Znači, teren je sada "zarastao" u bagrem i kupinu? Karakteristike terena mi zvuče super, ne pada mi na pamet neki kritičan problem kojeg bi trebalo rješavati. Jedino taj nedostatak vremena ili energije da se intenzivno koristi kao što je u kraju uobičajeno.
Trebalo bi u prirodi naći model koji je estetski prihvatljiv, a relativno statičan bez mnogo ljudskog utjecaja. Kada spominješ "gilde", koncept šumskog vrta kakav se obično prakticira u europi zahtjeva podosta znanja i uloženog vremena. Mislim na precizan dizajn koji ide do detalja pojedine visibabe

Takvi šumski vrtovi mogu biti prilično produktivni, pod uvjetom da su dosta otvoreni, tj. propuštaju dosta svjetlosti u prizemni sloj. To onda zahtjeva dosta održavanja jer to nije statično stanje u prirodi. Priroda želi od "mlade šume" napraviti pravu zrelu šumu sa isključivo visokim stablima.
Moj vrt od nekih 100-200 kvadrata mi se recimo pokazuje prilično zahtjevnim za takav dizajn u kojem bih precizno pozicionirao svaku biljku, pa onda još održavao sve to. Uz tvoju selidbu i teren od 1100 m2, mislim da bi to bilo suviše zahtjevno. Umjesto toga, po meni bi trebalo krenuti u smjeru "sintropijskog šumarstva", gdje dizajniraš uglavnom korake održavanja, a priroda se pobrine da sve to nekako funkcionira.
Kako bi to moglo ići, vjerojatno uz povremeno rušenje bagrema i drugih postojećih stanara. Ne trebaju ti fiksatori dušika, to je ideja iz uzgoja jednogodišnjih biljaka (mahunarke u vrtu ili zelena gnojidba oranica). U šumi je potrebna velika količina drvenaste materije koja se razgrađuje na tlu. Ako se uspije osigurati dovoljno takve materije, stvoriti će se idealni uvjeti za razvoj bilo koje voćke.
Sadnja bi trebala ići u smjeru "zatvaranja" prostora, da korisne biljke potpuno zauzmu prostor i da se ne pojavljuju nepozvani gosti. Znači stvaranje sjene i sadnja biljaka koje vole sjenu. Bagrem propušta suviše svjetla i ispod njega će uvijek rasti nešto drugo, suviše je nepredvidiv po pitanju širenja... Ali stvara izobilje biomase. Znači trebalo bi svakako saditi stabla koja će bolje zatvoriti prostor. Možda kesteni ili orasi kao dugoročni plan. Kad oni jednom zauzmu prostor, vjerujem da je briga svedena na minimum. Do tada, može se svakih 5-7 metara posaditi voćka po želji, može to biti raznoliko u smislu 5-10 različitih vrsta, a može biti i sve isto (šljive, jabuke...) Svakako preporučam da se sadi uredno, na pravilne razmake radi kasnijeg održavanja. I onda niži sloj što bolje zauzeti niskim bobičastim voćem koje trpi sjenu. Kod mene se odlično pokazao crni ribiz. Produktivan je u sjeni, lako se razmnožava i ne traži nikakvo održavanje. Samo režem grane na starijim grmovima i ubadam ih gdje god imam prazno mjesto.
Znam da je uobičajena preporuka da se pod stablo jabuke posadi lijeska, pa pod lijesku malina, oko maline možda neko cvijeće, pa penjačica tipa hmelj koji se penje uz jabuku, na tlu gavez, hren, pa lukovice... Mislim da je taj plan otišao suviše daleko i nije primjeren za nekoga tko želi smanjiti brigu o prostoru. Ne funkcionira to tako da se posadi gilda i onda otputuje. Niknuti će kupina, vrba, jasen... ugušiti sve što je posađeno i rezultat će biti kao da nisi ništa radio. Najpoznatiji šumski vrtovi su rezultat jako puno održavanja.