Pita me Zemljak nedavno, zar odustajem od sadnje. Da, odustajem
To naravno ne znači da odustajem od šumskog vrta. Počinjem primjenjivati permakulturna načela. Nema glavom kroz zid. Nema više borbe protiv prirode. Priroda je po mojoj livadi rasipala bezbroj sjemena, uglavnom divljih jabuka, krušaka i trešanja. Ja ću joj malo pomoći, pa pljucnuti koju šljivu, baciti koji orah i sl. Ono što je priroda kod mene posijala, to jako dobro uspjeva. Do sad sam kosio livadu kako mi ne bi svašta nicalo po njoj. Sad prestajem i s tom aktivnošću, za kratko.
Plan je pričekati do sljedeće godine s bilo kakvim radovima, pa se prošetati, označiti svaku korisnu biljku. Ostalo počupati, pokositi ili na neki drugi način destimulirati u rastu. Osim spomenutih, imam tu samoniklih trnjina, na koje se isto može cijepiti svašta. Imam svib, na koji kažu ide drijen. Imam mnogo lijeske, može se cijepiti, ili ostaviti divlja. Uz rub se na dosta mjesta pojavljuje kupina, za nju se i ne moram brinuti, samo ću malo poduprijeti grane da se ne spuštaju do tla. Šumskih jagoda ima mnogo uz rub šume, ne znam na koji način da ih dodatno stimuliram u rastu. Dal da ovdje redovitije kosim, ili ne radim ništa.
Znači, krečem ozbiljnije sa samoniklim. Pa šta bude. Kad se samoniklo malo razraste, vjerojatno će i vjetra biti manje, pa možda nešto posadim u zavjetrinu. Ili kakvu nižu biljku u sjenu ovih samoniklih stablašica. Već od pomisli na to se osjećam slobodnije