Fiksatori dušika u šumskom vrtu...

[TB]

kakav je po okusu sirovi pasji trn?

[Nikola]

Okus nije loš, kiselkasto trpak. Moji grmovi su još mladi (3g) i nisu rađali, a rasadio sam ih od prijatelja kod kojega sam i probao plodove. Mislim da je i njemu počelo rađati nakon nekih 3 godine, tako da se nadam od sljedeće godine i svojim plodovima. Posadio sam muški primjerak i 2 ženska, ali teško ih je raspoznati pa se nadam da nisam zeznuo. Ovaj koji bi trebao biti muški, raste više u visinu, dok se ovi ženski više granaju i šire. Trnoviti jesu, ali ne dovoljno da ih srne ne dohvate. Meni povremeno pojedu dio biljke, ali unatoč tome dobro napreduju i imaju blizu 2m visine i oko 1m promjera. Oko svakog izbijaju mladice, neke sam pokosio a neke ostavio da napreduju, tako da sad imam možda 10-ak biljaka. Nadam se da će se nastaviti širiti, jer bih onda tu vadio mladice i rasađivao dalje po terenu.

[Nikola]

Prošlo je dosta godina otkako mi je drug Zemljak poklonio pregršt sasnica karagane. Slabašno su krenule, mučile se u travurini, srne su ih redovito brstile. Mnoge više nisu žive, ali ove koje jesu sad su više od mene, stabalce je pri dnu promjera 5-6 cm. Evo jedne koja se nadvila nad vrt, taman krenula listati. Redovito cvjetaju i rađaju, ali ne jedem plodove.

Fiksiraju li dušik? Kako da to provjerim? Oko njih ne vidim ništa značajno. Trava nije zelenija nego inače. Ne znam može li tako mala biljka uopće učiniti neku značajnu razliku po pitanju kvalitete tla.

[Hrastova djeca]

Pozdrav, pročitao sam komentare na ovu temu, ali imam nekoliko nedoumica. Nije mi baš najjasnija ova sva zbrka oko fiksatora dušika. Zapravo prije godinu dana smo se moja supruga i ja doselili na imanje na kojem niko nije bio 20godina, a na kojem se nalazi nekoliko stabala hrasta starih oko 80-100 godina kao i smokva i 3 nara, starih 30ak godina. Oni su dali odličan urod uprkos tome da niko o njima nije brinuo toliko dugo, a na tom imanju nema drugih fikasatora dušika osim djeteline i grahorice, a drugi izvor dušika moglo bi biti gnojivo od konja i krava koji su tuda cirkulirali. Pošto smo došli da živimo tu, i zaljubili se u permakulturu i prirodu, želimo uzgajati voće, povrće, žitarice, gljive itd. Ono što me konkretno interesuje jeste, da li je uopšte potrebno saditi drveće i grmove azotofiksatore(bagrem, dafina, pasji trn i slično) ili je dovoljan izvor dušika djetelina(lucerka, žuta, bijela djetelina) i grahorice. Čitao sam Sepp Holcera i čovjek kada je govorio o fiksiranju dušika na svojim terenima, pominjao je lupine i djeteline, ali nisam primjetio da govorio o drveću koje veže azot. Uprkos tome on gaji veliki broj voćaka, bez ikakvog dodavanja gnojiva i slično. Volio bih ako ima neko da mi ovo malo razjasni, jer sa druge strane vidim voćnjak Stefana Sobkowiaka koji sadi pored svake voćke jedno drvo koje fiksira dušik. Hvala unaprijed!

[Nikola]

Smokva spada u nisko zahtjevne voćke. Za nar i hrast nisam siguran, rekao bih da hrast vjerojatno također nije zahtjevan budući da ne stvara neko izobilje ploda. Visoko zahtjevne biljke po pitanju dušika su voćke sa izobiljem plodova, pogotovo velikim plodovima poput jabuka, dunja, šljiva, breskvi itd. Također i orašasti plodovi poput oraha, kestena, lješnjaka traže mnogo dušika. Od grmova, visoko zahtjevni su ribizli, kupine, a jednogodišnje povrtne biljke su izuzetno zahtjevne po pitanju dušika.

Što to znači? Biljka koja treba veoma mnogo dušika, poput jabuke, traži 8g dušika po m2. Biljke koje vežu dušik, većinom mahunarke, neovisno o tome jesu li malog ili velikog rasta, stvaraju 10g dušika po m2 na punom suncu, ili 5g dušika ako su djelomično zasjenjene. Stajski gnoj sadrži 6g/kg, a kompost 5g/kg. Znači, jednu jabuku je potrebno gnojiti sa 1.3 kg gnoja po m2 ili 1.6 kg komposta po m2 ili ispod nje mora rasti oko 1m2 po m2 djeteline (ili nekog drugog fiksatora dušika) na punom suncu.

E sad, kako da ispod jabuke koja možda pokriva 50m2 raste 50m2 djeteline na punom suncu? Ispod jabuke je hladovina. Djetelina u hladu stvara dvostruko manje dušika. A mi u šumskom vrtu želimo ispod jabuke još imati i jagode i ribizle. Djetelina neće moći sama osigurati sav potreban dušik, i urod voćaka neće biti maksimalan.

Što napraviti? Možemo se zadovoljiti sa manjim prinosima. Možemo kupovati gnojivo pa dodavati. Možda i mnogo svog komposta proizvesti. Možemo jabuke posaditi na velikom razmaku pa između ostaviti livade sa mješanom travom. Travu kositi, sijeno stavljati pod voćke. Možemo jabuke ili orahe kombinirati sa nisko zahtjevnim voćkama poput smokve pa djetelina možda bude dovoljna.

Ili možemo uključiti i visoke fiksatore dušika poput johe. Mislim da je to osnovni razlog zašto se netko ne zadovoljava sa djetelinom, nego ide na više slojeve. Ipak, treba imati na umu i da su voćke u rano proljeće bez lista, dakle nema sjene, pa djetelina ipak dio godine radi maksimalnim kapacitetom.

[Hrastova djeca]

Hvala na opširnom odgovoru, neke stvari su sada dosta jasnije, ali i dalje razmišljam o Sepp Holzeru koji ne pominje visoke fiksatore dušika u svojoj knjizi "Permakultura". Moguće da u drugim knigama ima pomena o tome, mada nisam čitao...Jedino o čemu je govorio jeste lupina, lucerka i slično, a pritom uspješno gaji ogroman broj stabala voćaka.

[Nikola]

Mislim da je Holzer i zakopao u zemlju ogroman broj stabala, to mu je gnojivo. Osim toga on nema klasične voćnjake, mnoge voćke su mu hrana za svinje, koliko sam shvatio. Svinje su također gnojivo. Ne znam koliki su mu zaista prinosi po voćki ili po površini terena, za njega to vjerojatno nije previše bitno jer ima ogroman teren, i ne živi primarno od prodaje voća nego od uzgoja mesa (svinje, riba).

Kada govorimo o šumskom vrtu, obično se radi o malom terenu na kojem želimo uzgojiti veoma mnogo hrane, vrlo veliku raznolikost hrane, a opet uz vrlo malo rada. Ako nam je na raspolaganju jako veliki teren kao što ima Holzer, ja uopće ne mislim da je potrebno razbijati glavu sa količinama dušika. Manji prinos pojedine voćke kompenzira se većim brojem voćaka. Eventualni nedostaci hranjiva na jednom mjestu rezultirati će time da voćka ili slabo uspjeva ili ne rađa baš svake godine. Sve to je prihvatljivo ako je teren velik. Priroda samu sebe tada organizira.

Također, moramo uzeti u obzir da Holzer jest genijalni promatrač prirode, ali nije se nikad opterećivao time kako da postigne maksimalni prinos neke voćke. Njemu su neki drugi problemi bili prioritet, poput rada na strmim obroncima, kratka sezona uzgoja, nedostatak vode itd. To što on nije sadio visoke fiksatore dušika ne znači da generalno govoreći ne treba, nego samo da njemu nije trebalo. Recimo Martin Crawford koji je život posvetio baš šumskom vrtlarenju preferira visoke talijanske johe jer uspješno razbijaju vjetar. Vjetar je također faktor koji može umanjiti prinose, pa tko ima problema sa vjetrovima vjerojatno ne želi da su osjetljive voćke u najvišem sloju vrta. Mnogo je tu faktora, i često koliko god čovjek planirao, ne može znati što je najbolje dok ne proba.

[Hrastova djeca]

Slažem se, drugačiji su uslovi a i potrebe koje Holzer ima, tako da sve ima smisla što si rekao. Mislim da si dao pravi odgovor na moje pitanje, a Crawforda sam taman uzeo izučavati, pa ću taman da vidim njegove metode. Joha zvuči dobro, jer su nam vjetrovi baš česti i jaki ovdje u Cg. Mada ću možda ipak radije saditi dafinu(maslinu) i rogač, jer su jestive biljke.

[Nikola]

kakav je po okusu sirovi pasji trn?

Jučer obrao prvi put. Prilično teško za branje. Sitne bobice rastu tik uz grane, a grane sa vrlo dugim trnjem. Ako su nezrele, prilično su kisele. Ako su prezrele, pucaju u ruci prilikom branja. Branje u rukavicama nemoguće, a bez rukavica bolno. Satima sam obirao jedan grm. Možda kilo bobica.

Postoje na netu upute kako napraviti pomagala za branje, nekakve kuke koje onda čupaju i plodove i svo granje ogule. Napravio sam tako nešto, zaista je brže i lakše, ali nisam htio iskasapiti grm koji sam jedva dočekao da rađa. Sad kad je lijepo narastao, i još svud uokolo pustio izdanke, mislim da mi druge godine neće biti žao škarama izrezati sve grane, zamrznuti ih pa otresti plodove (još jedan način da se obere).

Plodove sam zamrznuo za konzumaciju tijekom zime.

[andjelkoasa]

Zbog tih problema sa branjem izbjegavam i ogrozde iako su mi fini.

[Nikola]

Zanimljivi komentari na temu fiksiranja dušika i akumulacije drugih nutrijenata:

(Canadian Permaculture Legacy - Myth Busting - Nitrogen fixers...)

Čovjek dovodi u pitanje tipične permakulturne dogme oko fiksatora dušika u šumskom vrtu, izvlačenja nutrijenata putem dubokih korijena i sl. Uspoređuje ih sa dogmama vezanim uz klimatske promjene i sl. Mislim da dosta racionalno testira što je utemeljeno na znanosti, pokusima i iskustvima, a što se samo prepričava i prenosi zato što zvuči fora ili želimo da neke stvari funkcioniraju na određeni način.

Poanta, što se tiče fiksiranja dušika, jest da se ne događa. Događa se normalna biološka aktivnost, biljke vrše fotosintezu, grade mrežu korijenja i hrane cijelo jedno more mikroorganizama. To rade sve biljke, jedino što su neke specijalizirane za rast u siromašnom tlu, dok druge ovise o plodnosti koja je posljedica života i smrti ovih prvih.

[Goco]

Ovo mijenja sve. To znači da ne trebaju fiksatori dušika.

[Nikola]

Ovo mijenja sve. To znači da ne trebaju fiksatori dušika.

Moguće. Ima li to smisla? Ja na temelju svojih opažanja ne mogu zaključiti da su fiksatori dušika svugdje potrebni. Na nekim mjestima, samo oni žele rasti, a drugima ih uopće nema. Tamo gdje ih nema, vjerujem da nisu ni potrebni. Takva je situacija u šumi koja me okružuje u Gorskom kotaru. Cijela sukcesija od pašnjaka do zrele šume nema gotovo niti jednog fiksatora dušika. U okolici Rijeke je drugačije, tu su grmoliki fiksatori dušika poput žućice (cytisus) i šibike (coronilla) dosta dominantni u kamenitim šumarcima, a bagremi među svim drvećem rastu vjerojatno najbolje. Je li to zbog fiksiranja dušika ili te biljke imaju i neke druge prednosti, ne znam.

P.S. Mislim da je poanta posaditi mnogo biljaka koje dobro rastu, jer one štite cijelu mikrolokaciju od vjetra, pretjeranog sunca, stvaraju biomasu u obliku otpalog lišća, hrane mikroorganizme u tlu i možda imaju još neke pozitivne utjecaje. U društvu takvih biljaka dobro napreduju i one koje ne trpe gole terene, livade i sl. Te biljke koje dobro rastu, često su fiksatori dušika, pa možemo neprecizno zaključiti kako nam trebaju upravo fiksatori dušika. Umjesto toga, možda je bolje reći da nam treba mnogo fotosinteze, mnogo života.

[Goco]

Godinama zazirem od sadnje bagrema koji je kod mene gotovo jedini mogući preporučeni fiksator dušika. Užasno je invazivan. Ovo bi me oslobodilo tereta i dalo više prostora za korisne voćke.

[Nikola]

Godinama zazirem od sadnje bagrema koji je kod mene gotovo jedini mogući preporučeni fiksator dušika. Užasno je invazivan. Ovo bi me oslobodilo tereta i dalo više prostora za korisne voćke.

Slična situacija i kod mene, uvijek sam bio na pragu da posadim bagreme. Negdje u ovoj ili srodnim temama je netko spomenuo da lijeska možda fiksira dušik. Vjerujem da ne fiksira, barem ne onako kako bi bagremi, ali raste jako dobro kod mene. Kao i lipa. Uz živicu od lijeske, par mladih jabuka i dunja rastu mnogo bolje nego druge jabuke i dunje posađene na goloj livadi koja se kosi. Drugdje, grmovi ribiza rastu prilično dobro okruženi samoniklim (mladim) lipama, mnogo bolje nego grmovi posađeni na goloj livadi koja se kosi.