Odlično si ovo napisao, složio bih se sa svim, ali onda na kraju prozivaš mene, pa budući da sad imam lagani osjećaj da se to sve odnosi na mene, odgovorit ću na svaki dio posebno.
Nisam mislio tako duboko nego mislim da tu ima ljudi koji nisu uzgojili ništa svoje a razvijaju razne teorije.
Čim si uletio u raspravu s pitanjem da li je "netko" ovdje uzgojio klip kuruze, jasno mi je bilo da pokušavaš mene diskreditirati. Ako ti nisu dovoljni neki moji postovi na ovom forumu, indirektno o mom vrtlarstvu možeš saznati iz ove serije blog postova:
http://zavjere.com/category/vrtlarstvo/Ako ni to nije dovoljno da jamči za "težinu mog glasa" ovdje, bio je Nikola puno puta kod mene, pa ako je bio kod još koga, slobodno neka me rangira u odnosu na ostale članove foruma, recimo po broju i raznovrsnosti uzgojenih biljaka na parceli. Nije mi sada cilj da si mjerimo tko ima većeg, ali kada me onako na mala vrata pokušavaš diskreditirati, čisto da znamo na čemu smo...
Največa fora mi je kad dojdu ljudi iz grada živjeti na selo pa su razočarani sa susjedima: tipa kao niko mi nista neće pomoči, niko se s nikim ne razgovara itd itd. Najčešće budu jednu sezonu i vračaju se a ko se nema kam vratiti je izgubjen ko Pale sam na svjetu. Na selu je situacija ista ko i u gradu ljudi su politički podjeljeni otuđeni i naša djeca su zaluđena sa smartfonima i iskivljenim vrijednostima,
Treća rečenica ti je u potpunoj kontradikciji s prvom. Pa da! Ljudi iz grada su upravo i razočarani susjedima, jer su pobjegli iz tog gradskog smetlište, te betonske robije, tog ludila, stresa, buke, užurbanog kaosa i ponadali se da će na selu sresti istomišljenike, kad ono na selu uopće nema seljaka, već sve neke seljačine, koje bi silom htjele postati građani! Evo ja već 5-6 godina živim na selu i odgovono tvrdim da sam ovdje najveći seljak, a svi oko mene su obične seljačine! Na prste obje ruke mogu nabrojati kuće koje imaju svoj povrtnjak. Svi koji imaju bunar uz grabu, rađe daju 7.000 kn + mjesečna potrošnja za gradski vodovod, nego da si iskopaju negdje dalje bunar. Boje se pčela, osa, alergični na svaki vrag koji raste divlje u polju... Trava naraste preko 10 cm, odmah me prijeko gledaju kad ću kositi, zmija se boje kao terorističkih napada, ptice i mačke gađaju zračnom puškom da im ne cvrkuću dok su na terasi i da im se dijete ne pojede mačju dlaku... Naravno da se žalim što nemam s kim razgovarati...
neki dan kažem kćeri: pogledaj kakvo je ljepo crveno nebo, a ona će meni: vaauu tata pa to sam vidjela sto puta. Tužno sam se osječao ali to je tak.
Naša najstarija kćer je ista. Odrasla je u gradu i tu nema pomoći. Ali smo zato ostalim troje djece pružili najljepše djetinjstvo koje bi mogli imati i u njemu svakodnevno uživaju. Sjećam se kada smo tek doselili, pa se spustili u polje, uz koju je susjedova košena livada. I kad je druga po starosti mala počela trčati po toj travi raširenim rukama i vikati "OVO JE MOJA LIVADAAAA...!". Neprocjenjivo... Svaki dan mi je uživancija ih gledati kako se igraju pod orahom, lipom, u pijesku, voćnjaku... "Kuhaju" sa zemljom, blatom, vapnom, listićima, grančicama, kamenčićima... Libo me ona stvar za susjede.
Bila je neki dan emisija o demogravskoj katastrofi u Hrvatkoj gdje su stariji ljudi rekli da su ljudi imali puno djece i bili samodostatni sami sebi dok nije bilo plačanja u zlatu (novcu), čim se uvelo plačanje smanjio se broj djece i počela je propast sela a samim time i samoopstojnost.
Ma hajde, to su samo teorije zavjera, a ti teoretičar zavjera.
Za sve ove stvari krivi smo si večinom sami jer mi uvjek volimo nešto ispod stola. I ova raketna peć od divergenta bi radila da je napravljena po logičnim zakoinima ovak sad kad ne dela krivi su spermakulturnjaki. Bilo bi smješno da nije tužno. Za zavjere si ne razbijam glavu jer je prekasno za to.
I sad još samo ne znam kakve veze moja raketna peć ima sa svime gore napisanim...