Meni je za sad najbolja jednostavno pečena u pećnici, poput običnog krumpira. Operem, izrežem na kolutiće debljine 1cm, posolim i malo pouljim (maslinovim uljem). Stavim u vruću pećnicu, pečem 1h. Tanji djelovi budu pomalo hrskavi, zapravo mala je razlika u odnosu na obični krumpir.
Nekad sam ju pržio u fritezi sa puno ulja, ali dolazila mi je previše ljepljiva, spoje se komadi.
Zadnjih tjedana sam dosta gledao recepte, i izgleda da se može kiseliti poput krastavaca. Znači cijele čičoke, možda one sitnije se naguraju u saklenku. Voda se pomiješa sa par posto kuhinjske soli (kažu bolje morska sol bez dodatka joda, ali gdje to naći...), nalije se u staklenke, ostavi se da odradi laktofermentacija. Ne ulazim u detalje da nešto ne pogriješim, imamo već spomenutu
laktofermentaciju na forumu.
Ako se čičoka povadi iz zemlje i dugo stoji na zraku, osuši se, ali neki izvori kažu da se može namočiti i opet je kao svježa. Ne bih znao, treba probati.
Planiram je držati u zemlji i vaditi kad se poželim čičoke (zimi), a kako su krenule zime bez snijega, to izgleda nije neki problem. Također bih probao sa čuvanjem u vlažnom pijesku u bačvi u hladnom podrumu.