naravno da je divlja jagoda daleko otpornija na bolesti od pitome. ja čak nikad u životu nisam vidio da su divlje jagode oboljele od bilo kakve bolesti a odrastao sam u kraju bogatom njima. svakako tome doprinosi i činjenica što one najčešće rastu na većim nadmorskim visinama, iznad 800-1000 m recimo, gdje mikroorganizmi nemaju puno šanse da prežive. viđao sam divlje jagode kako rastu i na manjim nadmorskim visinama čak ispod 100 m (možda ljudski faktor) ali iz nekog razloga ne daju plod.
pitome jagode oboljevaju od velikog broja bolesti, najčešće su gljivične i virusne. jedna od gljivica stvara toksin koji može biti letalan pa sa jagodama treba biti jako oprezan i nikako ne konzumirati plodove sa znacima truleži. malčiranje slamom je pokazalo dobre rezultate u gajenju jagoda. slama izoluje plodove od tla pa imaju manje šanse da se zaraze a manje se i prljaju što je dobra stvar ako imate komercijalnu proizvodnju. ovo ne sprečava gljivice koje napadaju korijen pa je dobro da je zemljište rastresito i što manje vlažno, najbolje pjeskovito.
interesantno je da jagode napada i jedna od mojih omiljenih gljiva a to je armilaria mellea - medenjača.
virusi se često prenose preko sadnog materijala pa je možda dobro jagode sijati iz sjemena, što naravno traje malo duže.