Kada promatram svoje biljke, neke rastu izuzetno dobro, dok druge stagniraju. Nekad je stvar prilagođenosti jedne biljke na mikrolokaciju koja joj je na raspolaganju. Ako sam nešto posadio na krivo mjesto, jasno da nema mnogo sreće sa uzgojem. Ali, često se ne radi uopće o tome. Pojedine biljke imaju periode kada rastu veoma dobro, pa onda stagniraju ili se suše. Imaju boljih i lošijih godina, a na istom mjestu. Nakon višegodišnjeg promatranja, dolazim do zaključka da najveću razliku čini upravo voda. Gdje god je nekom greškom (ili namjerno) procurila voda, tu je bujao život. Gdje je bilo malo više hlada ili je tlo bilo malčirano, biljke su bile zdravije, zelenije. U kontroliranim uvjetima u plasteniku gdje svakoj biljci dajem određenu dozu vode, najjasnije se vidi razlika. Zbog primitivnog sustava kapaljki neke su biljke dobivale malo više vode od drugih. Te su rasle mnogo brže i davale više plodova.

Kako je imanje općenito prilično kamenito sa tankim slojem zemlje, voda je jedan od najvećih prioriteta kod planiranja uzgoja biljaka.

Voda za navodnjavanje

Koliko vode biljke trebaju? Postoji li neka optimalna količina, ili “više je bolje”? Je li svejedno odakle voda dolazi, ili je svaka dovoljno dobra? Po svemu sudeći, od iznimne je važnosti i kvaliteta, ali i količina vode. Voda iz gradskih vodovoda je obično najgore rješenje za navodnjavanje ekoloških nasada. Činimo sve kako bi izgradili ili zaštitili mrežu mikroorganizama u tlu, koje onda trujemo lošom vodom. Biljke koje uzgajamo ovise o osjetljivoj simbiozi sa mikroorganizmima, pa bi trebali paziti da im ne štetimo. Voda iz bunara ili rijeka / potoka predstavlja svakako bolji izbor, ali često u sebi ima višak otopljenih soli. Voda bogata mineralima može biti idealna za piće, ali ne i za navodnjavanje. Prisutnost minerala negativno utječe na mogućnost biljaka da apsorbiraju određene elemente iz tla. Tako biljke mogu “gladovati” pored dostupne hrane, sve zbog vode iz posve prirodnih izvora. Treća i vjerojatno najbolja, najsigurnija opcija je kišnica.

Kišnica bez nekog prethodnog tretiranja nije pogodna za piće, ali je upravo ono što biljke trebaju u sušnom razdoblju. I tu dolazim do važnosti spremnika za kišnicu. U našim krajevima smjenjuju se doba sa mnogo kiše i ona sa vrlo malo kiše. Kišoviti periodi su obično hladni i mračni, kada je teško bilo što uzgajati. U ljetnim mjesecima kada je idealno vrijeme za uzgoj izobilja hrane, nedostaje vode. Ako ju nismo uhvatili i pohranili u periodu kada smo mogli.

Koliko vode trebaju biljke?

Neki “industrijski” standard profesionalnih uzgajivača povrća kaže 25-50 mm vode tjedno. Što ta mjera znači u praktičnom primjeru? Ako promatramo jedan četvorni metar uzgojne površine, svaki milimetar predstavlja jednu litru. Za 1 m² vrta nam tada treba 25-50 litara vode tjedno. Dalje je lako izračunati koliko treba za 100 m² ili koliko već planirate navodnjavati. I tu postaje jasno da biljke trebaju ogromnu količinu vode. Za neke realne potrebe uzgoja povrća za jednu obitelj, radi se o desecima tisuća litara tijekom uzgojne sezone. Sve manje od toga, i biljke se muče. Jasno da se neke bolje nose sa tom nestašicom vode, dok druge možemo uzgajati samo u vlažnijem periodu. Također, jasno je da voda ne dolazi samo navodnjavanjem. Nešto dolazi sa povremenom kišom, tlo povuče iz podzemnih zaliha, ili se kondenzira iz zraka u obliku rose i sl. Ipak, ostaje činjenica da sa vodom teško možemo pretjerati.

Kako akumulirati kišnicu?

U permakulturnom dizajnu velikih prostora dominiraju gradnja jezera, sustavi jaraka za usporavanje površinskih voda i sl. Radi se o “zastrašujućim” projektima koje treba odraditi kako treba, ili mogu voditi u katastrofu. Ali ako se odrade kako treba, jedino ovakvi sustavi mogu osigurati dovoljno vode za tipične farme. Za manje sustave kakvi su mnogo češći u našem podneblju, običan spremnik za kišnicu bi mogao biti dovoljan.

Ovim problemom se već godinama bavim i moram priznati, klasični spremnici za vodu su mi pomalo skupi. Radi se o 150-200€ po m³ vode. Procijenio sam da bi mi trebalo barem 10-20 m³ pohranjene kišnice, pa trošak čuvanja vode postaje popriličan. I to nije jedini problem. Velik broj plastičnih “kontejnera” usred prirodnog okoliša nije baš ugodan prizor. Plastični kontejneri su ogromni, u smislu da ih treba dovesti veliki kamion što predstavlja dodatni trošak. Ako se predomislim po pitanju korištenja zemljišta, imam ogromnu “smetnju” na imanju koja ne služi ničemu. Srećom, baš na Perforumu sam dobio mnogo bolji savjet za spremnik za kišnicu.

Bazen za hvatanje i čuvanje kišnice

Obični plastični bazeni “na napuhavanje” su vjerojatno savršeno rješenje za probleme sa vodom koje mnogi imamo. Prije svega, radi se o komadiću plastike koja može čuvati ogromnu količinu vode. Kada kažem “komadić plastike”, bazen stane u kutiju veličine gajbe pive. Kada kažem “ogromna količina vode”, bazen na gornjoj slici drži 10-ak ili više m³ vode. I puni se sam od sebe, kada pada kiša. Ako vam dosadi, ponovno ga spakirate u “gajbu pive”. Cijena novog bazena zna biti 50-100€, polovni se nađu nešto jeftiniji. A dovoljno je da ne propušta vodu. Ako i propušta, lako se popravi sa malo ljepila.

Priprema lokacije za bazen

Moj teren je specifičan po tome što nema ravnih površina. Sve su manji ili veći nagibi. Također, prilično je kamenito i nisam baš ljubitelj nepotrebnog kopanja. Zato sam odlučio prvo napraviti okvir za bazen unutar kojeg bih malo izravnao teren. Okvir je rađen od starih, prilično trulih greda koje bi teško našle neku bolju svrhu. Grede su u grubo skrojene u oblik osmerokuta.

Unutar okvira sam malo izravnao zemlju motikom, pa ju pokrio sa cca 2 sloja kartona. Karton je tu da zaštitim bazen od bušenja, jer u zemlji ima dosta grubog kamenja.

Odabrana lokacija je manje-više najviša točka imanja. Odatle mogu gravitacijom ispuštati vodu gdje god želim. Naravno, ima još prednosti u odabranoj lokaciji što je šira tema cjelokupnog dizajna imanja. Kako u permakulturi nastojimo, grede koje okružuju bazen su ujedno i klupe za odmor i zaštita od vjetra itd.

Punjenje bazena kišnicom

Nedavno sam dobivao pitanja, kako mislim puniti bazen. Najjednostavnije moguće. Pada kiša u bazen i napuni ga. To je velika prednost jednog širokog otvorenog bazena u odnosu na sve komercijalne spremnike. Bazenu se napuše samo rub. Rub onda pluta na vodi. Kako pada kiša, rub se sam podiže, voda ne može izaći. Što je više vode u bazenu, to je i on više podignut. Prema aktualnim meteorološkim podacima za moj lokalitet, tijekom godine padne 1560 mm padalina. To znači, ako ne bi bilo isparavanja, spremnik te visine bi se mogao sam napuniti. Nije bitno koje je površine ili volumena. Ako je približno cilindričnog ili kvadratnog oblika, računica je jednostavna. Bilo koja posuda ostavljena na kiši se napuni onoliko koliko kažu da je palo kiše. Ja nažalost nisam našao bazen baš te visine, nisam ni tražio. Dovoljno mi je bilo nekih 750 mm, to je oko polovice maksimalne visine.

Bazen je postavljen u proljeće, malo prekasno da uhvatim značajnije kiše. Ali i to je bilo dovoljno da uhvatim oko 2 m³ tijekom kišovitog proljeća. I spreman sam za “prihvat” bilo kakve obilnije kiše ako se pojavi. Tijekom naredne zime planiram napuniti bazen “do prelijevanja”, kada će u njemu biti 10 m³ vode. To čini cijenu spremnika od oko 6-7 €/m³.

Ispuštanje vode iz bazena

Svi ovakvi bazeni opremljeni su otvorom za ispuštanje vode. Otvor ima priključak za vrtno crijevo. Spajanje je bilo prilično jednostavno, a na crijevu je mlaznica kojom reguliram protok. Dalje već navodnjavam kako i kada mi odgovara. Tlak je naravno mnogo niži od onog iz vodovoda i neke suvremene prskalice možda ne bi funkcionirale. Ili bi pokrivale manju površinu, što je isto prihvatljivo. Već sam do sad radio sustave navodnjavanja koji rade na niskim tlakovima pa sam spreman i za to.

Komarci?

Mogu reći da ih ima. Bilo ih je i bez bazena, jer vode uvijek ima negdje u prirodi. Ima ih i sada, ne znam da li više ili isto. Imam i šišmiše i druge predatore, ekosustav je općenito dobro uravnotežen. Ako bih primjetio da je situacija sa komarcima izmakla kotroli, Pokrio bih bazen mrežicom. Taj problem se riješi u par minuta.

Druge životinje?

U bazen sam ubacio par grana kako bi insekti mogli ulaziti i izlaziti. Odnedavno imam i pčele,a pa je voda i njima na raspolaganju.

Objavio: Nikola

Jezera imaju izuzetnu važnost u permakulturnom sustavu! Utjecaj vodenih površina na cijeli ekosustav je teško zamisliti ili opisati. Nažalost, gradnja jezera može biti i potpuna katastrofa. To se događa ako se jezero gradi na kriv način, ili na krivom mjestu. Osobno, obožavam jezera, vrtna jezerca, bare, sve u vezi s time. Također, imam imanje na mjestu gdje je gradnja jezera prilično teška. U postupku sam pripreme za gradnju malog jezera od 80 m². Tako, kada istražujem neku temu, često doznam i stvari koje mogu i drugima biti od koristi. Pa da sa vama podijelim što sam doznao, kako se grade mala vrtna jezerca ili veća jezera.

Vrste jezera, zašto gradimo jezera?

Hidratizacijsko jezero

Ovakva se jezera obično grade na mjestu postojećih vodenih tokova, na rijekama ili potocima. Namjena im je da uspore vodene tokove te da hidratiziraju okolno tlo. Funkcioniraju poput dabrovih brana na rijekama. Ovakva jezera se ne grade na način da budu vodonepropusna, upravo suprotno. Stalni vodeni tok će neprestano dopunjavati jezero, a jezero će natapati okolno tlo i kontrolirano gubiti vodu. Tlo mora dopuštati upijanje odnosno propuštanje vode.

Hidratizacijsko jezero može značajno utjecati na podizanje razine podzemnih voda. Nizvodno od jezera, mogu se pojaviti novi izvori. Ovakvo jezero se vrlo učinkovito koristi za podzemno navodnjavanje usjeva oko jezera. Nije potrebno koristiti kanale, jarke, cijevi i sl. za navodnjavanje.

Irigacijsko jezero

Irigacijska su jezera namijenjena čuvanju vode za sušna razdoblja. Voda se akumulira za vlažnog razdoblja, kada je izobilje oborina. Nastoji se spriječiti curenje i isušivanje jezera kada navodnjavanje nije potrebno. Za sušnog razdoblja, kada je potrebno navodnjavanje, ispušta se akumulirana voda. Ovakva se jezera često isprazne za vrijeme sušnog razdoblja. Dno jezera je vodonepropusno, građeno od prirodnih ili umjetnih materijala koji zadržavaju vodu.

Ispuštanje vode za potrebe irigacije vrši se putem cijevi koje prolaze ispod brane ili slično.

Rekreacijsko jezero, dekorativno jezero

Koristi se za plivanje i druge ljudske aktivnosti na jezeru ili uz jezero. Ovakva jezera imaju blago nagnute strane kako bi ljudi lakše ulazili i izlazili iz jezera, ako je namjenjeno plivanju. Također, znaju imati i plića područja koja su sigurna za djecu. Ovakva se jezera ne prazne tijekom sušnih razdoblja, ona su puna cijele godine.

Jezero za zaštitu od požara

Ovo je još jedna vrsta jezera za koju ne želite da se isprazni. Ako postoji visok rizik od požara te nesigurna opskrba vodom, ovakvo jezero mnogo znači. Idealno bi bilo da se voda može ispuštati gravitacijski prema objektima koje štitimo. Ako je objekt niže od jezera, on može biti opremljen prskalicama koje se aktiviraju u slučaju požara. Prskalice se tada gravitacijski napajaju iz jezera. Postoje i jezera za zaštitu od požara dovoljno velika da ih helikopteri koriste za zahvaćanje vode.

Jezero kao stanište

Jezera su prijeko potrebna staništa mnogih biljaka i životinja. Ovakvo jezero ima različite nivoe kako bi moglo zadovoljiti različite zahtjeve za staništem. Obično se razina vode mijenja tijekom vlažnih i sušnih razdoblja. Na taj način pruža veliku raznolikost i podržava brojne organizme koji žive u vodi ili uz vodu. U permakulturnom sustavu, ova vrsta jezera se može kombinirati sa uzgojem vodenih biljaka ili riba.

Jezero za uzgoj hrane

Za učinkovitiji uzgoj hrane grade se jezera upravo sa ovom namjenom. Kod ove vrste jezera, strogo se kontrolira protok vode kroz jezero. Način gradnje ovakvog jezera obično uzima u obzir potrebe vrste koja se planira uzgajati. Jezera za uzgoj ribe obično se grade u poplavljenim nizinama. Tu se prirodna vodena površina samo oblikuje u objekt potreban za uzgoj ribe.

Kombinirane vrsta jezera

Nema razloga da jezero zadovolji samo jednu od spomenutih kategorija. Jezero za uzgoj ribe može biti i izvor za navodnjavanje. Na taj način se voda za navodnjavanje dodatno obogaćuje nutrijentima od uzgoja ribe. Jezero koje smo izgradili za plivanje može poslužiti i za obranu od požara. Sve ovisi o načinu punjenja i pražnjenja jezera. Primjerice, ne možete jezero isprazniti tijekom ljeta radi navodnjavanja, a da ono i dalje služi za obranu od požara. Ili za uzgoj riba.

U permakulturi nastojimo da nam svaki element ima što više namjena. Zato niti jezero u permakulturi neće služiti samo jednoj svrsi. Pametnim dizajnom postižemo da jezero ima mnoge namjene.

Gdje izgraditi jezero?

Prilikom dizajniranja zemljišta, kako odabrati idealno mjesto za gradnju jezera? Je li to vrh brijega? Je li to mjesto sa većim nagibom terena, kakvo je obično između vrha brijega i doline? Ili je idealno mjesto u samoj dolini?

Jezero na vrhu brijega

Prednost ovakve lokacije je u mogućnosti da vodu ispuštate uz pomoć gravitacije. Objekti koji su niže u odnosu na jezero, opskrbljivati će se vodom koja može imati i značajan tlak. Za navodnjavanje ne trošite nikakvu energiju osim one pohranjene u samoj vodi. Ipak, punjenje takvog jezera predstavlja izazov. Nije moguće formirati površine za hvatanje kiše iznad jezera, jer je jezero na najvišoj točki terena. Za punjenje jezera iz nekog drugog izvora trebate uložiti energiju. Također, gradnja jezera većeg kapaciteta je i prilično skupa. Kapacitet jezera će biti upravo onoliki koliko zemlje iskopate. Vrh brijega često zna biti kamenit, što otežava ili onemogućava zadržavanje vode.

Jezero na nagnutom terenu

Kako se odmičete od vrha brijega prema dolini, teren postaje strmiji. Gradnja jezera na terenu pod nagibom predstavlja velik izazov, ali ima i prednosti. Tlo je ovdje pogodnije nego na vrhu brijega. Površina uzvodno od jezera može se koristiti za hvatanje oborinskih voda. Time je punjenje jezera mnogo jednostavnije nego u prethodnom primjeru. Kapacitet jezera je veći, jer se dio jezera oslanja na brijeg, a samo dio na izgrađenu branu. Navodnjavanje gravitacijom je još uvijek moguće za objekte nizvodno od jezera. Ipak, gradnja zahtjeva mnogo znanja i kvalitetnu izvedbu. Postoji velika vjerojatnost odrona ako se jezero ne izgradi na pravi način.

Jezero u dolini

U dolinama je najveća vjerojatnost da ćete imati odgovarajući tip tla. Oborine su mnogo godina ispirale vrhove brijegova i taložile materijal u dolinama. Ovaj materijal ima veliku sposobnost zadržavanja vode. Visoka razina podzemnih voda također može spriječiti neželjeno pražnjenje jezera. Punjenje jezera oborinskim vodama je ovdje najlakše. Sve površinske vode završavaju u dolinama. Gradnja jezera na ovom je mjestu jednostavnija i jeftinija nego u prethodnim primjerima. Brana odnosno nasip male visine dovoljan je za jezero velike površine. Time je i velika sposobnost akumulacije vode za manje uloženog rada. Nedostatak je što je voda spuštanjem u nizine izgubila značajan dio energije. Za navodnjavanje iz ovakvog jezera često treba pumpa, jer je većina objekata u razini ili iznad jezera.

Jezero na postojećem vodenom toku

Voda (rijeka, potok…) teče koritom koje je između dva hrbata nekog brijega. Ako se na tom koritu izgradi brana, formirati će se jezero. Ovo jezero nema problema sa punjenjem, jer se za to brine stalni vodeni tok. Ako je ovaj vodeni tok u nekoj dolini, akumulacija vode je veoma učinkovita. Uz manje zahvate na obliku terena može se akumulirati velika količina vode.

Nedostatak gradnje brane na postojećem vodenom toku? Brana će biti izložena vrlo velikom pritisku vode koja neprestano dotiče. Tim više ako je akumulacija u dolini, gdje se slivaju i oborinske vode. Zbog toga ovakve brane trebaju vrlo učinkovit sustav za prelijevanje. Ako se razina vode podigne iznad najviše dopuštene razine, ona se ne smije nekontrolirano prelijevati. Prelijevanje preko ruba brane dovodi do trošenja i popuštanja brane, što ima katastrofalne posljedice. Također, lokalni i nacionalni propisi mogu zabranjivati gradnju na vodenom toku. Takva građevina ometa slobodno kretanje ribe, navodnjavanje iz vodenog toka i sl.

Jezero pored vodenog toka

Kako voda teče između dva hrbata, ako jezero nije na toku, onda je na susjednom hrbatu. Gradnja korita jezera na hrbatu može biti nešto zahtjevnija, ali rezultira sigurnijim rješenjem. Vodeni tok ne stvara pritisak izravno na branu, već teče mimo nje. Jezero se puni iz vodenog toka na način da se uzvodno formira kanal za preusmjeravanje. Ovaj kanal se dizajnira tako da samo dio vode odvodi u jezero, a sav višak slobodno teče starim koritom. Na ovaj je način lakše zadovoljiti i propise, jer se ne ometa slobodni vodeni tok.

Kako izgraditi jezero?

Gradnja obično započinje crtanjem poprečnog presjeka terena. Iz ovog nacrta bi se trebali vidjeti nagibi korita jezera i nasipa, te površina za prikupljanje oborinskih voda. Slijedi kopanje pokusnih rupa i uzimanje uzoraka tla. Testiranje bi trebalo pokazati postoji li dovoljna količina gline u tlu za zadržavanje vode.

Kopanje korita stvara materijal kojim se formira nasip na nižem dijelu zemljišta. Preporuka je da nagib stijenke iskopanog korita nije strmiji od 3:1. To znači za tri horizontalne duljine, ne više od jedne vertikalne dubine. Odnosno, ne više od 1m pada na svakih 3m. Ovo je zbog toga kako bi stroj mogao ući i izaći iz korita. Ako se ručno kopa (manje jezero), onda oblik nije toliko bitan. Nasip koji drži jezero je također veoma važno dobro isplanirati. Nagib površine nasipa prema jezeru ne bi trebao biti strmiji od 2:1, a suprotna strana (od jezera) 3:1. Kada se ovo nacrta u poprečnom presjeku terena, treba provjeriti ima li dovoljno iskopanog materijala za formiranje odgovarajućeg nasipa. Tada se može izračunati i očekivani kapacitet jezera. Razina vode nikad ne smije doći do vrha nasipa.

Nasip nije dobro graditi izravno na površinskom sloju terena, humusu. Kada bi se to napravilo, voda bi s vremenom našla put između nasipa i izvornog terena. Provlačenje vode tuda moglo bi urušiti nasip. Zato se prije gradnje nasipa kopa jarak za sidrenje. Jarak se onda puni materijalom sa visokim udjelom gline, a tim se materijalom i nastavlja graditi nasip. Na ovaj način je spriječen prolaz vode ispod nasipa.

Ispuštanje vode iz jezera

Da bi se voda gravitacijski ispuštala na teren ispod jezera, potrebno je da nekako prođe branu. Prilikom gradnje nasipa, polaže se cijev kroz branu. Ona povezuje jezero sa nižim terenom, a voda se ispušta pod utjecajem gravitacije. Na cijevi može biti ventil, pregrada i sl. kako bi se kontroliralo ispuštanje. Alternativno, voda se može ispuštati preko brane korištenjem pumpe.

Biljke u jezeru

Oblikovanjem korita jezera određujemo koje se vrste biljaka mogu gdje udomaćiti. Na taj način stvaramo staništa u koritu jezera. I sam se nasip može zasaditi biljem, ali preporuka je da to ne budu stabla. Ako je korito jezera od prirodnog materijala poput gline, korijenje će proći i propustiti vodu.

Prelijevanje viška vode

Jezero se nipošto ne smije nekontrolirano prelijevati preko nasipa. Ako se to dogodi, velik protok vode će prokopati jarak. Teći će sve više vode i dodatno “kopati” jarak. Na kraju šteta može biti nepopravljiva. Zato višak vode treba kontrolirano odvoditi.

Važan element ovog sustava je korito za izlijevanje. Poželjno je da to bude relativno horizontalna, široka travnata površina. Višak vode onda može ovuda teći i zaobilaziti nasip, branu. Uz ovu površinu može se postaviti i cijev koja će preuzeti većinu vodenog toka i sigurno ga voditi nizvodno. Tako je korito za izlijevanje većinu vremena neiskorišteno, a voda teče njime samo kada cijev ne može podnijeti ekstremni protok.

Kroz branu se često jednostavno postavi cijev za prelijevnje. Ali, ova cijev ima ograničeni presjek, i treba uzeti u ozbir da neće uvijek biti dovoljna.

Materijali za gradnju jezera

Detalji oko gradnje konkretnog vrtnog jezerca ili većeg jezera su posebna priča. Zato ovdje samo ukratko o tipičnim materijalima. Većina tla neće sama po sebi zadržavati vodu dulje vrijeme, potrebno je koristiti neki način zadržavanja vode u koritu.

Plastična folija za jezera

Za manja jezera, tipično se koristi folija od neke vrste plastike. Trajnost ovisi o debljini i samom materijalu. Obično su to vrlo izdržljivi materijali sigurni za organizme koji žive u jezeru. Ipak, životinje mogu kopanjem oštetiti foliju, također i stabla svojim korijenjem. Foliju bi trebalo dobro mehanički zaštititi, a također i zaštititi ju od sunca radi što dulje trajnosti.

Betonsko jezero

Nešto čvršća alternativa za još manja jezera može biti jezero od armiranog betona. Ako se koristi tehnika gradnje tzv. ferocementom, može se postići veoma tanka stijenka koja je dovoljno čvrsta. Ferocement je tehnika gradnje betonskih spremnika sa visokim udjelom željeza, mnogo višim nego kod klasičnog betona. Gusta željezna mrežica se prekriva tankim slojem žbuke, betonom sa visokim udjelom cementa. Otuda i naziv, ferocement. Ovom tehnikom možete postići vrlo zahtjevne oblike koji su izuzetno izdržljivi. Nedostatak je visoka cijena gradnje i mnogo utrošenog rada.

Prirodno jezero

Ako je u tlu visok udio gline, te ako nema krupnog agregata poput kamenja, samo tlo može biti veoma nepropusno. Uz to, ako je visoka razina podzemnih voda i tlo se prirodno hidratizira odozdo, ovo bi moglo biti dovoljno. Tlo je potrebno čvrsto sabiti, nekad i uz pomoć nešto vode. Čuveni guru gradnje prirodnih jezera, Sepp Holzer, svoja jezera gradi na ovaj način. Oponašajući svinje koje svojim papcima formiraju nepropustan sloj u blatu, strojevi mogu ovako izgraditi mnogo veća jezera.

Kako učiniti korito jezera vodonepropusnim

Što ako tlo od kojeg je jezero građeno jednostavno ne zadržava vodu dovoljno dobro? Obično već analiza tla može pokazati jesu li potrebni kakvi zahvati ili dodaci tlu. Ponekad se tek nakon punjenja jezera pokaže drži li vodu ili ne. U oba slučaja, raznim se dodacima može izvršiti korekcija.

Upotreba bentonita u gradnji jezera

Bentonit je posebna vrsta sušene gline, nekad u obliku granula, nekad u prahu. Ima sposobnost da kada se namoči, značajno povećava svoj volumen. Ako je zemljište suviše propusno, dodatak bentonita će ga učiniti nepropusnim. Bentonitom se prekriva cijela površina korita, a poželjno je i da se zaore u tlo. Za manje površine, ovo se može učiniti ručnim alatima. Cilj je da se bentonit izmješa sa izvornim tlom i tako formira deblji nepropustan sloj. Nakon toga, postupak gradnje je kao da tlo izvorno sadrži visok udio gline.

Upotreba vapna u gradnji jezera

Ovo je mnogo starija metoda gradnje vodonepropusnog jezera. Vapno je prirodan materijal koji se u građevinarstvu koristi kao vezivo. Kada se smoči, formira vodonepropustan sloj, poput betona, ali je mnogo jeftiniji. Gradnja jezera započinje prekrivanjem korita vapnom. Vapno se nanosi u sloju 4-6 cm. Korito bi prije toga trebalo biti blago vlažno, kako bi vapno povuklo nešto vlage. Nakon toga, vapno se prekriva slojem gline. Ovdje se može koristiti zemlja od iskopa, koja sama nije bila dovoljno nepropusna. Nanosi se sloj barem 6 cm debljine preko vapna. U konačnici, vapno ne bi smjelo doći u kontakt sa vodom jezera. Napon prekrivanja, cijela se površina treba oprezno sabiti, kako se ne bi poremetili slojevi. Zajednički, sloj gline i sloj vapna čine vodonepropustno korito.

Za kraj, samo oprezno

Gradnja jezera je ozbiljan građevinski zahvat. Iako je svako jezero prekrasno na svoj način, izuzetno potrebno narušenom ekosustavu, pripazite! Ovaj članak ni izbliza ne nudi dovoljno informacija da bi uspješno izgradili jezero kakvo želite. Savjetujte se sa stručnjacima, i u konačnici pomozite da ovom svijetu vratimo boje kakve zaslužuje!

Objavio: Nikola

Stižu ljetne vrućine i sušno razdoblje. Mlade biljke trebaju mnogo vode za rast i razvoj plodova. Ja sam upravo postavio novi plastenik kako bih mogao uzgajati povrće za hladnog vremena, pa na kišu ne mogu računati. Odlučio sam postaviti navodnjavanje kap na kap koje za sad odlično funkcionira, pa da vam prenesem kako sam ga izradio. Cijeli sustav navodnjavanja je postavljen za nekoliko sati.

Zaštita od isušivanja prije navodnjavanja

Prije nego krenemo trošiti nenormalne količine vode na zalijevanje, trebalo bi za početak smanjiti isušivanje tla. Ja sam kamenito tlo gotovo u potpunosti prekrio slojem komposta debljine oko 15 cm. Vide se i štapići koji označavaju mjesta za sadnju. Kompost odlično zadržava optimalnu vlažnost, a dovoljno je propusan da se ne stvaraju lokvice.

Za zaštitu od isušivanja, prostor sam potpuno prekrio lišćem koji služi kao prirodni malč. Lišća imam u izobilju i zato ga koristim i za kompostiranje, a i za malčiranje. Za ovaj kompost na slici gore bilo je potrebno oko 1 m3 lišća. Isto toliko i za prekrivač na donjoj slici. Prvo sam ispunio staze, pa onda prekrio i same gredice (što se ovdje još ne vidi).

Navodnjavanje iz vodovoda ili spremnika s kišnicom?

Moj plastenik je naslonjen na spremnik s kišnicom od nekoliko m3. Vjerujem da neće biti potrebe za vodom iz vodovoda. Ipak, za vrijeme postavljanja sustava, poslužio sam se vodovodom. Jedna od osnovnih razlika je u tlaku vode. Tlak vode iz vodovoda je 3-4 bara. Da bi imali takav tlak iz spremnika sa kišnicom, on bi morao biti na visini od 30-40 m. Umjesto toga, tlak vode iz spremnika je mnogo manji. Zato sustav koji radi dobro na jednom tlaku neće raditi dobro na drugom. Ili će voda teći prebrzo, ili neće uopće.

Da riješim ovaj problem, tlak iz vodovoda sam prilagodio tlaku iz spremnika s kišnicom. Na zid spremnika sam postavio stari vodokotlić. Na ulaz u vodokotlić spojio sam gumeno crijevo za zalijevanje vrta. Kada je vodokotlić prazan, mlaz vode iz vodovoda ga brzo napuni. Kada je pun, ventil se automatski zatvara, a iz vodokotlića teče voda. Naravno, ne pod visokim tlakom, nego onim kojeg mogu očekivati iz spremnika sa kišnicom.

Sustav cijevi

Po cijelom plasteniku sam razvukao malo deblje cijevi. Koristio sam “alkaten” promjera 32 mm jer sam takve ostatke imao od ranijih projekata. Vjerujem da bi mogla i tanja cijev jer se ne radi o velikom protoku vode.

U tu debelu cijev sam spojio ove tanke, kapilarne cjevčice. Koristio sam gumene cjevčice koje se inače koriste za privezivanje biljaka. Vanjski promjer te cjevčice je 3,5 mm. Ja sam debelu cijev bušio svrdlom od 3mm. Tanku cjevčicu sam uz malo strpljenja ugurao u tu rupu. Pomagao sam se komadom čvrste žice jer je cijev suviše mekana da sama uđe u rupu. Kada sam pustio vodu, gotovo svi spojevi su bili posve suhi, što znači da dobro brtvi bez ikakvih ljepila. Na par spojeva je malo curilo, ali sam prstima još malo gurnuo cijev u rupu i curenje je stalo. Do svake biljke vodi jedna cjevčica.

Regulacija protoka

Regulacija je neophodna iz razloga što nisu sve gredice na istoj visini. U ranijim pokušajima da postavim sustav navodnjavanja, uvijek je bio problem u tome. Znao sam cijev izbušiti iglom ili tanjim čavlićem. Na nižem dijelu terena voda je tekla mnogo brže nego na višim djelovima, jer je razlika u tlaku bila velika. Ta razlika ne bi bila značajna da se radi o vodi iz vodovoda, tlak bi svugdje bio približno jednak. Tada bih mogao koristiti i gotove cijevi sa rupicama za navodnjavanje. Kod niskotlačnog sustava, regulacija je ipak bila potrebna za svaku biljku.

Veoma jednostavan i jeftin “ventil” napravio sam tako što sam cjevčicu stisnuo vijkom i maticom između dvije podložne ploćice. Na slici je veći vijak kojim sam testirao ideju, ali kasnije sam koristio vijke debljine M4. Mogli bi i tanji, regulacija bi bila još preciznija.

Brzina protoka i količina vode za svaku biljku

Litra vode ima 20,000 kapi. Ne bi čovjek vjerovao, ali teorija kaže upravo tako. Iz mog iskustva, pola litre vode na dan za svaku biljku bi moglo biti dovoljno. To bi u kapima bilo 10,000 kapi na dan, ili 7 kapi na minutu. Nisam doslovno brojao kapi, ali namjestio sam protok takav da mi svakih 5-10 sekundi padne jedna kap. Potrebno je redovito pratiti i po potrebi regulirati protok. Ako se dogodi da se neka cijev začepi? Otpustiti ću vijak, protrljati cijev, pustiti da se ispere i ponovno postaviti vijak. Po potrebi, i zamijeniti cijelu cijev. To nije nikakav trošak jer je materijal veoma jeftin, a začepljena cijev se iskoristi za nešto drugo.

Nakon mjesec dana

Rajčice su posađene početkom 5. mjeseca. Oko mjesec dana kasnije, visoke su oko 80-100 cm, formiraju 3. cvat. Prvi plodovi pomalo dozrijevaju. Protok vode se blago usporio, sam od sebe. Za sad je još uvijek dovoljan, jer kada prstom opipam zemlju pored svake biljke, vlažna je. Na nekoliko biljaka sam regulirao protok tako što sam otpustio vijak, pustio da mlaz vode krene i onda pritegnuo vijak. Ne znam je li bilo kakvih mrvica ili je cjevčici trebalo “da se malo razgiba”. Uglavnom, sustav mi štedi izuzetno mnogo vremena, i mirnije spavam kad znam da biljke nisu žedne.

Ideja je razvijena uz pomoć kolega s foruma, gdje možete ostaviti svoj komentar ako želite.

25 komentara na forumu Autor: zemljak zadnji komentar: 27/07/2021 14:11 od Nikola

Objavio: Nikola

Ako planirate korištenje terena koji ima neki nagib, a na umu vam je permakulturni dizajn, pogledajte ovaj video.

Pogledajte kako se sve nagib izražava i zašto je on važan. U permakulturi, vrlo je važno očuvati tlo i spriječiti eroziju uslijed intenzivnog korištenja. Važno je i usporiti otjecanje vode, zadržati ju na najpovoljnijem mjestu kada je ima u izobilju.

Postoji mogućnost gradnje terasa na vrlo strmim terenima, ali je generalna preporuka kako se strmiji nagibi ne kultiviraju. Oni su trajno pošumljeni.

Znate li što je ključna točka ili ključna linija u permakulturi? Kako se ona koristi u permakulturnom dizajnu? U ovom videu je objašnjeno gdje se ona nalazi i zašto je važna.

0 komentara na forumu Autor: Nikola zadnji komentar: 13/01/2020 07:32 od Nikola

Objavio: Nikola

CIjelu raspravu o posebnom setupu za navodnjavanje slobodnim padom pogledajte na forumu.

7 komentara na forumu Autor: TB zadnji komentar: 25/05/2019 19:27 od TB

Objavio: Sa foruma

30 komentara na forumu Autor: divergent zadnji komentar: 26/09/2016 07:39 od divergent

Upravo mi pade genijalna ideja na pamet, pa ju nudim na teoretsko testiranje. Nakon 5 godina od gradnje, septička mi se napunila cca 85%. Kada dignem poklopac, ne vidim vise nista vodenkasto – izgleda mi sve kruto. Sada treba zvati drekavce da to ispumpaju. Ili…evo ideje.

Dignem poklopac i usadim – drvo! Neko brzorastuće drvo. Drvo koje hoće rasti u – kakama. Neki kakaovac. I kako se drvo izgrađuje, tako prazni septičku. Pa svako malo, ja drvo otpilim i iskorstim za recimo loženje, a ono nastavlja rasti i ponovno se izgrađivati. 8 kubika septičke je dovoljno za veliko razgranato korjenje i sad bi bilo idealno pronaći stablo koje bi jednakom brzinom trošilo “materijal” kako mi septičku punimo.

Za sada mi pada na pamet jedino vrba. Brzo raste, podnosi hrpu vode, piljenje ju ne ubija, samo ne znam bi li rasla iz septičke?

Ili ima netko bolju ideju?

30 komentara na forumu Autor: divergent zadnji komentar: 26/09/2016 07:39 od divergent

Objavio: Sa foruma

Trebao bih iznad betonskog valjka/prstena napraviti nekakvu kucicu. Imam ideju, ali ne mogu izguglati nikakv tutorijal, ni pismeni, ni na YT, da provjerim koliko mi je ideja ispravna. A uopće ne mogu ni izguglati slike kucica iznad bunara. Pa ako ima netko nekakav link, ili poseban savjet na sto moram paziti, bio bih zahvalan.

Od materijala planiram koristiti samo drvo, znaci konstrukcija od greda 10×10, pa podaskati, s cca 3 mm razmaka medju daskama, kako bi daske i sam bunar mogle disati. Na jednu stranu cu staviti “prozor”, isto od dasaka, s lokotom.

E i zanima me gdje kupiti onaj kolotur, da s lancem mogu spustiti kantu u vodu? Jos lako za sam valjak (to od nekog stabla uzmem), nego kako to pricvrstiti za bocne stupove i kako to vrtjeti?

14 komentara na forumu Autor: divergent zadnji komentar: 04/05/2016 21:21 od fazy

Objavio: Sa foruma

Ideja je ovakva. Iskopa se dugi jarak, koji u biti i ne mora biti jarak ali meni baš tako odgovara. Jarak se obloži pl. folijom, u koju se nasipa kamenje skoro do vrha. Preko kamenja se stavlja vodopropusna folija, recimo geotekstil, i preko toga se zatrpa zemljom.

1. Kanal može služiti da se voda transportira s jednog mjesta na drugo
2. Kanal je spremnik za vodu, zaštićen od sunca (isušivanja) i komaraca, vrlo jednostavne i jeftine izrade.
3. Kamenje mehanički i biološki pročišćava vodu koja tuda prolazi
4. Voda isparava i hidratizira zemlju koja pokriva kamenje, i tako održava samonavodnjavajuću gredicu za uzgoj nečega.
5. Spremnik je podzemni, relativno zaštićen od smrzavanja

Imam ideju ovo iskoristiti u svom “gray water” sustavu. Najveći dio otpadne vode iz kućanstva ne ide u septički tank, nego je zamišljeno da se ispušta u okoliš. Kako mi je tlo vrlo propusno, što god ja ispustio u njega, brzo nestaje i pitanje je koliko ima efekta. Ako bih na ovaj način otpadnom vodom punio takav jarak, koji bi zadržavao tu vodu i evaporacijom hidratizirao tlo, mislim da bi voda bila maksimalno iskorištena. Pitanje je što s hranjivima iz vode. Treba li siva voda prvo proći kroz pročistač ili ne.

4 komentara na forumu Autor: Nikola zadnji komentar: 21/11/2014 07:51 od Dzionik

Objavio: Sa foruma

49 komentara na forumu Autor: Nikola zadnji komentar: 09/04/2017 18:02 od bambi

Dolje je fotografija moje septičke jame. Trokomorna septička ima oko 2,5 m3. U nju ulazi voda samo iz wc školjke. Ova kućica se koristi vikendima, te ljeti za vrijeme godišnjeg odmora.

Nisam mjerio koliko se brzo septička sada puni, odokativna procjena mi kaže da je to znatno sporije nego u klasičnom domaćinstvu, ali ipak, uskoro će se napuniti i treba tu vodu negdje ispustiti. Ideja je da se napravi biološki pročistač sa močvarnim biljkama, i voda koja prođe kroz takav pročistač bi navodno trebala biti dovoljno sigurna i vrlo korisna za okolnu floru i faunu, pa bi voda onda vjerojatno tekla površinski dok ju tlo ne upije.

Najkorisniji priručnik za gradnju pročistača koji sam našao, i koji koristim za projektiranje ovog, je:
Priručnik za učinkovitu primjenu biljnih uređaja za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda

Izgled lokacije predviđene za gradnju je dolje na slici. Maksimalna površina koju bih odvojio za ovo je cca 3x3m, i to mi je prvo odstupanje od preporuka iz onog priručnika. Autori kažu da je, ako zanemarimo komplicirane proračune, preporučena površina 4x(broj stanovnika), a kako nas je četvero, to bi onda bilo 16m2. Ipak, nigdje se u priručniku ne navodi je li to procjena ako sva otpadna voda ide u septičku jamu, pretpostavljam da jest, i da bi u našem slučaju manja površina bila zadovoljavajuća. Također, objekt se ne koristi svakog dana, pa bi preveliki pročistač koji nema redovit dotok vode i hranjiva možda podbacio u odnosu na dobro dimenzionirani.

Što se tiče tipa pročistača, postoje oni sa slobodnim vodenim tokom, to je kad je na površini voda, kao u močvari. To navodno nije najsigurnije rješenje, pa ga za sad odbacujem. Sa podpovršinskim vodenim tokom postoje dvije izvedbe, i to sa vertikalnim i horizontalnim tokom. Vertikalni je kad se otpadna voda ravnomjerno distribuira po površini pročistača, i onda ona gravitacijom prolazi prema dnu gdje se sakuplja drugim sustavom cijevi. Horizontalni je kad se voda ulijeva u jedan kraj pročistača, i izlijeva na drugom kraju. Navodno je ovaj prvi, dakle vertikalni, kvalitetniji, ali treba više cijevi, dakle skuplji je, a najveći mu je nedostatak što se mora nekoliko puta na dan potopiti vodom i onda isprazniti. Ne podnosi dane bez dotoka vode, a to je u mom slučaju ozbiljan nedostatak. Zato ću se vjerojatno odlučiti za horizontalni tok. Kod njega se može voda ulijevati isto kao za vertikalni, ali može i veća količina jednog dana, pa onda više dana bez priliva.

Preporuča se izvedba bazena tako da je njegova duljina višestruko veća u odnosu na širinu, a moguće je spojiti više takvih bazena u seriju. Zato bih predviđenu površinu razbio na dva bazena približne širine 1m, duljine 2,5-3m. Jedan bi bio nešto viši od drugog, pa bi se voda iz njega gravitacijom prelijevala u niži.

Za sad ne znam na koji način da izradim te bazene, imam nešto kamena kojim mogu zidati, bilo bi lijepo, prirodno i jeftino. Hidroizolacija možda u obliku folije za bazene, možda tanak sloj betona poput ferocementa.

Ispuna, trebao bi ići drenažni šljunak, sredina malo sitniji, a na mjestima za ulijevanje i drenažu nešto krupniji. Možda lokalno dostupni kamen usitnjen prilikom iskopa za podrum mogu prosijati, tako da ne kupujem ništa. I onda tu zasaditi trsku, već ju imam na imanju, raste u jednoj kadi punoj vode. Za dubinu, ne znam, jedno pola metra (moram ponovno prelistati onaj priručnik).

Ako netko ima kakva zanimljiva iskustva ili razmišljanje vezano uz ovaj projekt, molim da napiše nešto.

49 komentara na forumu Autor: Nikola zadnji komentar: 09/04/2017 18:02 od bambi

Objavio: Sa foruma