Rajčice puzavice?

[Nikola]

Ako posijem rajčicu i zaboravim na nju, kako se ona dalje razvija? Pretpostavljam da puzi po tlu, poput tikvica. Što je s plodovima, pretpostavljam da im kontakt sa zemljom škodi? Ali ako su na debelom sloju slame ili sijena, na suhom su, pa je li moguć uzgoj rajčica bez kolaca, privezivanja, kidanja vrhova i ne znam što sve ne? Kolika bi to bila ušteda vremena, a da ne govorim o prirodnijem razvoju biljke. Ako bi i prinos bio smanjen, ili plodovi sitniji, kakve to veze ima kad čovjek bez problema posije 10x više nego što mu treba. Samo ne znam, je li uopće moguće išta izvući iz takvih rajčica? I koje su negativne strane takvog uzgoja?

[Zelena Vila]

Baš isprobavam sortu grmolike čeri rajčice kojoj ne trebaju kolci ni pinciranje.
Postoje i industrijske sorte koje se isto tako ne vežu, a beru se strojno.

Za obične rajčice ne bih baš preporučila, bez obzira na malč. Nije problem samo u čuvanju plodova, nego i listova. Rajčice potječu iz prilično suhog Perua i vrlo su osjetljve na vlagu. Lako se razvijaju gljivične bolesti kao što su pepelnica i plamenjača, a kad ti se to sranje jednom uhvati, prije ili kasnije ode cijela biljka.

Oko rajčica zrak treba slobodno strujati, zato se ne smiju ni sijati pregusto i obavezno se pinciraju - ako nastane previše grana to opet povećava rizik od truljenja.

Puzanje ima tu prednost da se tako stvara novo korjenje, na mjestima gdje stabljika dodiruje tlo, ali rizici su preveliki ako sorta nije prilagođena takvom uzgoju.

[kad budu gorjeli gradovi]

divlji paradajz je biljka puzavica, penje se po drveću pomoću onih pipaka tj sekundarnih korijena koje možete vidjeti pri dnu stabljike. ako neki od njih dodirnu zemlju razviće se sekundarni korijen, pogotovo ako je biljka oštećena. naravno najveći problem kod paradajza je vlaga koja privlači gljivice a onda kreće devastacija.
mislim da problem sa vlagom nastaje ako koristite plastenik ili neki zatvoreni prostor gdje je veća vlaga i gljivice bujaju, pa paradajz ostaje i dalje zaražen kad ga posle presadite van.
tačno je to za industrijski paradajz za preradu koji se gaji bez kolja i bere kombajnima. jednom sam radio na takvom polju i sjećam se da su plodovi bili dosta napadnuti žičanim crvima (limonius ssp.)
osim vlage paradajzu može zasmetat i direktna izloženost suncu tokom ljetnih vrućina, koje mu čak može i spalit lišće. tako da je moja preporuka svima koji niste u nekim planinskim krajevima - gajite ga u djelimičnoj sjenci, i 3-4 zajedno, formirajte nešto kao žbun od njih, jer će tako jedan drugog štitit, i ne dirajte zaperke.
probajte nabavit starije sorte tolerantne na plamenjaču, kao što je ruska sorta tarašenko....

[Nikola]

Moj paradajz će doživjeti berbu za koji dan. Samo jedna biljka, ali dovoljna za zadovoljstvo. Znači kad sam u proljeće bacao miks sjemena posvuda po vrtu, tu se našlo i par sjemenki paradajza. Nisam ni znao da je niknulo, dok nisam prije 10-ak dana primjetio male zelene kuglice u vrtu, pogledao bolje i vidio da je to paradajz. Mislio sam, ako su sad ovakve, neće dozoriti prije proljeća Ali ne, sad su već žućkaste, skoro zrele. Znači, to je onaj sitni, koji se prodaje u grozdu. Bobice su manje od nokta na palcu, i ima 2 grozda po nekoliko bobica. Nije za najesti se, ali ispada da sam mogao baciti više sjemenki, zaboraviti na njih i doći sad u berbu. Zanimljivo, a zanimljivo je i to da vrt nikad nije bio zaliven, korov nikad nije počupan, eto toliko sam se potrudio oko uzgoja ovog paadajza

[Zelena Vila]

Mene su ove godine spasile te "divljakuše". Veće sorte su prilično podbacile jer je godina bila katastrofalna, ali sam uspjela nakupiti dovoljno tih sitnih rajčica da se mogu najesti, a i skuhati za zimu.
Moje su uglavnom veličine ping-pong loptica ili malo manje. Zasijale su se same jer sam namjerno ostavljala trule plodove na tlu. Dio sam zavezala za kolce, a dio nisam. Ove na kolcima su super, imat ću još koju manju berbu, no ove koje su se vukle po zemlji su djelomično istrunule - recimo da sam pola ubrala, a pola je propalo.
Naravno, truli plodovi ostaju gdje jesu, pa nek iz njih nešto naraste nagodinu. Ona rajčica koju sam dobila kao "grmoliku" nije se pokazala ništa boljom.

[Nikola]

A tu gdje su na tlu trunule, tlo je vlažno, zalijevano? Pokušavam doći do nekog zaključka kad trunu a kad ne, i sve mi se čini da kad je suša kao ove godine, zemlja ispržena od sunca, onda kao da joj odgovara da rajčice - puzavice pokrivaju tlo i malo smanje isušivanje. Ako je godina vlažna ili se vrt zalijeva, onda je vjerojatno bolje onim rajčicama koje su u zraku?

Imam par ideja koje bih volio isprobati, između ostalog napraviti mrežu koja je u zraku, horizontalna, a malo iznad tla. Rajčica izraste 10-15 cm u zrak i vrh počne padati, a onda je već iznad te mreže i ostaje na njoj. Kad se raširi, zasjeni si korijen i zemlja se manje isušuje, a plodovi su u zraku pa ne trunu.

[Zelena Vila]

Trunu one koje dodiruju tlo ili ih ne uspijem na vrijeme skužiti od korova. Znaju trunuti i listovi koji se vuku po zemlji. A godina je bila zaista sušna. Nisam uopće zalijevala.

Rajčicama je uvijek bolje u zraku i na suhom. Ovo s mrežom bi moglo biti djelomično rješenje, ali bi se grane svejedno mogle međusobno ispreplitati - tako se zadržava vlaga i opet imaš trulež, bolesti i slično. Za zobat bi moglo biti dovoljno, ali ako hoćeš dobar urod, ništa bez kolaca. Neki čak i rade konstrukcije s folijom da kiša ne pada direktno po rajčicama, kao plastenik, ali samo odozgora. Mislim da je netko postao slike toga na forum.hr.

Zemlju možeš čuvati od isušivanja na druge načine, malčem ili zelenim pokrovom kao što je bijela djetelina.

[Nikola]

Ok, da rezimiramo, rajčice puzavice su no-no, funkcioniraju samo u nekim izuzetnim situacijama, ali bi u pravilu trebalo tražiti rješenja da ih vjetar čim više suši?

Onda ostaju kolci, kao tipično rješenje, kavezi u kojima rastu bez vezanja, ili viseći uzgoj...

[Zelena Vila]

Je, otprilike to. Zgodno rješenje je i sadnja uz ogradu, ima par odlomaka o tome pred kraj knjige "Vrt bez motike".

Ja bih stvarno najradije da mi se rajčice same zasijavaju (kao sad), pužu po tlu, a ja ih samo berem. Ovako s njima imam više posla nego sa svim ostalim povrćem zajedno, ali jednostavno ne mogu zamisliti život bez rajčica.

[m2]

Je, otprilike to. Zgodno rješenje je i sadnja uz ogradu, ima par odlomaka o tome pred kraj knjige "Vrt bez motike".

Ja bih stvarno najradije da mi se rajčice same zasijavaju (kao sad), pužu po tlu, a ja ih samo berem. Ovako s njima imam više posla nego sa svim ostalim povrćem zajedno, ali jednostavno ne mogu zamisliti život bez rajčica.

Ili ih pustiti na neki grm (leguminoza) neka se same pentraju, a kasnije ih je lakše ubrati (korjen pomidora u sjeni grma :-)...
Lik iz videa to radi sa kivijem...
Martin Crawford's Forest Garden Part 1

[zemljak]

u emisiji 'vrtlarica' govori o uzgoju paradajza...
http://www.hrt.hr/enz/vrtlarica/  30.3.2014.
neću prepričavati, površno sam pogledao.
Iznenadilo me da se i povrće može cijepiti (kalemiti)