Možeš li mi reći malo o toj koju čitaš?
uh malo je nezahvalno prepričati knjigu sa ovoliko korisnih informacija, ima ih toliko da se o tome može i knjiga napisati .... ;D
stigao sam tek do 40-e strane jer nemam puno vremena a trudim se pažljivo čitat jer je stvarno svaka informacija jako vrijedna. evo npr sad sam na jednom poglavlju koje se zove biljke indikatori tla. holcer je takav genijalac i njegovo je iskustvo toliko veliko da njemu svaka biljka bukvalno koju pogleda šalje neku informaciju, konkretno o svojstvima zemljišta. tako recimo ako na nekom mjestu naletite na jako puno guščje trave (galium aparine) ili mišjakinje (stellaria media), te će vam biljke ukazati na to na je tlo bogato azotom (uvjerio se rođenim očima dosta puta). na sličnom tlu raste i zova kao i žara, a žara će vam osim na prisustvo azota ukazati i na neke druge stvari, recimo na prisustvo teških metala i drugih toksičnih materija kojih inače u prirodi nema u tim količinama (krivac - čovjek). tako žara često prati ljudska naselja i obavlja ulogu čistača zemljišta od svega što je čovjek svojom glupošću zabrljao, gdje inače malo koja druga biljka ima šanse....
s druge strane, ako je zemljište siromašno azotom, na to će vam ukazati prisustvo mirisavke (anthoxanthum odoratum), ovsika (festuca ovina), ili thymus pulegioides (vrsta majčine dušice).
isto tako bilke indikatori pružaju vam informaciju da li je tlo kiselo ili bazno, suvo ili vlažno, zbijeno ili rastresito. recimo primijetili ste kako korijen maslačka teži da ide samo u dubinu, dok je korijen recimo pepeljuge jako razgranat. maslačak često viđamo po gradu ili bilo kuda gdje se često krećemo, i gdje je zemljište zbijeno. priroda je kao živi organizam koji se trudi da mu rane što brže zarastu, zato šalje maslačak da svojim korijenom produbi zemljište i omogući cirkulaciju vode i zraka.... pepeljugu viđamo uglavnom u baštama, na zemljištu koje često obrađujemo pa ga ona svojim razgranatim korijenom teži stabilizirati.... (o ovome više u fimu permaculture soils džefa loutona).
(o biljkama-indikatorima tla postoji jedna starija knjiga pod bazivom što nam govore korovi, javite se na mail da vam pošaljem pdf)
ovo bi bio mali primjer kako razmišljaju ljudi poput sepa holcera, sad nešto o ostalom sadržaju knjige....
na početku holcer opisuje svoje imanje krameterhof i svoje odrastanje na njemu, kao i iskustva svoje porodice koja tu živi odavno.... zatim govori o počecima landscape dizajna, tj kako je počeo da prilagođava izgled terena svojim potrebama (terasiranje, igradnja 10-15 manjih jezera, te sadnja drveća na mjestima gdje se npr. želi spriječiti jači vjetar koji bi poremetio mikroklimat i ugrozio osjetljive vrste koje holcer uspijeva da gaji na preko 1000m n.v. kao što su limun, nar i sl.). pošto mu je imanje na jednoj planinskoj padini i dosta nageto, posebnu pažnju pridaje terasiranju, za šta koristi u početku mašine, a kasnije isključivo ručni rad... na obodima terasa sadi voće (najviše je trešanja - oko 7000 stabala ako se ne varam!) zbog stabilizacije terena, a na ostalim površinama povrće pa čak i žito (raž najviše) koje on sa suprugom ručno žanje srpom.... tu su i pomenuta jezerca u kojima gaji pastmku, a pored kojih postavlja veće kamenje koje akumulira toplotu zajedno sa površinom vode...jezerca su okružena visokim drvećem (omorika čini mi se, cijeli kraj je takav) koje sprečava da vjetar to oduva... preko kamenja pužu vriježe bundeve koje daju ogromne plodove.......
u sledećem poglavlju holcer se konkretnije bavi aspektima alternativne poljoprivrede, biljkama-fiksatorima azota, opisuje na koji način gaji žito a pominje i neke lokalne samonikle biljke... zatim tu su i životinje, ova tema mene ne zanima al znam da holcer gaji uglavnom stare autohtone rase, od svinja hrvatsku turopoljku, mangulicu, od goveda škotsko planinsko goveče, američkog bizona, zatim kokoške i patke a skloništa za životinje pravi od kamena i trupaca i nasipa zemljom (liče mi na rovove iz rata
)...
zatim na red dolazi voće, tu stvarno ima jako puno vrsta čak i onih mediteranskih što sam već pomenuo a radi se inače o austrijskim alpima), gaji i dosta divljeg voća (jabuka, kruška) i voća tipičnog za dotični (malo hladniji) klimat (mušmula, sorbusi), govori o orezivanju tj, o neorezivanju, kalemljenju, osnivanju šumskog vrta te zaštiti od napasti (najveća jeleni).
u sledećem poglavlju govori se o gljivama, holcer dosta gaji šitake na jednostavan način (nađe vlažno mjesto u šumi, donese hrastove trupce, zabuši rupe i stavi micelijum), a gaji i strophariu na slami.
na samom kraju govori se o tzv. kitchen garden, bašti odmah uz kuću u kojoj se gaje uglavnom začinske i ljekovite biljke, o zelenom đubrivu, nekim životinjama koje se pojavljuju na imanju kao insekti i gušteri, a skroz na kraju o nekim holcerovim projektima u drugim zemljama (škotska, brazil, tajland....).
inače holcer se svime ovim počeo baviti 60-ih godina a za permakulturu kao pojam čuo je tek devedesetih... ni ne znajući primjenjivao je većinu njenih osnovnih principa, slijedeći zdrav razum i logiku...
holcer često govori o svojim greškama i kako je iz njih dosta znao naučit...
osim ove knjige preporučio bih i 2-3 dokumentarca o holceru koje možete lako nać na internetu, koji su idealni za upoznavanje sa tematikom. jednom sam upoznao nekog holanđanina koji je o holceru snimio malo duži materijal, vjerovatno puno interesantniji ali nije mi djelovao da bi to rado dijelio sa rajom (naravno toga na internetu nema)......
Tema: Holzerova permakultura (Pročitano: 53035 puta)
