Od livade do šumskog vrta

Imate livadu i želite šumski vrt? Do njega možete doći na razne načine. Ne postoji jedinstveni recept koji će funkcionirati kod svih. Ja ću opisati kako sam ja došao do svog šumskog vrta, jer razlikuje se od tipičnih primjera.

Dizajn šumskog vrta

Kada kažem “tipični primjer”, mislim na ono što se najčešće savjetuje u brojnoj literaturi. Proučio sam nekoliko knjiga koje se bave dizajnom šumskog vrta, i sve manje-više zagovaraju jednu vrstu pristupa. Rekao bih da je to pristup vrlo sličan dizajnu parkova, modernih dvorišta i sl. Uzmete prazan list papira ili ekran računala. Na njemu nacrtate plan imanja ili prostor predviđen za šumski vrt. Sada možete krenuti sa najvećim elementima vrta, recimo stablima. Netko krene sa jezerom, ili kućom, ili stazama kroz vrt. Ucrtate te velike elemente u njihovoj konačnoj mjeri. Onda se prostor među njima popunjava manjim elementima. Pa kad vidite da je negdje previše stvari, malo pomjerite neke od njih.

U dizajnu parka, sad bi bili gotovi. Ali dizajn šumskog vrta ide dalje sa planiranim interakcijama među biljkama. Ispod stabla idu grmovi, ispod njih pokrivači tla. Jedni druge podržavaju, ili možda smetaju. Uključite fiksatore dušika, akumulatore nutrijenata, neko cvijeće za insekte… I tako malo po malo gradite vrlo detaljnu kartu (mapu) budućeg šumskog vrta. I tu nema ništa loše jer kod mnogih upravo taj pristup funkcionira najbolje.

Što mi smeta u gornjem dizajnu?

Kružići na papiru

Da budem iskren, upravo tako sam i ja dizajnirao svoje prve vrtove, ali kod mene to nije funkcioniralo baš najbolje. Ova slika gore, mogla je biti i moja, a negdje među starim objavama na Perforumu i ima takvih mojih crteža. Za početak, na ovakvim mapama nikad nije prikazano kako će se doći do tog “konačnog” stanja. Što je sve potrebno da bi neko stablo promjera 7-10 metara izraslo u svoju punu veličinu. Naivnima (poput mene) prva ideja bi bila, kupi se sadnica i posadi na planirano mjesto. Čeka se 50-100 godina i eto stabla.

Statični dizajn

Na gornjoj mapi, sve izgleda statično. Šuma nije statična, nema konačno stanje, pa tako ni šumski vrt. Dok jedno stablo izraste u punu veličinu, pod njime će se izmijeniti nekoliko generacija grmova. Statična mapa sa kružićima nikako ne odgovara realnom dizajnu šumskog vrta, po meni.

Pretjerivanje sa dizajnom

Na slici vidimo i neke staze ucrtane, kao da je moguće planirati kuda će tko hodati vrtom. Nekad ti rodi jedan grm, nekad drugi. Ideš sa košarom prema onom koji ima plodove, kao pčela od cvijeta do cvijeta. Planirane staze su realnije u parkovima gdje se ljudi šeću. Šumski vrtovi su više spontani, bar iz mog iskustva. Stablo pruži granu kako nije bilo planirano, pa ju moraš zaobilaziti. Voćka rađa svuda naokolo, ne samo iznad staze. Pa onda ideš oko voćke i bereš jabuke i usput sve ispod nje izgaziš. I to nije nikakav problem, šumski vrt treba biti dizajniran tako da dopušta korištenje, a ne da nameće besciljne šetnje.

Ostalo…

Ima još mnogo stvari koje se ne vide iz gornje mape. Vjerojatno je dizajner i o njima razmišljao, ali ne može se sve nacrtati. I to je upravo problem većine mapa šumskog vrta. Sugeriraju da je kružić na praznom papiru dovoljan. A pored samih kružića, tu su još i ljudske potrebe i mogućnosti. Zašto uopće netko sadi voćke, što planira sa njima? Ima li vremena sve to održavati, i obrati kada dođe vrijeme? Odakle sve te sadnice, recimo u slučaju velikih vrtova? Neke su skupe, neke teško dobavljive. Ima li neki poseban razlog što su sve voćke razbacane bez očitog reda? Prate li kakve prirodne konture, puteve koji već postoje? Ili je cilj oponašati šumu i krivudavim linijama, nejasnim uzorcima?

Modificirani pristup dizajnu šumskog vrta

Ja sam do nekih izmjena u pristupu došao iskustvom, tj. ispravljanjem vlastitih grešaka. Kasnije sam vidio da neki taj (drugi) pristup nazivaju “sintropijsko agrošumarstvo” i slično. U permakulturi je recimo prisutan u radu Geoffa Lawtona, možda Marka Sheparda itd. Lawton u svojim video predavanjima lijepo opisuje kako on dolazi do “šume hrane”. Oblikuje teren kako bi usporio protok vode. Na konturama gusto sadi drveće, grmlje, te druge podržavajuće biljke. Onda prepusti prirodi da odradi svoje. Karakteristika ovog pristupa je da ne postoji neka jasna mapa gdje će koja biljka niknuti, kolika će biti. Više se pažnje posvećuje koracima koje čovjek treba napraviti da potakne tranziciju livade u šumu hrane. I to je ono što je meni uvijek nedostajalo. Što konkretno ja moram raditi da bi livada postala šuma hrane?

Na donjoj slici, livada koju nastojim “pretvoriti” u šumski vrt. Na naslovnici je isti prostor 2-3 godine kasnije.

Nastavak teksta je za članove našeg kluba koji sudjeluju u radu. Pridružite se klubu, ili odaberite način za sudjelovanje u radu kluba.