Visoke gredice budu čak toplije od okolne zemlje, jer se u njih stavlja materijal koji se razgrađuje i tako zagrijava visoku gredicu.
Da, to radi puno vrtlara, zove se vrtlarenje na humku. Ne koriste ni daske, ni crijep, ni beton, nego jednostavno naprave humak.
Na humku se može raditi ali to zahtjeva dovoljno veliki teren.
Kad imaš vrt koji je ukupno nekih 20m kvadratnih onda ipak trebaš pregrade.
Ovako izgledaju moje 'visoke' gredice sada na jesen. Na proljeće su daske bile popunjene do vrha sa biološkim materijalom i to su biljke potrošile do jeseni. Ova hrpica sivo zelenog su stabljike paradajza koje sam na komadu daske nasjeckao sa sjekiricom da se lakše razgrade. Dodat ću tome zalihe zelenog materijala koji sam cijelo ljeto bacao u komposter. Na debeli sloj tog materijala razgrnem dvije vreće ovčjeg gnoja, pokrijem sa barem dva sloja ljepenke od kutija i na kraju komadom tepiha.
U proljeće me dočeka do vrha puna gredica prerađenog komposta u kojoj caruju gliste a 'zemlja' je tako razrahljena da ruku mogu skoro do lakta gurnuti unutra.
U svemu mi to sada oduzme dva posljepodneva za obaviti bez previše fizike.

Moram priznati da sam prilično lijen i nemaran prema svome vrtu ali ovdje je izrasla salata koju smo jeli od Uskrsa pa do lipanjskih vrućina, zelje, kelj, brokula i paradajzi visoki kao kukuruz. I sve to je bilo zaljevano možda 6 puta po onim najvećim vručinama u srpnju i kolovozu jer paradajzu ipak treba vlage.

Nekako mi se u startu činilo da visoke gredice ne moraju biti baš toliko visoke da bi funkcionirale dovoljno dobro za mene.
U tom dijelu se slažem sa divergentom pa sam se prilagodio svojim mogućnostima.