Bazen za navodnjavanje

Kada promatram svoje biljke, neke rastu izuzetno dobro, dok druge stagniraju. Nekad je stvar prilagođenosti jedne biljke na mikrolokaciju koja joj je na raspolaganju. Ako sam nešto posadio na krivo mjesto, jasno da nema mnogo sreće sa uzgojem. Ali, često se ne radi uopće o tome. Pojedine biljke imaju periode kada rastu veoma dobro, pa onda stagniraju ili se suše. Imaju boljih i lošijih godina, a na istom mjestu. Nakon višegodišnjeg promatranja, dolazim do zaključka da najveću razliku čini upravo voda. Gdje god je nekom greškom (ili namjerno) procurila voda, tu je bujao život. Gdje je bilo malo više hlada ili je tlo bilo malčirano, biljke su bile zdravije, zelenije. U kontroliranim uvjetima u plasteniku gdje svakoj biljci dajem određenu dozu vode, najjasnije se vidi razlika. Zbog primitivnog sustava kapaljki neke su biljke dobivale malo više vode od drugih. Te su rasle mnogo brže i davale više plodova.

Kako je imanje općenito prilično kamenito sa tankim slojem zemlje, voda je jedan od najvećih prioriteta kod planiranja uzgoja biljaka.

Voda za navodnjavanje

Koliko vode biljke trebaju? Postoji li neka optimalna količina, ili “više je bolje”? Je li svejedno odakle voda dolazi, ili je svaka dovoljno dobra? Po svemu sudeći, od iznimne je važnosti i kvaliteta, ali i količina vode. Voda iz gradskih vodovoda je obično najgore rješenje za navodnjavanje ekoloških nasada. Činimo sve kako bi izgradili ili zaštitili mrežu mikroorganizama u tlu, koje onda trujemo lošom vodom. Biljke koje uzgajamo ovise o osjetljivoj simbiozi sa mikroorganizmima, pa bi trebali paziti da im ne štetimo. Voda iz bunara ili rijeka / potoka predstavlja svakako bolji izbor, ali često u sebi ima višak otopljenih soli. Voda bogata mineralima može biti idealna za piće, ali ne i za navodnjavanje. Prisutnost minerala negativno utječe na mogućnost biljaka da apsorbiraju određene elemente iz tla. Tako biljke mogu “gladovati” pored dostupne hrane, sve zbog vode iz posve prirodnih izvora. Treća i vjerojatno najbolja, najsigurnija opcija je kišnica.

Kišnica bez nekog prethodnog tretiranja nije pogodna za piće, ali je upravo ono što biljke trebaju u sušnom razdoblju. I tu dolazim do važnosti spremnika za kišnicu. U našim krajevima smjenjuju se doba sa mnogo kiše i ona sa vrlo malo kiše. Kišoviti periodi su obično hladni i mračni, kada je teško bilo što uzgajati. U ljetnim mjesecima kada je idealno vrijeme za uzgoj izobilja hrane, nedostaje vode. Ako ju nismo uhvatili i pohranili u periodu kada smo mogli.

Koliko vode trebaju biljke?

Neki “industrijski” standard profesionalnih uzgajivača povrća kaže 25-50 mm vode tjedno. Što ta mjera znači u praktičnom primjeru? Ako promatramo jedan četvorni metar uzgojne površine, svaki milimetar predstavlja jednu litru. Za 1 m² vrta nam tada treba 25-50 litara vode tjedno. Dalje je lako izračunati koliko treba za 100 m² ili koliko već planirate navodnjavati. I tu postaje jasno da biljke trebaju ogromnu količinu vode. Za neke realne potrebe uzgoja povrća za jednu obitelj, radi se o desecima tisuća litara tijekom uzgojne sezone. Sve manje od toga, i biljke se muče. Jasno da se neke bolje nose sa tom nestašicom vode, dok druge možemo uzgajati samo u vlažnijem periodu. Također, jasno je da voda ne dolazi samo navodnjavanjem. Nešto dolazi sa povremenom kišom, tlo povuče iz podzemnih zaliha, ili se kondenzira iz zraka u obliku rose i sl. Ipak, ostaje činjenica da sa vodom teško možemo pretjerati.

Kako akumulirati kišnicu?

U permakulturnom dizajnu velikih prostora dominiraju gradnja jezera, sustavi jaraka za usporavanje površinskih voda i sl. Radi se o “zastrašujućim” projektima koje treba odraditi kako treba, ili mogu voditi u katastrofu. Ali ako se odrade kako treba, jedino ovakvi sustavi mogu osigurati dovoljno vode za tipične farme. Za manje sustave kakvi su mnogo češći u našem podneblju, običan spremnik za kišnicu bi mogao biti dovoljan.

Ovim problemom se već godinama bavim i moram priznati, klasični spremnici za vodu su mi pomalo skupi. Radi se o 150-200€ po m³ vode. Procijenio sam da bi mi trebalo barem 10-20 m³ pohranjene kišnice, pa trošak čuvanja vode postaje popriličan. I to nije jedini problem. Velik broj plastičnih “kontejnera” usred prirodnog okoliša nije baš ugodan prizor. Plastični kontejneri su ogromni, u smislu da ih treba dovesti veliki kamion što predstavlja dodatni trošak. Ako se predomislim po pitanju korištenja zemljišta, imam ogromnu “smetnju” na imanju koja ne služi ničemu. Srećom, baš na Perforumu sam dobio mnogo bolji savjet za spremnik za kišnicu.

Bazen za hvatanje i čuvanje kišnice

Obični plastični bazeni “na napuhavanje” su vjerojatno savršeno rješenje za probleme sa vodom koje mnogi imamo. Prije svega, radi se o komadiću plastike koja može čuvati ogromnu količinu vode. Kada kažem “komadić plastike”, bazen stane u kutiju veličine gajbe pive. Kada kažem “ogromna količina vode”, bazen na gornjoj slici drži 10-ak ili više m³ vode. I puni se sam od sebe, kada pada kiša. Ako vam dosadi, ponovno ga spakirate u “gajbu pive”. Cijena novog bazena zna biti 50-100€, polovni se nađu nešto jeftiniji. A dovoljno je da ne propušta vodu. Ako i propušta, lako se popravi sa malo ljepila.

Priprema lokacije za bazen

Moj teren je specifičan po tome što nema ravnih površina. Sve su manji ili veći nagibi. Također, prilično je kamenito i nisam baš ljubitelj nepotrebnog kopanja. Zato sam odlučio prvo napraviti okvir za bazen unutar kojeg bih malo izravnao teren. Okvir je rađen od starih, prilično trulih greda koje bi teško našle neku bolju svrhu. Grede su u grubo skrojene u oblik osmerokuta.

Unutar okvira sam malo izravnao zemlju motikom, pa ju pokrio sa cca 2 sloja kartona. Karton je tu da zaštitim bazen od bušenja, jer u zemlji ima dosta grubog kamenja.

Odabrana lokacija je manje-više najviša točka imanja. Odatle mogu gravitacijom ispuštati vodu gdje god želim. Naravno, ima još prednosti u odabranoj lokaciji što je šira tema cjelokupnog dizajna imanja. Kako u permakulturi nastojimo, grede koje okružuju bazen su ujedno i klupe za odmor i zaštita od vjetra itd.

Punjenje bazena kišnicom

Nedavno sam dobivao pitanja, kako mislim puniti bazen. Najjednostavnije moguće. Pada kiša u bazen i napuni ga. To je velika prednost jednog širokog otvorenog bazena u odnosu na sve komercijalne spremnike. Bazenu se napuše samo rub. Rub onda pluta na vodi. Kako pada kiša, rub se sam podiže, voda ne može izaći. Što je više vode u bazenu, to je i on više podignut. Prema aktualnim meteorološkim podacima za moj lokalitet, tijekom godine padne 1560 mm padalina. To znači, ako ne bi bilo isparavanja, spremnik te visine bi se mogao sam napuniti. Nije bitno koje je površine ili volumena. Ako je približno cilindričnog ili kvadratnog oblika, računica je jednostavna. Bilo koja posuda ostavljena na kiši se napuni onoliko koliko kažu da je palo kiše. Ja nažalost nisam našao bazen baš te visine, nisam ni tražio. Dovoljno mi je bilo nekih 750 mm, to je oko polovice maksimalne visine.

Bazen je postavljen u proljeće, malo prekasno da uhvatim značajnije kiše. Ali i to je bilo dovoljno da uhvatim oko 2 m³ tijekom kišovitog proljeća. I spreman sam za “prihvat” bilo kakve obilnije kiše ako se pojavi. Tijekom naredne zime planiram napuniti bazen “do prelijevanja”, kada će u njemu biti 10 m³ vode. To čini cijenu spremnika od oko 6-7 €/m³.

Ispuštanje vode iz bazena

Svi ovakvi bazeni opremljeni su otvorom za ispuštanje vode. Otvor ima priključak za vrtno crijevo. Spajanje je bilo prilično jednostavno, a na crijevu je mlaznica kojom reguliram protok. Dalje već navodnjavam kako i kada mi odgovara. Tlak je naravno mnogo niži od onog iz vodovoda i neke suvremene prskalice možda ne bi funkcionirale. Ili bi pokrivale manju površinu, što je isto prihvatljivo. Već sam do sad radio sustave navodnjavanja koji rade na niskim tlakovima pa sam spreman i za to.

Komarci?

Mogu reći da ih ima. Bilo ih je i bez bazena, jer vode uvijek ima negdje u prirodi. Ima ih i sada, ne znam da li više ili isto. Imam i šišmiše i druge predatore, ekosustav je općenito dobro uravnotežen. Ako bih primjetio da je situacija sa komarcima izmakla kotroli, Pokrio bih bazen mrežicom. Taj problem se riješi u par minuta.

Druge životinje?

U bazen sam ubacio par grana kako bi insekti mogli ulaziti i izlaziti. Odnedavno imam i pčele,a pa je voda i njima na raspolaganju.