Dobre i loše strane sječke u vrtu

4.7
(3)

Sječka je drvenasti otpad nastao usitnjavanjem grana i drugih drvenastih djelova biljaka. Ovo su moja dosadašnja iskustva sa korištenjem drvene sječke u vrtu. Nisam proveo nikakvo opsežno istraživanje (tj. prepisao neki drugi izvor), nego samo opisujem vlastita iskustva.

Zašto koristim sječku u vrtu?

Početak mog iskustva sa sječkom možete pročitati ovdje: https://www.perforum.info/odrzivo-gospodarenje-sumom/. Kao što je tamo opisano, imam dosta izazovan teren. Prilično je kamenit, malo zemlje. Podneblje je prilično vlažno, ali se voda teško akumulira. Biljke zbog toga u najbolju ruku životare, bore se da prežive. Raniji pokušaji malčiranja drugim materijalima nisu bili dobri. Vjetar bi otpuhao gotovo svaki materijal.

Vjetrovit proljetni dan na mom imanju

Od svih materijala, sječka se pokazala kao jedini primjereni materijal. Vjetar ju uopće ne pomiče. Dugo traje i jako dobro štiti tlo. Odlično zadržava vlagu, pomaže u spriječavanju korova. Kako se pomalo razgrađuje, osigurava konstantan unos organskih tvari u tlo. Sječku koristim već dvije godine i prilično sam zadovoljan. Ima ogromne prednosti, a ima i nedostatke. Pokušati ću oboje predstaviti kroz svoja iskustva.

Kako se koristi sječka u vrtu

Sječku je moguće koristiti na mnogo načina. Za početak, spomenimo kompostiranje. Sječka je odlična smeđa (drvenasta) komponenta koju miješate sa zelenim otpadom. Gotov kompost onda koristite kao malč u vrtu ili medij u kojem uzgajate biljke. Sirovu sječku neki ukopavaju u tlo radi poboljšanja strukture, direktnog unosa organske tvari. Ne preporučam ovakvu primjenu jer bi stvorila trenutni manjak dušika u tlu, neko vrijeme ne bi mogli ništa uzgajati. Umjesto toga, sirovu ili odležalu sječku je najbolje koristiti kao malč, tj. pokrivač tla.

Kada se sječka koristi kao malč, debljina sloja bi trebala iznositi barem 5-10 cm. Sječka ne bi smjela dodirivati debla mladih stabala jer može doći do truljenja, razvoja bolesti. Sječka sama po sebi neće spriječiti rast otpornijih korova. Ispod sječke se često stavlja neki “neprobojni” sloj, poput kartona ili razgradivih folija. To je način korištenja sječke koji se meni pokazao najprimjereniji, pa dalje analiziram pozitivne i negativne aspekte ovakvog korištenja.

Nasipavanje drvene sječke u vrt
Vrt malčiran sječkom, jesen 2022.

Prednosti korištenja sječke u vrtu

Poboljšanje strukture tla

Sječka oponaša prirodni šumski pokrivač tla. Šume su najotporniji, najzdraviji ekosustavi koje poznajemo. Uvelike zahvaljujući ogromnoj količini organske tvari koja svake godine pada na tlo. U usporedbi sa nepokrivenim tlom, sječka je izuzetno povoljna za mikroorganizme tla. Čuva tlo zasjenjenim, uvijek lagano vlažnim i ugodno hladnim. Sječka ublažava pritisak na tlo recimo kod hodanja. Ispod sječke, tlo je uvijek prilično rahlo, iako se nikad ne prekopava. Korijenje stabala i grmova izuzetno dobro prolazi kroz takvo tlo, širi se bez poteškoća.

Sječka je organska tvar koja se pomalo razgrađuje. Svaka kiša koja padne ispire razgrađeni sloj sječke i unosi ga u tlo. To stvara sličan učinak kao da tlo neprestano gnojimo, ili unosimo stalno novi sloj komposta. Učinak traje godinama i hrani tlo bez naše intervencije. S vremenom, struktura livadnog ili vrtnog tla se mijenja prema onom kakvo nalazimo u šumama.

Smanjenje erozije

Sa erozijom imam veoma neugodna iskustva, za mene to nije samo izraz iz stručne literature. Teren mi je svugdje sa nekakvim nagibima. Nema ravnog dijela. Kada pada kiša, ona nosi sve pred sobom. Ako bih komad zemljišta pokušao održavati bez korova, prekopan i nepokriven, kiša bi ga brzo isprala. Više sam puta to doživio. Korov tu ima važnu funkciju da zadržava tlo na svom mjestu, ali u korovu je teško bilo što uzgajati. Sječka ima sve prednosti korova, a nema tipične nedostatke. Vrt pokriven sječkom može biti bez ijedne travke, a opet potpuno stabilan.

Suzbijanje korova

Sječka sama po sebi neće spriječiti da išta raste, ali značajno pomaže u kontroli korova. Vrtlarim u prilično divljem podneblju, gdje je značajan dio tla upravo neko divlje sjeme. Kako iskorijenim jedan korov, nikne drugi. Stalno nešto niče, i teško je uzgojiti baš ono što je meni potrebno. Sječka to rješava na dosta elegantan način. Tlo koje je primarno livadno, sada dobiva komponentu koja je izrazito šumska. Nema mnogo livadnih biljaka koje uspješno rastu kroz drveni malč, jer takvih ekosustava nema u prirodi. Otkako sam postavio malč od sječke, samo je par divljih biljaka uspjelo opstati. Njih lako porežem srpom ili iščupam rukom. Ostaje mi prilično “čist” prostor u kojem raste samo ono što ja želim.

Regulacija temperature tla

Kada se postavi sloj sječke na tlo, kao da je zavladala “debela hladovina”. Sječka je odličan toplinski izolator, ljetni temperaturni ekstremi ne prodiru do tla kroz debeli sloj sječke. Tlo je stalno zasjenjeno i koliko sam ja primjetio, ispod sječke je cijelog ljeta vlažno i hladno. Nasuprot tome, zimi je tlo još dugo toplo i ne smrzava. U mom vrtu je svo bilje bilo zeleno još dugo u zimu, kada je sve okolo otišlo na zimski san. Kažu da se korijenje stabala razvija tijekom zime ako tlo nije smrznuto. Koliko je to istina, ne znam, ali stabla posađena ovdje napreduju mnogo brže nego na livadi.

Estetski i praktični razlozi

Dovoljno je reći da tijekom obilnih proljetnih pljuskova ja u vrt mogu ući u papučama i raditi svoj posao. Mogu klećati na sječki i ostati potpuno čist. Ugodno je hodati po sječki, kao po debelom mekanom tepihu. Površina je uvijek ugodno suha, čista, nikad ni trunke blata. To štedi mnogo vremena koje bih potrošio na posebnu obuću za vrt. Umjesto toga, što god nosim po kući, isto nosim kada idem u berbu povrća. Nikakvo presvlačenje nije potrebno.

Što se tiče estetike, radi se o individualnim osjećajima. Nekome je lijepo vidjeti prekopane gredice sa usitnjenom zemljom. Nekome je draže vidjeti travu i divlje biljke. Ja sam nekako ljubitelj šumskih krajolika, volim takve prizore. Osobno bih cijeli krajolik pretvorio u šumski vrt. Zato mi je ugodno vidjeti debeo organski pokrivač na tlu i zelenilo koje raste iznad tog pokrivača.

Vrt pokriven sječkom, proljeće 2024.

Nedostaci korištenja sječke u vrtu

Drvena sječka nije “čarobni štapić”, neće sve biti super samo zato što smo ju istresli na tlo. Svaka vrtlarska metoda ima kako prednosti, tako i nedostatke. Postoje online izvori, youtube filmovi koji sječku prikazuju u prilično idiličnom kontekstu. Maltene, prostre se sječka na livadu i uzgaja povrće kao sa komercijalnih reklama. Nije to baš tako u stvarnosti, stvari treba ipak realnije sagledati.

“Back to Eden” metoda ne funkcionira

Postoji viralni dokumentarni video “Back to Eden” koji prikazuje rad vrtlara Paula Gautschija. On veoma strastveno zagovara primjenu drvene sječke u vrtu, prije svega ističući njene prednosti. Neoprezne gledatelje video vjerojatno navede na ideju da sječka ima neke natprirodne karakteristike. U nerealnim očekivanjima, vrtlari se često razočaraju kada vide da njihove biljke slabije rastu sa sječkom nego bez nje. Tada dolaze do zaključka da “Back to Eden” metoda ne funkcionira. Pravi razlozi što nešto funkcionira ili ne funkcionira su mnogo dublji i potrebno je dublje ući u tematiku. Drvena sječka je prirodna tranzicija livadnog u šumsko tlo. Tranzicija tla kojim dominiraju bakterije u ono kojim dominiraju gljive. Ta tranzicija funkcionira samo ako se odradi na pravi način, u pravom trenutku. Nije moguće beživotnu hrpu pijeska, ilovače ili gline pretvoriti u šumsko tlo dodavanjem sječke. Priroda tako ne funkcionira.

Također, šumsko tlo neće odgovarati baš svim biljkama. Neke su uzgajane da rastu u vrtnom tlu, sa mnogo komposta. To je tlo kojim dominiraju bakterije, a omiljeno je među jednogodišnjim biljkama. Šumsko je tlo, zato, omiljeno među višegodišnjim biljkama. Prirodnim stanovnicima šuma.

Tlo traži žive biljke

Brojni ozbiljni vrtlari su pokusima pokazali da drvena sječka ne gradi tlo. Biljke su te koje ga grade, u simbiozi za mikroorganizmima. Za uzgoj i zdravlje biljaka važno je zdravo tlo. To stvara začarani krug, biljke traže zdravo tlo a samo biljke mogu izgraditi zdravo tlo. To je ujedno i razlog da se sječka ne primjenjuje kako bi se od livade napravila pustinja.

Ove sam godine radio jedan jednostavan pokus. Iskopao sam grumen tla ispod drvene sječke i tla bez sječke. Usporedba je bila isključivo vizualna, ali ako išta razumijete o vrtlarstvu, primjetiti ćete razliku.

Tlo ispod drvene sječke
Tlo na kojem su rasle biljke

Detalji ovog pokusa prikazani su (ovdje).

Drvena sječka pogoduje drvenastim biljkama

Ovo može biti prednost ili nedostatak, ovisno što planirate uzgajati. Ja sječku koristim na mjestima gdje su posađene voćke i grmovi. I odlično im odgovara. To ujedno rješava prethodni problem, tlo traži žive biljke. Drvena sječka eliminira travu i osigurava stanište bakterijama. Drvenaste biljke hrane tlo šećerima, podržavaju razvoj mikroorganizama i grade tlo. Ali ako u blizini nema trajnih biljaka, sječka možda nije pravi izbor. Za potpuno jednogodišnje vrtove, vjerujem da je kompost mnogo bolja opcija. Naravno da kompost može doći i od sječke, i naravno da se sječka na tlu pomalo kompostira. Ali, za to treba vremena i strpljenja.

Sječka nije instant rješenje

Kako je gore spomenuto, sječka pomaže tranziciji livadnog u šumsko tlo. A to je proces kojem treba dati vremena. Ako nemate vremena, možda sječka nije pravo rješenje. Ako imate, onda joj dajte godinu – dvije. Ja sam prve godine iskusio samo eliminaciju (skoro) svih korova. I to mi je bilo dovoljno dobro. Tek sam posadio voćke i nisam htio da ih trava prekrije. Kada se dogodila eliminacija korova, odmah sam zasadio mnooogo grmlja. Budući šumski vrt. Sadio sam u većoj koncentraciji nego se to preporuča, upravo zato da nadomjestim korov koji je eliminiran. Tek kada se vrt zaista zazelenio, mogu reći da je učinak sječke bio maksimalan.

Pomalo, kako se sječka razgrađivala i hranila tlo, a korijenje trajnica osiguravalo energiju, osjetilo se da život buja. Posadio sam mnogo raznog povrća i sve je uglavnom bilo uspješno. Uspješnije nego na parcelama bez sječke. U najtoplijim ljetnim mjesecima, povrće je raslo kao da je navodnjavano i gnojeno. A nije. Samo je sječka radila svoj posao. I dalje radi, a ja sadim gdje god vidim prazno mjesto.

Sječka usporava zagrijavanje tla

Ovo može biti problem u proljeće, ako želite uzgajati biljke koje traže određenu temperaturu tla. Ja sam osobno imao (i imam) problem sa tikvama. Kada u isto vrijeme posadim tikve u vrt prekriven sječkom i onaj bez sječke, ovo se dogodi. Tikve u vrtu bez sječke počinju rasti čim sunce dovoljno ugrije zemlju. Kod mene je to negdje tijekom 5. mjeseca. Ove godine i malo kasnije jer je bilo dosta kišovito proljeće. Tikve tako rastu i rastu u “običnom vtu”. Istodobno, one u sječki imaju 2-3 listića i ne mrdaju. Pojavi se korov, pa moram plijeviti. Grmovi i voćke prolistaju, pa je sve više hlada u vrtu. I onda mjesec dana kasnije, zemlja konačno postane dovoljno topla. Tikve u sječki počinju tjerati prvo ozbiljnije lišće, a one u običnom vrtu već imaju preko 1m. Ove u sječki se sada bore za to malo sunca koje dolazi pored sveg drugog posađenog bilja, a one u normalnom vrtu već imaju plodove veličine stopala.

Za razliku od tikvi, salata se odlično snalazi u hladnoj zemlji. Dok bi usred ljeta salata u običnom vrtu sva otišla u sjeme, ona u sječki zadržava idealne glavice. O tome treba voditi računa kada se sadi povrće u sječku, jer sve preporuke za sadnju i iskustva su bazirana na vrtu sa golom zemljom. Ovo je ipak malo drugačije.

Korov raste i kroz sječku

Ako gledamo idealizirane prizore, mogli bi zaključiti da kroz sječku raste samo ono što mi želimo. Kako bi uopće takva priroda funkcionirala? Kako da priroda zna što mi želimo, a što ne želimo? Umjesto toga, neke biljke sa lakoćom rastu kroz sječku. Druge ne mogu. Neke od njih želimo, neke ne želimo. Meni recimo par višegodišnjih korova uporno raste kroz sječku što god radio. I kroz karton, sloj lišća, pa 20 cm sječke. Slak (Convolvulus arvensis) uvijek negdje izbije na površinu, pa dok me nema proširi se nekoliko metara u širinu. Iščupam ga, ali pojavi se ponovno. I onda ga ostavim neka se zeleni. Pirika se snažno širi podzemnim izdancima. Na mjestu gdje graniče sječka i livada, ta granica za nju ne postoji. Ulazi po metar-dva u prostor sječke. Nju mogu spriječiti jedino gušćom sadnjom grmlja, što sam i učinio.

Dakle, drvena sječka nije smeđi tepih, sterilan i savršen. Raste tu korov, ali u mnogo manjoj mjeri. I našim biljkama je tu toliko dobro da im korov ne smeta baš mnogo, jer ima resursa za sve.

Presuda?

Možda je najbolje ovako reći. Moja supruga je u startu skeptična prema svemu što ja pokušam. Koju god sam regenerativnu metodu pokušao primjeniti, odmah mi je najavila da to neće funkcionirati. “Zašto ne pitaš mog tatu, on ima kultivator”. “Zašto ne pitaš susjeda, vidi kakav on ima krumpir”. I tako po cijele dane. Ali kada vidi naš vrt prekriven sječkom, sa svim prednostima i nedostacima, ne može ga prestati hvaliti. U bilo koje doba godine, vrt je čist, bez blata. Plodovi samo dolaze i dolaze. Uberemo toliko bobičastog voća da ne znamo kud ćemo s njime. Voćke u ovom vrtu rastu višestruko brže od onih u travi. U sječku smo uboli brojne sadnice povrća i jednostavno na njih zaboravili. Doslovno otišli na nekoliko tjedana. Kada smo se vratili, brali smo salatu, kupus, tikvice…

Postigli smo neki dobar balans uloženih sredstava i vremena i onoga što nam vrt vraća. Niti sa jednom drugom metodom nismo imali baš toliko uspjeha. U planu je samo širenje površina pokrivenih sječkom. Samo je treba osigurati u dovoljnim količinama, i pomalo migrirati livadu prema šumskom vrtu. Usporedite fotografije koje su nastale u nepune dvije godine.

Šumski vrt u ljeto 2024.

Je li ovo bilo korisno?

Dajte ocjenu 1-5 (trebate biti prijavljeni)!

Prosječna ocjena 4.7 / 5. Broj glasova: 3

Za sad nema ocjena! Budite prvi koji će dati ocjenu.

Nikola

Nikola

Diplomirani permakulturni dizajner, praktičar, autor i urednik portala Perforum.info. Tražim zanimljive suradnike za buduće projekte. Nudim svoju stručnost, iskustvo i vještine. Pročitajte više o meni.

Odgovori

Ne propustite: