Permakultura u izolaciji

[Nikola]

Problem je rješenje. Više puta mi se dogodilo da situacija koja me strašno živcira, ljuti, zapravo otvara neke nove mogućnosti. Samo na nju treba gledati iz druge perspektive. Zato sam se proteklih dana dosta često češkao po glavi, zašto je ovo dobro, zašto je ovo dobro...

Pandemija je riješila moj naj-iritantniji problem, zauzetost. Imam imanje, imam što na njemu raditi, imam neopisivu želju da nešto radim, ali godinama muku mučim sa slobodnim vremenom. Nikako se osloboditi posla. Djeca nikako da se oslobode škole. Ono malo vremena što dobijemo, trudimo se što bolje iskoristiti, tako da nekakvi praznici, godišnji odmori, proteku u jurnjavi između sela i grada, nabavki materijala, rada od jutra do mraka da se dan iskoristi, i onda nagla obustava radova, povratak u surovu stvarnost, ja na posao, djeca u školu, imanje gledam samo na fotografijama, brojim dane do sljedećeg odmora. Strašno iritantno.

I gle čuda, svijet zahvati strašna pandemija, ja ne smijem na posao, djeca ne smiju u školu. Odlična strateška pozicija. Ali jao! Država me zaključa u kuću. Kaže, nema odlaska iz mjesta prebivališta. Nema smucanja po ulicama, šetnje prirodom. Zatvori se u kuću, gledaj televiziju i čekaj da sve prođe. Huh, kao da sladoled ližem kroz staklo. Tako blizu, a tako nedostižno.

I onda se otvori sjajna mogućnost, koja mi ranije nije padala na pamet, a ta je da se ljudima dozvoli uzgoj hrane za vlastite potrebe. Dozvoljava se putovanje, pod uvjetom da je opravdano rješavanjem nekih životnih problema. Sreća u nesreći, zaista imam oranicu, i zaista na njoj mogu i želim uzgajati hranu na osobne potrebe. I zaista imam potrebu, ne radim, plaća je upitna, možda će mi danas-sutra preživljavanje ovisiti o tome što sam uzgojim. Eto odlične strateške pozicije za intenzivno bavljenje permakulturom.

Ovo me konačno oraspoložilo, a moram priznati da sam proteklih dana bio malo odsutan. Evo već krojim planove za prve radove ove sezone, posla ima na sve strane. Znam da je svatko od nas u nekoj drugoj situaciji, neki možda nisu ni osjetili da je nešto drugačije i njima posebno zavidim. Drugi možda nestrpljivo čekaju da sve ove zabrane prođu pa da se vrate svakodnevnici. Ja moram biti iskren pa kazati kako držim fige da ova situacija što dulje potraje, makar ne vjerujem da će još dugo ovako. Ali, očekujem i povratak ovih mjera sljedeće zime, možda i nešto još gore. Kako god, iskreno se nadam kako će permakultura biti prepoznata kao partner državi u suzbijanju novih pandemija.

Permakultura zagovara lokalnu proizvodnju potrepština. Znači, domaći uzgoj hrane, lokalno dostupni energenti tipa ogrijev, sunčeva energija i sl, formiranje malih zajednica, boravak u malim grupama ljudi, vrlo malo tranzita, raznolikost rješenja za razne potrebe i sl. Sve ovo osigurava stabilnija domaćinstva i otporniju ekonomiju u kriznim vremenima, te odličnu prevenciju kako se ovakve pandemije uopće ne bi niti događale. Zato se nadam kako će država (ako je uopće država to što donosi odluke) imati dovoljno razuma da vidi kako je svima u interesu da ne sputava ruralizaciju.

Što se tiče ljudi kojima do sad permakultura nije bila zanimljiva, možda ih ova situacija potakne da promjene mišljenje? Redovita opskrba hranom, energijom i drugim resursima nije više tako sigurna ni bezbolna kao ranije. Doživjeli smo da ne smijemo izlaziti iz dvorišta, da u dućanima nekih stvari nedostaje, da neke vrste usluga uopće ne rade. Zašto da takve stvari brinu onoga tko je navikao samostalno si osiguravati većinu potreba? Sada kad se svijet pokrene, sve se vrati manje-više tamo gdje je prije par tjedana stalo, možemo nastaviti živjeti kao da se ništa nije dogodilo, ili napraviti par promjena u životu koje bi nas bolje pripremile za slične situacije.

Što vi kažete, je li aktualna situacija utjecala na neke vaše planove ili je sve po starom? Je li sada lakše ili teže raditi sve one stvari koje su tema na ovom forumu?

[Goco]

I ja sam dobio motiv za više rada u vrtu. Ono što nisam uzorao sada prevrćem riljačem (divan pronalazak) i usitnjavam bakarnom motikom. Ja još uvijek radim ali mi je srećom vrt uz kuću pa svaki dan nešto radim od kako je duži dan.

[Nikola]

I ja sam dobio motiv za više rada u vrtu. Ono što nisam uzorao sada prevrćem riljačem (divan pronalazak) i usitnjavam bakarnom motikom. Ja još uvijek radim ali mi je srećom vrt uz kuću pa svaki dan nešto radim od kako je duži dan.

Kako taj riljač izgleda? Prema googlu, to bi bila ona uska, duboka motika, što znaju zvati i podrivač? Kupio sam danas plug, planiram malo izorati, ali u tlu ima kamena. Znaš li, kako spriječiti da plug negdje ne zapne, da nešto ne polomim?

E, rad (pogotovo vani) je ovih dana izvanredna terapija. Ljudi su, nek mi oproste, počeli ozbiljno pucati. Više ljudi mi je na ovaj ili onaj način reklo kako ih usred noći bude crne misli. Kako nemaju volje za životom. Vježbaj p.t.m. Pa čak i oni zatvorenici najstrožih zatvora iz američkih filmova vježbaju. Ne zato što ih očekuje izbor za Mister USA, nego čovjek prije svega mora biti fizički aktivan, a intelektualno još i više. Mislim, čuvajte se tih viroza, ne izlazite na propuh mokre kose, nosite čarape ispod japanki i sl. ali tko može ostati zdrav nakon što 5 ili više sati dnevno provede gledajući kako raznose mrtvace. Psiha je močna stvar, ako dovoljno dugo na nešto misliš, već si podsvjesno učinio par poteza koji će omogućiti da se to i dogodi. Zato, njeguj pozitivne misli, a mislim da je to najbolje i najlakše tako da se uhvatiš nekog aktivnog, ugodnog i korisnog posla.

[TB]

čudi me što je jako malo ljudi vani, a vrijeme je fantastično. Zrak čist, nema utomobila, nema kemije iz avionskog goriva i sl. Baš je relaksirajuće, čak i u gradu. Čak i ako nemaš imanje imaš sigurno kućanskih popravaka za obaviti.

Problem je jedino ekonomija tj ljudi koji gube prohode. Vidi se i da je dobar bio ekonomije počivao na konstantnom konzumerizmu. Brz oporavak nije na vidiku zbog nesposobnih političara/bankara. Inače prvi put čujem da će SAD/UK centralne banke direktno doznačiti novac pojedincima, a ne bankama kao je bilo xx godina, to je velika promjena.

[Nikola]

Da, čudno. Ja izađem u dvorište, punica kucka na prozor da uđem prije nego me netko vidi. Ti isti koji sada pljuju po nama koji smo vani, za par mjeseci će plakati što je hrana tako skupa.

[andjelkoasa]

Trenutno sam u 14 dnevnoj smjeni koja radi. Od 7 do 15 sati.
Dok dođem doma, nešto pojedem i malo se odmorim već je skoro mrak. I tako će biti do subote.
Onda sam kod kuće 14 dana ukoliko se ove anti-covid mjere nastave.
Vrt sam dirao skroz malo taman prije nego što je zahladilo pa će sada doći na red.
I da, mi koji imamo komadić dvorišta ipak lakše proživljavamo ovu izolaciju. Sinoć sam sa ženom sjedio skoro do 22 vani.

[Nikola]

U Hrvatskoj navodno zadnjih dana oko 1000-1500 ljudi dnevno ostaje bez posla. Kinezi se navodno malo opustili, izašli ljudi iz karantene nakon par mjeseci, kad evo opet novi slučajevi zaraze, opet sve zatvaraj. I što ćeš drugo, nego planirati backup rješenja za slučaj da zaista ostanemo bez posla, ili barem bez plaće.

U americi, nekim saveznim državama, vrtlarenje smatraju sporednom stvari. Zabranili rad vrtnih centara, u većim dućanima blokirali odjele koji drže vrtni program. Znači nema kupovine sjemena, alata, gnojiva... A kako ćemo kupovati hranu (koja je valjda prioritet) ako ne možemo kupiti sjeme i sadnice? I čemu sve to? Zar nije sada, više nego ikad, preporučljivo da svatko ima svoj komadić vrta, da sam uzgoji barem dio hrane koja mu je potrebna, da više vremena provodi u okućnici, a manje na javnim mjestima?