I mene su savjetovali tako. Da razbijem (nepropusno) dno na septičkoj. Da ju izgradim u šumi. Da napravim preljev, pa dugom cijevi ispustim u šumu. Samo, već godinama što god posadim, osuši se. Tlo je živi očaj, suho i neplodno. A ja ću vodu i hranjiva ispuštati u ionako vlažnu i plodnu šumu. Da ne bi.
Čim vrijeme dozvoli, tj. kad riješim neke važnije stvari, uhvatiti ću se gradnje pročistača, a kako je sve na dosta visokoj razini (vrh brijega) pročišćenu vodu bih onda ispuštao u jarak koji iskopam prateći slojnice (izohipse). Kad taj dio proradi kako treba, onda sve što ubuduće budem sadio, sadim u taj jarak. Voćke, naravno, ne povrće.