Cikorija ili vodopija (Cichorium intybus) stoljećima je poznata kao biljka s protuupalnim i antiseptičkim svojstvima pa se upotrebljavala u melemima za smanjivanje naticanja. Odnedavno je poznato da može smiriti upalu izazvanu reumatizmom ili gihtom.
U ljekovite svrhe upotrebljavaju se listovi, cvjetovi i korijen cikorije. Cijela biljka je bogata inulinom, koji potiče razvoj bakterija koje su potrebne da bi crijeva uredno radila. Potiče apetit, izlučivanje želučanih i probavnih žlijezda te pražnjenje crijeva.
Poboljšava rad jetre, žučnog mjehura, bubrega i poticajno utječe na metabolizam, što je karakteristično za biljke koje imaju velike količine inulina. Zbog toga cikorija može biti preventiva, ali i lijek za probleme kao što su usporena probava, čirevi probavnog trakta i nadimanje.
Također se pokazalo da inulin može snižavati razinu kolesterola u krvi. Budući da snižava i razine šećera u krvi, prikladna je hrana za dijabetičare. Osim inulina, ima i gorke spojeve koji potiču izlučivanje želučanih sokova te soka koji luči žučni mjehur. Taj učinak omogućuje bolji rad jetre.
Cikorija je raširena po svim krajevima Hrvatske. Raste uz putove, pruge i živice te po livadama, poljima i pustim, neobrađenim mjestima.
Prve podatke o cikoriji kao korisnoj i ljekovitoj biljci nalazimo u staroegipatskim papirusima. U drevnom Rimu cikorija se rabila kao salata i lijek za želučane bolesti.
Kao povrće se koriste mladi, ponešto gorki, prizemni listovi koji su prije izbijanja stabljike veoma
slični onima maslačka, pa ih se s njima često zamjenjuju. Skupljaju se u proljeće ili rano ljeto prije cvjetanja, a priređuju na različite načine, najčešće kao salata i špinat. Radi ublažavanja gorkog okusa često se miješa s drugim biljem. Bogati su vitaminom C i karotinom.
Kuhano, jestivo je i mlado korijenje koje se bere u rujnu i listopadu, a obično se poslužuje s umakom. Ako ga ne namjeravate odmah upotrijebiti, treba ga osušiti jer će se brzo upljesniviti. Prije sušenja korijen se reže na komadiće. Pečeni i samljeveni korijen cikorije stoljećima se koristio kao nadomjestak za kavu, a danas se kao glavni sastojak kavina napitka rabi kultivirana vrsta cikorije koja ima veći i sočniji korijen od samonikle cikorije. Držanjem korijena na tamnome mjestu dobivaju se duge bjeličaste glavice koje se mogu jesti sirove u salatama te kuhati ili pirjati na maslacu kao zasebno jelo.
Da biste uzgojili glavice, iskopajte korijenje u jesen, odrežite lišće na 25 mm i podrežite korijen za 25 mm. Dobro ukopajte u pjeskovit kompost i odložite u podrum ili garažu. Glavice se mogu brati za tri-četiri tjedna. Cvjetovi i listovi skupljaju se tijekom cvatnje, a potom suše.
U vrtu su cikoriji potrebni sunčan i otvoren položaj te rahlo i po mogućnosti lužnato tlo. Sije se u rano ljeto.
Tema: Cikorija ili vodopija (Cichorium intybus) (Pročitano: 3318 puta)
