Gradnja jezera – gdje, kako, zašto?

Jezera imaju izuzetnu važnost u permakulturnom sustavu! Utjecaj vodenih površina na cijeli ekosustav je teško zamisliti ili opisati. Nažalost, gradnja jezera može biti i potpuna katastrofa. To se događa ako se jezero gradi na kriv način, ili na krivom mjestu. Osobno, obožavam jezera, vrtna jezerca, bare, sve u vezi s time. Također, imam imanje na mjestu gdje je gradnja jezera prilično teška. U postupku sam pripreme za gradnju malog jezera od 80 m2. Tako, kada istražujem neku temu, često doznam i stvari koje mogu i drugima biti od koristi. Pa da sa vama podijelim što sam doznao, kako se grade mala vrtna jezerca ili veća jezera.

Vrste jezera, zašto gradimo jezera?

Hidratizacijsko jezero

Ovakva se jezera obično grade na mjestu postojećih vodenih tokova, na rijekama ili potocima. Namjena im je da uspore vodene tokove te da hidratiziraju okolno tlo. Funkcioniraju poput dabrovih brana na rijekama. Ovakva jezera se ne grade na način da budu vodonepropusna, upravo suprotno. Stalni vodeni tok će neprestano dopunjavati jezero, a jezero će natapati okolno tlo i kontrolirano gubiti vodu. Tlo mora dopuštati upijanje odnosno propuštanje vode.

Hidratizacijsko jezero može značajno utjecati na podizanje razine podzemnih voda. Nizvodno od jezera, mogu se pojaviti novi izvori. Ovakvo jezero se vrlo učinkovito koristi za podzemno navodnjavanje usjeva oko jezera. Nije potrebno koristiti kanale, jarke, cijevi i sl. za navodnjavanje.

Irigacijsko jezero

Irigacijska su jezera namijenjena čuvanju vode za sušna razdoblja. Voda se akumulira za vlažnog razdoblja, kada je izobilje oborina. Nastoji se spriječiti curenje i isušivanje jezera kada navodnjavanje nije potrebno. Za sušnog razdoblja, kada je potrebno navodnjavanje, ispušta se akumulirana voda. Ovakva se jezera često isprazne za vrijeme sušnog razdoblja. Dno jezera je vodonepropusno, građeno od prirodnih ili umjetnih materijala koji zadržavaju vodu.

Ispuštanje vode za potrebe irigacije vrši se putem cijevi koje prolaze ispod brane ili slično.

Rekreacijsko jezero, dekorativno jezero

Koristi se za plivanje i druge ljudske aktivnosti na jezeru ili uz jezero. Ovakva jezera imaju blago nagnute strane kako bi ljudi lakše ulazili i izlazili iz jezera, ako je namjenjeno plivanju. Također, znaju imati i plića područja koja su sigurna za djecu. Ovakva se jezera ne prazne tijekom sušnih razdoblja, ona su puna cijele godine.

Jezero za zaštitu od požara

Ovo je još jedna vrsta jezera za koju ne želite da se isprazni. Ako postoji visok rizik od požara te nesigurna opskrba vodom, ovakvo jezero mnogo znači. Idealno bi bilo da se voda može ispuštati gravitacijski prema objektima koje štitimo. Ako je objekt niže od jezera, on može biti opremljen prskalicama koje se aktiviraju u slučaju požara. Prskalice se tada gravitacijski napajaju iz jezera. Postoje i jezera za zaštitu od požara dovoljno velika da ih helikopteri koriste za zahvaćanje vode.

Jezero kao stanište

Jezera su prijeko potrebna staništa mnogih biljaka i životinja. Ovakvo jezero ima različite nivoe kako bi moglo zadovoljiti različite zahtjeve za staništem. Obično se razina vode mijenja tijekom vlažnih i sušnih razdoblja. Na taj način pruža veliku raznolikost i podržava brojne organizme koji žive u vodi ili uz vodu. U permakulturnom sustavu, ova vrsta jezera se može kombinirati sa uzgojem vodenih biljaka ili riba.

Jezero za uzgoj hrane

Za učinkovitiji uzgoj hrane grade se jezera upravo sa ovom namjenom. Kod ove vrste jezera, strogo se kontrolira protok vode kroz jezero. Način gradnje ovakvog jezera obično uzima u obzir potrebe vrste koja se planira uzgajati. Jezera za uzgoj ribe obično se grade u poplavljenim nizinama. Tu se prirodna vodena površina samo oblikuje u objekt potreban za uzgoj ribe.

Kombinirane vrsta jezera

Nema razloga da jezero zadovolji samo jednu od spomenutih kategorija. Jezero za uzgoj ribe može biti i izvor za navodnjavanje. Na taj način se voda za navodnjavanje dodatno obogaćuje nutrijentima od uzgoja ribe. Jezero koje smo izgradili za plivanje može poslužiti i za obranu od požara. Sve ovisi o načinu punjenja i pražnjenja jezera. Primjerice, ne možete jezero isprazniti tijekom ljeta radi navodnjavanja, a da ono i dalje služi za obranu od požara. Ili za uzgoj riba.

U permakulturi nastojimo da nam svaki element ima što više namjena. Zato niti jezero u permakulturi neće služiti samo jednoj svrsi. Pametnim dizajnom postižemo da jezero ima mnoge namjene.

Gdje izgraditi jezero?

Prilikom dizajniranja zemljišta, kako odabrati idealno mjesto za gradnju jezera? Je li to vrh brijega? Je li to mjesto sa većim nagibom terena, kakvo je obično između vrha brijega i doline? Ili je idealno mjesto u samoj dolini?

Jezero na vrhu brijega

Prednost ovakve lokacije je u mogućnosti da vodu ispuštate uz pomoć gravitacije. Objekti koji su niže u odnosu na jezero, opskrbljivati će se vodom koja može imati i značajan tlak. Za navodnjavanje ne trošite nikakvu energiju osim one pohranjene u samoj vodi. Ipak, punjenje takvog jezera predstavlja izazov. Nije moguće formirati površine za hvatanje kiše iznad jezera, jer je jezero na najvišoj točki terena. Za punjenje jezera iz nekog drugog izvora trebate uložiti energiju. Također, gradnja jezera većeg kapaciteta je i prilično skupa. Kapacitet jezera će biti upravo onoliki koliko zemlje iskopate. Vrh brijega često zna biti kamenit, što otežava ili onemogućava zadržavanje vode.

Jezero na nagnutom terenu

Kako se odmičete od vrha brijega prema dolini, teren postaje strmiji. Gradnja jezera na terenu pod nagibom predstavlja velik izazov, ali ima i prednosti. Tlo je ovdje pogodnije nego na vrhu brijega. Površina uzvodno od jezera može se koristiti za hvatanje oborinskih voda. Time je punjenje jezera mnogo jednostavnije nego u prethodnom primjeru. Kapacitet jezera je veći, jer se dio jezera oslanja na brijeg, a samo dio na izgrađenu branu. Navodnjavanje gravitacijom je još uvijek moguće za objekte nizvodno od jezera. Ipak, gradnja zahtjeva mnogo znanja i kvalitetnu izvedbu. Postoji velika vjerojatnost odrona ako se jezero ne izgradi na pravi način.

Jezero u dolini

U dolinama je najveća vjerojatnost da ćete imati odgovarajući tip tla. Oborine su mnogo godina ispirale vrhove brijegova i taložile materijal u dolinama. Ovaj materijal ima veliku sposobnost zadržavanja vode. Visoka razina podzemnih voda također može spriječiti neželjeno pražnjenje jezera. Punjenje jezera oborinskim vodama je ovdje najlakše. Sve površinske vode završavaju u dolinama. Gradnja jezera na ovom je mjestu jednostavnija i jeftinija nego u prethodnim primjerima. Brana odnosno nasip male visine dovoljan je za jezero velike površine. Time je i velika sposobnost akumulacije vode za manje uloženog rada. Nedostatak je što je voda spuštanjem u nizine izgubila značajan dio energije. Za navodnjavanje iz ovakvog jezera često treba pumpa, jer je većina objekata u razini ili iznad jezera.

Jezero na postojećem vodenom toku

Voda (rijeka, potok…) teče koritom koje je između dva hrbata nekog brijega. Ako se na tom koritu izgradi brana, formirati će se jezero. Ovo jezero nema problema sa punjenjem, jer se za to brine stalni vodeni tok. Ako je ovaj vodeni tok u nekoj dolini, akumulacija vode je veoma učinkovita. Uz manje zahvate na obliku terena može se akumulirati velika količina vode.

Nedostatak gradnje brane na postojećem vodenom toku? Brana će biti izložena vrlo velikom pritisku vode koja neprestano dotiče. Tim više ako je akumulacija u dolini, gdje se slivaju i oborinske vode. Zbog toga ovakve brane trebaju vrlo učinkovit sustav za prelijevanje. Ako se razina vode podigne iznad najviše dopuštene razine, ona se ne smije nekontrolirano prelijevati. Prelijevanje preko ruba brane dovodi do trošenja i popuštanja brane, što ima katastrofalne posljedice. Također, lokalni i nacionalni propisi mogu zabranjivati gradnju na vodenom toku. Takva građevina ometa slobodno kretanje ribe, navodnjavanje iz vodenog toka i sl.

Jezero pored vodenog toka

Kako voda teče između dva hrbata, ako jezero nije na toku, onda je na susjednom hrbatu. Gradnja korita jezera na hrbatu može biti nešto zahtjevnija, ali rezultira sigurnijim rješenjem. Vodeni tok ne stvara pritisak izravno na branu, već teče mimo nje. Jezero se puni iz vodenog toka na način da se uzvodno formira kanal za preusmjeravanje. Ovaj kanal se dizajnira tako da samo dio vode odvodi u jezero, a sav višak slobodno teče starim koritom. Na ovaj je način lakše zadovoljiti i propise, jer se ne ometa slobodni vodeni tok.

Kako izgraditi jezero?

Gradnja obično započinje crtanjem poprečnog presjeka terena. Iz ovog nacrta bi se trebali vidjeti nagibi korita jezera i nasipa, te površina za prikupljanje oborinskih voda. Slijedi kopanje pokusnih rupa i uzimanje uzoraka tla. Testiranje bi trebalo pokazati postoji li dovoljna količina gline u tlu za zadržavanje vode.

Kopanje korita stvara materijal kojim se formira nasip na nižem dijelu zemljišta. Preporuka je da nagib stijenke iskopanog korita nije strmiji od 3:1. To znači za tri horizontalne duljine, ne više od jedne vertikalne dubine. Odnosno, ne više od 1m pada na svakih 3m. Ovo je zbog toga kako bi stroj mogao ući i izaći iz korita. Ako se ručno kopa (manje jezero), onda oblik nije toliko bitan. Nasip koji drži jezero je također veoma važno dobro isplanirati. Nagib površine nasipa prema jezeru ne bi trebao biti strmiji od 2:1, a suprotna strana (od jezera) 3:1. Kada se ovo nacrta u poprečnom presjeku terena, treba provjeriti ima li dovoljno iskopanog materijala za formiranje odgovarajućeg nasipa. Tada se može izračunati i očekivani kapacitet jezera. Razina vode nikad ne smije doći do vrha nasipa.

Nasip nije dobro graditi izravno na površinskom sloju terena, humusu. Kada bi se to napravilo, voda bi s vremenom našla put između nasipa i izvornog terena. Provlačenje vode tuda moglo bi urušiti nasip. Zato se prije gradnje nasipa kopa jarak za sidrenje. Jarak se onda puni materijalom sa visokim udjelom gline, a tim se materijalom i nastavlja graditi nasip. Na ovaj način je spriječen prolaz vode ispod nasipa.

Ispuštanje vode iz jezera

Da bi se voda gravitacijski ispuštala na teren ispod jezera, potrebno je da nekako prođe branu. Prilikom gradnje nasipa, polaže se cijev kroz branu. Ona povezuje jezero sa nižim terenom, a voda se ispušta pod utjecajem gravitacije. Na cijevi može biti ventil, pregrada i sl. kako bi se kontroliralo ispuštanje. Alternativno, voda se može ispuštati preko brane korištenjem pumpe.

Biljke u jezeru

Oblikovanjem korita jezera određujemo koje se vrste biljaka mogu gdje udomaćiti. Na taj način stvaramo staništa u koritu jezera. I sam se nasip može zasaditi biljem, ali preporuka je da to ne budu stabla. Ako je korito jezera od prirodnog materijala poput gline, korijenje će proći i propustiti vodu.

Prelijevanje viška vode

Jezero se nipošto ne smije nekontrolirano prelijevati preko nasipa. Ako se to dogodi, velik protok vode će prokopati jarak. Teći će sve više vode i dodatno “kopati” jarak. Na kraju šteta može biti nepopravljiva. Zato višak vode treba kontrolirano odvoditi.

Važan element ovog sustava je korito za izlijevanje. Poželjno je da to bude relativno horizontalna, široka travnata površina. Višak vode onda može ovuda teći i zaobilaziti nasip, branu. Uz ovu površinu može se postaviti i cijev koja će preuzeti većinu vodenog toka i sigurno ga voditi nizvodno. Tako je korito za izlijevanje većinu vremena neiskorišteno, a voda teče njime samo kada cijev ne može podnijeti ekstremni protok.

Kroz branu se često jednostavno postavi cijev za prelijevnje. Ali, ova cijev ima ograničeni presjek, i treba uzeti u ozbir da neće uvijek biti dovoljna.

Materijali za gradnju jezera

Detalji oko gradnje konkretnog vrtnog jezerca ili većeg jezera su posebna priča. Zato ovdje samo ukratko o tipičnim materijalima. Većina tla neće sama po sebi zadržavati vodu dulje vrijeme, potrebno je koristiti neki način zadržavanja vode u koritu.

Plastična folija za jezera

Za manja jezera, tipično se koristi folija od neke vrste plastike. Trajnost ovisi o debljini i samom materijalu. Obično su to vrlo izdržljivi materijali sigurni za organizme koji žive u jezeru. Ipak, životinje mogu kopanjem oštetiti foliju, također i stabla svojim korijenjem. Foliju bi trebalo dobro mehanički zaštititi, a također i zaštititi ju od sunca radi što dulje trajnosti.

Betonsko jezero

Nešto čvršća alternativa za još manja jezera može biti jezero od armiranog betona. Ako se koristi tehnika gradnje tzv. ferocementom, može se postići veoma tanka stijenka koja je dovoljno čvrsta. Ferocement je tehnika gradnje betonskih spremnika sa visokim udjelom željeza, mnogo višim nego kod klasičnog betona. Gusta željezna mrežica se prekriva tankim slojem žbuke, betonom sa visokim udjelom cementa. Otuda i naziv, ferocement. Ovom tehnikom možete postići vrlo zahtjevne oblike koji su izuzetno izdržljivi. Nedostatak je visoka cijena gradnje i mnogo utrošenog rada.

Prirodno jezero

Ako je u tlu visok udio gline, te ako nema krupnog agregata poput kamenja, samo tlo može biti veoma nepropusno. Uz to, ako je visoka razina podzemnih voda i tlo se prirodno hidratizira odozdo, ovo bi moglo biti dovoljno. Tlo je potrebno čvrsto sabiti, nekad i uz pomoć nešto vode. Čuveni guru gradnje prirodnih jezera, Sepp Holzer, svoja jezera gradi na ovaj način. Oponašajući svinje koje svojim papcima formiraju nepropustan sloj u blatu, strojevi mogu ovako izgraditi mnogo veća jezera.

Kako učiniti korito jezera vodonepropusnim

Što ako tlo od kojeg je jezero građeno jednostavno ne zadržava vodu dovoljno dobro? Obično već analiza tla može pokazati jesu li potrebni kakvi zahvati ili dodaci tlu. Ponekad se tek nakon punjenja jezera pokaže drži li vodu ili ne. U oba slučaja, raznim se dodacima može izvršiti korekcija.

Upotreba bentonita u gradnji jezera

Bentonit je posebna vrsta sušene gline, nekad u obliku granula, nekad u prahu. Ima sposobnost da kada se namoči, značajno povećava svoj volumen. Ako je zemljište suviše propusno, dodatak bentonita će ga učiniti nepropusnim. Bentonitom se prekriva cijela površina korita, a poželjno je i da se zaore u tlo. Za manje površine, ovo se može učiniti ručnim alatima. Cilj je da se bentonit izmješa sa izvornim tlom i tako formira deblji nepropustan sloj. Nakon toga, postupak gradnje je kao da tlo izvorno sadrži visok udio gline.

Upotreba vapna u gradnji jezera

Ovo je mnogo starija metoda gradnje vodonepropusnog jezera. Vapno je prirodan materijal koji se u građevinarstvu koristi kao vezivo. Kada se smoči, formira vodonepropustan sloj, poput betona, ali je mnogo jeftiniji. Gradnja jezera započinje prekrivanjem korita vapnom. Vapno se nanosi u sloju 4-6 cm. Korito bi prije toga trebalo biti blago vlažno, kako bi vapno povuklo nešto vlage. Nakon toga, vapno se prekriva slojem gline. Ovdje se može koristiti zemlja od iskopa, koja sama nije bila dovoljno nepropusna. Nanosi se sloj barem 6 cm debljine preko vapna. U konačnici, vapno ne bi smjelo doći u kontakt sa vodom jezera. Napon prekrivanja, cijela se površina treba oprezno sabiti, kako se ne bi poremetili slojevi. Zajednički, sloj gline i sloj vapna čine vodonepropustno korito.

Za kraj, samo oprezno

Gradnja jezera je ozbiljan građevinski zahvat. Iako je svako jezero prekrasno na svoj način, izuzetno potrebno narušenom ekosustavu, pripazite! Ovaj članak ni izbliza ne nudi dovoljno informacija da bi uspješno izgradili jezero kakvo želite. Savjetujte se sa stručnjacima, i u konačnici pomozite da ovom svijetu vratimo boje kakve zaslužuje!

Nikola

Nikola Bošnjak

Permakulturu proučavam i primjenjujem na obiteljskom imanju od 2010. godine. Nastojim svoja iskustva, opažanja i razmišljanja podijeliti sa svima koga isto zanima. Individualni zahvati su od malog značaja za opći ekosustav, i zato nam treba da se što više ljudi pridruži ovoj kulturi održivosti. Iz tog razloga i održavam ovo mjesto kao zajedničko dobro, zajedničko djelo. Ako imate želju da svoje znanje prenosite drugima na isti način, kontaktirajte me!

Ne propustite: