Što ste fino samoniklo pojeli?

[khan]

"Čičoka je gotovo neuništiva je jednom posađena trajno se održava i regenerira. Odlično podnosi klimatske uvjete. Jednom zasijana na zemljištu se održava i do 8 godina, bez ikakvh naknadnih radova osim žetve. Mlade biljke s lišćem visine do 30 cm mogu se koristiti u ishrani ljudi, kao zeleno povrće, a i domaće životinje rado je jedu. Ljekoviti su gomolji, vratenasti i izduženi, koji sadrže polisaharid inulin (za razliku od krumpira koji sadrži škrob)."

pa zašto onda uopće ljudi sade krumpir?  Zbog okusa?

zato šrto, za razliku od čičoke, ima hranjivu vrijednost? mislim čičoka je ukusna, ali, suočimo se s tim, njezin inulin ne možemo probaviti.

[javorka]

Ja ovih dana (bila u nedjelju u jutro u šumi) se gostim sa srijemušem (pasta i na salatu), koprivom (pasta i zeleni sokovi), bljuštem (pasta i zeleni sokovi), plućnjakom (pasta i zeleni sokovi) i maslačkom (salata, pasta, zeleni sokovi). Uživancija. Samoniklom bilju dodam i nešto sa svojeg ranča (blitve, salate, radića, mladog luka, rikule...)

Ima svega i baš je super..... Razmišljam - ljudi bi se mogli stvarno prehraniti berući samoniklo bilje - samo bi prije svega trebali naučiti prepoznavati isto. Većina ljudi ne raspoznaje biljke - unatoč tome što u školi uče o istima. Da stvar bude još gora - čak i oni koji žive na selu ne raspoznaju biljke - kao da ih se to uopće ne tiče. Mentalni sklop ljudi je čudan......

[TB]

27.04. Radionica prepoznavanja samoniklog jestivog bilja (ZMAG)

planiram 

[Dzionik]

http://www.eattheweeds.com/newsletter-25-march-2014/

[khan]

nekidan sam napravio sjajan rižoto sa zelenjem iz vrta-štavalj, ljubičica, pakujac, sljezovi, uz malo blitve za volumen. a potom varivo od mladog štavlja. djeca se oduševila.

[javorka]

ja sam znala ranije - kada sam bila na normalnoj hrani - svakim odlaskom u prirodu se nagraditi različitim jestivim biljem koje bih tada pronašla i sjećam se da je to bilo pravo gošćenje....

Danas ljudi uglavnom imaju averziju prema prirodnom - samo mi prirodni - znamo što nam priroda daje i kada nam daje da nam daje najbolje..... (samo u slučaju da je brano u prostoru udaljenom od prostora gdje je čovjek intervenirao svojim civilizacijskim uplivom).

[khan]

ja štavalj berem u tatinom breskviku-na susjednim placevima nema bljaka koje se špricaju, a i ovako je barem jednako dobro kao da sam uzgojio nešto u domaćem vrtu.

[javorka]

Danas sam se počastila koprivom, srijemušom, maslačkom i lazarkinjom.... Bilo je više nego odlično. Preporučujem.

[TB]

maslačak? Neki listovi su nazubljeni, neki ne

[imamGliste (Jasmin)]

Koliko sam čitao, iako je nazubljeno lišće očita karakteristika maslačka, postoje varijacije na kojima je lišće skroz oblo.

Na drugoj slici, meni izgleda kao nešto čije latinsko ime počinje sa rumex. Dalje se ne usudim pogađat.

Nisam se baš nalazio u situacijama da bi jeo travu, ali razmišljao sam o tome. U tom slučaju bi pomalo žvakao vlati trave, gutao slinu i sve ono što iz nje izađe i onda ispljunuo ostatak.

[buza]

Kod *maslacka* ova dva donja lista definitivno nisu Taraxacum officinale. Treba biti oprezan jer postoje neke otrovne biljke (zablja salata npr.) sa slicnim listovima.
Ovo u sredini jeste neki Rumex (stavelj), vjerovatno R. aquatica, ali ne mogu tvrditi. Biljke iz ovog roda sirove ne bi trebalo konzumirati zbog povecanog sadrzaja oksalne kiseline (dovodi se u vezu sa stvaranjem zucnih kamenaca). Kao varivo (spinat) da, ali ne precesto i previse.
Trava - energetska vrijednost skoro 0 (jos uvijek nismo GMO da probavljamo celulozu), a ni vitaminsko - mineralna nije nista bolja. Jos sa nekim vrstama mozete porezati i jezik.

[ppsupercop]

Listove lipe koristimo za uvijanje sarmice,tj.sarme samo su manje nego ove klasične uvijane u kiseli kupus.

[Nikola]

Proteklih sam dana uživao u nekoliko samoniklih bobica.

Prvo sam našao grm potpuno zrelog drijenka (Cornus Mas), nisam nikad kušao baš ovako zreo. Bobice krupne, vrlo tamne, okusa skoro kao najbolje višnje. Ni malo trpke, čak bih rekao više slatke nego kisele. Do sad sam bio probao samo par bobica nekog nedozrijelog grma koje su mi vezale usta i mislio sam da to i nije baš neko posve jestivo voće. Možda i genetika igra ulogu, jer ovaj grm skoro crnih slatkih bobica je odmah do drugog koji nije bio ni približno tako sladak.

Dalje u šetnji, našao sam par grmova žutike, Berberis. Lokacija je Istra, granica Hrvatske i Slovenije. Prvi put vidim ove plodove, ranije sam ih vidio samo na slikama. Sitni su, ali rastu u grozdovima pa se lako beru. Grm je trnovit i ipak sam se par puta ubo, unatoč pažnji. Bobice su jaaako kisele, skoro kao limun. Piše u literaturi (enciklopedija samoniklog jestivog bilja Ljubiše Grlića) da se može koristiti kao limunada ili ocat. Nabrao sam oko 1 kg tih sićušnih plodova, vjerojatno neće biti pojedene tako brzo. Možda si ostavim par sjemenki za šumski vrt.

Druga lokacija ovaj put Gorski kotar, našao sam posebnu vrstu žutike, Berberis Croatica. Grm je manji nego onaj prije, ali mi plodovi izgledaju jednako. Ova Croatica ima posebnu toleranciju prema kamenitom, vapnenastom i suhom tlu, kakvog imam u izobilju, pa je još jedan kandidat za zahtjevnije djelove šumskog vrta.

Jeo sam mnogo plodova mukinje (Sorbus Aria), jabučice prilično neutralnog okusa. Prema literaturi, navodno plodovi nisu baš ukusni, ali meni i djeci se baš sviđa ta neutralnost. Kao kruh sa stabla. Iz prijašnjih iskustava, znam da mogu biti prilično probavni. Ali, ovaj put ih nisam jeo baš u tolikoj mjeri da me tjeraju na wc :-)

I skoro zaboravio, jeo sam neke divlje jabuke. Sitne, pomalo suhe, ali ugodno kisele.

[TB]

zvuči kao gozba, baš si me podsjetio da ovu jesen moram zasaditi drijen, uzeti ću kultiviranu sortu.