Svaki rizom, pa i onaj kod pirike je ustvari podzemno stablo koje služi za širenje, vegetativno razmnožavanje i prezimljavanje. Da bi mogao da obavlja ove svoje funkcije on mora da bude opskrbljen dovoljnim količinama hranjivih materija (šećer, skrob,...) koje omogućavaju rast mladim izbojcima dok ne izniknu iz zemlje, ne počnu da obavljaju fotosintezu i sami sebi stvaraju hranu. Sav višak hranjiva koji se proizvede u novim nadzemnim dijelovima biljke odlazi u podzemlje i služi za punjenje rezervi u postojećem i rast novih rizoma.
Prema tome, na malim površinama kao što su povrtnjaci i cvijetnjaci na okućnicama ne bi trebao biti prevelik problem riješiti se pirike, samo moramo biti redovni i uporni. Ako redovno uklanjamo novoiznikle nadzemne dijelove biljke, oni neće imati vremena da stvore rezervnu hranu za stvaranje novih rizoma, a postojeći rizomi će se vremenom iscrpiti stvarajući iznova nove izbojke. Ako još usto i iščupamo pokoji rizom, uspjeh ne bi trebao izostati.
Problem jedino može biti prodor novih rizoma sa strane iz okolnih travnjaka ili neodržavanih, zakorovljenih površina. Tu bi uski betonski temelj dubine nekih pola m mogao biti od pomoći.