ovaj metod hvatanja ribe koriste tradicionalne zajednice širom svijeta, svaka uz pomoć različitih biljaka koje lokalno rastu. ovo je vrlo učinkovit metod hvatanja ribe iz razloga što one imaju krvotok praktično u direktnom dodiru sa vodom preko škrga, pa kada toksin iz vode uđe u škrge one doživljavaju šok, i isplivaju na površinu gdje ih možet lako zgrabiti.
sve što je potrebno da uradite je da nađete vodenu površinu bogatu ribom, i biljku koja sadrži toksin djelotvoran na ribe. zatim istucate biljni mateijal i bacite ga u vodu nešto uzvodno od mjesta na kojem ima dosta ribe. na većim vodenim površinama kao i na moru ovaj metod je takođe moguć , samo će vam trebati veće količine toksina kojeg bacate iznad jata riba. vrijeme za koje će ribe bit u šoku i na površini je najmanje nekoliko min. tokom kojih morate bit brzi i pokupit najveće komade, dok će se one manje povratiti u život najčešće bez posljedica...
većina biljaka koje se koriste u ovu svrhu ne raste kod nas, one koje bi se mogle nać su sljedeće:
- divlji kesten (aesculus hyppocastanum) - koristi se sjeme i mladi izdanci;
- američki orah (iuglans nigra) - koriste ga sjevernoamerički indijanci, kod nas se rijetko sreće, uglavnom ponegdje po parkovima. koristi se kora i ljuska;
- divizma (verbascum thapsus) - nadzemni dio;
- duvan (nicotina tabacum) - nadzemni dio;
- kleka (iuniperus communis) - iglice i korijen;
- volovski jezik (anchusa officinalis) - nadzemni dio;
- neke vrste akacija porijekom iz australije, koje se kod nas sade u ornamentalne svrhe (acacia holosericea i acacia ditricha) - list.
osim ovih za koje sam siguran, evo i nekoliko za koje pretpostavljm da bi mogle poslužiti jer imaju iste aktivne supstance kao njihovi rođaci sa drugih kontinenata:
- orah (iuglans regia) - zelena ljuska;
- krompir (solanum tuberosum) i pomoćnica (solanum nigrum) - nadzemni dio.
koristeći navedene biljke, možete bit relativno sigurni da toksini neće djelovati na vaš organizam, jer uglavnom nisu škodljivi u manjim količinama. naravno, postoji veliki broj ostalih, mnogo otrovnijih biljaka čije korišćenje ne bi preporučio, osim ako stvarno znate šta radite. ovdje bi spadali tisa (taxus baccata), ciklama (cyclamen europaeum), dafina (daphne mezereum), bunika (hyosciamus niger), tatula (datura stramonium), divlji krastavac (ecballium elaterium), kojeg ima dosta u dalmaciji, kao i neke vrste filadendrona koje se gaje kao ukrasne biljke. ako se ipak odlučite da ih koristite ribu dobro isperite čistom vodom i odstranite škrge.
jedno sjevernoameričko pleme ima zamiljiv metod - pomješaju vodu od riblje salamure sa kukuruznim brašnom i ostave da stoji jedan dan, pa to koriste kao i gorenavedene biljne toksine.
još jedan zanimljiv primjer dolazi iz rumunije - umjesto biljnog otrova može se koristiti sadržaj žučne kese životinja.
još da napomenem na kraju da ovaj metod može ugrozit brojno stanje ribe ako se korsti u pretjeranom obimu. ja ga ne bi preporučio osim ako niste stvarno gladni... tradicionlne zajednice ovu metodu koriste jednom u nekoliko mjeseci, da bi se brojnost ribe imala vremena obnoviti....
takođe, vodite računa da je ovaj metod u mnogim zemljama zakonski zabranjen, u njemačkoj čak od XII vijeka...
nekoliko izvora koje sam koristio:
http://www.primitiveways.com/fish_poison.htmlhttp://survival.com/fish.htmhttp://en.wikipedia.org/wiki/Fish_toxinshttp://www.ecofilms.com.au/toxic-plants-around-your-aquaponics-system/takođe sam koristio knjigu andres von brandt - fish catching methods of the world, koju imam u pdf formatu pa ako je želite javite se na mail...