2
« Zadnji post od Nikola u 28 Listopada, 2026, 14:08:12 »
Zadnjih par mjeseci koristim AI veoma intenzivno, u prosjeku 2 sata dnevno. Mislim da mi je postao najznačajniji alat u vođenju vlastitog posla.
Ispočetka sam koristio onako, jednostavno, da bih dobio brzi odgovor, obradu podataka, analizu nekog dokumenta, nekad i kao sugovornika kad bih imao neku ideju. Nedostatak je što bi razgovori često započinjali od nule, ili blizu nule. Ako bih podesio AI da pamti prijašnje sesije, razgovore, donekle bi bila bolja situacija, ali onda se u memoriju zavuče neka greška koja utječe na sve buduće razgovore. Neki alati, poput Chat GPT, mnogo bolje pamte što se ranije razgovaralo, i često je to prednost, ali ako se promijene okolnosti, ili Chat koristi neki drugi član obitelji, onda ta beskonačna memorija ima i negativne strane. Ali Chat GPT ima vrlo neugodnu "narav", možda povezano sa tom beskonačnom memorijom, česte su halucinacije (davanje potpuno krivih informacija), a komunikacijske vještine su mu veoma dobre, pa je u stanju uvjeravati me u besmislice. Jednostavne instrukcije poput "davaj mi samo provjerene, pouzdane informacije iz vjerodostojnih izvora" najčešće ne pale.
Kasnije sam prešao na njegovu konkurenciju, Claude. Taj alat daje tehnički kvalitetnije odgovore, mnogo manje halucinira, često prepozna vlastitu grešku pa se ispravi, ali je jako sklon zaboravu. Unatoč uključenoj opciji da sve pamti, on ta "sjećanja" pomalo komprimira u sve manje teksta, pa nešto veoma važno može biti zaboravljeno.
Taj problem sam uvelike riješio tako što sam mu dao memoriju izvan njegovog sustava, meni dostupnu i čitljivu. Umjesto da ga koristim da mi daje odgovore, koristim ga tako da mi generira dokumente. Ima pristup određenom folderu na računalu, i online bazi podataka. U lokalnom folderu zapisuje sve što mu napišem, zaključke koje donosi, rezultate istraživanja itd. Sve to organizira u logičku strukturu dokumenata, a tekstualni dokumenti su jednostavni za kopiranje, backup, brisanje neželjenog sadržaja i sl. U online bazi podataka se nalazi sve što želim imati putem raznih uređaja i aplikacija, npr. da mogu na terenu, putem mobitela, javiti da sam primio određeni tel. poziv.
Tako prozor za chatanje sa AI prestaje biti zamjena za google, i postaje razvojno okruženje za gradnju poslovnog sustava informacija. U bilo kojem trenutku mogu prestati kortisiti spomenuti Claude i vratiti se na ChatGPT ili uzeti neki treći AI alat. Samo mu kažem neka pročita sve dokumente na lokalnom računalu i nastavi gdje je njegov prethodnik stao. Par puta sam i napravio nešto slično. Kad bih vidio da određena chat sesija vodi u krivom smjeru, da je AI pokupio krive informacije ili zaključke, prekinem razgovor, pokrenem novi i kažem mu da prvo pročita svu dokumentaciju. Tako u par minuta "nauči" sve o tome što očekujem od njega, važne pojedinosti o mom poslu, i nastavi gdje sam prekinuo sa starim razgovorom.
Razvoj takvog informacijskog sustava ide u smjeru razvijanja zasebnih "entiteta", zamišljenih ličnosti specijaliziranih za posebne zadatke. Jedna od tih "ličnosti" je npr. Direktor, uloga mu je da kritički promatra moje odluke, savjetuje što napraviti u nejasnim poslovnim situacijama, istražuje što radi "konkurencija" i sl. Ali ne bavi se usko specijaliziranim zadacima, zato da mu se memorija ne "kontaminira". Za njih, imam entitete koji vode brigu o cjeniku usluga, dnevnim zabilješkama i sl. Na primjer, ujutro stanem u trgovinu po materijal, fotografiram račun i pošaljem ga entitetu "Skladište". On račun analizira kroz stavke, upiše kupljenu robu u internu evidenciju skladišta, eventualno pita hoće li to biti odmah razduženo za posao koji je u tijeku ili ostaje trajnije na skladištu. Nastavljam prema lokaciji gdje radim. Putem sam primio whatsapp poruku u kojoj me netko pita jesam li slobodan odraditi neki posao. Screen-shotam poruku i pošaljem "Dnevniku". On zabilježi upit, upiše klijenta u bazu klijenata, eventualno pogleda moj raspored i javi mi da sam zauzet narednih 3-4 dana. Dok radim na terenu, povremeno javim istom Dnevniku kako posao napreduje, što sam potrošio od materijala, možda neke informacije koje mi je klijent dao... Kako prolazi dan, tako on bilježi pojedinosti. Na kraju, kada trebam izdati račun, kontaktiram "Cjenik", entitet koji zna sve moje tarife, koliko naplaćujem sat, koliko prijevoz, dodatak za hitnu intervenciju... On pogleda zapise, što sam sve upotrijebio od materijala, pogleda u skladište koliko sam platio po nabavnoj cijeni, zna koju maržu primjenjujem na materijal, zna koliko sam vremena potrošio na putovanje i nabavku materijala, i jednostavno mi prikaže specifikaciju za naplatu. Ja se sa tim prijedlogom mogu i ne moram složiti, često ja imam drugačije mišljenje. Generiram račun, priložim ga u bazu podataka. Povremeno kontaktiram Direktora, kažem da malo prođe kroz nedavne poslove, vidi ima li što za komentirati. On može primjetiti da sam puno vremena potrošio na posao koji nije isplativ, ili da zbog zauzetosti nisam odgovorio na zanimljiv upit. Generira mi prijedlog emaila kao odgovor na taj upit. Ja, kad nađem vremena, pogledam mail, ispravim što nije dobro i pošaljem.
Sustav je zamišljen tako da se (polu)samostalno nadograđuje tj. razvija. Ako Direktor primjeti da često ne uvažavam njegove savjete, potražiti će uzrok u svojim odlukama, korigirati ih ili tražiti objašnjenje. Ja mu često objasnim da on nema uvid u sve podatke, nema senzore kojima bi promatrao ljudsko ponašanje, suptilne pojedinosti u međuljudskoj komunikaciji, on zna samo ono što je zapisano. Opomenem ga da neku umirovljenicu koj je jedva skupila novce za zamjenu bojlera izjednačava sa firmom koja želi potrošiti višak profita u ovoj godini. Tada on (Direktor) zapiše u pravila ponašanja npr. Pravilo #31: Nikola jedini zna sve pojedinosti o klijentima, ne smijem mu nametati vlastitu logiku, ali ga trebam informirati ako primjetim neke nedoslijednosti. Kada jednom to zapiše, onda se i ponaša u skladu sa tim pravilima, i najčešće, kako prolaze mjeseci, sve bolje radi ono za što je dizajniran.
Da mi je prije par mjeseci netko rekao da ću toliko koristiti AI u poslu, rekao bih da je to potpuno besmisleno, ljudi su nezamjenjivi. Treba zapravo biti svjestan u čemu jesu nezamjenjivi, a u čemu nisu. AI, kako sam rekao, ne zna ništa o onome što nije zapisano. A ako i jest mnogo toga zapisano, nema neki "ukus" da razluči što u kojem trenutku ima smisla. Logika mu je odlična, i sve bolja, ali mi (ljudi) jedini znamo cijeli kontekst. Ipak, kada bih sve ono što radim proteklih par mjeseci temeljio isključivo na ljudskom radu, trebalo bi mi još par ljudi u firmi, a većina bi se bavila uglavnom birokratskim problemima. Sve te birokratske stavari sam, uz orez i nadzor, prebacio na AI, da bih se ja mogao fokusirati na ono što mi je stvarni posao, popravljanju stvari, tj. aktivnostima u stvarnom, materijalnom svijetu. Tako mogu gotovo isključivo biti na terenu, a posao i dalje funkcionira. Bez AI-ja, vjerojatno bih 3 dana u tjednu bio na terenu, a 2 ili 3 bih u uredu radio administrativne stvari. Onda bih i usluge morao naplaćivati dvostruko, da pokrijem dane bez naplate.