Ja sam dosta razmišljao o ovoj temi, budući da sam i krenuo s kupnjom zemlje planirajući neku organsku proizvodnju, dok još nisam znao za permakulturu. Sad razmišljam ovako.
Kod proizvodnje "na veliko" mi smeta što su ti kupci obično daleko. Ok, moguće da hranu uzgajaš u nekom gradskom parku, ali to je obično zajednički uzgoj i tu računica štima. Recimo da uzgajaš na selu. Sigurno ne uzgajaš za svoje susjede jer oni obično sami proizvode svoju hranu. Uzgajaš znači za one u gradu. Hrana je na selu, kupci u gradu. Ili hrana putuje, ili kupci putuju.
Ako kupci dolaze na selo, troše gorivo. Ali recimo da bi oni svakako došli, recimo da ne dolaze zbog hrane nego kao turisti. Umjesto da se voze na more, ili na skijanje, oni mogu doći na selo, uživati u seoskom turizmu, jesti domaću hranu, u kompostnom wc-u ostaviti najvrijednije što imaju kod sebe i otići kući. Hrana koja se proizvela na farmi pretvorena je u gnojivo na toj samoj farmi, tlo se ne iscrpljuje nego obogaćuje.
Ako hrana odlazi u grad, onda vjerojatno odlazi zajedno sa vlasnikom farme koji živi u gradu. Uzgajivač znači odlazi na selo kako bi proizveo hranu za sebe, usput proizvodi i za svoje susjede, usput kad se vraća kući nosi punu prikolicu hrane, razdjeli košarice i to je to. E nije to, jer je tijek energije jednosmjeran, ako iz zemlje izvlačiš velike količine energije (hrane) onda je zemlja sve siromašnija. Ali ako naplaćuješ kauciju... Recimo za kupnju kilograma hrane kupac mora donijeti pola kile organskog otpada? Donosiš u grad punu prikolicu hrane, a vraćaš punu prikolicu otpada koji se kompostira na farmi? Istodobno razvijaš pozitivne navike kod kupaca i vraćaš energiju zemlji.
E sad dolazi problem novca. Da bi kupac kupio hranu, mora raditi, i nad time nemamo kontrolu. Što god radio plaća porez a porez se troši na subvencioniranje poljoprivrede, poticanje uništavanja prirode itd. Kako naplatiti svoju hranu, a ne uništavati (indirektno) prirodu? Hmm, možda otvoriti fitnes centar? Sobne bicikle proizvode struju koju prodaješ državi ili koristiš lokalno za funkcioniranje farme ili nešto slično, kupci ne moraju plaćati hranu nego ju otpedaliraju, žive aktivno, održavaju liniju i hrane se najbolje što mogu. Sada gotovo da mogu reći da sami uzgajaju svoju hranu.
Dajem samo primjere jer mi je preko njih lakše objasniti na što mislim. Permakultura je tek kad se zatvori krug. I ne, ne mislim sam raditi na ovome, meni bi bilo dovoljno da uzgojim hranu za sebe i nekoliko prijatelja. Ideja mi je ilustrirati kako bi izgledalo kada netko želi proizvoditi hranu za 1000 obitelji a da se njegova proizvodnja zove permakultura.