Dizajniram svoje imanje

[TB]

Za kompost treba velika količina kisika. Ukoliko bude previše vlage (rupa u tlu) onda će više trunuti nego će mikroorganizmi kompostirati. Iskoristi radije neke kolce i granje pa napravi malu ogradicu opletenu sa tanjim granjem i napravi barem neku vrstu kutije u kojoj ćeš sakupljati materijal za kompost.
Čitao sam da je minimalna količina koja se može dobro kompostirati preko zime 1m³,  zbog održavanja potrebne temperature unutra.

zar nije u truljenje u redu? Netko je spomenuo da ima kadu na otvorenom gdje se automatski radi kompost.

[kad budu gorjeli gradovi]

naravno da nije kod truljenja je skroz drugi tip bakterija stvaraju se neke toksične supstance a malo toga što nama treba za baštu.

[Nikola]

Kratki zimski dani su idealni za ucenje, planiranje, bar kod mene. Sto se tice samog dizajna, za sad sam bogatiji iskustvom nego rezultatima. Nedavno sam naucio i dvije stvari. Prva je da dizajn, tj. neki okvirni, generalni plan imanja jako, jako pomaze prilikom realizacije. Alternativa tome bilo bi da radim bez plana. Padne mi nesto na pamet, napravim zidic, ili komposter, pa vidim da mi to otvara neke druge mogucnosti, ili vidim da sam pogrijesio pa premjestim... moze i tako, ali, kako sam napisao, bas sam shvatio koliko mi je planiranje ustedjelo vremena i truda. Drugo sto sam naucio je da se dizajn mijenja kako prolazi vrijeme. To je izgleda neizbjezno. Neke stvari koje su mi prije izgledale razumne, sada sam odbacio, ili ih prilagodio. Neke su se pokazale preteskima za realizaciju, ili jednostavno nepotrebnima. Zato mi je zakljucak na kraju, da treba planirati, i to ne samo u glavi nego na brojnim crtezima, ideje dobro razraditi i skice uvijek imati pri ruci, ali uvijek biti spreman prilagoditi planove novonastaloj situaciji ili iskustvu.

Tako da ovih dana ponovno sve skiciram, samo sto ne krecem od nule buduci da su neke stvari vec napravljene. Zato sam se ugodno iznenadio kad vidim koliko je sve na svom mjestu. Stvari zaista jesu poslozene tako da maksimalno stede vrijeme i energiju, ne samo kasnije u eksploataciji nego vec i prilikom izrade. Dok radim jednu stvar, recimo kopam rupu, znam gdje cu sa iskopom buduci da mi treba na drugom mjestu, a bas to mjesto je dva metra dalje. Tako da, u prvom koraku se mozda dosta mucim, ali istodobno pripremam sljedece korake i kasnije rezultati dolaze brze. Nadam se da ce i ova godina biti uspjesna kao prosla, te da cu kroz konkretne primjere moci pokazati sto sam planirao, a sto realizirao.

[TB]

meni znaju predbacivati da previše planiram, ali to je puno bolje i na kraju ekonomičnije nego raditi stihijski.

[Nikola]

Meni najviše žena, kad ju pitam što misli gdje bi npr. stavili kompostište, ili hoćemo li pred kućom saditi nešto za hlad ili ne, itd. Onda voli stihijski, vidi u rasadniku neki cvijet pa kupi, i onda pita gdje bi to posadili. I jedno i drugo ima svojih prednosti i nedostataka, ako čovjek puno planira mora paziti da ne ostane samo na planovima, a kad krene raditi mora paziti da mu planovi, koji sigurno imaju i nekh grešaka, ne potkopaju samu realizaciju. Ipak, ja sam u početku vjerovao da treba planirati, pa sam planirao, i sad vidim da sam izbjegao neke probleme koje bih imao da sam radio neplanski.

Npr, baš tu gdje je idealno za formirati vrt, kuća je došla sa sjeverne strane i vrt zaštitila od sjevernog vjetra, baš tu smo bacali humus dok smo nešto kopali, baš tu se izlijeva siva voda iz kuće, a između kuće i vrta nastaje prazni prostor koji je idealan za kompostište, zasjenjen, a vrlo blizu i vrtu i kući. Da sam ove elemente postavio bilo gdje, i dalje bi bilo moguće sve to realizirati i održavati, ali uz više rada.

[Nikola]

Samo da podijelim sa vama ovaj mir na Zemlji. Proljeće u gorju, 19.04.2020. Oko 7:30 ujutro. Sunce već lijepo kupa kućicu, ptice se natječu koja će glasnije cvrkutati. Prije 7 dana, grane su bile skoro posve gole, sad je već prilično zeleno. Užitak je sjediti na terasi, pijuckati kavu, gledati prirodu, planirati što će se danas oko kuće raditi.

[Nikola]

Ne znam koliko se vidi na gornjem videu, nagib mog terena na nekim mjestima nije strašan, ali ima mjesta gdje bi se traktor mogao i prevrnuti. Uz to, teren je u osnovi vrlo kamenit, sa organskim pokrovom od 20-ak cm, rijetko gdje je više, a često je i manje. Gajim ideju da po konturama zasadim grmlje i voćke. Od grmlja, najbolje mi se pokazao Pasji Trn, odlično raste, stabilizira teren, ima višestruku korist. Počeo sam ga umnažati reznicama, korijenovim izdancima, a možda pokušam i sjemenom. Pa bih ga sadio svaka 2-3m po označenim konturnim linijama, koje su međusobno udaljene do 10-ak m. U to grmlje onda tu i tamo zasaditi kakvu voćku, možda ne istodobno sa sadnjom grmlja. To je prva faza.

Druga faza bi bilo nasipavanje terasa između redova grmlja. Opcije za to nasipavanje su:
1. Naručiti kamion čiste zemlje
2. Kompostirati velike količine lišća, granja i drugog lokalno dostupnog materijala, pa onda to nasipavati na terase i strpljivo čekati da se teren pomalo izravna
3. Dopustiti da se materijal prirodno akumulira uz grmlje

Razlog za ovo terasiranje je kako bih mogao na više mjesta uzgajati povrće, odnosno bilje koje traži dublju zemlju i relativno ravan teren.