Dizajniram svoje imanje

[Nikola]

Rajčice ne vole orah, to mi je podatak. Susjedi imaju orahe i ispod njih raste svašta. Ne bih radio kompost isključivo od orahovog lišća, ali kompost od orahovog, kestenovog, javorovog i trešnjinog lišća, piljevine, grančica i lišća lijeske, plus ljudska mokraća kao gorivo za taj kompost, ne može biti loše. To su sve stvari koje bi se same, bez ikakvog rada, nakupljale na točno određenoj točki. Budući da mi je konstantan problem nedostatak organskog materijala, ovaj resurs mi je predragocjen.

Nisam zapravo siguran da li išta od tog tanina ostaje nakon dugotrajnog kompostiranja, ali taj kompost ne bih koristio na rajčicama, nego bilo gdje drugdje.

[Nikola]

Evo skice i tog detalja. Nacrtao sam jako prenaglašene ove krivine, u stvarnosti sigurno ne bi bilo tako, želim samo prikazati princip koji mislim iskoristiti.

Znači cestu svakako moram iskopati niže od okolnog terena, samo onaj iskop ne bacam uz cestu tako da dobijem uski prolaz, nego napravim čim šire, da hvatam lišće ovih kestena i oraha. Voda ih nosi dolje, i mreža zaustavlja u onom komposteru. Komposter je vrlo blizu mjestu gdje se bavim drvima, pa tu bacam i piljevinu i granje (možda usitnjeno). Ja sam nacrtao wc malo dalje, ali vjerojatno bi najpametnije bilo napraviti ga točno iznad tog lišća, ne znam. Fekalije se mogu odvojeno kompostirati, a mokraća može u lišće kako bi se popravio C:N omjer. Kad dođe vrijeme da plodovi padaju sa stabala, ispred kompostera stavim još jednu mrežicu koja hvata same plodove.

Prije nego netko pita zašto uopće mičem lišće od stabala, zašto ga ne ostavim tamo gdje je palo kao malč, moram reći da je moje dosadašnje iskustvo da to lišće jednostavno nestane. Sumnjam da se tako brzo uspjelo razgraditi, ja bih rekao da ga vjetar otpuše ako na tlu nije neka vegetacija koja bi ga zadržala.

[Nikola]

Odlučio sam vratiti dizajn par koraka unatrag. Radi se o tome da dobar dio svog vremena provodim u gradu, pa nije u redu da moj dizajn to ne pokriva. Kada bih se odlučio na život u samo jednom od ta dva mjesta, onda bih radio dizajn samo za to mjesto. Kako je putovanje očito dio mog života, raditi ću dizajn za dva mjesta odjednom. Koliko znam permakultura se ovome protivi i nema primjera ovakvih dizajna, što je meni poseban poticaj da napravim baš tako.

Drugi razlog što se vraćam unatrag je analiza postojećeg stanja. Primjetio sam da što bolju analizu napravim, bolje rezultate dobivam u dizajnu. Možda neću ovdje detaljno opisivati proces analize jer uključuje i neke osobne stvari koje ne želim objavljivati, ali pisati ću o onom što mislim da bude interestantno.

[Nikola]

U zadnje vrijeme nisam ništa posebno radio s dizajnom, ali sam napravio puno. Da opišem kako su se stvari razvijale zadnjih mjeseci.

Prošao sam tečaj permakulturnog dizajna. Kako sam na tečaju već imao više-manje jasno definiran dizajn, tijekom tečaja sam uglavnom razmišljao kako nova znanja mogu primjeniti u svom dizajnu. Na kraju smo imali praktičan rad, gdje sam sa skupinom sadašnjih dizajnera prošao kroz sve ideje i od njih dobio neke savjete i komentare koji su mi dosta pomogli. Rad sam prezentirao učiteljima koji su također imali primjedbe i savjete koje sam u velikoj mjeri kasnije uvažio.

Prije dizajniranja, radi se analiza postojećeg stanja, koji radimo kroz 5 elemenata (zemlja, voda, zrak, energija, organizacija). Prikazuju se odvojeno na kartama imanja (ovo su skice nastale na samom tečaju):









Skice vam sigurno ne znače puno, ali meni znače. Tu su prikazani najvažniji utjecaji koje imam na terenu, recimo odakle mogu vidjeti selo ili u kojem smjeru imam najbolji pogled, odakle puše vjetar, nagibi terena, postojeća vegetacija... Nije da za ove stvari ne bih znao i da nisam radio karte, ali prilikom izrade sam se dodatno prisilio da razmislim o svemu i grafički prikažem, a sad kad gledam karte mogu me vrlo brzo podsjetiti na neki važan detalj.

Sam dizajn započinjemo podjelom prostora na zone. Zoniranje ide više-manje paralelno s odlučivanjem što će biti gdje. Ponekad je neka zona baš tamo zato što je tamo već postojeća šuma, a ponekad neku cestu, vrt i sl. smjestimo na određeno mjesto zato što je tamo ta zona. Kod mene je podjela na zone izgledala ovako:



Odredio sam da šuma ostaje gdje je, i to se označava kao Z4. Zona 3 je podjeljena na 4 manje površine. Jedna je vezana uz šumu i tu obrađujem drva, odnosno sječem, izvlačim, sušim drva. Tuda prolazim i do potoka koji teče ispod terena. Na sjeveru imam jedan vrt, na zapadu drugi i na jugu treći. Svi ovi vrtovi su predviđeni za rjeđe posjete, dakle ne radi se o kuhinjskom vrtu nego vrtovima za zimnicu i sl. Zato su daleko od kuće. Oko kuće je šumski vrt, koji se više-manje sam održava u dobrom stanju, ali je raznolikost biljaka tolika da svaki put kad dođem u vikendicu imam razloga da posjetim šumski vrt, pa ga označavam kao zonu 2. Prostor oko kuće i s druge strane ceste označavam kao Z1. Tu je dječje igralište, kuhinjski vrt itd. To je prostor koji bi recimo trebao biti uredan, i u kojem imam posla svaki dan. Kuću sam odvojeno dizajnirao, nije bila predmet pomnijeg razmatranja na samom tečaju, a sad kad preklopim detaljni nacrt kuće s nacrtom imanja, odmah vidim kako su elementi povezani, odgovara li raspored ili ne itd.

Slijedila je detaljna razrada svake zone odvojenim crtežima.















Ponovno, slike vam ne znače puno, a mogao bih o svakoj pričati jako puno samo to prelazi okvire ovog foruma. Recimo južna zona 3 je zamišljena kao vrt u sun-trap izvedbi. Tu je smješteno sve čega sam se sjetio kako bih maksimalno podignuo temperaturu tog komadića, kompost, suhozid kao toplinska masa, kamenje u vrtu, jezero itd. Kako sam rad prezentirao ljudima koji možda ne znaju za izraz sun trap, priložio sam i skicu koja to objašnjava.

Kako sam rekao, nakon tečaja sam ostavio da se stvari slegnu, pa kad iz sadašnje perspektive pogledam na brdo zabilješki, crteža itd. vidim da se u biti slažem s većinom. Neke detalje mijenjam, recimo poziciju prilaznog puta, ali u biti zadovoljan sam dizajnom. Na osnovu prijašnjih skica nacrtao sam ponovno generalni plan s ucrtanim najvažnijim detaljima. Plan mogu držati negdje na vidljivom mjestu, kao podsjetnik što sam gdje planirao napraviti. Jasno da nije moguće sve detalje prikazati na jednom crtežu, ali meni svaka crtica na ovom crtežu nešto znači. Mislim da je to to, i da ovo više neću mijenjati. Tijekom realizacije možda vidim da neke stvar ijednostavno ne idu, ali to je već stvar improvizacije, to što imam plan ne znači da ga se moram toliko strogo držati.



Kako sam već u prethodnom postu spomenuo, ovo je tek središte mog permakulturnog sustava, jer živim u gradu, radim itd. Imam plan koji povezuje sve ove pozicije, znači i to se može, ali odlučio sam ne komplicirati ovaj topic pa ovdje prikazujem samo dizajn jednog zemljišta. Nadam se da ovim zaključujem ovu priču.

[GorskaVila]

A gdje je zemljište? Promaklo mi...

[Nikola]

Gorski Kotar, blizu Vrbovskog.

[Nikola]

Počeo sam sakupljati auto gume. Prije, kad bih šetao šumom, uvijek mi je smetalo kad vidim da je netko bacio gumu. Sad mi više ne smeta (zanimljivo kako permakultura sve okrene), sad sam presretan kad nađem koju, a stvarno ih ima. Od guma ću raditi stepenište kroz šumu. Imam nekih 20m visinske razlike, i procjenio sam da mi treba 6 guma za metar, znači oko 120 guma. Mislim da neće biti problem ni sakupiti, ni odvesti u šumu, e sad ne znam za "sadnju", to bi moglo biti malo napornije, ali u svakom slučaju brže i jeftinije od kakvih betonskih.

Ideja je krenuti od dna, slagati gume i jednu po jednu puniti zemljom. Konačna glavna funkcija bi bila izvlačenje drva iz šume, kao na skici dolje.



Ovo sam u šali crtao kao da krivuda, ali ja bih to složio ravno, gore pričvrstio neke vodilice, možda štapove od bambusa, pa po tome vukao neki teret. Teret vuče sajlu koja vuče drva uz brdo. Ako ovo izvlačenje i ne bude baš tako funkcioniralo, i same stepenice su od presudne važnosti za izvlačenje drva, čak i da jedno po jedno nosim na leđima.

[Nikola]

Krenuo s formiranjem sunčeve klopke:




Tu je trava već prilično izrasla (najbolja zemlja), pa sam pokosio, i tu mi se super pokazalo kosilicom precrtati konture dizajna s papira na zemlju. Zato namjerno nisam kosio sve, nego samo to što bi trebalo jednog dana biti vrt, da mogu odmah vidjeti kako će to izgledati. Kad sam bio zadovoljan oblikom i veličinom, rasporedio sam biljčice po rubu pokošene livade. Tu sadim 15 karagana koje sam dobio od Zemljaka. Biljke posadio, očupao im lišće, pokošenom travom izmalčirao i ostavio ih u rukama prirode.

I nije da sam radio sam, imam ja puno pomagača. Neki naprave i malo više štete nego koristi, ali veselo je

[Nikola]

Gledam filmove Geoffa Lawtona o gradnji jezera, hvatanju vode i sl. Mislim da nisam dobro, tj. optimalno uključio vodu u svoj dizajn. Čekam geodetsku podlogu (PGP) za svoj teren, koja će pokazati detaljnije konture terena, pa s njom mogu bolje isplanirati čuvanje i korištenje vode na terenu, ali za sad se snalazim s topografskim kartama.

Mislim da bi bilo najjednostavnije, a najučinkovitije, napraviti niz jezera povezanih potočićima koji više-manje prate izohipse. Ono što bih možda još uključio je pumpanje vode iz postojećeg izvora tj. potoka ispod terena u najviše jezero. Najviše jezero je zamišljeno usred vrta u sunčevoj klopci. Punjenje tog jezera bi onda bilo s krovića iznad kompostera, sa ceste koja prolazi uz teren, te iz tog izvora.

Preljev tog jezera, koje zaista nije veliko, bi se u obliku potočića spuštao do kuće (vis. razlika nije velika, možda 1m. Tu ispod kuće bi bilo najveće jezero, u njega ide sva kišnica koju ne spremim u kući, sva otpadna voda iz domaćinstva preko bio filtera, te taj preljev iz prvog jezera.

Preljev drugog jezera opet ide u drugi potočić koji se spušta prema jugu, opet isti nagib od 1m na tu duljinu da polako teče i puni treće jezero uz vjetrobran. Preljev tog jezera ide u najdulji potočić, koji također prati konture tla i prolazi preko cijelog terena do najsjevernije točke. Tamo isto može biti jezerce, ili još koje na tom potočiću, ali nije potrebno, po meni. Višak vode se može izlijevati na cestu, ako uopće bude kakvog viška.

Na ovaj način dobio bih niz jaraka okomito na nagib terena, pa kod jače kiše, voda koja inače teče nizvodno (sa zapada na istok) sad bi završila u nekom od potočića.

[zemljak]

Gledam filmove Geoffa Lawtona o gradnji jezera, hvatanju vode i sl.

Koje?
Ovo: Permacultue Water Retention Systems: The Damed Pond


ili: Small Dam/Pond Installation by Geoff Lawton on October 2011 Earthworks Course ?

 Na geofflawton.com sad mi nabije samo reklamu za kurs.. koji marketingaš... svaka mu čast, ali sve manje mi se sviđa

[Nikola]

Ovaj drugi nisam još gledao, bar se ne sjećam. Prvi je isječak iz duljeg filma Permaculture Water Harvesting, taj imam kući i taj gledam i na njega sam mislio. Mislim da je o vodi dosta govorio i u filmu Introduction to Permaculture, sad nisam više siguran. Znam da u jednom rukama gradi minijaturni sustav za navodnjavanje, pa sipa vodu u njega i objašnjava što i kako.... Ne znam je li to bilo u Introduction to Permaculture, ili Soils.

[Nikola]

Ova ideja za sad djelomično funkcionira, nastavljam po planu. Djelomično, zato jer još nisam napravio sve što je u planu, tek sam razvukao sajlu, vezao kolotur za stablo i sad ručno izvlačim drva. Pokazalo se kao super stvar.

Ponavljam što sam rekao ranije, kako je teren dosta strm, nema apsolutno šanse da ja u rukama nosim bilo kakav komad drveta i hodam uzbrdo. Ili ja, ili drvo, ali nikako zajedno. Zato posječenu granu zavežem sajlom, popnem se na vrh brijega. Uhvatim drugi kraj sajle (prebacim preko ramena ili samo držim rukama) i potrčim niz brijeg. Grana ide gore, ja idem dolje, na pola puta ponekad preskočim granu koja juri prema vrhu brijega. Kad je tako podignem, moram otići gore, odvezati ju, pa povući sajlu do druge grane i ponavljam postupak.

Izgleda strašno komplicirano to hodanje gore-dolje radi jedne grane, i netko bi pomislio, kad bih tu imao stepenice, ne bih morao više vezati drva. E, pa nije baš tako. Zaboravio sam napisati da na ovaj način izvlačim grane koje su teške preko 30 kila. Neke od njih jedva dižem u zrak, a nije baš da prvi put nešto dižem. Veće komade bih morao usitniti, pa opet s njima puno šetati, a strašno bih se umorio. Ovako se umorim samo kad idem praznih ruku gore. Kad izvlačim granu, koristim vlastitu težinu i gravitaciju, samo se opustim i potrčim niz brijeg. Cijeli sam dan tako izvlačio drva i nisam se umorio. Onda sam izvučena drva samo prebacio 3-4 metra dalje, i tu sam se poprilično namučio jer kako kažem, neke od njih sam teško mogao podići.

Ono što mi očito ide na ruku, je što sam kolotur vezao nekoliko metara iznad tla, pa kad sajla zategne, onda vezanu granu podiže od tla i ona dosta lako juri gore. Zna zapeti za panjeve, ili za neposječeno drveće, pa ću možda morati ovaj dio kuda izvlačim malo očistiti. Ali kako kažem, već sad lijepo funkcionira.

[m2]

To ti dođe kao kakav Bungy Jumping 

[Nikola]

Dobra ideja, mogu u proljeće otvoriti "adrenalin park", još ću i pilu montirati tako da kad ljudi skaču, da mi odmah sve ispile na mjeru

[TB]

bijah se oduševio Multiflorom (a zanemario Ebbingei), jer sam previdio da je listopadna:(
Sad više cijenim Ebbingei, a zadivilo me i Nikolino otkriće dvaju zimzelenih jestivih vjetrobrana (mislim da im je mjesto u ovoj temi): http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Arbutus+unedo
http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Berberis+darwinii

ovo je odlično!