Ova prirodna oaza mira i zelenila nalazi se u malenom gradiću po imenu Križevci, u samom srcu hrvatskog Prigorja. Vrtlarstvo u ovom dijelu Hrvatske ima i dugu tradiciju. O tome nam svjedoči i priča o nekadašnjoj Križevčanki Magdi Logomer Herucini koja je živjela u 18. stoljeću, po kojoj je i sam vrt “Magdin vrt” dobio svoje ime. Smatra se da svaka žena koja je u ono vrijeme (pre)poznavala više od pet biljaka bila optužena je vještica. Magda se je tijekom svojeg života bavila vrtlarstvom i pravljenjem melema kojima je liječila razne bolesti koje su harale u to vrijeme. Upravo zbog toga i još nekih optužbi koje su snašle Magdu, jadna je Magda skoro ostala bez glave. Optužena je za vještičarenje. No, Magdu je spasila Marija Terezija 1758. u Beču, od tada ne postoji niti jedan pismeni dokaz o osuđenim vješticama.

Ova priča nije samo priča o Magdi. U ovom primjeru posebno je naglašen peti element permakulture – organizacija odnosno društvo. Iako se u permakulturi svakom elementu voda, tlo, zrak, energija i organizacija daje posebna važnost prilikom dizajniranja, u vidu analize svakog od elemenata. Taj peti element organizacija ponekad je pomalo zaboravljen.

Kako je sve počelo?

“Udruga križevačkih vrtlara Magda” kao inicijativa postoji već skoro sedam godina kada je nekolicina entuzijasta i zaljubljenika u prirodu uz dopuštenje grada počela obrađivati gradsko zemljište u svrhu vrtlarstva. Entuzijasti odnosno vrtlari koji su pokrenuli ovu inicijativu su stanovnici grada Križevaca koji uglavnom žive u stanovima ili kućama bez pristupa dvorištu, odnosno zemlji pogodnoj za proizvodnju hrane.

Sve do prošle 2022. godine zemljište je na upravljanje građanima davao Grad. Nakon šest godina vrtlarenja, vrtlari su shvatili da im treba nešto više. Odnosno, pojavile su se veće potrebe, kao što su ograđivanje vrta, postavljanje kućica za alat, postavljanja dječjeg igrališta i drugo. Kako bi se sve lakše knjižilo, te kako bi sve bilo transparentno i kako bi svi imali uvid u troškove osnovala se udruga skraćenog naziva “udruga Magda” koja se javila na natječaj za upravljanje vrtom koji je raspisao Grad, od tog trenutka upravljanje vrtom vodi Udruga.

Kako to zapravo funkcionira?

Na zemljištu površine od oko šest tisuća kvadrata uređeno je 39 gredica, od kojih je svaka identične površine 50 kvadrata. Većina vrtlara posjeduje po jednu gredicu koju obrađuje. Budući da je tijekom proteklih godine bilo više gredica nego vrtlara, neki od vrtlara odlučili su se uzeti dvije gredice koje obrađuju.

Pravo na zakup gredice ima svaka punoljetna osoba koja sklopi ugovor o zakupu zemljišta s Udrugom Magda nakon prijave na natječaj o zakupu gredica koji se provodi svake godine početkom proljeća. Osim potpisanog ugovora, vrtlari moraju ispuniti prijavnicu za članstvo udruge.

Članovi se tijekom svojeg boravka u vrtu moraju pridržavati određenih pravila koja su propisana “Vrtnim pravilnikom” i koji se prilaže uz ugovor o zakupu zemljišta. Ta pravila se uglavnom tiču stroge zabrane upotreba pesticida i mineralnih gnojiva, kao i pridržavanja drugih ekoloških praksi. U pravliniku stoji naglasak na pridržavanje ekoloških praksi i jasno definirane sankcije ako se netko od vrtlara ne pridržava propisanih pravila – gubi pravo zakupa zemljišta. Osim navedenog, u vrtu se potiče bioraznolikost, a korov se rješava mehanički odnosno ručno.

Ovakvi koncepti “gradskih vrtova” sve česta su praksa u brojnim gradovima. Udruga Magda prenijela je koncept upravljanja kakav se provodi drugdje, poput onog u Koprivnici koji vodi Udruga Kopriva.

Još malo o vrtu

U sklopu vrtova nalazi se i dječje igralište, nekoliko kućica za alate, hoteli za kukce i medonosni punktovi koji privlače pčele i mnoge druge korisne kukce za oprašivanje. Prošle godine su postavljene i kućice za ptice rađene prema svim pravilima za njihovo stanovanje. Na zajedničkom dijelu vrta osim medonosnih punktova posađene su i voćke koje vrlari mogu zajednički koristi. Trajni nasadi nisu dozvoljeni jedino na gredicama koje su rezervirane za jednosezonske biljke, po želji onog člana koji je zakupi. Svoj dom na Magdinom vrtu imaju i pčele samice, koje su vrlo korisne kod oprašivanja.

Edukacije i vrtne akcije

Kada korisnik vrta potpisuje ugovor o zakupu s time prihvaća i određena pravila koja smo već spomenuli. Osim tih pravila, svaki zakupnik zemljišta odnosno vrtlar mora prisustvovati barem 30% vrtnih akcija koje se održavaju tijekom godine a tiču se održavanja zajedničkih područja vrta, kao što su voćnjak, održavanje čistoće i urednosti kućica za alat, prohodnosti staza, uklanjanje ambrozije i drugih invazivnih vrsta, itd.

Osim vrtnih akcija udruga Magda organizira i razne edukacije, primjerice o kompostu, vrstama i načinima uzgoja. Vrtove često posjećuju i učenici koji i sami posjeduju i obrađuju svoj komad zemljišta za potrebe strukovnog smjera kuharstva.

I za kraj

Križevački vrtlari sada već čini veću grupu od dvadesetak ljudi koji međusobno surađuju, uče, razmjenjuju sjeme i savjete. Svi se lijepo slažu i uživaju družeći se i uzgajajući povrće. Bitno je napomenuti da križevački vrtlari imaju odličnu suradnju i prijateljstvo s gradom Križevci i mnogim sličnim udrugama, inicijativama, agencijama i tvrtkama kao što su DAK- Destinacijska agencija Križevci, Udruga “Zasadi stablo, ne budi panj”, građanska inicijativa “Čisteći Medvjedići”, Poljocentar d.o.o., Srednja škola Ivan Seljanec, i brojni drugi. Takva suradnja koja uključuje organizaciju i povezivanje društva pospješuje taj spomenuti peti element – društvo.

Objavio: Katarina Ivanek

Naslovna slika: Crtež eko naselja LiberTerra u Nizozemskoj

Udruga Hrvatska permakultura i Zemljana grupa d.o.o. Sesvete pozivaju zainteresirane građane na uključivanje u proces dizajniranja idejnih rješenja za eko naselje u Prozorju, grad Dugo Selo, Zagrebačka županija.

Pozivamo prvenstveno permakulturne dizajnere i arhitekte, te krajobrazne arhitekte ali i sve ostale zainteresirane građane s područja Prozorja, Dugog Sela, grada Zagreba i Zagrebačke županije.

Svoj interes prijavite ovdje: https://forms.gle/mFKj4ieDhrZgpsJQ6

Informativni razgovor sa zainteresiranima bit će u četvrtak, 5. siječnja 2023. s početkom u 18:00 sati putem Zoom video konferencije na linku:

https://us02web.zoom.us/j/85920031605?pwd=QlFBVzYzTkNJK0xKcm5Ya1pZcTZVUT09

– Meeting ID: 859 2003 1605

– Passcode: 704566

Eko naselje Prozorje radni je naziv projekta zajedničkog i zadružnog stanovanja na području grada Dugog Sela. U tom modelu stambene izgradnje građani sudjeluju u projektiranju i izgradnji stambenih objekata ili naselja prema etici i načelima permakulture, na način da vode računa o zadovoljavanju dugoročnih osobnih, obiteljskih, zajedničkih, društvenih i ekoloških potreba. Drugim riječima, dizajniranje i izvedba takvog naselja ne prepušta se isključivo projektantskim i građevinskim firmama kojima je interes kratkoročna maksimizacija profita.

Globalna mreža ekosela definira ekoselo kao namjernu, tradicionalnu ili urbanu zajednicu koja je svjesno i savjesno oblikovana participativnim procesima koji uzimaju u obzir sve četiri dimenzije regeneracije (društvenu, kulturnu, ekološku i ekonomsku), koja je u lokalnom vlasništvu, te koja obnavlja društveno okruženje i prirodni okoliš. Namjera nam je da eko naselje u Prozorju odgovara toj definiciji u svim elementima.

Proces dizajniranja idejnih rješenja za eko naselje u Prozorju započet će okupljanjem zainteresiranih na lokaciji, nastavit će se podjelom sudionika u nekoliko timova, a završiti prezentacijama idejnih rješenja i neformalnom zabavom. Očekivano trajanje procesa je od jednog do tri mjeseca, što najviše ovisi o dostupnosti zainteresiranih.

Nadamo se da se vidimo uskoro!

Višnja Kljajić, dipl. ing. arh.

Nenad Maljković

Objavio: Perforum

U prvoj epizodi, “Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” istražuje pojam zajednice u kontekstu specifične kombinacije grada i prirode – baštenskim zajednicama.

“Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” je dokumentarno-obrazovni serijal od šest epizoda, snimljenih u Srbiji i Hrvatskoj. Autor serijala u produkciji UG “Ama – Centra za negu čoveka i prirode” je Mihajlo Vujasin koji u serijalu slikom i živom rečju osvetljava fenomen urbane proizvodnje hrane iz ekološkog, ali i društvenog ugla. Njegovi sagovornici su članovi baštenske zajednice “Baštalište” u Beogradu, Gradske bašte u Šapcu, kolege iz hrvatske “Parkticipacije” i mnogobrojni pojedinci – aktivisti i eksperti.

Serijal je realizovan uz podršku Ministarstva kulture i informisanja RS.

Ama Centar za negu čoveka i prirode

Objavio: Perforum

U drugoj epizodi, “Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” sreće se sa urbanim baštovanima i baštovankama Šapca.

“Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” je dokumentarno-obrazovni serijal od šest epizoda, snimljenih u Srbiji i Hrvatskoj. Autor serijala u produkciji UG “Ama – Centra za negu čoveka i prirode” je Mihajlo Vujasin koji u serijalu slikom i živom rečju osvetljava fenomen urbane proizvodnje hrane iz ekološkog, ali i društvenog ugla. Njegovi sagovornici su članovi baštenske zajednice “Baštalište” u Beogradu, Gradske bašte u Šapcu, kolege iz hrvatske “Parkticipacije” i mnogobrojni pojedinci – aktivisti i eksperti.

Serijal je realizovan uz podršku Ministarstva kulture i informisanja RS.

Ama Centar za negu čoveka i prirode

Objavio: Perforum

U trećoj epizodi, “Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” sreće se sa urbanim baštovanima i baštovankama Zagreba.

“Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” je dokumentarno-obrazovni serijal od šest epizoda, snimljenih u Srbiji i Hrvatskoj. Autor serijala u produkciji UG “Ama – Centra za negu čoveka i prirode” je Mihajlo Vujasin koji u serijalu slikom i živom rečju osvetljava fenomen urbane proizvodnje hrane iz ekološkog, ali i društvenog ugla. Njegovi sagovornici su članovi baštenske zajednice “Baštalište” u Beogradu, Gradske bašte u Šapcu, kolege iz hrvatske “Parkticipacije” i mnogobrojni pojedinci – aktivisti i eksperti.

Serijal je realizovan uz podršku Ministarstva kulture i informisanja RS.

Ama Centar za negu čoveka i prirode

Objavio: Perforum

U četvrtoj epizodi, “Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” sreće se sa urbanim baštovanima i baštovankama Novog Sada.

“Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” je dokumentarno-obrazovni serijal od šest epizoda, snimljenih u Srbiji i Hrvatskoj. Autor serijala u produkciji UG “Ama – Centra za negu čoveka i prirode” je Mihajlo Vujasin koji u serijalu slikom i živom rečju osvetljava fenomen urbane proizvodnje hrane iz ekološkog, ali i društvenog ugla. Njegovi sagovornici su članovi baštenske zajednice “Baštalište” u Beogradu, Gradske bašte u Šapcu, kolege iz hrvatske “Parkticipacije” i mnogobrojni pojedinci – aktivisti i eksperti.

Serijal je realizovan uz podršku Ministarstva kulture i informisanja RS.

Ama Centar za negu čoveka i prirode

Objavio: Perforum

U petoj epizodi, “Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” sreće se sa urbanim baštovanima i baštovankama Beograda.

“Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” je dokumentarno-obrazovni serijal od šest epizoda, snimljenih u Srbiji i Hrvatskoj. Autor serijala u produkciji UG “Ama – Centra za negu čoveka i prirode” je Mihajlo Vujasin koji u serijalu slikom i živom rečju osvetljava fenomen urbane proizvodnje hrane iz ekološkog, ali i društvenog ugla. Njegovi sagovornici su članovi baštenske zajednice “Baštalište” u Beogradu, Gradske bašte u Šapcu, kolege iz hrvatske “Parkticipacije” i mnogobrojni pojedinci – aktivisti i eksperti.

Serijal je realizovan uz podršku Ministarstva kulture i informisanja RS.

Ama Centar za negu čoveka i prirode

Objavio: Perforum

U šestoj i poslednjoj, “Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” bavi se zdravom zemljom.

“Baštarenje – priče o gradskom baštovanstvu” je dokumentarno-obrazovni serijal od šest epizoda, snimljenih u Srbiji i Hrvatskoj. Autor serijala u produkciji UG “Ama – Centra za negu čoveka i prirode” je Mihajlo Vujasin koji u serijalu slikom i živom rečju osvetljava fenomen urbane proizvodnje hrane iz ekološkog, ali i društvenog ugla. Njegovi sagovornici su članovi baštenske zajednice “Baštalište” u Beogradu, Gradske bašte u Šapcu, kolege iz hrvatske “Parkticipacije” i mnogobrojni pojedinci – aktivisti i eksperti.

Serijal je realizovan uz podršku Ministarstva kulture i informisanja RS.

Ama Centar za negu čoveka i prirode

Objavio: Perforum

Transkript emisije Skalanada 9.01.2014.

Uvodno. Siječanj je poslovično težak mjesec. Nakon urnebesnog šopinga u prosincu, ispražnjeni takujini sada nas bacaju u depresiju. Zato je možda pravo vrijeme da počnemo razmišljati o alternativnim modelima koji bi nam u buduće mogli  ublažiti ili eliminirati takva stanja. Za početak da malo razmotrimo DIJELJENJE. Zašto baš dijeljenje Zorane?!

Silom prilika dijeljenje (ili zajedničko korištenje) postaje nova industrija, novo područje istraživanja i prakse, nova prilika za građenje vlastite karijere, novi koncept oko kojega restrukturiramo svijet u kojem živimo. Naime, dijeljenje nudi odgovore na neka od najvećih pitanja današnjice. Kako zadovoljiti potrebe ogromnog broja ljudi na planetu? Kako smanjiti naš utjecaj na planet i nositi se sa štetom koju smo mu već nanijeli? Kako svatko od nas može uživati u zdravlju i životu, a istovremeno stvarati uspješne zajednice?

Zanimljiv članak na ovu temu nedavno su napisale Janelle Orsi i Emily Doskow. Na njihov članak me upozorio Nenad Maljković, koordinator nacionalnog tranzicijskog središta Hrvatske, koji je taj članak i preveo (pa, hvala mu za temu i podlogu današnje emisije).

2. Svi mi ponekad nešto dijelimo s drugima, ali ne bismo to nazvali baš „industrijom“ niti bi tome posvetili karijeru. Što je tu tako komplicirano i posebno?

Istina je da je dijeljenje relativno jednostavan koncept i da je oduvijek među nama. Novost je u tome da ljudi danas dijele na inovativne i dalekosežne načine, a neki od tih načina zahtijevaju kompleksno planiranje, novi način razmišljanja i organiziranja, te korištenje novih tehnologija. Ukratko, dijeljenje se uzdiže na novu razinu, počevši od relativno jednostavnog, pa sve do inicijativa za dijeljenje u zajednici i više od toga. Janelle i Emily govore o četiri razine dijeljenja. Pa da pođemo od najjednostavnijih:

Dijeljenje prve razine – ono zahtijeva suradnju + minimalno planiranje

Može ga se započeti ili prekinuti bilo kada. Na primjer zajedničke vožnje na posao – to je nešto što možemo sutra početi prakticirati s nekom osobom a mnogi od nas to već rade. Kako dijeljenje bude postajalo sve više društveno prihvaćeno, ova praksa može se proširiti i na:

• zajednički obroci ili razmjena obroka sa susjedima ili kolegama na poslu
• posuđivanje i davanje na posudbu raznih stvari
• razmjena čuvanja djece
• razmjena šetanja pasa
• branje i dijeljenje plodova iz voćnjaka u susjedstvu
• dijeljenje računalnih programa i drugih sadržaja

Dijeljenje druge razine  – također zahtijeva suradnju + nešto detaljnije planiranje

U usporedbi s dijeljenjem prve razine, ovi aranžmani u pravilu uključuju veći broj ljudi i/ili dijeljenje stvari većih vrijednosti. Za to je potreban veći stupanj suradnje, više planiranja, veće ulaganje vremena ili novca, određena količina administracije i, preporučljivo je, pisani ugovor između strana koje sudjeluju u dijeljenju. Imati automobil u zajedničkom vlasništvu sa susjedom je ipak viša razina organiziranja zajedničkog prijevoza nego kada jedan drugog vozite na posao. Ima i drugih primjera:

• zajedničko korištenje kućne pomoći za djecu, starce ili invalide
• zajedničko unajmljivanje ili zajedničko vlasništvo nad obiteljskom kućom
• dijeljenje dvorišnog prostora za uzgoj hrane
• dijeljnje alata među susjedima (to može biti zajednička alatnica u kojoj susjedi drže svoj alat ili samo popis alata kojeg svaki susjed ima i voljan je posuditi)
• klub za zajedničko kupovanje namirnica
• grupa za kućne popravke u susjedstvu

3. Ovo dijeljenje na drugoj razini već izgleda dosta komplicirano i bremenito situacijama u kojima može doći do nesporazuma (u blažoj varijanti). Što li se onda može dogoditi na naredne dvije razine?

Na prve dvije razine smo se pomakli od zajedničke vožnje na posao do zajedničkog vlasništva nad automobilom. Ali može se imati i klub za zajedničko korištenje automobila, kada recimo desetoro susjeda koristi tri vozila. To je…

Dijeljenje treće razine – koje traži suradnju, detaljno planiranje i određenu infrastrukturu.

Onih deset susjeda na tri auta trebaju ustanoviti nekakav sustav komunikacije, donošenja odluka, upravljanja novcem, vođenja evidencija i slično. Možda će osnovati i malu neprofitnu organizaciju na koju će automobili biti registrirani i osigurani. Možda će ustanoviti on-line kalendar s rasporedom vožnji. Možda će instalirati šifrirane brave za otključavanje auta i pokretanje motora (da se zna točno tko, kada i koliko dugo je koristio vozilo). Posljedica stvaranja takve infrastrukture jest da aranžmani dijeljenja treće razine često imaju identitet koji je neovisan o pojedinačnim članovima. Drugim riječima, čak i kada članovi dolaze i odlaze, čak i onda kada se svi članovi promijene, sporazum o dijeljenju se nastavlja i postaje trajna institucija u zajednici. Evo nekih primjera:

• stambene zajednice i zadruge
• aktivnosti grupa solidarne razmjene
• zadružni dućani
• zadružni dječji vrtići kojima upravljaju roditelji
• uredi, studijski prostori, komercijalne kuhinje i drugi radni prostori koje dijeli više poduzetnika
• servisi za posuđivanje alata u vlasništvu zajednice
• potrošačke zadruge koje udružuju ekonomsku moć zadrugara i tako povećavanju njihovu pregovaračku moć

Dijeljenje četvrte razine uz to što zahtijeva suradnju, detaljno planiranje i infrastrukturu, dodatno traži i restrukturiranje i aktiviranje zajednice

To je kada postanemo vrlo ambiciozni! Zamislite zajednicu u kojoj su zajednička vozila parkirana skoro u svakom bloku. Mobitelom rezervirate auto, utipkate šifru na vratima, sjednete i krećete. Bez obzira jesu li u javnom ili privatnom vlasništvu, pokretanje ovakvih programa zahtijeva veliko ulaganje vremena i resursa, te vrlo složen sustav administracije. Podizanje dijeljenja na četvrtu razinu može tražiti državna ulaganja, aktiviranje raznih dionika (zakonodavaca, ulagača, banaka, građevinara, urbanista, itd.), pa čak i restrukturiranje naših zajednica. Iako je dijeljeni auto u svakom bloku san koji se tek treba ostvariti, organizacije poput Zipcara (privatno poduzeće) i City Car Sharea (neprofitna organizacija) već idu u tom smjeru. Još neki primjeri dijeljenja četvrtog stupnja su:

• prenamjena javnog zemljišta u društvene vrtove
• proširenje djelatnosti javnih knjižnica na ponudu alata, opreme i drugih stvari
• gradski programi za dijeljenje bicikla
• službeno označavanje mjesta rezerviranih za parkiranje i zaustavljanje dijeljenih automobila
• projektiranje susjedstva i stambenih zona tako da imaju velike zajedničke prostore i da omogućavaju interakciju u zajednici
• gradski programi za bežični pristup internetu

4. Sve četiri razine dijeljenja su definitivno pozitivni procesi, korisni za očuvanje okoliša i manju potrošnju resursa. Ali mi još uvijek živimo pod pritiskom reklamne industrije i samog gospodarskog sustava koji nas potiče da trošimo, da imamo sve od svega samo za sebe. Koliko je onda dijeljenje realan koncept?

Ova kriza koju živimo pokazuje da postojeći gospodarski sustav kolosalno zakazuje. Sve više ljudi vidi i osječa da sadašnji način života ne može izdržati ni financijski, ni društveno, ni emocionalno.

Postizanje druge, treće i četvrte razine dijeljenja jeste puno posla – ali takvog posla kakvog ljudi ionako već obavljaju svakoga dana. Dio posla je unaprjeđivanje osobnih i komunikacijskih vještina koje su korisne za dijeljenje, poput sposobnosti da jasno kažemo što nam treba i kako se osjećamo (to baš i nije tako lako kako se čini), te da čujemo to isto od drugih. Dok se krećemo prema suradnji viših razina razvijamo vještine koje nam pomažu da se snađemo u mnoštvu potreba, osjećaja, vjerovanja i komunikacijskih stilova i dogovaramo aranžmane dijeljenja koji funkcioniraju za sve uključene.

I konačno, postoje tehnički, logistički i strukturalni poslovi koje je potrebno obaviti kako bi se dijeljenje podiglo na višu razinu. U djelatnostima dijeljenja moguć je rast zato što će te poslove obavljati puno ljudi: programeri koji razvijaju web platforme za dijeljenje, arhitekti koji projektiraju kuće za zajedničko stanovanje, urbanisti koji projektiraju gradove tako da budu pogodni za dijeljenje, te odvjetnici koji grupama pomažu u uspostavljanju pravnih struktura i ugovora za dijeljenje. Uz njih će još raditi i medijatori, facilitatori, edukatori, trgovci nekretninama, građevinari, računovođe, poduzetnici, znanstvenici i svi drugi koji mogu dati svoj doprinos stvaranju svijeta u kojem se  više dijeli.  A sad, koliko je cijeli koncept realan?

Osvrnimo se na 370 000 nezaposlenih raznih struka i na one zaposlene koji jedva preživljavaju, onda analizirajmo kakve šanse da riješi njihove probleme ima postojeći gospodarski sustav, i to u uvjetima sve skupljih resursa i kolapsa okoliša, a kakve dijeljenje. Pa sami ocijenite koji koncept ima realnije šanse.

Objavio: Zoran Skala

Alat:
Škare, lopatica, kašeta, cerada (mogu i veće vreće za smeće…)
Materijal:
Prazni tetrapaci (ili čašice od jogurta i sl.), kašete, zemlja (može i od prošle godine), kompost (najbolje svoj ili https://sharewaste.com), pijesak (prodaja građevinskog materijala)

Prazni tetrapaci su praktičniji od čašice za jogurt jer bolje iskorištavaju prostor tj. presadnice imaju nešto više zemlje na raspolaganju.
Kašete nisu nužne ali pomažu oko premještanja presadnica npr. na/sa balkona ili transport do vrta.
Praktičnije su dublje kašete jer se presadnice mogu stavljati jedne na druge sve dok presadnice ne prerastu rub kašete, a na kraju sezone kašete mogu poslužiti za transport / skladištenje plodova…

Priprema „čašica“ od tetrapaka rezanjem na pola. „Čašice“ cca 1cm od dna zarezati bočno na uglu zbog procjeđivanja viška vode. Tetrapak bez čepa i slično je najpovoljnije rješenje jer se mogu iskoristiti obadvije polovice bez dodatnog posla uklanjanja čepa a dobijemo i mali prostor na dnu „čašice“ koji čuva vlagu. Poželjno je da se dvije polovice malo razlikuju po visini jer ih je kasnije lakše izvaditi iz kašete. U duguljasti tetrapak kao na slici ispod stanu dvije presadnice rajčice.

Zemlju razastremo po ceradi (ili kao ceradu koristimo vreće za smeće koje možemo kasnije iskoristiti…)
Može se koristiti zemlja od prošle godine u koju se doda kompost i pijesak. Pijesak (mljeveni kamen – vapnenac ili mljevene ljuske od jaja) se može nabaviti u centrima koji prodaju građevinski materijal (granulacija od 0-2 milimetara).
Kompost se može probati nabaviti upitom vlasnika kompostera na https://sharewaste.com, isto tako ako nemate gdje kompostirati možete svoje organske ostatke ostaviti u najbližem komposteru u dogovoru sa vlasnikom kompostera preko https://sharewaste.com.
Prosijavanje (i miješanje) zemlje, komposta i pijeska (kroz kašete), punjenje „čašica“  i stavljanje „čašica“ u kašete…

Označavanje presadnica je svakako važan korak kako ne bismo zaboravili gdje je što posijano kao i kasnije u vrtu kako bi smo znali od koje sorte uzimamo sjeme. Kako koristimo enormne količine ranih plastičnih spremnika najzgodnije ih je prije odlaganja u za to predviđeni kontejner izrezati škarama u zastavice za obilježavanje.
Ako zastavice služe za obilježavanje višljih biljaka npr. rajčica mogu se na vrhu probušiti rupe, a onda sa strane zarezati od ruba do rupe kako bi smo dobili neku vrstu kukice.
Kada presadimo presadnicu u vrt zastavicu premjestimo u zemlju do biljke ili na grančicu biljke kako zastavicu ne bi pokrili malčem.
Sortu presadnice upisujemo vodootpornim flomasterom.

Objavio: Mladen