Nedjeljna šetnja s prepoznavanjem do 40 vreta proljetnog jestivog bilja!

… u Zagrebu, nedjelja 19.4.2026. od 15h. Prijave: https://bit.ly/samoniklo-ZG

Samonikle biljke su veliki resurs  –  mogu se koristiti kao hrana, kao lijek, za poboljšanje tla i privlačenje korisnih kukaca, a mogu nam i puno reći o tome kakvo je zemljište po kojem se krećemo.

U proljeće još uvijek nemamo velik izbor lokalno uzgojenog sezonskog povrća, ali priroda u ovo doba godine nudi na desetke vrsta zanimljivog “divljeg” jestivog zelenja i cvijeća.

Kad saznamo što sve oko nas je jestivo i korisno, više nikad nećemo “korove” gledati na isti način!

Učit ćemo kako promatrati okolinu i prepoznati biljke, kako i gdje ubrati samoniklo bilje a da ne narušimo ravnotežu u prirodi, kako to bilje iskoristiti za hranu. Ovaj tečaj je izrazito praktičnog karaktera, održava se na otvorenom i uključuje laganu fizičku aktivnost, odnosno šetnju.

Polaznici će dobiti i popis svih jestivih biljaka koje nađemo s latinskim nazivima i uputama za pripremu, te nekoliko recepata.

Vrijeme događanja je nedjelja 19.4.2026. s početkom u 15:00, a trajanje do oko 19:00. Tečaj će se održati u sjevernom dijelu Zagreba u blizini javnog gradskog prijevoza. Točno mjesto sastajanja bit će potvrđeno sudionicima najkasnije do petka.

Broj sudionika je ograničen i prijave su obavezne unaprijed. Cijena tečaja je 35 EUR po osobi. Upute / podaci / barkod za uplatu su ovdje. Uplata treba stići prije radionice.

Popust mogućako dolaze tri osobe ili više zajedno, ili ako ste već bili na ovakvoj radionici u Zagrebu.

Voditeljica: Gordana Dragičević, permakulturna dizajnerica i edukatorica, održava tečajeve prepoznavanja samoniklog bilja od 2011.

Prijave: https://bit.ly/samoniklo-ZG

Objavio: Gordana

Naučite prepoznati najčešće samonikle jestive biljke ovog proljeća!

… na online radionici “Što raste oko nas upravo sad” u srijedu 1.4.2026. u 18h. Prijave: https://bit.ly/raste-sad-oko-nas

Hodamo pored njih svaki dan. U vrtu, uz stazu i cestu, u parku, na rubu polja. Divlje biljke su svugdje oko nas.

Ali ljudi ih većinom ne prepoznaju kao hranu, vide samo nešto zeleno… I jednom kad konačno počnu obraćati na njih pažnju, već dođe kraj sezone i jedne biljke nestaju, a pojavljuju se druge.

Ova radionica promijenit će kako gledate svoju okolinu. Naučit ćete kako prepoznati samoniklo jestivo bilje koje već raste oko vas u ovom trenutku. Nije potrebno predznanje.

Na radionici ćete naučiti:

• Gdje gledati i gdje potražiti samoniklo bilje u vašoj okolini i svakodnevici
• Ključne obrasce za prepoznavanje nekih biljaka i gdje ih je sigurno brati
• Kako izbjeći česte početničke greške
• Kako jednostavno koristiti ono što pronađete

Otići ćete s radionice s novim pogledom na korove koji rastu oko vas, te sa samopouzdanjem da izađete van i smjesta počnete uočavati korisno i jestive biljke. Dobit ćete i pdf-podsjetnik s čestim proljetnim biljkama.

Ova radionica je za vas ako:

• Čini vam se da ne poznajete puno toga što vas okružuje
• Imate znatiželju o samoniklom bilju, a ne znate od čega početi
• Želite jednostavan i siguran uvod u prikupljanje samoniklog jestivog bilja
• Ne želite propustiti još jednu sezonu samo nagađajući što je što i što napraviti s tim

Ovo neće biti detaljan seminar iz botanike, dugački popis biljaka koji se treba naučiti napamet, niti jednokratno zatrpavanje informacijama koje ćete odmah zaboraviti.

Upravo sada, pojavljuju se rane proljetne biljke. Nakon samo nekoliko tjedana, mnoge od njih više neće biti na svom vrhuncu i druge biljke će ih zamijeniti. Većina ljudi propušta ovaj vremenski “prozor” za učenje.

Većinom početnici pokušavaju naučiti sve odjednom, ili čekaju trenutak kad će imati više vremena, ili pretpostavljaju da će se pozabaviti time kasnije. Ali kasnije nikad ne dođe.

Umjesto toga, počnite sada i ovdje: naučite nekoliko biljaka, uočite ih u svojoj okolini, a onda polako izgradite samopouzdanje korak po korak. Tako raste trajno znanje.

I to je samo početak! Na kraju radionice, pokazat ću vam što sve dolazi kasnije u sezoni. Jer pravi pristup nije samo naučiti što s nekoliko biljaka, nego pratiti svoju okolinu kako se mijenja i uočavati sve ono što je novo.

Sve tehnikalije o radionici:

• Radionica će se održati interaktivno
• Prikladna je za početnike i one koji žele utvrditi znanje
• Možete postaviti svoja pitanja vezana uz biljke, njihova staništa ili branje
• Uključuje i dokument (pdf “šalabahter”) s najčešćim proljetnim biljkama i što s njima možete napraviti
• Dobijete i pristup snimci koju možete pogledati i kasnije

Vrijeme radionice je srijeda 1.4.2026. od 18:00 do 19:30. Moguće ju je pohađati isključivo putem interneta i održat će se interaktivno na platformi Zoom.

Radionica će biti snimljena i svi polaznici će dobiti snimku, te dokument (pdf) s popisom, opisima i fotografijama nekih čestih proljetnih vrsta i podsjetnikom na koji način se koriste.

Preporučena kotizacija za radionicu je 20 – 30 EUR. Prakticiramo solidarno financiranje i dajemo mogućnost da odaberete kotizaciju prema svojim mogućnostima.

Voditeljica radionice je Gordana Dragičević, diplomirana permakulturna dizajnerica, voditeljica tečajeva prepoznavanja samoniklog bilja od 2011, iskusna mentorica i facilitatorica. Dosadašnji rekord joj je godina u kojoj je pojela oko 50 kg samoniklog bilja

Ako ste već dugo htjeli početi s biljkama, ovo je taj trenutak. Pridružite se i počnite uočavati što sve već raste oko vas, upravo sada!

Obavezne su prijave unaprijed i uplata prije radionice.

Prijave putem obrasca ovdje: https://bit.ly/raste-sad-oko-nas

Uplata kotizacije kao donacija udruzi Hrvatska permakultura: PODACI OVDJE (uključuju barkod za mobilno bankarstvo, link za kartično plaćanje ili broj računa za uplatnicu).

U obrascu za prijavu možete unaprijed upisati svoja pitanja na koja želite odgovore na radionici, pod uvjetom da su vezana uz temu. Također na radionici možete dobiti pomoć oko identifikacije neke biljke koja vas zanima. Ako kasnije želite učiti više o samoniklom bilju, otvorene su i prijave za članski program “Godina za bilje“.

Objavio: Gordana

Pridružite se članskim programu za učenje o korisnom samoniklom bilju uz online podršku!

Program je otvoren i možete se pridružiti na jednu sezonu ili na cijelu godinu, u bilo kojem trenutku dok su otvorene prijave.

Opet je to doba godine kad se pojavljuju nove samonikle biljke nakon zime, rastu nam pred očima iz dana u dan i pitamo se što su i kako ih možemo koristiti, što od toga je jestivo a što otrovno…

Većinom ljudi pokušavaju naučiti o samoniklom bilju sve odjednom, sad kad ih uhvati znatiželja.  I ja sam ih dugi niz godina pokušavala u tome podržati, održavajući jednokratne tečajeve. Održavat ću ih i dalje naročito na terenu u prirodi.

Ali biljke ne funkcioniraju jednokratno. Mijenjaju svoj oblik, mijenjaju im se i tekstura i miris i okus, ponašaju se različito iz mjeseca u mjesec. Pojavljuju se, nestaju, pa se vraćaju, ili prelaze u novu fazu i čekaju nas na istom mjestu kroz godišnja doba.

Biljke ne funkcioniraju jednokratno. Mijenjaju svoj oblik, mijenjaju im se i tekstura i miris i okus, ponašaju se različito iz mjeseca u mjesec. Pojavljuju se, nestaju, pa se vraćaju, ili prelaze u novu fazu… Da bismo ih upoznali, potrebno je vrijeme… da rasporedimo svoju pažnju malo po malo.

Da bismo ih upoznali, potrebno je vrijeme. Ne nužno da potrošimo više vremena među biljkama, nego da rasporedimo svoju pažnju malo po malo. Da bismo ih pratili od izdanka do cvijeta i sjemena i sigurno ih upoznali, potrebno je često promatranje pomalo i usput, a ne eksplozija informacija uz sto biljaka odjednom.

Ovaj članski program daje upravo to: ritam promatranja kroz više mjeseci ili cijelu godinu, dublje upoznavanje prostora koji vas okružuje i praktičnu podršku utemeljenu na provjerenim informacijama i ekologiji.

Prijaviti se možete ovdje: https://bit.ly/godina-za-bilje

Za koga je “Godina za bilje”?

• za ljude koji vole biti vani i žele razumjeti samoniklo zelenilo oko sebe
• žele učiti o samoniklim biljkama umjerenim i sigurnim tempom
• žele prepoznati kakvo jestivo ili na drugi način korisno samoniklo bilje im već raste u dvorištu ili u kvartu
• zanimaju se za ekologiju, čitanje krajolika i uzoraka iz prirode
• žele stjecati praktično korisne vještine i primijeniti ih
• imaju namjeru koristiti samoniklo bilje u prehrani i (ako ga imaju) u vrtu
• više cijene znanstveno utemeljene informacije od bombastičnih pristupa i praznovjerja
• trebaju podršku i malo strukture da zadrže fokus kroz godinu i vrate ga ako se izgubi (jer život je život, svima nam je fokus na mnogim stvarima)
• traže sličnomišljenike s kojima bi mogli razmjenjivati iskustva
• žive bilo gdje u Europi, ali primarno u regiji zapadnog Balkana; primarni jezik bit će hrvatski, ali razmjenjivat ćemo nazive biljaka i na drugim jezicima

“Godina za bilje” je i za početnike, ali i one koji već poznaju i koriste neke samonikle biljke. Za prirodnjake, vrtlare, permakulturiste, planinare, za one koji vole eksperimentirati s hranom, za one koje zanima zdravlje, za one koje fascinira šuma, za one kojima je neugodno kad ne znaju odgovoriti djetetu koja je to biljka, za one koji fotografiraju korove koji rastu iz betona, za one koji se sjećaju da je baka nešto brala na livadi ali ne znaju što… Za sve koji žele povezaniji odnos s prirodnim svijetom i otkrivanje nečega novog, a zapravo starog.

Godina za bilje je… za prirodnjake, vrtlare, permakulturiste, planinare, za one koji vole eksperimentirati s hranom, za one koje zanima zdravlje, za one koje fascinira šuma, za one kojima je neugodno kad ne znaju odgovoriti djetetu koja je to biljka, za one koji fotografiraju korove koji rastu iz betona, za one koji se sjećaju da je baka nešto brala na livadi ali ne znaju što…

Program “Godine za bilje” nije u potpunosti fiksiran unaprijed, već se kreira kolaborativno s članovima!

Prijave: https://bit.ly/godina-za-bilje

Što dobivate u “Godini za bilje”:

• detaljniji fokus na dvije jestive biljke mjesečno: jasna identifikacija i sigurnost, gdje i kada koja biljka raste, kako se biljka koristi i za što, kratak video i dokument s informacijama o biljc i uputama
• tematske lekcije: npr. proljetne livadne biljke, što se jede sa stabla, biljke koje rastu uz more, začinske biljke, biljke za privlačenje kukaca, samonikle biljke koje možete uzgajati u vrtu, biljke koje se koriste za vlakna, napomene oko mogućih zamjena s otrovnim biljkama ili zaštićenim vrstama
• mjesečne interaktivne radionice na Zoomu i odgovori na pitanja (i dostupne snimke za slučaj da ste spriječeni dolaziti)
• pomoć u identifikaciji biljaka koje članovi fotografiraju
• povremeni video sadržaji iz prirode: upute oko identifikacije nekih biljaka i virtualne šetnje
• vježbe zapažanja i promatranja biljaka i staništa
• radni listovi kao pomoć za učenje i dokumentiranje
• repozitorij korisnih dokumenata, linkova i odgovora na pitanja koji će se povećavati iz mjeseca u mjesec, prema interesima članova
• privatna grupa za pitanja, identifikaciju biljaka i međusobnu podršku
• mogućnost da kreirate budući sadržaj: članovi predlažu biljke za mjesečni fokus, mjesečne teme, dodatne materijale i lekcije prema potrebama

Voditeljica je Gordana Dragičević, diplomirana permakulturna dizajnerica, voditeljica tečajeva prepoznavanja samoniklog bilja od 2011, iskusna mentorica i facilitatorica edukativnih online programa.

Članstvo u programu “Godina za bilje” i cijena:

• 95 EUR kvartalno

Za manje od cijene jednokratnog tečaja, dobivate kontinuiranu podršku 3 mjeseca i repozitorij informacija, te sudjelovanje u odabiru novog sadržaja.

• 285 EUR za godinu dana

Godišnji članovi dobivaju: popust od 25% i prednost pri predlaganju sadržaja za naredne mjesece.

Otvorena je mogućnosta plaćanja u više rata.

• 240 EUR za godinu dana, za sudionike ranijih radionica

Vrijedi za prijave do 7.4. i uplatu do 13.4.2026.

Moguće je pridružiti se dok god su prijave otvorene.

Godina za bilje ostaje otvorena onoliko koliko vi želite. Ako ste spremni učiti o biljkama lagano i u kontinuitetu, pozvani ste da se pridružite Godini za bilje. Prošetajmo zajedno, od biljke do biljke, od jedne sezone do druge.

Prijave: https://bit.ly/godina-za-bilje

Objavio: Gordana

Kako “pročitati” i razumjeti teren i svoje mogućnosti prije nego uložite vrijeme, novce i fizičku energiju u radove ili u kupnju?

Naučite na online radionici u srijedu 4.3.2026. u 18h. Prijave: https://bit.ly/prije-sadnje

Imate ili želite nabaviti komadić zemlje i viziju što tamo želite: možda vrt, voćnjak, šumu hrane, vjerojatno samoodrživiji život. Ali najčešće se dogodi sljedeće… Želimo puno. Počistimo cijeli teren i sve zasadimo. Naporno se naradimo. I onda tokom cijele sezone (ili puno sezona) ispravljamo greške. I pola (ili puno više) nam propadne.

Ova radionica će vam pomoći da malo zastanete, baš sad prije proljeća i prije planiranih radova, da očitate i razumijete svoje mogućnosti i mogućnosti terena, prije nego se fizički bacite na posao i promijenite ga.

Na radionici ćete:

• naučiti kako promatrati i razumjeti zemljište i vaš kontekst
• naučiti kako se u vašoj klimi prirodno ponaša vegetacija i kako će se realno ponašati vaš vrt (ili voćnjak, livada, šuma hrane, njiva…)
• procijeniti koje potrebne informacije o zemljištu već imate, a koje tek trebate prikupiti
• procijeniti u kojoj mjeri se vaše želje poklapaju s mogućnostima koje teren nudi
• naučiti iz tuđih grešaka kako NE napraviti štetu i uštedjeti energiju
• napraviti okviran plan za što i kako je realno ove godine

Postat će vam jasno:

• što ima smisla napraviti na početku
• što treba dulje promatrati
• što ostaviti na miru

Nećemo vas zatrpati teorijom, nećemo vam reći da odmah trebate komplicirani projekt. Ako želite napraviti nešto otporno i stvarno održivo, malo planiranja treba doći prije krčenja i sadnje. Ova radionica će vam pomoći da dobijete taj temelj i da već prvi korak bude dobar… i da kasnije možete manje raditi, a po mogućnosti više uživati.

Sve tehnikalije o radionici:

Vrijeme radionice je srijeda 4.3.2026. od 18:00 do 20:00. Moguće ju je pohađati isključivo putem interneta i održavat će se interaktivno na platformi Zoom. 

Radionica će biti snimljena i svi polaznici će dobiti snimku, te radni list s podsjetnikom na što obratiti pažnju na terenu.

Preporučena kotizacija za radionicu je 30 EUR. Prakticiramo solidarno financiranje i dajemo mogućnost da odaberete kotizaciju prema svojim mogućnostima.

Voditeljica radionice je Gordana Dragičević, diplomirana permakulturna dizajnerica i edukatorica koja se u podsljednjih 15 godina nagledala svakakvih terena i grešaka koje se događaju kad radimo bez plana. Neke od tih grešaka su srećom samo škola za dalje, ali neke uzrokoju trajnu štetu a vrlo ih je lako izbjeći.

Radionica je prikladna za:

• one koji imaju zemljište ili vrt i već su počeli raditi na njemu, ali žele naučiti više
• one koji imaju zemljište ili vrt i tek počinju s radovima
• one koji razmišljaju o kupnji ili preseljenju i žele dobiti smjernice unaprijed
• sve ostale znatiželjne

Obavezne su prijave unaprijed i uplata prije radionice.

Prijave putem obrasca ovdje: https://bit.ly/prije-sadnje

Uplata kotizacije kao donacija udruzi Hrvatska permakultura: PODACI OVDJE (uključuju barkod za mobilno bankarstvo, link za kartično plaćanje ili broj računa za uplatnicu)

U obrascu za prijavu možete unaprijed upisati svoja pitanja na koja želite odgovore na radionici, pod uvjetom da su vezana uz temu. Ako želite naučiti više i o čitanju terena i o detaljnijem planiranju sadnje ili radova na drugim specifičnim projektima koje imate u planu, u tijeku su i prijave za opširniji tečaj permakulturnog dizajniranja koji se održava od 10.3. do 28.4.2026.

Objavio: Gordana

Zima je idealno vrijeme za maštanje i planiranje. Dođite na tečaj dizajniranja šumskih vrtova i šuma hrane!

Prijave: https://bit.ly/sumski-vrt_2025

Šumski vrt je način uzgoja hrane koji oponaša najproduktivniji sustav u prirodi – mladu šumu. To je “vrt” u kojem rastu trajnice i u kojem svake godine imamo sve veći urod, a sve manje posla. Šumski vrt nije niti vrt u šumi, a niti je konvencionalni voćnjak. Možete ga saditi otpočetka, ili nadograditi u njega vrt ili voćnjak koji već imate. Naučite kako ga dizajnirati, što u njemu saditi, kako ga uspostaviti i održavati!

Voditeljica tečaja je Gordana Dragičević, diplomirana permakulturna dizajnerica

Tečaj je moguće pohađati isključivo putem interneta i održavat će se interaktivno na platformi Zoom. Sastoji se od 5 modula nastave i jednog dodatnog, “bonus” susreta za podršku. Nakon nastavnih modula polaznici imaju priliku dizajnirati vlastite projekte ili samostalno ili uz stručno mentorstvo. Nije obavezno prisustvovati svakom susretu uživo, moduli će biti snimljeni i dostupni polaznicima.

Raspored

petak 5.12.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
subota 6.12.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
utorak 9.12.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
petak 12.12.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
subota 13.12.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
+ petak 9.1.2025. 18:00 – 20:00 Zoom pitanja & odgovori
+ individualne konzultacije, 2 x 60 min po dogovoru

Što ćete dobiti na tečaju?

• znanje o šumskim vrtovima kao stabilnim ekosustavima
• osnove razumijevanja zemljišta i analize mogućnosti terena
• način kombiniranja biljaka u šumskom vrtu
• postupak dizajniranja šumskih vrtova za bilo koju klimu i bilo koju veličinu zemljišta
• preporuke za odabir biljaka, posebice za umjerenu i mediteransku klimu
• preporuke za uspostavu šumskog vrta, sadnju i održavanje
• interaktivna predavanja s mogućnošću postavljanja pitanja u svakom trenutku
• domaće zadaće koje vas vode po koracima kako biste što prije završili svoj dizajn (nisu obavezne)
• snimke svih modula uz neograničen pristup, za slučaj da neki termin propustite ili kasnije želite nešto ponovo pregledati
• sve prezentacije i bogatu kolekcija dodatnih materijala na koje se možete referirati bilo kad i nakon tečaja
• popise biljaka prikladnih za šumske vrtove koje ili rastu samonikle u našim krajevima, ili su dostupne u rasadnicima
• odgovore na pitanja koja se pojave nakon glavnog dijela tečaja i provjeru dijela dizajna kojeg završite do bunus susreta
• za opciju uz konzultacije: individualnu mentorsku pomoć 1:1

Kotizacija

Cijena pohađanja samo grupnog dijela tečaja u navedenim terminima i bez pojedinačnih konzultacija je 125 EUR. Puna cijena tečaja je 210 EUR, što uključuje individualne konzultacije pri izradi pojedinačnih dizajna (preporučuje se za potpune početnike, ali nije obavezno).

Postoji mogućnost djelomične potpore ili razmjene, pod uvjetom da se skupi dovoljan broj sudionika koji plaćaju punu kotizaciju.

Prijave

Prijava je obavezna unaprijed i broj mjesta na tečaju je ograničen.
Molimo da za prijavu na tečaj ispunite sljedeći kratak upitnik: bit.ly/sumski-vrt_2025

Kontakt za pitanja: gordana.permakultura@gmail.com

Malo više o šumskim vrtovima i tečaju

Šumski vrtovi su energetski najučinkovitiji sustavi za uzgoj hrane. Omogućuju nam na relatovno malom prostoru namirivanje potreba za hranom, lijekovima, građom, vlaknima… U šumskom vrtu raste voće, orašasti plodovi, aromatično bilje i povrće, a moguće je sustav kombinirati i sa životinjama ili prostorom za odmor i rekreaciju.

Tečaj se sastoji od sljedećih cjelina:

• Što je šumski vrt?  Usporedba s voćnjakom, vrtom i šumom. Sličnosti s ostalim polu-šumskim sustavima; šume hrane, šumski pašnjaci, obnavljajuća poljoprivreda.
• Zašto saditi šumske vrtove u umjerenoj klimi? Odabir sustava koji je najučinkovitiji za naše potrebe. Alternative za druge klime i autohtone biome.
• Analiza terena i osnove permakulturnog dizajniranja.
• Odabir biljaka za šumski vrt. Popis korisnih biljaka za sadnju i savjeti oko nabavke.
• Dobri i loši biljni susjedi među trajnicama. Biljne zadruge i tampon-biljke.
• Samonikle biljke u šumskom vrtu i u prehrani.
• Mjerenje terena i precizno ucrtavanje.
• Dizajn šumskog vrta – kako organizirati održiv sustav koji ne treba gnojiti niti navodnjavati? Kako najbolje iskoristiti prostor? Kako dimenzionirati šumski vrt? Koliko biljaka stane u šumski vrt? Primjeri za različite terene, klime i tipove tla.
• Uspostava šumskog vrta po koracima.
• Kako pretvoriti voćnjak u šumski vrt?
• Održavanje i briga o šumskom vrtu.
• Praksa: dizajniranje projekata koje predlažu polaznici

Polaznici će dobiti na korištenje sve prezentacije, skripte i popise biljaka koje ćemo koristiti, kao i pristup snimkama. Svi moduli su interaktivni. Dizajn vlastitih projekata sudionici izrađuju sami ili (po želji) u manjim grupama. Stručno mentorstvo dostupno je kroz bonus online susret za pitanja i odgovore mjesec dana nakon tečaja, te online konzultacije (2 x 60 min) i individualizirane preporuke.

Na ovom tečaju sudionici će dobiti više specifičnog znanja o šumskim vrtovima nego u sklopu 72-satnog tečaja permakulturnog dizajniranja. Certifikat 72-satnog tečaja nije uvjet za sudjelovanje.

Malo više o voditeljici tečaja

Gordana Dragičević diplomirala je fiziku, ali se posvetila izgradnji pravednijeg i solidarnijeg svijeta uz ekoaktivizam, permakulturu i tranziciju u niskougljično društvo. Posebni interesi u permakulturi su joj sistemski dizajn, samoorganizacija zajednice te održivi sustavi za uzgoj hrane uz polikulturu, trajnice i samoniklo jestivo bilje. Sa šumskim vrtovima se upoznaje kroz vlastitu praksu od 2007. Permakulturnu diplomu stekla je 2013. godine otkad je održala preko 40 tečajeva permakulturnog dizajniranja i 14 tečajeva dizajniranja šumskog vrta. Od 2020. redovno održava i interaktivne online edukacije.

Objavio: Gordana

Sedam pitanja i odgovora o svijetu koji ulazi u postfosilno doba

(Preveo i priredio Zoran Skala, uz odobrenje autora Richarda Heinberga)
(Izvor: resilience.org / richardheinberg.com)

Teoretski, mi bi sada trebali graditi budućnost za Generaciju Z i one poslije njih. Njihov put u budućnost trebali bi temeljiti na provjerenim i raspoloživim činjenicama, kako ih ne bismo naveli na staze koje će zbog raznih ograničenja za njihovu generaciju biti zatvorene.  Jer, ako bi sada Generacija Z svoja promišljanja o budućnosti temeljila na onome što je doznala iz svog procesa školovanja, i iz onoga što može zaključiti iz vijesti i reklama kojima ju mediji svakodnevno obasipaju, uskoro bi se mogla teško razočarati u generacije svojih roditelja i praroditelja. Većina od onoga što su oni gradili i još uvijek grade, nazivajući to „razvojem“, zapravo su  „kule od karata“ – jer su ih planirali i gradili „energetski slijepi“.

Za svakog iz Generacije Z bilo bi korisno da pažljivo pročita ovaj esej Richarda Heinberga, izvrsnog poznavatelja okolnosti prema kojima idemo, pa da dobro razmisli o vlastitom putu u budućnost i vrijednostima za koje će se zalagati. Također bi bilo korisno da ga pročitaju, političari, ekonomisti, akademska zajednica i planeri svih vrsta, kako bi mogli pomoći da se raspoloživi društveni resursi i sredstva prestanu rasipati na „kule od karata“, već usmjere u opstanak Generacije Z i onih poslije njih. Kroz koju godinu zbog toga bi se mogli puno bolje osjećati u njihovom društvu.

Zoran Skala

Vrhunac nafte za Generaciju Z — Sedam pitanja i odgovora

Generacija Z je generacija rođena u svijetu punom tjeskoba – od pucnjava u školama i klimatskog Armagedona, do pandemija i političkog nasilja. No ovdje ću vam dati još nešto o čemu jako morate voditi računa!

Rasprave o vrhuncu nafte tinjaju već desetljećima zbog ogromnih promjena koje će se dogoditi kada taj vrhunac bude dosegnut. Iako malo današnjih pripadnika Generacije Z uopće nešto zna o tome, odlazak naftne ere iznimno snažno će djelovati na njihove živote.

Zbog toga je korisno da se vratimo ovoj temi ne samo zbog toga što se pojavila nova publika koja bi mogla htjeti da se o tome raspravlja, već i zato što ima novih i važnih vijesti vezanih uz proizvodnju nafte u SAD-u i svijetu.

Budući da imam puno toga za prenijeti, odabrao sam sažeti format, Q&A. Tako da možete ići izravno na bilo koje pitanje koje vas zanima. Zbog toga će svako pitanje započeti kratkim pregledom.

1. Što je to – vrhunac nafte?

Pregled: Vrhunac nafte odnosi se na situaciju kada se globalno dosegne maksimalno moguća količina iscrpljivanja nafte, prije nego što se količine nafte neizbježno počnu smanjivati zbog iscrpljenosti resursa ili pada potražnje. Ovaj izraz također se koristi u raspravama o tome kada će se taj vrhunac dogoditi.

Živimo na konačnom planetu. Kada danas vadimo neobnovljive prirodne resurse, mi smanjujemo količinu koja će se moći izvući u budućnosti. Ovaj jednostavan intuitivni princip potvrđuju i promatranja: proteklih desetljeća nebrojne pojedinačne bušotine, čitava naftna polja, pa i cijele zemlje proizvođači nafte postali su iscrpljeni jer više ne mogu dati ekonomski značajne količine nafte.

Tipično, na području gdje se vadi nafta, vađenje započinje sporo, zatim se sa sve više bušotina njena proizvodnja povećava dok ne dosegne vrhunac. Potom proizvodnja počne opadati, uz neizbježan porast troškova eksploatacije onoga što je na tom nalazištu preostalo. Bušači prirodno prvo ciljaju na najkvalitetnije i najlakše dostupne resurse, ostavljajući za kasnije resurse niže kvalitete i one teže dostupne. Vrhunac proizvodnje obično se događa kada se iscrpi približno polovica od ukupne količine nafte na nekom nalazištu.

Kako mi trebamo naftu zbog energije koju ona sobom nosi, u to treba uračunati i onu energiju koja se morala potrošiti u procesu njena bušenja, rafiniranja i transporta. Kada se ta utrošena energija količinom približi ili premaši količinu energije koju u konačnici možemo iskoristiti od izvađene nafte, onda cijela stvar postaje ekonomski besmislena. Zato na svim starijim naftnim bušotinama i naftnim poljima u zemlji ostaje još nafte i nakon što se potpuno prestalo sa bušenjem i crpljenjem, naprosto zato što bi za nastavak njena vađenja trebalo uložiti previše novca i energije.

Dakle, kad se govori o vrhuncu nafte tu nije riječ o potpunom „nestajanju“ nafte. To se nikada neće dogoditi. No, čovječanstvo trenutno troši više od 83 milijuna barela sirove nafte dnevno (13  milijuna tona na dan – op.prev.), a to ne može trajati vječno. (Usput, “nafta” se može definirati kao “sirova” ili šire kao “sirova nafta plus kondenzat” [C+C] ili čak “sirova plus kondenzat plus tekućine uz prirodni plin” [C+C+NGLs]; ako koristite najizdašniju definiciju, svjetska proizvodnja nafte sada prelazi 100 Mb/d – 15 milijuna tona na dan – op.prev.). To je ukratko vrhunac nafte. No, izraz “vrhunac nafte” također se odnosi na raspravu koja je dosegla svoj vrhunac prije 20 godina – raspravu o tome kada će globalna proizvodnja nafte dosegnuti svoju maksimalnu razinu i početi padati. Neki znanstvenici, gledajući podatke, zaključili su da svjetska otkrića nafte ne idu u korak s njenim vađenjem, pa da će se vrhunac dogoditi početkom 2000-ih. Drugi geoznanstvenici i većina ekonomista tvrdili su da će nove tehnologije omogućiti da svjetska dinamika vađenja nafte nastavi rasti još desetljećima. (Tko je bio u pravu? Vidjeti pitanje 3.)

2. Zašto je vrhunac nafte toliko važan?

Pregled: Moderni industrijski svijet izgrađen je jeftinom fosilnom energijom, prvenstveno naftom. Vrhunac nafte mogao bi značiti da će rastu ekonomije i konzumerizmu doći kraj. Da će se čovječanstvo morati prilagoditi življenju sa mnogo manje energije – onako kako se živjelo tisućama godina, sve do prije stoljeća ili dva.

Jer energija je sve. Energija je ono što nam omogućava da uradimo bilo što. A fosilna goriva su energetski gusta. U njima je uskladištena energija sunca nakupljana desetinama ili stotinama milijuna godina.  Jedan barel sirove nafte, kojim se trenutno trguje po cijeni od oko 65 dolara, predstavlja energetski ekvivalent vožnje biciklom od 8,6 godina (s pauzama za vikende i praznike).  Zato je dolazak naftne ere – koji je bio omogućen izumima boljih naprava za bušenje i crpljenje, kao i motora koji su mogli pretvoriti pohranjenu energiju nafte u koristan rad – revolucionirao ljudsko društvo.

Od početka ere fosilnih goriva prije dva stoljeća, ljudska populacija je eksplodirala za 800 posto, a isto se dogodilo sa globalnom potrošnjom energije po glavi stanovnika. Život u tipičnom današnjem gradu izgleda neusporedivo drugačije od onoga  kako se živjelo 1820. godine. Skloni smo pripisati ovu razliku uglavnom tehnološkim inovacijama, ali ta modernost se nikada ne bi dogodila bez izvanrednog obilja energije (većina tehnoloških inovacija odnosi se na načine korištenja, a ne na proizvodnju energije).

Nafta igra ključnu ulogu u modernom društvu, ona osigurava više od 90 posto energije za transport. Derivati nafte i srodni ugljikovodici (metan, butan, propan itd.) korisni su i kao sirovine za proizvodnju plastike, boja, tkanina i lijekova. Gotovo sve što možemo vidjeti u modernom gradu našlo se tamo zahvaljujući fosilnim gorivima, uglavnom nafti.

Proteklih desetljeća brzi porast dostupnosti energije iz fosilnih goriva omogućio je jednako brzi rast ljudskih gospodarskih aktivnosti. Društva su postala ovisna o rastu kako bi mogla osigurati radna mjesta za rastuću radnu snagu i kako bi mogla vraćati sredstava koje je ulagala rastuća klasa investitora. Danas svaki političar, bez obzira na stranku ili ideologiju, obećava veći gospodarski rast. Ali veći rast zahtijeva kontinuirano povećanje energije. Zamislite kaos koji bi mogao nastati kada se dostupnost nafte počne smanjivati. Ako ne uspijemo postići gospodarski rast na koji smo se navikli, ako cijena nafte i drugih fosilnih goriva postane nestabilna i manje predvidljiva, mogli bismo ući u dugotrajna vremena recesije. Vrhunac nafte stoga je veliki problem modernim industrijskim društvima. Zapravo, sadašnja modernost mogla bi se pokazati neodrživom osim ako alternativnim izvorima energije ne bi uspjeli zamijeniti naftu (i druga fosilna goriva), i to u razmjerima i dovoljno brzo da se ne dogode periodi sa značajno manjom dostupnošću energije. (Vidi pitanje 6.)

3. Nije li „teorija o vrhuncu nafte“ opovrgnuta?

Pregled: Prognoze da će svjetska eksploatacija nafte dosegnuti vrhunac tijekom ranih godina ovog stoljeća pokazale su se pogrešnim. Eksploatacija nafte je narasla. Pri tom, eksploatacija konvencionalne nafte nije rasla, pa je gotovo sav rast dolazio od nekonvencionalnih izvora nafte iz slabopropusnih stijena, uglavnom od američke nafte dobivene hidrauličkim frakturiranjem. Ovo privremeno obilje nafte navelo je mnoge energetske analitičare da svoj fokus stave na predviđanje vrhunca potražnje za naftom, jer su smatrali da će do toga doći zbog prelaska na električna vozila i obnovljive izvore energije.

Osnovni principi i dinamika iscrpljivanja resursa su neosporivi; međutim, neke prognoze o tome kada će se doseći globalni vrhunac nafte i početi pad njene dostupnosti pokazale su se pogrešnima.

Tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća pojavile su se mnoge knjige, web stranice i dokumentarni filmovi o vrhuncu nafte, pa je ta tema došla na loš glas. Bijes su uglavnom izazivale tvrdnje o vrlo skorom nastupanju vrhunca. Mnogi prognostičari govorili su da će globalna proizvodnja nafte dosegnuti vrhunac prije ili oko 2010. godine. Kako je to vrijeme došlo i prošlo, interes javnosti je razumljivo oslabio. Prognoze su bile previše specifične, budući da su se raspoloživi podaci mogli različito tumačiti. K tome, pesimistične analize temeljile su se samo na konvencionalnoj nafti, pri čemu je potencijalna uloga nekonvencionalne nafte bila uglavnom zanemarena (više o tome u nastavku).

Istodobno, pitanje klimatskih promjena preplavilo je politiku zaštite okoliša. Klimatski aktivisti tvrdili su da je svjetski problem previše nafte, a ne premalo, te da bi obnovljivi izvori energije mogli u potpunosti zamijeniti fosilna goriva, i to vrlo brzo.

No, glavni razlog gubitka interesa javnosti za vrhunac nafte bila je revolucija hidrauličkog frakturiranja. Nove tehnologije bušenja (hidrauličko drobljenje stijena i horizontalno bušenje) omogućile su naftnim kompanijama da ciljaju naftu zarobljenu u stijenama niske propusnosti, često škriljevca (resurs je poznat kao “lagana, čvrsta nafta” [LTO] i jedna je od vrsta nekonvencionalne nafte). Eksploatacija nafte iz slabopropusnih stijena traži mnogo bušenja, jer se svaka pojedinačna bušotina brzo iscrpljuje; što posljedično zahtijeva puno investicijskog kapitala. Revolucija frakturiranja vjerojatno se ne bi ni dogodila bez ekonomskog konteksta niskih kamatnih stopa, koji je nastao kao posljedica financijske krize 2008. g. (koja je i sama bila povezana s visokim cijenama nafte). Bilo kako bilo, rezultati su bili spektakularni: vađenje nafte u SAD-u je poraslo s 5 milijuna barela dnevno u 2010. godini na današnjih 13,4 Mb/d i sada je najveće u svijetu.

Svjetsko vađenje konvencionalne sirove nafte zastalo je još 2005. godine, otprilike kada su mnogi analitičari vrhunca nafte i predviđali da će prestati njen dugi rast. Međutim, energetska tržišta su od tada ipak bila dobro opskrbljena nekonvencionalnom naftom, čime je bila zadovoljena rastuća potražnja. Rasprava o vrhuncu nafte time nije u potpunosti nestala; no, uglavnom se vodila pod nazivom vrhunac potražnje za naftom (za razliku od vrhunca ponude). Ova rasprava temelji se na pretpostavci da će se uvođenjem alternativnih izvora energije i električnih vozila uskoro smanjiti ovisnost društva o sirovoj nafti. No, kao što ćemo uskoro vidjeti, vrhunac ponude ponovo bi mogao okupirati pozornost javnosti.

4. Što je novo u raspravi o vrhuncu nafte?

Pregled: Vladini izvori i oni iz industrije kažu da će vađenje nafte iz slabopropusnih stijena u SAD-u uskoro dosegnuti vrhunac. Ako se to dogodi, malo je opcija koje bi mogle spriječiti pad globalne dostupnosti nafte.

Da će američka nafta iz slabopropusnih stijena biti samo kratkoročni izvor energije za društvo, mi u Post Carbon Institutu smo tvrdili u nizu tehničkih izvješća i kratkoj knjizi. Danas podaci pokazuju da je takva proizvodnja nafte blizu svog vrhunca. U stvari, taj tip nalazišta nafte već je sav izbušen i više se nema kamo ići.

Ovo nije samo naše tumačenje. Uprava za energetske informacije (EIA, ured američkog Ministarstva energetike) očekuje da će američka proizvodnja nafte početi padati nakon sljedeće godine. Najproduktivnija naftna regija, Permian play u Teksasu i Novom Meksiku, posljednja je od glavnih regija koja još nije dosegnula svoj vrhunac, mada već izgleda da je blizu . Naftni geolog Art Berman objašnjava: “Ta nalazišta su prebušena i bušotine si međusobno smetaju. One kanibaliziraju proizvodnju jedne od drugih.” Jednom kada taj obrazac ovlada, ukupne stope ekstrakcije ne mogu se održati.

Rukovoditelji naftnih kompanija, koji su u prošlosti imali naviku da odbacuju rasprave o vrhuncu nafte, sada otvoreno govore o skorom vrhuncu nafte iz škriljevca. Travis Stice, predsjednik i izvršni direktor tvrtke Diamondback Energy sa sjedištem u Teksasu, nedavno je rekao ulagačima da je “vjerojatno da je proizvodnja nafte na američkom kopnu dosegla vrhunac i da će početi opadati u ovom tromjesečju”. Izvršna direktorica Occidental Petroleuma Vicki Hollub rekla je na industrijskoj konferenciji CERA Week u ožujku da njezina tvrtka očekuje vrhunac američke proizvodnje negdje između 2027. i 2030., ali je nedavno rekla da bi rastuća ekonomska neizvjesnost mogla značiti “da bi vrhunac mogao doći i prije”.

U svemu tome politika ne pomaže. Američki predsjednik Donald Trump obećao je da će olakšati formalnosti koje stoje na putu američkoj naftnoj industriji da značajno poveća proizvodnju kako bi time smanjio cijene benzina vozačima. Administracija nastoji otvoriti milijune hektara javnog zemljišta za bušenje nafte i plina, što bi imalo dalekosežne posljedice za okoliš. Trumpovo novo politizirano Ministarstvo energetike sada krivi politiku bivšeg predsjednika Joea Bidena zbog zacrtavanja “katastrofalnog puta” za američku proizvodnju energije. Međutim, proizvodnja nafte u SAD-u postavila je nove rekorde baš za vrijeme Bidenovog predsjedništva, a više novih dozvola za bušenje izdano je tijekom Bidenovog mandata nego u Trumpovom prvom mandatu. Da ironija bude veća Trumpova politika mogla bi ubrzati pad ekstrakcije nafte u SAD-u. Njegove masovne carine  američkim trgovinskim partnerima povećavaju troškove bušača čelika i opreme, tvrdi Međunarodna agencija za energiju (IEA) sa sjedištem u Parizu. Nadalje, niže cijene nafte (cilj Trumpove politike) potaknule bi bušače nafte iz škriljevaca, čiji su troškovi već sada visoki, da smanje svoje aktivnosti.

Ako je američka nafta iz škriljevaca na svom vrhuncu, onda će i prirodni plin iz škriljevaca vjerojatno uskoro doći do vrhunca. Prirodni plin se uglavnom koristi za proizvodnju električne energije, kao gorivo za grijanje i kao kemijska sirovina. Američka proizvodnja plina, kao i konvencionalna proizvodnja nafte, išla je  nizbrdo sve do usvajanja tehnologije frakturiranja, čime je dramatično povećana proizvodnja plina, pa na njega sada ide 80 posto svih ekstrakcija. Ali plin iz škriljevca pati od onih istih ograničenja kao i nafta iz škriljevaca – brzo iscrpljivanje pojedinačnih bušotina za posljedicu ima stalnu potrebu za novim bušotinama. Prema konzultantima za resurse Goehring & Rozencwejg,

Velika plinska polja iz ere škriljevaca već šapuću svoje oproštajne pozdrave. Marcellus u Pennsylvaniji – još uvijek teškaš američkog plina – dosegao je 27.8 bcf/d krajem 2023. Sada proizvodi 1,2 bcf/d manje, ili otprilike 5% ispod te najviše dosegnute proizvodnje. Haynesville, nekoć užurbani stroj za opskrbu plinom Louisiane i istočnog Teksasa, dosegao je 14.7 bcf/d u svibnju prošle godine; Od tada je pao za 2,6 bcf/d – što je gotovo 20%. Samo Permian bazen, koji bilježi 20,2 bcf/d, tek treba pokazati jasne znakove pada. Ali vjerujemo da je i to samo pitanje vremena.

Goehring & Rozencwejg

G&R očekuje da će se vrhunac proizvodnje plina iz škriljevca u SAD-u dogoditi između 2027. i 2030. godine.

Ako se išta može naučiti iz rasprave o vrhuncu nafte početkom 2000-ih, to je da su prognoze problematične. Mi jednostavno ne možemo točno znati kako će sve relevantne varijable međusobno djelovati. Samo jedan primjer: stope vađenja nafte donekle ovise o cijenama nafte. Kada su cijene visoke, bušači šire svoje  poslovanje; kada cijene padnu, bušači prestaju raditi. Trenutno su cijene nafte na donjoj granici profitabilnosti za bušače škriljevca. Cijene bi mogle porasti, što bi potaknulo više bušenja i barem neko vrijeme bile bi veće stope vađenja; međutim, ako američko gospodarstvo ide prema sporijem rastu ili recesiji, što mnogi analitičari vjeruju, cijene nafte mogle bi pasti. Ipak, bez obzira na cijene, jasno je da se industrija nafte i plina približava prekretnici, kada se još više bušenja neće nužno pretvarati u povećanu ponudu nafte i plina, kako je to do sada bilo.

5. Dolazi li uskoro globalni vrhunac nafte?

Pregled: Svjetski vrhunac nafte vjerojatno je tu ispred nas. No postoji određena neizvjesnost oko cijena nafte: ako cijene porastu, bušači će postaviti više platformi, pa bi vrhunac mogao biti odgođen za koju godinu. Ali najlakše dostupna i najprofitabilnija nafta već je potrošena.

Kao što je objašnjeno u (3) gore, svjetska eksploatacija konvencionalne nafte našla se na neravnom platou od 2005. godine (iako s privremenim porastom oko 2016. g.). Većina nove proizvodnje bila je iz američke nafte iz škriljevaca, iz naftnog pijeska iz Kanade i iz dubokomorske nafte iz Brazila. Bez revolucije hidrauličkog frakturiranja u SAD, svjetska opskrba naftom jedva da bi se išta povećala u posljednjih 20 godina. To postavlja pitanje: ako je proizvodnja nafta iz slabopropusnih stijena u SAD-u na vrhuncu i ako onaj dugi neravni plato svjetske proizvodnje konvencionalne nafte  uskoro pređe u pad, kako će svijet održati rast proizvodnje nafte? Konvencionalna proizvodnja nafte sa duge liste zemalja koji ju proizvode (uključujući Angolu, Meksiko, Norvešku i Rusiju) ili već opada ili će opadati u nadolazećim godinama.

Neke zemlje povećavaju stope vađenja. Nekolicina njih, poput Argentine, prihvaćaju tehnologiju frakturiranja (iako nijedna od njih ne može ponoviti američko čudo). U zemlje koje povećavaju vađenje nafte spadaju Brazil, Kanada i Gvajana. Ali njihov ukupni porast proizvodnje jedva može nadomjestiti padove proizvodnje kod drugih zemalja proizvođača nafte.

Još jednom, više cijene nafte potiču više bušenja, ali odlučujuće ograničenje za svjetsku naftu dolazi od smanjivanja povrata energije u odnosu na energiju koja se morala uložiti u njenu ekstrakciju.

(neto energija -EROEI- iz nafte već se dugo smanjuje – op.prev.)

6. Mogu li nas spasiti obnovljivi izvori energije?

Pregled: Doista, solarne elektrane i vjetroelektrane instaliraju se rekordnim brzinama, pa ipak to nije ni približno dovoljno da bi spriječilo sve one ekonomske implikacije koje će se dogoditi s vrhuncem nafte.

Obnovljivi izvori energije sada čine 40 posto proizvodnje električne energije u SAD-u (iako dobar udio toga čini hidroenergija, koja je već bila glavni izvor energije prije nego što su solarna energija i vjetar počeli značajno rasti u posljednjih nekoliko desetljeća). Međutim, električna energija predstavlja samo 20 posto ukupne potrošnje energije. Ostalih 80 posto – što uključuje većinu energije za transport, grijanja i industrijsku proizvodnju – bit će izazovno elektrificirati.

Potpuna zamjena fosilnih goriva električnom energijom iz obnovljivih izvora suočava se s problemom razmjera. Svijet koristi ogromne količine energije, a dosadašnja energetska tranzicija bila je zapravo samo dodavanje energije iz obnovljivih izvora, a ne zamjena jednog izvora energije s drugim (još uvijek koristimo onoliko drva za ogrjev koliko smo koristili i prije pojave fosilnih goriva). Nadalje, gospodarski rast zahtijeva sve veću potrošnju energije. Do sada je godišnji porast ukupne potrošnje energije premašivao količinu nove energije koja je dolazila iz obnovljivih izvora. Posljedica toga je da se upotreba fosilnih goriva i emisije stakleničkih plinova i dalje povećavaju, unatoč kumulativnim globalnim ulaganjima u tisućama milijardi dolara u solarnu energiju i energiju vjetra.

Postoji i problem vezan za sirovine. Solarne elektrane i elektrane na vjetar, te baterije za pohranu energije, zahtijevaju cijelu paletu minerala – pijesak, bakar, nikal, litij i rijetke zemne minerale. Velike količine sirovina potrebne su i za proizvodnju nove industrijske opreme koja će koristiti električnu energiju, umjesto energiju iz fosilnih goriva. U svojim izvješćima Svjetska banka, IEA, MMF i McKinsey and Company  upozoravaju da će zalihe ovih materijala iz postojećih nalazišta biti nedovoljne, ukoliko se rudarenje dramatično ne raširi. Ali novi rudnici često se nalaze u ekološki osjetljivim područjima ili u predjelima kojima upravljaju domorodački narodi.

Svjetska potražnja za naftom mogla bi opadati zbog zamjene vozila na benzin i dizel sa električnim vozilima. U 2024. godini 20 posto svih novih automobila prodanih u svijetu bili su električna vozila (iako trend rasta električnih vozila trenutno slabi u Europi i SAD-u zbog ukidanja državnih poticaja). Kina prednjači u proizvodnji električnih vozila, no njenu autoindustriju sada muči niska profitabilnost. Električna vozila i dalje predstavljaju samo oko 4 posto postojećeg svjetskog voznog parka osobnih automobila.

Uzimajući u obzir sve ove trendove, većina ekonomista zaključuje da je vrhunac potražnje za naftom još uvijek godinama daleko.

7. Koja je poruka vrhunca nafte?

Pregled: Pošto je sadašnji industrijski način življenja ovisan o privremenoj dostupnosti velikih količina energije iz nafte i drugih fosilnih goriva, koje će biti teško (ako ne i nemoguće) zamijeniti nekom drugom energijom, on se ne može održati. Zato odmah počnite tražiti načine kako da smanjite svoju ovisnost o energiji i kako da postanete samodostatniji.

Zapravo postoji nekoliko zaključaka.

• Iscrpljivanje nafte vjerojatno će donijeti budućnost vrlo različitu od onih vizija o beskrajnom gospodarskom rastu i tehnološkom napretku koje obećavaju većina ekonomista i političara. Energija bi uskoro mogla postati teže dostupna, a kao posljedica toga sve će biti teže učiniti. Na nama će biti da se dogovorimo koje ćemo aktivnosti smanjivati, a koje ćemo zadržati, i koji će segmenti stanovništva trebati podnijeti veći teret oko prilagodbi, pa i patnji. Hoće li društvo dati prioritet prehrani, stanovanju i zdravstvenoj skrbi? Ili će to biti žrtvovano zbog profita i bržeg širenja umjetne inteligencije?
• Jednom kada počnete na svijet gledati iz perspektive iscrpljivanja resursa, na kraju će vam postati očigledno da je industrijska civilizacija neodrživa na puno frontova. Načini na koje trenutno trošimo energiju i materijale ne mogu se još dugo održati. Morat ćemo usvojiti i prilagoditi se na jednostavniji i skromniji način življenja na planetu.
• Samim vrhuncem nafte neće biti riješene klimatske promjene. Čak i ako stope vađenja nafte odmah počnu opadati, u zemlji je ostalo još dovoljno iskoristive nafte (+ ugljena i prirodnog plina) da se globalna temperatura podigne za još nekoliko stupnjeva –  mada vjerojatno ne toliko da se opravdaju oni najgori scenariji emisija IPCC-a.
• Općenito, vrhunac nafte je loša vijest za naše sadašnje gospodarstvo ovisno o rastu, ali je dobra vijest za prirodu.
• Kad bi se krize s kojima se suočava čovječanstvo poredalo  po nekakvoj hijerarhiji važnosti, vrhunac nafte ne bi se našao na samom vrhu. Po mom skromnom mišljenju, na vrhu te dvojbene klasifikacije bila bi ili globalna toksifikacija (plastikom i kemikalijama) ili klimatske promjene. Jer ta dva problema imaju potencijal da iznimno teško oštete Zemljine ekosustave, toliko da bi evolucijske prilagodbe na njih trajale tisućama, možda i milijunima godina. Vrhunac nafte je kratkoročni problem koji će najviše utjecati na ljudsku vrstu (mada bi jedna od posljedica toga mogla biti da ljudi, u očajničkoj potrazi za hranom i gorivom, opustoše šume i travnjake). No, vrhunac nafte svakako nagovještava jedno – kraj moderne industrijske civilizacije usmjerene na rast.

Vrhunac nafte potiče nas na osmišljavanje budućnosti s puno manje energije i upozorava da s prilagodbama moramo započeti odmah. Jer bez nafte radikalno se  mijenjaju pravila igre na Zemlji, a to znači da i mi moramo radikalno promijeniti svoj način življenja.

Pogovor (za Generaciju Z)

U proteklih stotinjak godina ljudi su se navikli živjeti u sustavu u kojem je novac vrhunsko božanstvo, a priroda kao neki „dekorativni“ element o kojem ne osjećamo neku suštinsku ovisnost, ali ga možemo iskoristiti na mnogo načina. Ta zabluda vašoj generaciji dolazi na naplatu. Ako ljudska vrsta želi opstati na Zemlji ona više ne smije uništavati okoliš ni zbog rasta, ni zbog potrošačkih navika, ni zbog BDP-a, ni zbog ratova, ni zbog umjetne inteligencije, ni zbog prijepora iz prošlosti, ni zbog toga što joj je to teško ne činiti – naprosto, uništavanja moraju prestati. Zato jer i ljudi moraju respektirati prirodna ograničenja, ili…

Sad kad znate nešto o vrhuncu nafte i njegovim reperkusijama, učinite još jedan napor / mentalnu vježbu – Zainteresirajte se malo o najznačajnijim i najskupljim projektima Države i vaših JLS/JRS, o vrijednostima koje se najčešće naglašavaju putem medija, pa i o onome što su pred izbore političari obećavali ili obećavaju stanovništvu. Razmislite o svemu tome iz perspektive Richardova eseja. Možete si pripomoći s OVIM primjerima. Puno razgovarajte o tome među sobom, kako biste snažnije i artikuliranije mogli istupati sa svojim prijedlozima i traženjima na mjestima gdje se formuliraju planovi i odluke zajednice u kojoj živite.

Znanstveni i moralni argumenti potpuno su na vašoj strani. Inzistirajte na tome!

Generacijo Z, sretno!
Zoran Skala

Objavio: Zoran Skala

Neke ankete pokazale su da se gotovo polovica Hrvata smatra velikim domoljubima. Slijedom osnovnog značenja tog pojma može se zaključiti da su ti ljudi spremni žrtvovati se za dobro svoje nacije/zajednice kada je ona ugrožena.

U zadnje vrijeme, na raznim okupljanjima, moglo se čuti uzvikivanje „Za dom spremni!“, službenog pozdrava NDH, kojim su prisutni iskazivali vlastito razumijevanje domoljublja. Kako su to izvikivali i mladi ljudi, koji nisu mogli imati osobni doticaj s vremenom i okolnostima iz doba NDH, mislim da ima smisla barem pokušati razjasniti koliko je uopće moguće kroz takav „povijesni retrovizor“ danas činiti dobro vlastitoj naciji/zajednici.

Hrvatska je ugrožena

Hrvati jesu ugrožena nacija. Ugroženiji su nego ikada u svojoj povijesti! U Domovinskom ratu izgubili su 15000 života. Od ugroza u nastajanju mogli bi stradati svi, ili gotovo svi!

Na sličan način kako su ugroženi pripadnici i svih drugih nacija u svijetu. Jer klimatske promjene i šesto masovno izumiranje biljnog i životinjskog svijeta uporno se ubrzavaju prema stanju kada bi ljudskoj vrsti mogli dokinuti uvjete za postojanje. Kako sada stvari stoje, najveći dio tog procesa mogao bi se dogoditi u kraćem vremenu od razdoblja koje nas dijeli od NDH. To su procjene i izračuni znanstvenika koji prate ubrzavanje pogoršanja na Zemlji, ali koje političko-poslovna elita svijeta uporno ignorira.

Što to znači za svaku mladu osobu na svijetu i u Hrvatskoj? Pojednostavljeno, ako postoji i minimalna šansa da su znanstvenici u pravu (a i bez znanstvenika svjedoci smo da su klimatski ekstremi sve učestaliji i jači), onda sa stajališta egzistencijalnog interesa mladih ne postoji niti jedan važniji zadatak za njihovu naciju/zajednicu nego da učini sve kako bi se zaustavilo pogoršavanje stanja u okolišu. U „povijesnom retrovizoru“ nema iskustava sa ovakvom situacijom. Ovakva prijetnja opstanku događa se prvi put u povijesti čovječanstva. Svoj opstanak ljudi su si sami ugrozili svojim načinom življenja koji se nije obazirao na planetarna ograničenja.

Zato je danas istinski iskaz domoljublja hrabro se suočiti sa stvarnim uzrocima kriza u koje ulazimo i fokusirati se na njih, a ne se baviti s prijeporima iz prošlosti. Tim prije što spasonosna rješenja ovise o uspostavljanju kulture suradnje, solidarnosti i razmjene znanja i resursa, prvenstveno sa zajednicama koje su nam zemljopisno blizu, a ne o konsenzusu nekih udaljenih globalnih centara moći koji već četiri desetljeća ne uspijevaju dogovoriti ništa djelotvorno i obvezujuće za očuvanje planetarnog okoliša.   

Što bi istinski domoljubi trebali činiti

Sve što treba znati o prijetećim promjenama okoliša već se zna. Kao prvo, svi bi se trebali prestati pretvarati (osobito političari) da ne znaju što je izazvalo planetarne promjene i što bi trebalo prestati raditi da bi se stanje moglo popraviti. Već dugo znamo da je hitno napuštanje fosilnih goriva jedino djelotvorno i provedivo rješenje u raspoloživom vremenu. To bi trebalo automatski diskvalificirati sve projekte poput LNG terminala i pratećih plinovoda, novih istraživačkih i eksploatacijskih polja za ugljikovodike, izgradnju novih autocesta, cesta i druge infrastrukture za osobna vozila, ulaganja u zračni promet i infrastrukturu za prekooceanske brodove, poticaje za industrijsku poljoprivredu… Jer, bez fosilnih goriva prometa će biti manje, pa će se i globalni transport, trgovina i turizam neminovno  smanjivati.

Industrijska poljoprivreda je potpuno ovisna o fosilnim gorivima, pa je prehrambenu sigurnost stanovništva na duži rok iluzorno i neodgovorno temeljiti na njoj. Navedeni projekti samo doprinose još većim emisijama stakleničkih plinova i destruktivni su za okoliš. Jasan plan i dinamiku napuštanja fosilnih goriva još uvijek nemamo, a to bi moralo biti polazište za sve druge planske dokumente – od nacionalne do lokalne razine. 

Stalni rast gospodarstva nije mjerilo uspjeha, već ugrožavanja opstanka mladima

Svaki istinski domoljub (naročito među ekonomistima i političarima) morao bi tražiti da se rast gospodarstva mjeren BDP-om prestane koristiti kao pohvalno i poželjno mjerilo uspješnosti zajednice. Dogma o beskonačnom rastu baš nas je dovela u sadašnju dramatičnu situaciju. Jer, gospodarski rast je nemoguće imati bez porasta potrošnje energije i drugih resursa, a znamo da su oni ograničeni. Ponovo naglašavam, svijet mora napustiti 80% energije koju mu daju fosilna goriva da bi zadržao planetarne klimatsko-biološke uvjete u kojima će ljudi moći opstati.

Zbog opsjednutosti rastom i profitima, ni nakon 29 svjetskih klimatskih konferencija to se nije uspjelo dogovoriti. Sada bi to trebali napraviti do 2030. godine, što je uz opsjednutost rastom, naravno, nemoguće. Lokalizacija življenja i fokus na namirivanju osnovnih životnih potreba unutar bliskog nam okruženja, nudi održivo rješenje za opstanak. No, prethodno bi se morali dogovoriti da ćemo ići tim putem, i da ćemo se zbog toga spremno odreći mnogih potrošačkih navika i luksuza. To sada nije lako, no ako su nam naša djeca i unuci doista važni (a domoljubima i najvažniji), onda ćemo to ipak napraviti.  

Sustav obrazovanja prilagođen je potrebama tržišta a ne potrebama opstanka

Opsjednutost rastom i konkurentnošću ovladala je i akademskom zajednicom. Svi trajnu sreću pokušavaju naći u novim tehnologijama. K tome, kroz suradnju sa poslovnim subjektima fakulteti lakše dolaze do dodatnih financijskih sredstava. Urušavanje okoliša i s tim povezane fatalne prijetnje zajednici tako ostaju u sjeni poslovno atraktivnijih tema.

Čini se da je došlo vrijeme da  akademska zajednica ozbiljno razmisli o upozorenju Aurelio Pecceia (osnivača Rimskog kluba) još iz 1979. godine: „Ono što nam sada treba je da naučimo što to moramo znati da bi mogli spoznati što treba učiti – i onda to naučiti“. Ovako se mlade kroz proces školovanja i dalje oprema znanjima i vještinama prilagođenim za aktualni sustav koji im via facti podriva opstanak. Za življenje usklađeno s planetarnim ograničenjima, s mnogo manje energije i resursa, a u puno ekstremnijim prilikama u okolišu, još ih nitko ne priprema. 

Važne poruke koje su izgleda promakle domoljubima-vjernicima

S vama sam da bih postavio pitanje na koje svi moramo odgovoriti i to sada: Radimo li mi za kulturu života ili za kulturu smrti? Svima vama upućujem ovaj iskreni apel: Izaberimo život! Izaberimo budućnost! Obratimo pozornost na vapaj Zemlje, čujmo molbe siromašnih, budimo osjetljivi na nadanja mladih i na snove djece! Mi imamo veliku odgovornost: osigurati da im se ne uskrati njihova budućnost.
Ostavimo iza sebe naše podjele i ujedinimo svoje snage! I uz Božju pomoć, izađimo iz mračne noći ratova i razaranja okoliša kako bismo našu zajedničku budućnost pretvorili u zoru novog i blistavog dana.

Papa Franjo svjetskim državnicima na COP 28, Dubai 2023.

Danas… živimo u svijetu koji gori zbog globalnog zagrijavanja i oružanih sukoba…Moramo se moliti za obraćenje mnogih ljudi… koji i dalje ne vide hitnost brige za naš zajednički dom.

Papa Leon 14, srpanj 2025.

U svakom novom ratu ni jedan vojnik svoj život ne može žrtvovati drukčije nego uzalud

Mlade se izložbama naoružanja, vojnim paradama i reklamama učestalo poziva da služe u oružanim snagama. Međutim, odluke o naoružavanju i ratnim sukobima donose iza zatvorenih vrata neki opskurni gospodarsko-vojno-politički vrhovi. O miru, razoružanju i suradnji radi pukog opstanka više nitko ni ne govori, mada bi zapravo to bilo istinsko domoljublje. Svakako mnogo više od uvažavanja traženja opskurnih gospodarsko-vojno-političkih vrhova da se novcima svih nas kupuje skupo naoružanje, da bi sve malobrojnije mlade mogli slati u ratove zbog preostalih resursa, mada to nikome ne može donijeti nikakvu trajniju korist. Svaki vojni sukob sada je korak naprijed u uništavanju planeta i prepreka više za opstanak generaciji mladih. To je nesumnjiva šteta za stanovništvo svake od sukobljenih strana, a zbog profita najbogatijih. To je samo nastavak rada za kulturu smrti.

Svijetom su ovladali milijarderi – živimo u diktaturi kapitala

Milijarderi – najbezobzirnija skupina  ljudi – sada odlučuju o ratu i miru, pa i to hoće li naša djeca i unuci živjeti ili nestati. Jasno su rekli „klimatska kriza je podvala“, da se ne bi morali baviti njenim suzbijanjem. Izvršne vlasti ih podržavaju odlukama o investiranju u naoružavanje i neprihvaćanjem obveza o brzom napuštanju fosilnih goriva. Da bi mogli zadržati osvojeno bogatstvo i moć svjetske elite na sve načine brane sadašnji suicidalni (Guterres) globalni gospodarski sustav, koji su skrojili sebi po volji.

Kako bi inače  Elon Musk u svoje 54 godine mogao steći bogatstvo za koje bi prosječna osoba iz siromašnije polovice čovječanstva trebala raditi 120 milijuna godina (4 milijarde ljudi živi s manje od 206 $/mjesečno/stanovniku, a Elon „vrijedi“ 300 milijardi $)? Pa ipak, elite nas uvjeravaju da uživamo u demokratskim državama. No, već desetljećima se ne može zaustaviti ni jednu nesporno štetnu aktivnost koja ugrožava zdravlje i dobrobit prirode i malih ljudi, ako je elitama ona profitabilna. Primjeri: ratovi i naoružavanje; emisije stakleničkih plinova iz fosilnih goriva; ekstrakcije sirovina i drugi načini uništavanja prirodnih staništa; industrijska poljoprivreda; onečišćenja plastikom; proizvodnja štetnih kemikalija (PFAS, pesticidi,…); reklamiranje potrošnje i igara na sreću; neograničavanje (progresivno oporezivanje) bogatstva i neukidanje „poreskih rajeva“…

Očigledno je da elite zanima samo novac i moć. Zato nas male ljude sustavno manipuliraju. Razvili su tehniku osakaćivanja činjenica koja se pokazala toliko uspješnom da su je i znanstvenici počeli proučavati u novoj disciplini – AGNOTOLOGIJI – vještini namjernog stvaranja neznanja. Ne znam kakva je situacija u Hrvatskoj, ali u SAD broj osoba koje se bave odnosima s javnošću nadmašuje broj novinara 6:1! Malim ljudima se svjesno uskraćuje uvid u realnost – što je uvertira za velike tragedije. 

Protuotrov za globalni suicidalni gospodarski sustav je lokalni rad za kulturu života

Istinski domoljubi potrudili bi se da bolje razumiju realnu situaciju – globalnu i lokalnu. Ona je vrlo loša, uništavajuća za planet. Svakodnevna lamentiranja o porastu cijena hrane i svega drugog samo su prvi simptomi sudaranja s planetarnim ograničenjima. Mi se moramo naučiti živjeti bez ugljena, nafte i plina – bez 80% od onoga što današnji svijet drži u pokretu! Pri tom, ne nasjedati na priče da su ljudi na korak do novih tehnologija kojima će se riješiti svi trenutni problemi. Za to je sada prekasno, a kako netko reče: „Čovjek bez energije je leš, a tehnologija bez energije je skulptura“. Dakle, morat ćemo napustiti puno energetski intenzivnih tehnologija koje danas rutinski koristimo. I ne povodite se za utopijom da je moguće sva trošila samo prebaciti sa fosilnih goriva na električnu energiju. Dobar uvid u realnost vjerojatno bi vas naveo na nekoliko zaključaka: 

1. Da od svjetskih elita (pa ni nacionalnih) ne trebate ništa očekivati. Za svoj opstanak i opstanak vaših potomaka sami se morate pobrinuti, ne čekajući nikoga.
2. Da je bez fosilnih goriva lokalizacija življenja neminovna. Zato je sudjelovanje u osmišljavanju i prakticiranju života u lokalnoj zajednici – koji je fokusiran na osnovne potrebe stanovništva, koji je uklopljen u nosivi kapacitet okoliša koji ju okružuje, koji jača njenu otpornost i prilagodbu na klimatske ekstreme i druge krizne pritiske izvana i koji vodi računa o svakom članu zajednice – najkorisniji oblik svačijeg osobnog angažmana. Prakticiranje takvog načina življenja makar i unutar sasvim malih skupina ljudi je dragocjeno. Tako se stvaraju jezgre oporavka šire zajednice nakon neizbježnog kolapsa sadašnjeg gospodarskog sustava koji mora stalno rasti. 
3. Da će klimatski ekstremi svaku zajednicu povremeno pogoditi katastrofalnim intenzitetom, ali gotovo nikada sve istovremeno i jednakim intenzitetom na širem zemljopisnom prostoru. Oporavak od takvih katastrofa lakši je uz pomoć zajednica iz bližeg okruženja koje nisu bile izložene katastrofi. Zato je potrebno graditi i njegovati kulturu uzajamnog pomaganja, solidarnosti, pa i zajedničkog planiranja jačanja otpornosti na katastrofe i vanjske krize, bez obzira na moguće prijepore iz bliže ili dalje prošlosti. Uzvici poput „Za dom spremni“ samo umanjuju izglede za opstanak.    

Sretna je okolnost da u svijetu i kod nas već postoji zavidan broj formalnih i neformalnih udruga i organizacija koje već dugo rade na lokalizaciji. Uz malo truda i vremena uloženog na pretraživanje po Internetu možete doći do obilja iskustava, savjeta i metodoloških priručnika kako krenuti u proces lokalizacije življenja. Što može biti bolji iskaz nečijeg domoljublja, od biti pionir rada za kulturu života u sredini u kojoj živi?!

Objavio: Zoran Skala

Već 25 godina radim za poslodavca. Solidan posao, dobro plaćen, dinamičan, ali zahtjevan po pitanju slobodnog vremena. Otkako sam zakoračio u permakulturu, mučim se da uskladim ono što volim raditi sa onim što moram raditi. “Moram” se odnosi na to da sam jedini zaposlen u obitelji sa dvoje djece. Nešto sam gledao da je moguće zasaditi vrt, prodavati povrće i živjeti od toga kao da je “pravi posao”. Ima nekih vrtlara na youtubu koji tako počnu, evo jedan primjer:

I tako sam ja lijepo dao otkaz… Formirao oko 100 m² vrtnih gredica i krenuo sa uzgojem. Razglasio da dostavljam košarice sa povrćem i evo već mjesec dana traje ta avantura. Ubrzo mi se pokazalo, ne može se živjeti od uzgoja povrća. Barem ne na 100 m². Sva zarada je već prije početka otišla na nabavu opreme, komposta, sadnica… Puno se vremena troši na brigu o vrtu, berbu, pakiranje, dostavu, odnose sa kupcima… I što sad, financijske rezerve na izmaku, ja na izmaku snage, ideja, jesam li nepovratno zaglibio? Pročitajte cijelu priču, jer malo je kompliciranija nego u prvi mah izgleda.

Uzgoj povrća za prodaju

Pripreme

Sa pripremama sam krenuo još pretprošle godine, krajem 2023. Radi se o površini opisanoj ovdje:

Nakon sezone uzgoja bundeva, cijela je površina zasijana pokrovnim usjevima kako bih povratio organski udio u tlu. Raž i grahorica su 2024. pokošeni i ostavljeni na tlu. Krajem 2024. je površina preorana i ostavljena do proljeća 2025. Kad je zima završila, tlo je kultivirano motornim kultivatorom i odmah su uređene trajne stepenaste gredice. Inače, mnogo pažnje posvećujem zaštiti života u tlu i minimalno kultiviram, ali površina jednostavno nije bila prikladna za uzgoj. Značajan nagib tla, teško se kreće, radi, sve što stavim na tlo kiša odnese… Jednom u životu, moralo se oblikovati tlo u praktičniji oblik.

Formirao sam ukupno 8 gredica širine 70 cm, duljine 20 metara. Terase su ukupne širine oko 1.3 m, jer treba barem 60 cm za staze, potporne zidiće i sl. Gredice su prekrivene tankim slojem kvalitetnog komposta kalifornijskih glista. Prilično skup, ali i najkvalitetniji materijal za prekrivanje gredica koji sam mogao naći. A samo na dobrim temeljima se gradi dobar posao.

Početak uzgoja

Instaliran je sustav navodnjavanja. Tijekom 4. mjeseca sam posadio gotovo sve gredice. Sadilo (sijalo) se:

• Rukola
• Razne zelene salate
• Blitva
• Cikla
• Celer
• Kelj
• Kupus
• Luk (kapula)
• Poriluk
• Mrkva
• Korabica
• Tikvice
• Raštika
• Krumpir
• Razno cvijeće i začinsko bilje

Mjesec je bio prilično hladan, kišovit, a vrt stalno u opasnosti od smrzavanja. Isto se nastavilo i u 5. mjesecu, pa sam tek krajem 5. posadio još i rajčicu, papriku, batat, grah mahunar… Tri točkice znače da sam toliko sadio da sam nešto možda i zaboravio spomenuti.

Gdje god sam mogao, sadio sam gusto da suzbijem korov, iskoristim prostor i povećam produktivnost. Također, praznine među jednom kulturom su popunjavane drugom kompatibilnom kulturom. Luk među glavicama salate, tikvice usred gredice sa rukolom, neven ispod raštike…

Marketing

Ključno pitanje, za koga je sav taj trud, svo to povrće??? Još nemam kupce niti ideju za plasman. Za prodaju na veliko, vjerojatno trebam registraciju neke djelatnosti. OPG ili nešto slično. Kome mogu ponuditi razno povrće, kako što bude dolazilo? Odlučio sam se za model CSA, Community Supported Agriculture odnosno poljoprivreda uz podršku zajednice. Za pokrenuti ovako nešto, i opstati do kraja sezone a da se ne posrne, zaista treba velika podrška zajednice. Koju još nemam.

Usporedno sa sadnjom povrća, uspio sam registrirati obrt (zašto ne OPG, objašnjeno u nastavku). Izradio web stranicu kojom promoviram svoj uzgoj i tražim kandidate za pilot projekt. Ovo je objavljeno početkom 4. mjeseca:

Prema nekom izračunu, na ovoj površini je moguće osigurati hrane za oko 15 košarica. To vrijedi za iskusne vrtlare koji neće napraviti početničke greške. Ja sam tu brojku malo smanjio pa ponudio 10 “košarica” tijekom sezone uzgoja. To znači da kupci plaćaju unaprijed, kao neka vrsta pretplate. Meni to osigurava novac koji trošim na sustav navodnjavanja, sadnice, gnojivo… I ujedno znam kome dostavljam i koju količinu. Također, to stvara veliku obvezu da uspijem isporučiti što sam obećao.

Čim sam dogovorio uvjete sa 10 kupaca… Možda preciznije reći partnera u uzgoju, ljudi koji me podržavaju… zaključio sam prijave. Svi koji su se nakon toga javili, stavljeni su na listu za eventualne viškove sa imanja. Očekujem da ih bude, i mnogo mi znači da imam kandidate i za te viškove.

Isporuka košarica

Isporuka se obavlja svaki drugi tjedan, konkretno u nedjelju navečer. Moja nedjelja započinje oko 5:30 kada ustajem, gucnem kavu, pojedem nešto i krećem sa berbom. Povrće je najukusnije dok je još jutarnja rosa na njemu, salate budu hrskave, slatke, i vrijedi krenuti što ranije. Berem brzo dok je vrt još u hladu, i povrće odmah ide u korito sa hladnom vodom. Temeljito sve perem, važem i pakiram u vrećice. Trenutno vidim najveći problem u učinkovitosti po pitanju berbe, pranja i pakiranja. Cijeli proces se oduži do kasno popodne, praktički bez stajanja. Moguće da se sve ubrza sa plodovitim povrćem (rajčice, paprike, tikvice…), ali sa salatama je zaista mnogo posla.

Košarice se označavaju, jer upisujem kojem sam kupcu koliko isporučio. Neke stvari su pomalo varijabilne, recimo masa glavice salate ili korabice. Ne bih volio da netko bude na kraju zakinut za obećanu masu povrća. Ako mu jedna košarica bude malo manja, sljedeća će sigurno biti veća da se to kompenzira.

Dostava povrća je poseban logistički izazov. Potrebno je sa svim kupcima provjeriti jesu li u određeno vrijeme na svojoj adresi. Onda se radi najučinkovitiji plan puta, pa računanje kada sam na kojoj adresi. Najavim se ljudima i krećem od kuće do kuće.

Prve reakcije

Moram priznati da su prve reakcije zaista ugodne. Svi hvale povrće, javljaju mi se na mail, porukama, i jedva čekaju narednu isporuku. Već na sljedećoj isporuci, neki imaju dodatne “kandidate” koji bi se uključili, članove obitelji ili prijatelje. Mislim da je to ogromna potvrda i nagrada za sav ovaj trud, i dodatni poticaj za nastavak.

Može li se živjeti od ovog posla?

Ovdje se priča pomalo komplicira, odnosno postaje zanimljiva! Što znači “živjeti”, samo preživljavati? Ja sam upravo napustio posao kojim mogu zaraditi oko 3000 eura mjesečno. Približno toliko obitelj i troši, tj. treba za svakodnevne aktivnosti. To su dvije prosječne plaćice u Hrvatskoj, tj. budžet jedne tipične obitelji. Ne radi se ni o kakvom luksuzu, nego jednostavno cijena života u gradu, obrazovanje djece, ulaganje u razvoj vlastitog imanja. Osiguravanje nekakve mirovine i donekle sigurna starost. Mogu li uzgojem povrća pokriti taj nedavni gubitak posla?

10 košarica prosječne cijene 20 eura mjesečno znači 200 eura. Značajan iznos odlazi na troškove, postoji rizik da vrt podbaci, a postoji i taj dio godine kada vrt nije produktivan. Pa kako da se živi od tog iznosa, jesam li nešto krivo izračunao? Kako mi se ovo moglo desiti?

Permakulturni pristup poduzetništvu

Ajmo sad biti malo realniji. Permakulturom se ozbiljno bavim dobrih 15 godina. Specijalnost mi je stvaranje sustava koji su održivi, traženje kreativnih rješenja. Iskorištavanje svakog detalja kao resursa. I ovaj posao je jedan takav sustav, pomno dizajniran. Gledajmo izvan okvira onih 8 skromnih gredica površine 100 m². Već godinama stvaram tzv. šumski vrt koji upravo postaje produktivan. Jabuke i šljive su krcate plodova, pod njima masivni grmovi ribiza prepuni bobica. Vrt se svake godine pomalo širi i dopunjava novim biljkama. Da nemam CSA kupce, što bih ja sa tim silnim plodovima? Desi se da naberem par kila jagoda, punu kantu bobica, rabarbare više nego možemo pojesti… Do sad, to mi je bio “otpad” sa imanja. Sada imam adrese koje redovito obilazim i desetke ljudi prijavljenih za viškove sa imanja.

Što ćemo sa zimom?

Do sad, za zimu bi znali pohraniti stotine kila vlastite zimnice. Imamo mnogo čičoke, tikvi, graha, krumpira, kiselog kupusa, zapravo nam sve to dođe nekako usput. I svake godine dočekamo proljeće sa prepunim podrumom, pa se višak baca. Umjesto toga, pretplatnici za košarice mogu nastaviti cijele zime primati plodove ako to žele. Još će se pokazati da je cijeli taj posao sa povrćem bio samo marketing za druge proizvode imanja. I kad imam taj element u dizajnu, lakše i razvijam imanje. S više povjerenja uzgajam neobične biljke poput pasjeg trna, bazge, koprive… To su izuzetno vrijedni plodovi koje samo treba uklopiti u dobru priču.

Priča, međutim, ide dalje, jer ipak je riječ o permakulturnom dizajnu.

Širenje priče prema zajednici

Već nakon mjesec dana ovog modela dostave, novi se ljudi žele uključiti u “priču”. Možda vam je promaknulo, ja sam prošle zime putem društvenih mreža pokušavao naći još par ljudi koji imaju vlastiti vrt i nešto viška za prodaju. Da se udružimo i lakše većem broju kupaca osiguramo najbolje moguće proizvode. Nitko od nas ne može sve raditi dobro. Razlikuje se mikroklima, tlo, osobne sklonosti… Iz više lokalnih vrtova možemo imati dužu sezonu, veći izbor plodova, možda mogućnost da se bira što se kome dostavlja, češće dostave… Međutim, pozivao ja, ne pozivao, nitko se tada nije odazvao.

Sada je situacija drugačija. Postavio sam model na nekakve temelje, pokazalo se da funkcionira, i zaista se javljaju ljudi koji bi se uključili vlastitim proizvodima. Susjed ima vrhunski med, drugi je poznati kolekcionar starih sorti voćaka. Nudi razne proizvode koje i sam koristim. Međutim, uključiti više ljudi u ovakav model možda traži da sve to netko i logistički pokrije. Pa kako se bude formirala zajednica, možda se otvori prilika da netko radi komunikaciju sa kupcima, pravi plan uzgoja, vodi brigu što je kada i gdje dostupno… Ali polako, malim koracima prema nekim novim idejama.

Otvara se prostor za nove usluge

Ako promotrimo neku zajednicu koja dobro funkcionira, recimo obitelj, vidimo da nitko nije baš specijaliziran. Nemamo člana koji samo ide na posao, ili samo pere posuđe. Svi rade bezbrojne aktivnosti. Svaku aktivnost može raditi više članova, i to je ta stabilnost sustava koju zagovara permakultura. Obitelj se neće urušiti ako je jedan član povrijeđen, otputuje ili možda ima loš dan. I tako treba graditi održive zajednice budućnosti.

Što to znači za ovu našu “wanabe” zajednicu? U mojoj obitelji, ja sam “kućni majstor“. Gradim, pregrađujem, adaptiram, opremam… Znači, radio sam do sad sve poslove od zidarije, gradnje drvetom, metalne konstrukcije, elektroinstalacije, vodovod, polaganje podova, izradu namještaja, ličenje, čišćenje, vješanje zavjesa… I to je značajna stvar imati u obitelji nekoga sa širokim spektrom vještina. Trudim se stvoriti “brand” kako bih iste usluge mogao nuditi i široj zajednici.

Moja najuža specijalnost je elektrika, kako kućna tako i brodska. Stručnjak sam za sigurnosne sustave, alarmi, video nadzor, radim naravno i elektroinstalacije, održavanje starih instalacija…

Kakve sad to veze ima sa onim gore? U “normalnom” sustavu koji stavlja ljude u kalupe, očito nikakve. Ili si poljoprivrednik, ili električar. Odluči se. Međutim u stvarnosti, jednom kućanstvu zaista treba netko tko može od starog stana napraviti novi, na brzinu riješiti kvar na elektroinstalaciji, montirati novi namještaj, zamijeniti bojler, postaviti solarnu elektranu, i zgodno je ako je to čovjek kojeg ste dobro upoznali kroz dostavu povrća. Također, i meni je draže i sigurnije raditi više stvari za poznate ljude, nego raditi uvijek istu stvar na uvijek novoj adresi. Gradi se povjerenje, dobri odnosi i zadovoljstvo svih uključenih.

A onda dodajmo i da od takvih poslova zaista živim, ulažem u razvoj imanja i na kraju to imanje hrani desetak ili više kućanstava, promovira permakulturu i na neki način educira širu zajednicu.

Profesionalne usluge u permakulturi

Započelo je kao eksperiment, ali pokazuje se da je i ova usluga prilično tražena. Što su te profesionalne usluge? Recimo da razvijate vlastito imanje i treba vam pomoć. Iskopati nešto, posaditi voćke, odraditi dizajn imanja… Možda radite prema vlastitom dizajnu i jednostavno je zapelo. Događa se, i meni je često zapinjalo u početku. Treba vam netko sa malo više iskustva da pogleda što se može popraviti. Ili voditi razvoj imanja od ideje do funkcionalnog rješenja. To su te usluge koje nudim.

Povezivanje svih usluga pod “isti krov”

Kako sam napisao, većina bi se zamislila što od svega ovog žele raditi. Ja bih pokušao ostati svestran, jer upravo u tome uživam, i mislim da je to prirodnije. Više puta mi se kroz permakulturu dokazalo kako povezivanje elemenata donosi brojne prednosti. Sjetite se primjera šumskog vrta. Mnogo biljaka na malom prostoru, posloženih tako da podržavaju jedna drugu. Jedno permakulturno poduzetništvo bi moralo funkcionirati slično. Umjesto da imamo velik sustav (država ili šire) u kojem je svatko usko specijaliziran, radije gradimo male sustave sa svestranim pojedincima.

Ja sam na početku jednog novog poglavlja u životu. Podržite me dijeljenjem ove objave ili preporukom neke od usluga koje nudim. Hvala!

Objavio: Nikola

Samonikle biljke su veliki resurs  –  mogu se koristiti kao hrana, kao lijek, za poboljšanje tla i privlačenje korisnih kukaca, a mogu nam i puno reći o tome kakvo je zemljište po kojem se krećemo. Kad saznamo što sve oko nas je jestivo i korisno, više nikad nećemo “korove” gledati na isti način!

Ovaj tečaj je moguće pohađati isključivo putem interneta i održavat će se interaktivno na platformi Zoom. Sastoji se od 5 modula interaktivne nastave i jednog dodatnog, “bonus” susreta za podršku, odnosno odgovore ne pitanja s kojima su se polaznici susreli na terenu u samostalnom istraživanju bilja. Interaktivna nastava uključuje i mogućnost identifikacije biljaka koje su sudionici fotografirali u svojem okruženju. Tečaj je prikladan i za potpune početnike, kao i za one koji već imaju neko predznanje o samoniklom bilju.

Za prijavu molimo da ispunite svoje podatke u ovom kratkom obrascu: https://bit.ly/samoniklo-online-2025
Prijave su obavezne unaprijed i broj mjesta je ograničen. Cijena tečaja je 125€.

Raspored:
utorak 25.3.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
utorak 1.4.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
utorak 8.4.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
utorak 15.4.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
utorak 22.4.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
+ utorak 13.5.2025. 18:00 – 20:00 Zoom pitanja i odgovori

Snimke modula bit će dostupne polaznicima i nakon tečaja.

Više informacija o programu možete pročitati na kraju obrasca za prijavu.

Voditeljica je Gordana Dragičević, diplomirana permakulturna dizajnerica i iskusna voditeljica radionica prepoznavanja samoniklog bilja.

Ako imate dodatnih pitanja, obratite se mailom na: gordana.permakultura@gmail.com

Objavio: Perforum

Prvi put sam se susreo s kalifornijskim glistama i glistenjakom prije 15 godina, kada je moj ujak uzgajao povrće u vrtu od 500 kvadrata. Koristio je umjetna gnojiva i stajski gnoj, no mene je zanimala prirodnija metoda uzgoja. Pogotovo kada sam postao roditelj, postalo mi je važno kakvu hranu jedu moja djeca. U dogovoru s ujakom, odlučio sam dio vrta obrađivati bez umjetnih gnojiva.

Počeo sam istraživati prirodne načine gnojenja i slučajno naišao na informacije o kalifornijskim glistama i glistenjaku. Saznao sam da moj bivši susjed uzgaja gliste i prodaje glistenjak pa sam odlučio isprobati. Već prve godine rezultati su bili odlični. Nakon nekoliko sezona korištenja kupljenog glistenjaka, odlučio sam napraviti vlastiti komposter s glistama. Tako je počela moja strast prema ovim korisnim organizmima.

Prije osam godina preselili smo se u Matulje i sa sobom ponijeli i gliste. Danas u svom vrtu koristimo isključivo vlastiti glistenjak, bez umjetnih gnojiva i pesticida. Prije nekoliko godina proširili smo legla i započeli s uzgojem kalifornijskih glista u komercijalne svrhe. Trenutno imamo 15 legala, a planiramo taj broj još povećati iduće godine.

Što je kalifornijska crvena glista?

Kalifornijska crvena glista (Eisenia fetida) je vrsta gliste koja se koristi za preradu organskog otpada u kvalitetan humus. Prepoznatljiva je po crvenoj boji i maloj veličini (5-8 cm). Ove gliste mogu živjeti u velikoj gustoći na malom prostoru i izuzetno su učinkovite u razgradnji organskog materijala. Na primjer, u 1 m² hranjive podloge debljine 30 cm može se naći do 50.000 odraslih glista i kokona (jaja), dok na istoj površini broj kišnih glista ne prelazi 10 jedinki. Kalifornijske gliste također imaju izuzetnu sposobnost razmnožavanja, daleko veću nego kišne gliste. U optimalnim uvjetima, iz jednog legla od oko 100.000 glista može nastati 18-20 novih legala tijekom godine, uz pravilnu ishranu i uzgoj.

Kako se hrane gliste?

Kalifornijske gliste se hrane organskim otpadom poput stajskog gnoja, ostataka hrane, lišća i komposta. Njihova probava pretvara ovaj materijal u humus bogat hranjivim tvarima, što poboljšava kvalitetu tla i potiče rast biljaka.

U uzgoju kalifornijskih glista radi proizvodnje humusa najčešće se koristi stajski gnoj poput konjskog i kravljeg gnoja. Kada se koristi kravlji gnoj potrebna je priprema s obzirom da sadrži veću koncentraciju mokraćne kiseline a time i soli koja je štetna za gliste ( gnoj se više puta ispire). S druge strane konjski gnoj se može odmah koristiti u prehrani glista bez prethodne pripreme. Glistenjak dobiven iz čistog konjskog gnoja sadrži fitohormon indol-maslačnu kiselinu koja djeluje na ubrzani i bujniji rast biljaka.

Što je glistenjak?

Glistenjak je prirodno gnojivo koje nastaje probavom organskog materijala od strane kalifornijskih glista. Ima sitno-mrvastu strukturu, bogat je korisnim bakterijama, gljivicama i mineralima te pomaže biljkama da bolje rastu i budu otpornije na bolesti. Također poboljšava strukturu tla i zadržava vlagu, što je osobito korisno u sušnim razdobljima. Sadrži 10 puta više mikroba nego običan kompost, mnoge makro i mikro elemente potrebne za razvoj biljke te biljne hormone rasta kao što su auxin i cytokinin. Glistenjak je dobro opskrbljen dušikom, fosforom i kalijem.

Kako koristiti glistenjak?

Glistenjak se može koristiti na nekoliko načina:

• Kod sijanja sjemena – Pomiješajte 20% glistenjaka s vrtnom zemljom u posudi za sijanje.
• Kod presađivanja biljaka – Stavite 2 dl glistenjaka direktno na korijen biljke prije sadnje.
• Za voćke i vinovu lozu – Dodajte 2-3 litre glistenjaka po stablu.
• Zalijevanje i prskanje – Pripremite tekuće gnojivo tako da 1-2 dl glistenjaka potopite u litru vode preko noći. Ovaj ekstrakt možete koristiti za zalijevanje ili prskanje biljaka. Kod prskanja biljaka razrijedimo ekstrakt sa 10 dijelova vode i procijedimo preko gaze.

Korištenje glistenjaka kalifornijskih glista dokazano poboljšava kvalitetu tla, potiče rast biljaka te ih čini otpornijima na nepovoljne uvjete i bolesti. Ako želite svoj vrt ili voćnjak uzgajati na prirodan i ekološki prihvatljiv način, glistenjak je idealan izbor.

Objavio: Lumbri humus Matulji