Šumski vrt - treći put

[Nikola]

Prvi šumski vrt (link) sam zasadio i prije nego sam počeo sa permakulturom, oko 2011. godine. Nije bilo sreće sa njim jer nije bilo plana, nego samo natrpano bilje bez ikakvog reda i kasnije bez održavanja. Neko od bilja zapravo još uvijek dobro napreduje i daje plodove, ali vrt je sada prepušten spontanom razvoju pa se pretvara u divlju šumu.

Drugi šumski vrt (link) je bio prevelik zalogaj, puno planiranja i neke lude kolekcionarske ideje. Htio sam imati apsolutno svaku voćku za koju sam čuo, ogromne količine voća na prostoru koji nikako nisam bio u stanju kontrolirati. Rezultat je još gori nego u prvom slučaju, od tog je plana ostala samo livada.

Treći pokušaj šumskog vrtlarenja se oslanja malo više na permakulturne principe. Prvo se napravio dizajn imanja (link) na način da zadovoljava naše mogućnosti i potrebe. Taj dizajn je onda uključivao i manja područja zasađena po uzoru na šumske vrtove, a opet, ne nužno baš "školski primjer" šumskog vrta. Više, prostor na kojem rastu voćke, grmlje i povrće, u slojevima, kako god ga zvali. Pa takav je i ovaj prostor, površine oko 200 m2. Rekao bih da mi je to 3. šumski vrt, ili treći pokušaj uspješnog šumskog vrta. Na slici, zelena površina sa brojem 4.


Započelo je covid-oranjem (proljeće 2020) prvih 100 m2, uzgojem krumpira na klasičan (komercijalni) način, pa onda sadnjom voćaka u preorano zemljište. Koliko god (za permakulturnjake) to zastrašujuće zvučalo, voćke su se odlično primile u preoranom polju. Za razliku od onih sađenih usred livade, koje nikad nisu ozbiljnije uznapredovale. Ovdje su zasađene samo jabuke i šljive, jer u vrijeme sadnje, to je jedino što sam našao u rasadniku.
Na jesen, sve je izmalčirano kartonom, lišćem, pa je vjetar odnio i karton i lišće. Opet malčirano drvenom sječkom, i sad je malč na mjestu. Ne mrda. Tako je započeo razvoj prema šumskom vrtu, barem na prvih 100 m2. Drugih 100 je još livada.






U jesen 2022. je kroz drvenu sječku ubodeno mnogo reznica crnog ribiza, našeg omiljenog grmlja. Ranijim pokusima se pokazalo da odlično uspjeva (ako ima dovoljno vlage) i rađa čak i u značajnoj sjeni. Voćke su ovdje sađene dosta gusto (4m) i očekuje se dosta sjene, i sve je to poželjno i planirano. Ne želim mnogo posla sa čupanjem korova, radije imam manju raznolikost u vrtu i manje održavanja. Zato mi više sjene u nižim slojevima odgovara, i zato je crni ribiz toliko poželjan.

Proljeće-ljeto 2023, voćke odlično napreduju. Srne su ih par puta obrstile, pa sam postavio el. pastir. Sada srne više ne prilaze, voćke tjeraju nove grane cca 0.5-1m duljine, što je sjajan rezultat za moju lokaciju. Na par mjesta sam malo otkopao drvenu sječku, i vidim korijenje voćaka tik ispod sječke. Pružaju korijenje dosta daleko, u svim smjerovima. Sječka se već dosta razgradila, među komadićima drveta vidim crni prah, tj. kompost, kojeg onda kiša pomalo ispire prema dolje i gnoji voćke. Tako nekako si to vizualiziram.

Ribiz se skoro sav primio, tako da sad imam grm ribiza svakih 1.5-2m. Sve je sađeno dosta uredno u redove, važna mi je preglednost. U prvom šumskom vrtu je problem bio što nisam mogao naći gdje sam što sadio. Sada prazan prostor među ribizom popunjavam raznim povrćem koje je tu samo kratkotrajno. U proljeće, dosta sadnica kupusa i salate, koje smo pomalo brali, koristili i na to mjesto ubacivali nešto drugo. Sa ljetom, na red su došle tikve (butternut, za zimnicu), one sad prilično brzo rastu. Izgleda mi kao metar na tjedan, u duljinu. Korova ima, naravno, ali ni približno kao u nemalčiranom vrtu. Riješim ga rezanjem ispod površine sječke, srpom ili malom ručnom kosom. Porezani korov ostavljam na sječki, ne smeta mi.


Uzgoj povrća na ovaj način je fora, možda još godinu-dvije napravim isto, ali dugoročno mi ovo ide prema formiranju trajnog nižeg sloja šumskog vrta. Zasadio sam par rabarbara za probu, i dobro napreduju. Općenito ih je lijepo vidjeti, ogromno lišće i čini mi se kao prilično samostalna biljka. Vjerojatno ću druge godine zasaditi još nekoliko rabarbara. Osim njih, uzgajam šparoge iz sjemena, pa na jesen sadim i njih (par desetaka sadnica na ovoj površini). Za drugu godinu, mogu još malo iskoristiti prostor nekim povrćem, ako me bude volja, ili mogu ostaviti tako pa samo uklanjati korov. U ovoj fazi mi je važno da mi korov ne preuzme vrt, kako se to dogodilo sa prvim šumskim vrtom. Tamo sam ostavio lipe, jasene, lijesku i kupinu jer su mi bili fora, ali sad više nisu fora kada su preuzeli vrt. Zato u ovom moram paziti što se događa, nastojati biti uredan kako bih na vrijeme spriječio pojavu neželjenih gostiju.

[Nikola]

Sada planiram livadicu koja je u nastavku započetog šumskog vrta prekriti novom sječkom, samo moram nasječi još par m3 materijala. Tu već raste neka breskvica otprije, ona ostaje, a oko nje sadim još par voćaka. Oko cijelog vrta prolazi staza za traktor, ona mi nekako omeđuje vrt. I onda pod sječku sadim grmlje po sličnom uzorku kao ranije. Moguće da ću kupiti sadnice nekog novog grmlja, jer ribiza je već mnogo. Privlači me haskap, goji, aronija. Vjerojatno to sadim pod nove voćke. Ne forsiram neku pretjeranu raznolikost.

Na drugoj slici, na vrhu je pravokutnik koji predstavlja plastenik uz kuću. Niže od plastenika je 10-11 starijih voćaka, ispod kojih je u 4 reda posađeno grmlje. Još niže, gdje staza zaobilazi vrt, je prostor o kojem govorim, za sadnju 4-5 voćaka i novog grmlja. Nisam još odabrao voćke. Posadim što nađem, vjerojatno.

[Nikola]

I sad, zašto ne idem u detalje dizajniranja šumskog vrta, kako to obično educiraju: dobri susjedi, biljke koje podržavaju druge biljke, fiksatori dušika, akumulatori nutrijenata, cvijeće za privlačenje polinatora... Zemlja nije list papira. To što ja nešto nacrtam na nekom mjestu, ne znači da će zaista rasti na tom mjestu. Možda želi rasti na nekom drugom. Možda samo nikne nešto što mi je prihvatljivo, ali na mjestu gdje to nisam planirao. Itd. Zato mi više odgovara fleksibilniji dizajn sa više promatranja i intervencija.

Na priloženoj slici se vidi jedan problematični pojas gdje ništa ne želi rasti. Tu je prilično kamenito, zato uostalom i jest u planu staza za traktor odmah pored toga. Kada sam sadio voćke, izgleda da sam uspio razbiti kamenje u dovoljnoj mjeri da voćke pruže korijenje malo dublje, i nakon početne stagnacije, sad su lijepo krenule rasti. Jedna šljiva se tu osušila još prve godine, odmah sam ju zamijenio bazgom. Poklopilo se da je bazga niknula na mjestu gdje ju ne želim, i pojavio se prazni prostor gdje želim stabalce, i tako sam presadio bazgu u problematičan pojas. I raste dosta dobro, za sad. Ipak, u tom pojasu je posađeno i dosta grmlja, i niti jedan grm ne napreduje uopće. Posađene su i dvije ruže, ni one ne rastu. Posadio sam i par tikvi, kupusa, ni oni ne rastu. Tako da još tražim biljku koja bi htjela ovdje rasti, da formira manji grm ili prekriva tlo. Možda, neko cvijeće, lukovice, ne znam. Ima samonikle metvice tu negdje u blizini, pa možda sa njom isto pokušam.Ili pričekam još godinu-dvije da vidim hoće li grmlje krenuti.

EDIT: Priložena fotografija dva genetski identična ribiza, nastali reznicama sa istog grma. Udaljenost među njima je 5-6 metara, jedan raste u problematičnom pojasu, drugi raste prema sredini šumskog vrta.

[Nikola]

U taj "problematični pojas" sam jučer posadio nešto začinskog bilja. Zapravo, prošetao sam cestom koja prolazi uz imanje. Tražio sam koje biljke stvaraju male monokulture, tj. rastu mnogo bolje od konkurencije na sličnom tlu kakvo imam ovdje.

Našao sam dvije rascvale biljke, metvicu (mentu) i origano. U rodu su i imaju slične karakteristike. Svaka formira otočiće širine po par metara u kojima raste samo ta biljka. Vidim da se pod zemljom šire nekakvim izdancima, sve biljke na manjem području su vjerojatno povezane korijenom. Rastu na izuzetno plitkom tlu, čak i tu gdje se malo lišća razgradilo na asfaltu i formiralo 1cm zemlje. Zato se dosta lako i čupaju sa korijenom. Načupao sam dosta tih biljaka i presadio u svoj vrt.

Funkcija ovih biljaka bi trebala biti da mi stvori barijeru između vrta i staze za traktor. Staza će se kositi i biti će puna trave, a ne želim da mi trava plazi po vrtu. Ove začinske biljke su trajnice, same se pomalo šire, i ako ih kosim i čupam tamo gdje ih ne želim, onda će vjerojatno s vremenom dobro ograditi vrt, čuvati tlo od sunca (kad se sječka razgradi), privlačiti u vrt insekte, mirisom možda odbijati štetnike? Ma samo neka se prime, pa ću dalje vidjeti.

[Harp]

Za origano sam primjetio da uspijeva i zeli rasti samo i iskljucivo uz kamen, zidic i slicno, nece se siriti u smjeru kvalitetne i duboke zemlje, valjda traga za kalcijem i hladom za korijen, ali voli sunce i podnosi susu. Odlican je zacin jelima i pcele ga naprosto obozavaju. Zelis pcele imati u vrtu, origano je obavezan

Menta pak voli duboku kvalitetnu zemlju i glavni sustav grananja je na oko 15cm dubine. Siri se prema kvalitetnoj zemlji.

Jos dvije biljke bi te mogle zanimati koje rastu na izrazito kamenitom i plitkom tlu, obje su korisne i trajnice: majcina dusica i gospina trava.

Za prekrivanje vece povrsine, isto korisna trajnica: stolisnik (hajducka trava)...
Manji lokalni grmovi: maticnjak i lavanda... pa probaj od svega po malo
Ja bih s mentom bio jako oprezan... kao da slak sadis

[Nikola]

Fora, hvala na preporuci. Potražiti ću i te biljke. Hvala i za upozorenje na invanzivnost mente. Morati ću to testirati. Dublje prema vrtu, sve je više hlada i vjerojatno joj neće tamo odgovarati, ali ako postane problem, valjda ću ga nekako riješiti. Prema stazi za traktor, neka se širi, neće daleko jer se redovito kosi i gazi.

[Nikola]

Drvena sječka se u ovom vrtu još vrlo dobro drži. Ne znam u kojoj mjeri se sloj stanjio, trebao sam izmjeriti na početku. Sad je nekih 5-10 cm, kako gdje. Kiša stalno pada, dobro moči ovu "spužvu". Po vrtu bih mogao i u čarapama šetati, zaista je sve vrlo čisto.

Ispod sječke mjerim temperaturu tla 16 stupnjeva. Gljive niču posvuda. Tikve (butternut) i dalje rađaju. Prije par tjedana smo imali dobru berbu, ostavio sam one polu mrtve stabljike da tako leže po vrtu. Ali one su nastavile cvasti i rađati, sad vidim da ima još 10-15 tikvi za ubrati, prilično velikih (veće nego u dućanu, ako je neko mjerilo). Mislim da ova sječka dosta dobro gnoji tlo, ne samo da štiti od korova ili sunca.

[Nikola]

Provjeravao sam stanje tla ispod pokrovnog usjeva, pa sam isti test napravio i ispod sječke, za usporedbu.
U šumskom vrtu gotovo da nema ničega zelenog, sve je smeđe. Drvena sječka još prilično dobro štiti od korova, sve je jednolično pokriveno. Uz voćke i grmlje, sada su tu posađene i šparoge koje još uvijek spavaju, i vjerujem da ću još ove godine iskoristiti prazni prostor za bar nešto sitnijeg povrća. Zato mi se prilično sviđa ovaj pokrivač bez korova.
Uglavnom, ispod sječke nije tako impresivan dojam kao kod pokrovnih usjeva. Sječka je temeljito uništila svaku travku i tlo izgleda dosta beživotno. Zbijeno je, ali to za sad ne smeta zbog pjeskovite naravi cijelog zemljišta. Kada sam lopatom izvadio grumen tla, on se istog trena raspao pa nemam što slikati osim rupe koja je ostala.

[Nikola]

Ovaj šumski vrt postaje iznimno produktivan komadić terena. Jedna od rijetkih stvari koje se razvijaju baš prema planu, ili bolje od očekivanog. Jabuke i šljive koje su tu posađene u godinu dana su narasle barem 1-1.5 metar u visinu i širinu. Na jednoj jabuci (staroj 4 godine) koju su srne proslog proljeća izmasakrirale, sada sam nabrojao jedno 50 plodova, ali sam ih 2/3 ručno skinuo. Jer mi se čini da bi stablo puklo kada bi to ostalo na stablu. Ribizi koje sam prošle godine sadio sada formiraju dosta bujne grmove. Tjeraju iz zemlje grane 40-50 cm duljine, također imaju dosta zametnutih plodova. Par rabarbara isto dobro napreduju, već smo testirali prve stabljike. Šparoge nekako slabo rastu, ali veće su nego prošle godine. Možda im samo treba vremena.

Drvena sječka na tlu se još dobro drži. 3-4 cm debljine, zemlja se još nigdje ne nazire. Kad se prstima razgrne gornji sloj, vidi se da se dolje razgrađuje, sve je manje prepoznatljivo drvo, sve više sliči na kompost. Korova je malo kao i prošle godine i lako ga rješavam. Najbolje napreduju neke biljke koje se šire korijenjem pod sječkom. To uhvatim za jednu, pa krenem izvlačiti cijele mreže korijenja. Tako je bilo i prošlog proljeća pa onda stalo preko ljeta. Sad je možda i manje tog korova. Više je ovog poželjnog zelenila i njegove sjene.

Opet sam sadio tikve u tu sječku. Vjerojatno zadnja godina da sadim povrće tu, ali htio sam do maksimuma iskoristiti prazni prostor. Dalje ću samo višegodišnje biljke. Nešto cvjetnica sam već posadio, matičnjak, neke divlje jagode su se same posijale i krenule širiti. Jagodama ću još malo pomagati, neko vrijeme.

Planiram ići u šumu po lukovice medvjeđeg luka, da ga probam tu raširiti. Dalje će možda dominirati spontani razvoj, vidim da se interesi prirode i moji nekako poklapaju.

Postavim slike uskoro kad naučim kako podesiti aparat da snimi nešto razumljivo.

[Nikola]

Slika na kojoj sam pokušao uhvatiti što više detalja (makar je sve teže, jer ih je sve više).

1. Jabuka
2. Jabuka
3. Bazga, jedva se vidi jer je u redu točno iza jabuke (2)
4. Rabarbara, ima ih za sad 4 u nizu
5. Kupus koji je prošle godine stagnirao, i sad je krenuo rasti
6. Tikvice (butternut) posađene u 3 reda po vrtu. Slabo napreduju, zemlja im je još hladna (sječka usporava zagrijavanje)
7. Šparoge, sađene u cca 5 redova po vrtu. Prilično su male, i čak su najveći primjerci u debeloj hladovini ispod rabarbare
8. Šljiva, sredina šumskog vrta i trenutno najviše stablo u vrtu
9. Neko samoniklo cvijeće. Gust grm usred kojeg raste šparoga, i odlično joj je tamo. Zato sam ovaj grm ostavio, da vidim kakav utjecaj će imati
10. Jabuka na rubu šumskog vrta, gdje već počinje trava. I u totalno jadnom je stanju u odnosu na one usred sječke
11. Grmovi ribizla (crni). Djeci omiljeno voće, i ovdje su posađeni kao najbrojnije biljke

Tu i tamo bude nekog korova, još uvijek ga je lako eliminirati. Širokom oštrom motikom samo povučem ispod sječke. Oštrica presječe stabljiku i sve ostaje gdje jest. Trudim se biti redovit u eliminiranju korova jer je u vrtu toliko detalja da često ne vidim gdje je što. Tako pogazim male šparoge i tikvice. Dok održavam sječku bez korova, sve je preglednije.

[Nikola]

Imam osjećaj da se ovaj šumski vrt baš dobro "ukorijenio". To inače ne bi bila neka vijest uopće, da raniji pokušaji nisu bili prilično bezuspješni.

Tu je par voćaka koje dosta dobro rastu. Bolje od ijedne biljke posađene ranije. Pod njima su grmovi ribiza koji su gotovo potpuno zauzeli svoj sloj. Još ovu godinu će proći bez orezivanja, samo branje plodova. Pa onda sljedeće zime vjerojatno moram značajno prorijediti te grmove. Što je onda izvor za stotine šiba koje mogu saditi dalje.

U prizemnom sloju imam šparoge posađene na možda trećini površine. Par biljaka nije opstalo, baš one gdje je plitka zemlja, "problematični pojas". Ove ostale su napravile grmove koji su sada (zimi) suhi, ali pomažu u stvaranju drvenastog malča. Malo sam prstom razgrnuo sječku i našao jednu šparogu koja samo što ne proviri, prilično debela. Znači ove godine možda prva berba šparoga. Važnije od te berbe mi je spoznaja da mogu dalje saditi šparoge gdje god dođem do ovakvih (šumskih) uvjeta.

One 4 rabarbare su mi premalo. Biljka je odlična, zauzima mnogo prostora, zasjeni tlo i ne dozvoljava pojavu korova. Ova najveća se pomalo dijeli u nekoliko "srca", ne znam kako bih nazvao one centre iz kojih raste lišće. Sad mi je u planu iskopati cijelu biljku, rasjeći je na nekoliko biljaka i posaditi na nova mjesta. Pa tako širiti i ovu biljku koja mi se čini kao dobar stanar šumskog vrta.

Drvena sječka se još uvijek dobro drži. Sve je tanji sloj, ali i dalje prekriva zemlju. Zemlja još nigdje ne proviruje. Na nekim mjestima se pojavljuju dosadni korovi poput slaka i kupine. Slak čupam kad ga vidim, ali pojava je lokalizirana samo tamo gdje je još uvijek malo više svjetla. Tamo gdje su stabla i grmlje veće, nema problema, pa očekujem da će se povlačiti i iz ostalih djelova. Kupinu sam namjerno ostavio da raste tamo gdje ništa drugo nisam uspio posaditi, na hrpi kamenja koja je zaostala nakon gradnje kuće. Tu zemlje skoro da i nema, pa kupina koja je provirila među kamenjem mi dobro izgleda. Jedino što ju moram ograničiti u širenju. To je teško po ljeti kada je sve zeleno, ali sada po zimi se svidi svaka biljka. Lako iskopam ono što ne želim u vrtu.

Prošle sam godine u vrt posadio i lukovice. Još je rano za reći kako im je. Medvjeđi luk iz šume sam presadio nakon što je odradio vegetaciju, taman kada se osušio. Šuma ga je prepuna, milioni lukovica, pa ako se ovdje pokaže uspješan, mogu njime pokriti neograničene površine. Posijao sam i kupovni vlasac (sjeme) za probu, te par režnjeva kupovnog češnjaka. Sve da vidim kojim lukovicama će ovdje odgovarati. Eh da, i cijelim perimetrom vrta sam posadio "dnevni ljiljan", graničicu, Hemerocallis. To izgleda kao lukovica, ali mislim da je botanički nešto drugo.

Oko voćaka sam posadio ukrasno i aromatično bilje, matičnjak i aster (zvjezdan). Izgleda mi da su se dobro ukorijenili, evo baš gledam da se sve zeleni od matičnjaka oko dvije - tri voćke.

Samonikle jagode su se prošle godine lijepo širile jednim manjim dijelom vrta. Nadam se da će nastaviti širenje i ove godine, koliko budu mogle jer tu je već mnogo svega.

Tu i tamo nikne neka mladica stabla. To vidim kao najveću potencijalnu opasnost ako bih vrt prepustio zaboravu kao svoj prvi. Jasen, javor, hrastić, i još koješta. Za sad je vrlo lako izvući mladicu koja tako nikne, jer se sve dobro vidi. Ne znam hoće li to postati problem kada bude još više biljaka i kada ne budem raspoznavao šta je šta. Puno mi pomaže što je doslovno sve sađeno u nekim urednim linijama. Kada krenem od jedne biljke, točno znam da je metar lijevo i metar desno neka druga biljka. Sve što odudara od te šablone, znam da nisam ja posadio, pa se mogu lakše posvetiti odluci da li da vučem vani ili ostavim.

Prošle godine sam još isprobavao sa uzgojem povrća u prazninama šumskog vrta, i ne ide to. Salata, kupus, tikvice, celer... Ništa od toga nije raslo dobro. Zaključio sam da je prostor već migrirao prema šumskom, pa prihvaća samo šumske stanovnike. To mi je posve ok. Uz vrlo malo brige prostor se održava bez korova. Livada se nikada ne širi u prostor šume, uvijek se šuma širi prema livadi. Nadam se da će od ove godine većina radova biti orezivanje, kontroliranje veličine biljaka a ne pokušaj da se nešto održi na životu. To je vesela promjena u odnosu na ranije pokušaje da nešto uzgojim.

[Nikola]

One 4 rabarbare su mi premalo. Biljka je odlična, zauzima mnogo prostora, zasjeni tlo i ne dozvoljava pojavu korova. Ova najveća se pomalo dijeli u nekoliko "srca", ne znam kako bih nazvao one centre iz kojih raste lišće. Sad mi je u planu iskopati cijelu biljku, rasjeći je na nekoliko biljaka i posaditi na nova mjesta. Pa tako širiti i ovu biljku koja mi se čini kao dobar stanar šumskog vrta.

Rasadio jednu rabarbaru. Nisam htio biti suviše brutalan pa ju dodatno sitniti, samo sam nježno razdvajao koliko se dalo bez mnogo lomljenja. Od jedne su došle tri, tako da sad imam dvije nove za popuniti prostor.

[Nikola]

Šumski se vrt pomalo budi.

Prošlog sam proljeća u šumi izvadio dosta lukovica srijemuša (medvjeđeg luka) i posadio u svoj šumski vrt svakih cca 1m. Vidim da sve lukovice niču, rekao bih da se to primilo.

Niču vrtne šparoge. Trebalo mi je dosta vremena da ih uzgojim iz sjemena, sijano je 2021. Tek sada bi pomalo bile za branje.

Po vrtu se širi posađeni matičnjak i samonikle divlje jagode. Jagode sam primjetio prošle godine i u par navrata malo pomogao da se šire u željenom smjeru.

Ima i nekog korova koji ne diram baš previše jer ne znam što je. Može biti korisno ili bezazleno. Ako vidim da je suviše invanzivno ili mi smeta, to kasnije u vegetaciji malo počupam, porežem srpom.

[Nikola]

Po vrtu mi se krenula širiti nekakva "puzava ivica". Običan prizemni cvijet, ali vidim da ga pčele jako vole. Biljka je prilagođena sjenovitom staništu, što ju čini odličnim pokrivačem tla u šumskom vrtu.

https://www.plantea.com.hr/puzava-ivica/

Slike šumskog vrta (makro) trenutno ne govore mnogo. Sve je jako zeleno i bujno. Konačno je krenuo i taj prizemni sloj koji je jako nedostajao u prvim godinama. Bilo je fora vidjeti čistu, urednu sječku po tlu, i praktično za prolaziti, ali mi same biljke nisu izgledale sretne. Nedostajalo je života u tlu.

Proteklih godinu-dvije ovdje sadim šparoge, srijemuš, dnevni ljiljan (graničica) koji se vidi na slici, kadulju i mentu koji se isto negdje na slici vide, matičnjak oko stabala. Uklanjam biljke za koje znam da bi bilo problema, ispočetka običnu travu (piriku), slak, mladice stabala, u zadnje vrijeme i dosta pavitine koja bi se popela do vrha bilo kojeg stabla. Ranije vjerojatno nisam prepoznao prednost ove puzave ivice, moguće da sam i nju redovito čupao ili rezao. Sad kad vidim da je krcata pčelom, ostavljam da se širi koliko god hoće.

Tu gdje su prizemne biljke najgušće, a radi se recimo o debelom tepihu u kojem bih mogao na zeca stati a da ga ne vidim, biljke mi izgledaju najzdravije. Npr. obična šumska jagoda koja se sama širi vrtom ovdje ima lišće površine dlana i visine oko 20 cm, dok je drugdje 2-3 puta manje lišće. Grmovi i stabla su vrlo dobro cvali i zametnuto je zaista mnogo plodova. Ovo je prva godina da su skoro sve jabuke i šljive cvale.