Trenutno se bavim formiranjem vjetrobrana oko ovog mladog šumskog vrta. Šumski vrt zapravo sa sjevera započinje najvišim stablima, kestenima i orasima, ispod kojih nisam planirao ništa saditi. Mislim da bi malo korisnog bilja tu uspjevalo, a zapravo mi se čini praktično imati čisti teren ispod ovih voćaka koje je najlakše "obrati" kad plodovi padnu na zemlju.
Da iskoristim taj porstor pod njima za još neke stvari, tu sam zamislio put koji vodi u šumu. Ne znam hoće li ikada trebati ići vozilom u šumu, ali ako treba traktor ili bager ili tako nešto, zamišljeno je da prođe tuda, a ne preko šumskog vrta koji neće imati tako široke puteve.

Ona kockica je kuća, i može izgledati čudno da sam nacrtao put koji vodi na teren tako daleko od kuće, ali kao prvo to je za sad samo zamišljeni put, kad bih gradio kuću onda bi ulaz napravio što je bliže moguće cesti, a kao drugo, intrigira me ideja da se s ceste ne vidi kuća. Teren je nešto niži od ceste, kuća bi mogla biti u razini s terenom, ulaz s istočne strane, krov travnat, a prilazni put vodi oko onih oraha, u krug do kuće. Djeluje mi zgodno, ne znam je li praktično.
E sad dolazim do onoga što me okupira zadnjih dana, taj vjetrobran. Mislim da bi čim prije trebalo usporiti vjetar koji dere preko ove livade, i mislim da bi sve na njoj tada bolje uspjevalo. Osim toga želim se malo i zaštititi od pogleda. Ovako sam mislio:

Ovo crveno nije vjetrobran, tu me od vjetra štiti šuma, a kako smo šumu malo raskrčili da odgovara rubovima terena, tu pomalo nastaje nešto između žive ograde i naslage mrtvog granja. Tu sam imao nekakvu ideju posaditi divlje kupine, pa ih prebacivati na tu ogradu da ne puze po tlu.
Ovo plavo je živica koja sama nastaje, u biti bivši vlasnici su je stalno sjekli, a ja ju puštam da izraste, samo održavam da ne ide na cestu. Radi se uglavnom o grmovima lijeske. I to sam nešto mislio, pustiti ju da raste u visinu koliko god može, pa da se nadvije nad livadu poput suncobrana, znači samo kositi ispod nje mlade izdanke da se živica ne širi na livadu, jer tako se otprilike ponašala do sad, Zoran i ja smo je dosta stanjili.
Naranđasto na vrhu još ne postoji, i tu bih posadio lovor višnju (
prunus laurocerasus). Znam da nije baš neka super otporna biljka, ali ipak mi se sviđa. Kažu da podnosi popriličnu sjenu, a ovdje će rasti ispod drvoreda kestena. Ne gubi lišće zimi, znači štiti vrt cijele godine. Ima jestive plodove ako se ne orezuje. I ja bih je baš tako ostavio, posadio dosta rijetko i pustio da se razviju prirodni grmovi koji onda mogu i cvjetati.
Za ovo žuto na dnu slike još nemam rješenje. Mislio sam, možda bambus, ali izgleda da je dosta delikatna biljka. Ili se jako širi pod zemljom da mu treba ograničavati korijen zidom preko pola metra dubine, ili raste u grmićima koje onda treba rasaditi. Biljka je osjetljiva dok je mlada, ali kasnije postaje vrlo otporna. Još me jako privlači, ali imam osjećaj da bi mi trebalo 10 godina da počne štititi vrt, a do tad moram ja njega štititi. Zato razmišljam i o "autohtonim" biljkama, koje bih možda mogao puno brže osamostaliti. Znači imam lijesku do ceste, gledao sam film da ako stablo lijeske zasječem kod korijena, polegnem ga do tla (to sam već radio) i onda iskopam jarak, u njega ubacim polegnutu lijesku (to nisam još) onda će se tu ukorijeniti i po cijeloj duljini će početi izbijati nove lijeske. Tu raste i trnjina na svakom koraku, mogao bih neke presaditi, ili razmnožiti reznicama ili ne znam kako. Isto vrijedi za glog, ovdje je dosta popularna živica od gloga, skoro svi je njeguju. Ne znam što još prolazi kao učinkovita i višestruko korisna živica. Grab je lijep, ali kakva korist od graba? Možda bazga? Inače, tu sam se razočarao u dafinu (
elaeagnus angustifolia) koja je odlično uspjevala u čašicama, uzgojena iz sjemena. Čim sam je posadio na ovo mjesto, gotova je bila. Ni drugdje ne napreduje, mislim da joj kreč u tlu smeta, ili je ipak trebalo koji put i zaliti? jedva čekam neki savjet oko ovog dijela jer ne znam što napraviti. Za sad sam najbliži jednoj mješovitoj, domaćoj živici od svega što nađem u šumi.