan izvor hrane za domaće životinje. Pokošeno sijeno koristimo i kao materijal za malčiranje vrta. Sijeno možemo prethodno i kompostirati, pa tako koristiti na gredicama.

Metode i alati za košenje

Nažalost, nema alata koji će odraditi posao u svim situacijama. Kada me pitaju “čime kosim”, obično kažem “svime”. Veliku livadu kosim na jedan način. Redove između povrća na drugi način. Neke površine kosim svaki mjesec, druge je dovoljno jednom godišnje. Ovisno o veličini, obliku terena, blizini (permakulturnoj zoni), vegetaciji, biram jedan od cca desetak alata za košenje. Opisati ću alate koje sam isprobao, redovito koristim i smatram pravim izborom za svaki posao. Od onih za velike površine, do onih za najmanje.

Strižna kosilica

Radi se o nizu oštrica koje se pomiču lijevo – desno i režu travu poput malih škarica. Može se raditi o samostalnom stroju kao na slici, ili nastavku za traktor. Širina tzv. noža sa oštricama može biti od 1 do više od 2 metra. Strojevi su obično na pogon fosilnih goriva, diesela ili benzina.

Ovo je moj izbor br.1 kada treba brzo pokositi veliku livadu. Obično je jedini stroj koji može kositi neograničeno visoku travu, jer nož prolazi tik uz zemlju. Nema problema niti sa polegnutom travom, a svejedno je radi li se o zelenoj ili suhoj biljci. Bez problema reže i mlade izdanke grmlja ili grančice.

Na veoma nagnutim terenima (30°-45°) ovaj stroj radi bez problema ako je riječ o modelu iza kojeg se hoda. Iz mog iskustva, gdje god sam mogao pješice proći, tu je i ovaj stroj bez problema kosio.

Najveća prednost ovog stroja je što ostavlja cijele stabljike sijena. Ne usitnjava travu. Ako želite naknadno pokupiti sijeno, ovo je možda i jedina opcija za velike površine (uz ručnu kosu).

Rotaciona kosilica

Rotacione kosilice imaju nož koji se okreće velikom brzinom blizu tla. Nož se zbog sigurnosti nalazi ispod metalnog kućišta. Zajedno sa kućištem, pokreće se preko nepokošene trave. Trava se tako “uvlači” u kućište gdje ju nož usitnjava. Rotaciona kosilica može biti nastavak za klasični traktor, ili sastavni dio stroja za košenje. Takav stroj može biti samohodni (ima vlastiti pogon) ili zahtjevati ručno guranje. Oni samohodni mogu biti sa sjedištem, ili predviđeni da čovjek iza njih hoda. Veće izvedbe strojeva obično rade na fosilna goriva. Najmanji strojevi ovog tipa mogu raditi i na struju, odnosno akumulator.

Male “vrtne” kosilice često imaju i košaru za hvatanje usitnjene trave. Izuzev tog slučaja, rotacione kosilice nisu idealni alat za sakupljanje sijena. Iza njih obično ostaje potpuno usitnjena trava koja se brzo razgrađuje. Ako je to cilj, onda je ovo idealan alat za brzo i redovito održavanje željene visine trave. Ovakav alat (na traktoru) koristim za održavanje voćnjaka, staza, odnosno da “velika trava” jednostavno “nestane”.

U odnosu na strižnu kosilicu, ovakvi strojevi nisu baš najbolji za rad sa visokom travom. Ako traktor vuče rotacionu kosilicu, on prvo kotačima pogazi travu. Kosilica ju ne odreže kako treba, pa se trava može kasnije uspraviti. Nekad je potrebno još jednom proći par dana kasnije. Ako se radi o malom stroju kojeg gura čovjek, treba velika snaga da se stroj nagura preko visoke trave. Tada je to pretežak zadatak za motor koji se može “zagušiti” umjesto da usitni travu. Redovito košenje je zato bolja opcija ako se koristi ovaj stroj.

Veće rotacione kosilice svakako imaju i prednosti. Nož ima vrlo veliku masu i okreće se izuzetno brzo. Ako se kosilicom prelazi preko zapuštenog terena sa mnogo grmlja, kosilica ga bez problema usitni. Usitniti će i veće komade drveta, suhe grane koje nismo primjetili u travi i sl.

Ručna kosa

Neizostavan tradicionalni alat je svakako ručna kosa. Unatoč tome što se radi o ručnoj metodi košnje, ovaj alat ima brojne prednosti u odnosu na sve strojeve. Prije svega, radi se o najtišoj metodi košenja trave. Možete kositi rano ujutro dok ukućani spavaju. Možete kositi u blizini domaćih životinja, bez njihovog uznemiravanja. Alat radi i kada nemate pri ruci fosilna goriva ili struju.

Tehnika košenja ručnom kosom je nešto što treba naučiti. To je možda najveći nedostatak kada se prvi put suočavate sa travom. Kosu treba održavati na pravilan način, što uključuje redovito otkivanje (klepanje) i oštrenje brusnim kamenom. Ali kada je oštrica propisno naoštrena, ovaj alat može biti izuzetno učinkovit. Ako realno usporedimo sa velikim strojevima, nekad je ovo najbrža metoda. Kada naučite održavati, ovo je alat sa najmanje mogućih kvarova i problema. Istu kosu koristim već 15 godina, a u međuvremenu sam pokvario i ponovno kupio 3-4 stroja.

Ručna kosa je i iznimno precizan alat. Kada oko posađene biljke raste trava, teško je pokositi samo travu. Svi veliki i brzi strojevi mogu napraviti veliku i brzu štetu. Ručnu kosu, naprotiv, vrlo oprezno uvučem između biljke i trave i povučem. Gotovo da ne postoji mogućnost greške. Idealan stroj kada treba biti spor i precizan u jednom trenutku, pa onda nastaviti brzo i učinkovito.

Ručna kosa najbolje radi na zelenoj, mesnatoj i vlažnoj travi. Najbolje nakon (ili za vrijeme) kiše. Nije dobra protiv zapuštenih terena. Nije dobra na neravnom terenu, ili gdje ima kamenja. Ako njome zakačimo žicu, u trenu će se istupiti. Nije idealna za redovito održavanje travnjaka, jer je mlada trava suviše meka, savija se ispod kose.

Motorni trimer

Radi se o malom stroju koji držimo u rukama ili nosimo obješenog o tijelo. Stroj može biti na benzinski, električni pogon ili na akumulator. Stroj tipično ima glavu sa plastičnom niti (flaksom) koja se okreće i udara u travu.

Najveća prednost ovakvih strojeva je što travu režu relativno fleksibilnim vrhom, flaksom. Flaks je namotan unutar glave i njegov vrh se pomalo troši. Kada se previše skrati, odmota se kako bi se produžio. Radi se dakle o jeftinom i potrošnom dijelu cijelog stroja. Zahvaljujući tome, trimerom možemo kositi na kamenitim terenima, uz zidove i druge predmete koji smetaju. Kada flaks udari u kamen, obično se ne događa ništa posebno. Jednostavno sklizne i dalje kosi travu.

Prednost je i što stroj nosimo u zraku. Možemo njime proći preko neravnog terena, po stepenicama. Možemo jednostavno regulirati i visinu rezanja. Ako je u travi biljka koju želimo sačuvati, možemo kositi iznad nje. Isto vrijedi za predmete poput otpalih grana.

Rad sa trimerom je sličan ručnoj kosi, ali je mnogo bučniji, troši gorivo, razbacuje kamenčiće i travu na sve strane. Obavezna je zaštita za lice, a poželjno za cijelo tijelo. Preporuka je nositi zaštitu za uši, pogotovo za dulji rad. Ipak, trimer će mnogo bolje rezati mekanu ili suhu travu nego ručna kosa. Što je teren (nutritivno) slabiji, više je prednosti za trimer. Ako je teren sa mnogo otpada ili kamenja, trimer je gotovo jedina opcija.

Visoka trava je ipak problem za trimer. Duge niti se zapetljaju u glavu, pa treba stati sa radom i raspetljavati. Ako je trava polegla, gotovo da nema načina da se pokosi trimerom.

Nažalost, trimer se vrlo loše ponaša i u kontaktu sa mladicama grmlja. Ako je teren pomalo zapušten, kao na slici, ove šibe predstavljaju gotovo nepremostivu prepreku za trimer sa flaksom. Ali…

Trimer sa čeličnim nožem

Radi se zapravo o istom stroju, samo drugom “glavom”. Ako se umjesto glave sa flaksom postavi čelični nož, ponašanje ovog stroja se bitno mijenja. Kako nož obično dolazi uz svaki stroj, mislim da je motorni trimer najsvestraniji alat za košnju trave.

Čelični nož ima mnoge prednosti rotacionih kosilica, jer funkcionira slično. Bez problema će rezati granje, čak i orezivati živicu. Nož bez problema reže i ispod visoke, polegle trave. Za razliku od kosilica, nož nije unutar metalnog kućišta već ga slobodno guramo pod travu. Zato može pokositi i ono što niti jedna druga kosilica ne može.

Uz malo vježbe, trimerom sa nožem možemo kositi visoku travu radi skupljanja trave. Neće ju usitniti, nego lijepo odrezati kao ručna kosa, ili strižna kosa. Ako imamo manje površine i želimo pokupiti travu, mislim da je ovo prilično dobar izbor alata.

Nedostatak trimera općenito, pa tako i ovog sa nožem, je što umara. Radi se ipak o relativno teškom alatu koji treba kontrolirati svojom snagom. Vibracije motora se prenose na ruke, pa one utrnu i zabole nakon dužeg korištenja. Trimer je relativno spor u odnosu na sve spomenute metode. Više je primjeren uređivanju malih prostora i završne radove nakon košnje većim strojevima.

Srp

Iako se radi o naizgled inferiornom alatu, srp je meni u rukama više od svih ostalih alata. Poput male ručne kose, radi potpuno tiho i ne zahtjeva nikakva goriva. Održavanje je i jednostavnije nego ručne kose, ne mora biti toliko oštar. Srpom se mogu brati plodovi u vrtu, ili porezati korov oko povrća. Ako imamo recimo nasad čičoke kao na slici dolje:

Jedino srpom mogu učinkovito i sigurno eliminirati sav korov. Brzim pokretima “pokosim” sve između redova. Onda još pomalo uredim oko svake biljke, ostavim samo stabljiku čičoke.

Istu metodu koristim za stotine grmova posađenih svuda po livadi. Nakon što sam “u grubo” pokosio većim strojevima, srpom uredim oko biljaka. Kleknem uz svaki grm, uhvatim korov u jednu šaku i odsječem ga srpom. Tu gdje je cijela površina malčirana sječkom, srpom najradije rješavam korov. Samo provučem oštricu ispod površine sječke.

Škare za živicu

Jedan od alata izvorno namijenjenih za nešto drugo, ali odlično rade i na travi. Nekad oko malih posađenih biljaka nikne mlada trava koju je vrlo teško porezati na druge načine. Tipično, klasični vrtlari bi to usitnili motikom, okopali oko posađenih biljaka. Ja sve manje kopam, iskustvo mi je pokazalo da je bolje rezati iznad tla.

Jedan od primjera je ovaj luk sa mnogo korova oko njega. Dugim škarama se lako poreže sav korov između redova, pa još jednom okomito na redove. Tako se izbjegava prekopavanje, a korov se ipak skrati.

Zaključak

Ja sam svoju kolekciju alata za košenje sakupljao godinama. Isto tako i iskustvo u korištenju. Nekad bih se godinama mučio jednim alatom, pa nabavio primjereniji. Što sam bolje opremljen, posao brže napreduje, manje gubim vremena. Što je više alata pri ruci, manja je šansa da posao stane jer je jedan zatajio.

Javite vaša iskustva. Jeste li odustali od nekog posla jer niste imali dobar alat? Ili uzima previše vremena, energije, to kako ste radili? Jeste li već došli do modela korištenja zemljišta u kojem je dovoljan samo jedan alat u džepu?

Ima još alata za košenje, to sam svjestan. Opisao sam samo one s kojima sam imao iskustva.